Archive | siječanj, 2021

30 siječanj 2021 ~ 0 Comments

The Fifth Wheel in the Carriage of Capital

The strong accumulation and careful preservation of capital in the West began during the Renaissance, when European markets began to develop. Capital was mainly accumulated through trade in the wider parts of the European continent, especially in the Baltic, along the North Sea and in the Mediterranean. Over time, Europeans began to trade around the world. They created separate colonial empires (Portuguese, Spanish, Dutch, French, English), within which trade was free, but the empires fought each other for space and for a monopoly in trade. However, although capital was collected all over the world, it would accumulate in only one city at a time. These were Genoa, Amsterdam, London and New York in a row.

The first round of strong capital accumulation took place in Northern Italy (Genoa, Milan, Florence) and in the Adriatic (Venice, Dubrovnik). There were two reasons for this. First, there was no strong royal authority in northern Italy, and there the influence of the Papal State was weak. Byzantine rule had weakened in the Adriatic. The holders of capital accumulation were mostly republics. (Milan had a weak provincial king.) Second, these and other republics had strong trade across the Mediterranean and the Black Sea with the Far East and Asia.

However, after the rise of the Ottoman Empire in the fifteenth century, trade with the East was significantly reduced and was taken over by France through a political conspiracy under an agreement between French King François I and Sultan Suleiman I in 1536. The northern Italian and Adriatic republics began to decline rapidly and lose accumulated capital. The capital was preserved only by Genoa, which Venice had previously excluded from trade with the East. After that, the Genoese in the diaspora were engaged in banking and trade in money, gold, silver and financial securities. In addition, Genoa was early involved first in Portuguese and later in Spanish overseas explorations and conquests. In the early sixteenth century, Genoa came into alliance with the House of Habsburg, which ruled Central Europe and Spain. Genoese capital had the “external” protection of the Habsburgs.

The second round of accumulation of Western capital took place in the Netherlands, which soon after the liberation from the Habsburg crown in 1588 became the world’s first political, naval, trade and financial superpower. The Netherlands ruled Europe and the world’s seas until the early eighteenth century. Her estates were in North America and the Caribbean, Australia and Indonesia. (The Dutch had 10,000 ships with more than 150,000 sailors in the world at one time.) The Dutch formed the first “open society,” so Jews, Huguenots, Calvinists, Puritans, and members of other minorities and apostates flocked to the Netherlands. They brought skills, knowledge and capital to the Netherlands, which multiplied strongly there. A considerable part of the Genoese capital overflowed into the Netherlands, when that capital lost the protection of the weakened Habsburgs.

The next political, economic and financial center of the world became London in the early eighteenth century after the founding of the private Bank of England in 1694, which credited the construction of the Royal Navy. The navy conquered the world by serving bankers, merchants, goldsmiths and jewelers. The English kings were servants of capital. Prior to that, Genoa had no king at all, and there was no king in the United Dutch provinces either, which had a “regent,” who was the commander of the Dutch army in case of war, but who had his kingdom in the separate province of Oranje. Much of the capital accumulated in the second, Dutch round flowed from Amsterdam to the City of London.

In addition to conquering vast areas on all distant continents, the English and the British used the Industrial Revolution to raise capital, in which hard human labor was replaced by the work of huge machines and plants (railways, warships and merchant steamboats, huge industrial plants), which were served by crowds of workers. The English accumulated capital through trade, industrial production, military force, plunder, and financial business.

For a strong accumulation of capital, it was the turn of the United States after the bloody Civil War (1861-1865), which President Abraham Lincoln started in the first year of his first term, precisely to accumulate the capital needed to conquer the whole ( indigenous) area to the Pacific Ocean between Canada and Mexico. The area was to be conquered and transport and communication infrastructure set up in it. In the period until the end of the century, ie until the outbreak of the First World War, the USA protected its market and the booming young industry with high tariffs and excise duties, so that only capital could be imported into the USA. There was also an overflow of British capital into the United States, because that capital was more prolific in the United States than in Britain. By the end of the nineteenth century, the United States had become the world’s first economic, industrial, financial, military, and political world power.

In the fourth, American round of accumulation, capital multiplied by industrial production, the seizure of land from indigenous peoples, the establishment of monopolies and cartels, the reckless exploitation of the labor of domestic people and immigrants, financial imaginations or speculation, and lending to warring nations in two world wars. After World War I, President Woodrow Wilson sought to establish American hegemony in the world through the export of capital and the export of democracy using the League of Nations. He was prevented from doing so at the Paris Peace Conference in 1919 by the colonial powers Britain and France, which were also the victors of the war. Such an idea for the postwar World War II was held by President Franklin Roosevelt, who foresaw the establishment of the United Nations, the World Bank, the International Monetary Fund and the (aborted) International Trade Organization during the war. A world monetary system was established with a base in gold, which came almost entirely into US ownership during the war. The implementation of American intentions was prevented by the Soviet Union, which was the biggest winner of the new war. The world was divided by an “iron curtain” that could not fit into American hegemony.

Due to the success of communism in World War II, capitalism shifted from the onslaught to the defense. Capitalism saw danger in Eastern Communism and in Western Labor. Capitalism needed to be saved. The so-called social capitalism or a kind of corporatism was created, because the volume of production, product prices and the level of workers’ wages were agreed upon by employers and trade unions. Stopping the external, communist danger was accomplished by the hasty reindustrialization of Germany and Japan. In the period of the so-called golden age of capitalism, workers and states defeated in the war did well, but not capital, which accumulated poorly.

However, Richard Nixon was brought in for the presidency of the United States, in order to break Roosevelt’s world financial and trade system. On August 15, 1971, President Nixon severed the link between gold and the dollar, so American gold could no longer be bought for national currencies of members of the International Monetary Fund. Gold and all world currencies became commodities on the free market. For all currencies and gold, “floating” rates were introduced instead of fixed ones. Since 1971, capital has been able to circulate freely on the world market. This was especially true of the “eurodollars,” which had accumulated as the earnings of American industrial corporations in Europe. The city of London has readily taken on the role of free capital management.

After the collapse of the communist bloc in Europe, the World Trade Organization (WTO), founded by President Bill Clinton on January 1, 1995, in the second year of his first term, served as a means of capital accumulated in the United States. Exactly one year earlier, President Clinton founded the market organization NAFTA, which connected the United States, Mexico and Canada into single market. The administration of President George W. Bush, which fought a large-scale wars in Asia, did not, according to Republican custom, try to replace the multilateral strategy of the Democrats with bilateral cooperation. Under the administration of President Barack Obama, there was a new momentum of multilateralism by trying to merge the European Union and North America (TTIP) into one single market, and North America and East Asia into another, but without China (TTP).

In the period from 1993 to 2017, America collapsed as a country or as a state. There has been a deindustrialization of the U.S. by exporting industrial capital and U.S. jobs first to Mexico and then around the world and especially to China. In the US, old industrial cities and transportation infrastructure have collapsed. There has been a technological lag in the US in communications, but the proliferation of private digital networks – where tax-free earnings accumulate – represents an expansion of the Hollywood entertainment industry. A huge portion of American capital is wasted in the media. American industrial corporations have become financialized, which means that they make more money by using free capital than by technological inventions and the production of material goods. (Boeing, General Motors)

The deindustrialization of the economy and the financialization of industrial corporations created the need for financial speculation in the United States, which led to the financial crisis and the Great Recession of 2008. America stopped working and producing, so the federation, federal states, cities, manufacturing corporations, consumer banks, and citizens borrowed heavily from domestic private and foreign state capital. Ingrained domestic, American capital that had a foothold in agriculture, the military industry, and energy (oil, gas, coal) began to crumble in favor of free, cosmopolitan, world capital. Because capital governs America and because capital in the United States is divided and opposed to each other, there has been a sharp division of Americans into two nations, one of which is the “silent” Anglo-Saxon majority and the other a set of vocal minority nations supported by “Eastern media”.

President Donald Trump, who was undoubtedly brought to the White House by endangered domestic capital, sought to establish the usual republican geopolitical strategy, based on bilateral cooperation with other states. However, Donald Trump was also brought to the White House to curb China’s rise, so he supplemented US bilateral cooperation with one group of countries by (1) refusing US cooperation with other countries and (2) political and economic punishment of many third countries. President Trump has seriously cut taxes, to boost the economy and create additional jobs. By the time the coronavirus pandemic broke, it had more than halved unemployment (from 7.3% to 3.4%), but most new jobs had been created in services, which were difficult to export. That is why the American trade deficit has increased. (President Trump used excise duties to force American corporations to return their capital to the United States and create jobs there, but he failed to do so. He created new jobs himself by reducing taxes in order to increase investment, while the released money was partly invested in shares on the stock exchanges, and new jobs were created in the service industries, not in the production of tangible goods for export.)

To implement the political and economic transformation of the United States, Donald Trump created a political movement, through which he fundamentally changed the American national strategy. Donald Trump created Trumpism, as a political thought, according to which America is first and foremost (America First!) and even before cosmopolitan, world, free capital, which did everything it could to remove Donald Trump from the White House. However, Trump left, but Trumpism remained a nightmare of the new, democratic administration of President Joe Biden.

Since the unofficial announcement of the results of the 2020 presidential election, think tanks have begun to compete with each other in advising the new administration on how to restore American hegemony in the world, which ceased due to the weakening of America as a state. The advice was given on the basis of the common notion that America forever has world political, economic, military and ideological leadership. Such inappropriate flattery of think tanks to the new American administration is based on the dubious assumption that there is enough world, cosmopolitan capital in the United States that they can rule the world again. New capital recently accumulated in private networks (Amazon, Google, Facebook, Twitter, Disney) rests on monopolies and is most often tied to unnecessary services and is sure to come under attack around the world for monopolies and for recent direct but careless interference in politics. The Internet and e-mail help people learn and know or do business, and private networks are only for entertainment, so their ability to raise capital will dry up. For the most part, the previously accumulated industrial capital has already spread around the world and enabled the industrial development of many underdeveloped countries to its advantage.

However, as the U.S. declined for nearly three decades, the rest of the world developed politically, technologically, and economically. Authoritative political systems have been created or improved in many countries (China, Iran, Russia, India, Japan, Indonesia, South Korea, Australia, Turkey, Brazil, Malaysia, Gulf countries, Philippines, some EU countries and other countries), which their citizens respect. The perfect opportunity for the introduction of politism was provided to all peoples by the pandemic of the coronavirus, for the suppression of which the capitalist states of liberal democracy could not be set in motion. (In capitalism, capital has control over politics, the economy, security, and ideology. In politism, politics has precedence over capital, the economy, security, and the belief system.) Britain’s withdrawal from the EU is also calculated to establish economic nationalism. More and more countries are indulging in economic nationalism and giving up liberalism, thus strengthening their sovereignty. In addition, science and technology are developing faster in the countries of ancient Asian and some European nations than in the United States. This is especially evident in the areas of military, space and digital technology, and biotechnology.

With the current situation in the United States – after Donald Trump failed to save the United States from further decline – the fundamental questions are: “Can the United States still remain a place of accumulation of world free capital?” And “Can another country become a place of a new, fifth round of capital accumulation?” The outcome of the US presidential elections in November 2020 suggests that there could be a resumption of multilateralism, exports of US capital and US “democracy” and the export of colored revolutions, which happened so often during the presidency of Barack Obama. In that case, the only capital which could be exported from the United States, would be the capital created by financial speculations, which do not help the United States, in which the living space and the well-being of the people in it are endangered.

In my view, if the US is no longer prolific in accumulating capital – as it used to be in Genoa, the Netherlands and the UK – and if capital multiplying around the world would have to accumulate in one place, it could happen in one of the two future places: in Israel or in China. This conditional conclusion is based on a “linear extrapolation” of the past process of capital accumulation from Genoa to New York: after the fourth, the fifth round of capital accumulation should come. Israel is a candidate because (1) the world’s accumulated cosmopolitan capital could easily flow into that country; (2) that the people of Israel have always or since their progenitor Abraham shown a will to establish world hegemony; and (3) that Israel has state-of-the-art science and technology, which it could offer with capital to many developing nations, in order to create in them a true productive economy. At the same time, Israel could offer protection to such nations, because it is a nuclear power and because it has an ubiquitous and effective intelligence service. The best protection for nations would be provided by achieved economic growth and the enjoyment of prosperity. Thus, for decades, the United States provided protection to weaker nations through the Atlantic Alliance or other regional military alliances. The United States was a benevolent hegemon, leaving nations sovereignty and self-government but not allowing them to conduct foreign policy.

Many economists believe that China could also become the site of the fifth round of world capital accumulation. Such an idea is based solely on economic growth and China’s overall strength. In 2020, China was the first in the world in terms of industrial production, in terms of international trade, in terms of total purchasing power, in terms of highway network (155,000 km), in terms of high-speed rail network (38,000 km), in terms of 5G digital network connections ( 200,000,000) and in grain production (670 million tons) The Chinese economy reached a volume of $ 15.4 trillion and a „pandemic“ annual economic growth of 2.3%, which was not recorded in 2020 in other developed countries, where the economy has shrunk significantly.)

However, China cannot be expected to become a stronghold for the accumulation of world capital, if all the factors related to China, to its special and long-lasting civilization and to its political history are taken into account. First, there has long been a populous real nation in China, not an “open society” or diaspora, so capital will never rule China and the Chinese. Second, China has a one-party system for creating and maintaining “socialism with Chinese characteristics for the twenty-first century.” This system is based on the acceptance by the people, that the only political party leads China. This acceptance will last as long as the Chinese Communist Party provides the people with progress and prosperity. This forces China to primarily dedicate itself to the needs of its living community. Contrary to that, the creation of world hegemony would necessarily lead to the neglect of domestic needs. Hegemony is a great obligation, which has ruined the United States and the American people.

Third, China has lasted for twenty-two centuries, during which it did not indulge in militarism, colonialism, and imperialism: When it initially broke through to the “natural borders” that can be defended, China devoted itself to defense rather than invading other nations. The conquests were organized by the Mongols, Manchus and Japanese, and of course by the European peoples. In China, European peoples had cut down their colonial possessions in the lower reaches of navigable rivers and in the coastal areas of Hong Kong and Macao. China was a colony for more than a century (1840-1949). Even during the reign of the first emperor Qin Shi Huangdi, the Chinese set up protective walls around themselves, which were obviously not calculated on imperialism and the expansion of space, but on the protection of space. The emperors in the mid-fifteenth century gave up further naval construction and funding for exploration in the Indian Ocean because budget funds were to be used to defend against ground attacks from Central Asia. In my opinion, China has neither the will nor the ability nor the courage to establish world hegemony. The certainty of bilateral cooperation between the countries suits China. This is the meaning of the Chinese project “One Road, One Belt”, which in time will lead to the establishment of a global transport infrastructure, which is needed by the global world and the globalized species of Homo sapiens.

Nevertheless, I am firmly convinced that the fifth round of capital accumulation will no longer be based anywhere. This is a consequence of the globalization of business and the globalization of the species Homo sapiens, which are underestimated and which the scribes of capitalism from the think tanks do not take into account in their judgments. Capital has globalized business thanks to the appropriated and selfish freedom to travel the world, and now it has found itself in a trap, which it has set for itself. Due to the global nature of operations and the establishment of global supply networks, capital can no longer easily move from place to place, because capital is most often invested with the intention of longer-term fertilization, and the amount of free capital is still limited.

A collective awareness has suddenly emerged in our species, that the disturbed world climate and the coronavirus pandemic are seriously endangering our species and life on Earth in general. For the needs of climate recovery and the establishment of permanent “coexistence” with viruses, it will be necessary to strongly, synchronously and evenly invest capital throughout the Earth, ie to invest capital in all living spaces. It will be necessary to create a global health system, which will have enough doctors and other medical staff, enough hospital space and hospital beds, enough equipment and supplies, and a global digital network to monitor the movement of people and search for infected people. The species will need a worldwide network of top public institutes to study pandemics and to work systematically on vaccine research and discovery, as well as a reliable and extensive global vaccination network. The species will need more well-educated doctors, and fewer trained waiters, disc jokeys in nightclubs or tattoo experts.

Climate disturbance places heavier demands on capital than those carried by virus pandemics. Capital, private or public, will need to invest heavily in new technology, in new energy, in new production, in new modes of transport, in new agriculture, in new water supply, in new housing and in new ways of life. Investments in climate recovery must be ubiquitous and evenly distributed. Cleaning of environment and climate recovery efforts in one place cannot improve the general state of the climate if the climate deteriorates in other places. There is also no general protection against viruses, if that protection is not ubiquitous. Globalization, a disrupted climate, and virus pandemics have created complete interdependence in the species.

In addition to investing in climate recovery and pandemic control, huge investments will be needed to eradicate poverty and educate people around the world. This will allow poor countries to develop faster, which will eliminate the need for vicious mass migration, which is now shaking our species. The migration of the hardest hit people will be manageable.

World business can no longer be globalized and spatially fragmented. Climate cannot be globalized. The species Coronavirinae cannot be globalized and divided into strains bounded by national borders. The global species Homo sapiens can no longer be confined to limited habitats. Since life on Earth cannot be deglobalized, there will inevitably be a globalization of capital, ie its spatially and demographically uniform distribution, which is at odds with global freedom of capital and its urge to be gathered around the world and accumulate in one place or in few hands.

Capital, by the inevitable and forced loss of freedom, will change nature or temper, not just hair. Capital will have to take responsibility for space, people, climate, the health of our species, and for the Earth and for life on it. Capital will cease to rule the species and the Earth, and will begin to serve them. This will put an end to capitalism as a way to regulate the economy and living communities in our species. A worn-out carriage of capital cannot be usable even with the fifth wheel.

The inevitable scattering of capital to countries and peoples will lead to the attachment of capital to labor and space. This will make it possible to replace capitalism with politism and to replace the sovereignty of capital with the sovereignty of the people. The sovereignty of the people is paired with their responsibility. Capital will take responsibility, but it will lose its former sovereignty. Capital will turn from a master into a servant of the species. This is a great and crucial consequence of globalization.

Continue Reading

28 siječanj 2021 ~ 0 Comments

Peto kolo u kolima kapitala

Snažno nakupljanje i pomno čuvanje kapitala na Zapadu počelo je u vrijeme Renesanse, kad su se počela razvijati europska tržišta. Kapital se uglavnom nakupljao trgovinom na širim dijelovima europskog kontinenta, posebice u Baltiku, uz Sjeverno more i u Sredozemlju. Europljani su s vremenom počeli trgovati po cijelom svijetu. Napravili su odvojena kolonijalna carstva (portugalsko, španjolsko, nizozemsko, francusko, englesko), unutar kojih je trgovina bila slobodna, ali su se carstva međusobno borila za prostor i za monopol u trgovini. Međutim, iako se kapital prikupljao po cijelom svijetu, on bi se u određenom razdoblju nakupljao samo u jednom gradu. To su zaredom bili Genova, Amsterdam, London i New York.

Prvo kolo snažnog nakupljanja kapitala odigravalo se u Sjevernoj Italiji (Genova, Milano, Firenca) i u Jadranu (Venecija, Dubrovnik). Tomu su bila dva razloga. Prvo, na sjeveru Italije nije bilo jake kraljevske vlasti, a ondje je i utjecaj Papinske države bio slab. U Jadranu je bila oslabila vlast Bizanta. Nositeljice nakupljanja kapitala bile su uglavnom republike. (Milano je imao slabog pokrajinskog kralja.) Drugo, navedene i druge republike imale su snažnu robnu razmjenu preko Sredozemlja i Crnog mora s Prednjim Istokom i Azijom.

Međutim, poslije uspona Osmanske carevine u petnaestom stoljeću znatno je smanjena trgovina s Istokom, koju je političkom urotom preuzela Francuska temeljem sporazuma francuskog kralja Françoisa I i sultana Sulejmana I 1536. godine. Sjevernotalijanske i jadranske republike počele su brzo propadati i gubiti nakupljeni kapital. Kapital je sačuvala samo Genova, koju je ranije Venecija bila isključila iz trgovine s Istokom. Đenovljani su se poslije toga u dijaspori bavili bankarstvom te trgovinom novcem, zlatom, srebrom i financijskim vrijednosnicama. Usto, Genova se rano uključila prvo u portugalska, a poslije i u španjolska prekooceanska istraživanja i osvajanja. Početkom šesnaestog stoljeća Genova je stupila u spregu s kućom Habsburga, koja je vladala Središnjom Europom i Španjolskom. Đenovski kapital imao je „vanjsku“ zaštitu Habsburga.

Drugo kolo nakupljanja zapadnog kapitala odigralo se u Nizozemskoj, koja je ubrzo poslije oslobođenja od habsburške krune 1588. godine postala prvom političkom, pomorskom, trgovinskom i financijskom velesilom svijeta. Nizozemska je vladala Europom i svjetskim morima do početka osamnaestog stoljeća. Posjedi su joj bili u Sjevernoj Americi i na karipskim otocima, u Australiji i Indoneziji. (Nizozemci su u jednom času na svjetskim morima imali 10.000 brodova s više od 150.000 mornara.) Nizozemci su napravili prvo „otvoreno društvo“ pa su se u Nizozemsku bili sjatili Židovi, hugenoti, kalvinci, puritanci te pripadnici drugih manjina i otpadničkih sljedbi. Oni su u Nizozemsku donijeli vještine, znanje i kapital, koji se ondje snažno množio. Značajan dio đenovskog kapitala prelio se u Nizozemsku, kad je taj kapital izgubio zaštitu oslabljenih Habsburga.

Novo političko, gospodarsko i financijsko središte svijeta postao je početkom osamnaestog stoljeća London poslije utemeljenja privatne Banke Engleske 1694. godine, koja je kreditirala izgradnju kraljevske mornarice. Mornarica je osvajajući svijet služila bankarima, trgovcima, zlatarima i draguljarima. Engleski kraljevi bili su sluge kapitala. Prije toga, Genova uopće nije imala kralja, a kralja nije bilo ni u Sjedinjenim nizozemskim pokrajinama, koje su imale „namjesnika“, koji je bio zapovjednik nizozemske vojske za slučaj rata, ali koji je imao svoju kraljevinu u odvojenoj pokrajini Oranje. Golem dio kapitala nakupljenog u drugom, nizozemskom kolu prelio se iz Amsterdama u Londonski City.

Osim što su bili osvojili golema područja na svim dalekim kontinentima Englezi odnosno Britanci su za nakupljanje kapitala iskoristili Industrijsku revoluciju, u kojoj je naporan ljudski rad bio zamijenjen radom golemih strojeva i postrojenja (željeznica, ratni i trgovački parni brodovi, golema industrijska postrojenja), koje su posluživala mnoštva radnika. Englezi su kapital nakupljali trgovinom, industrijskom proizvodnjom, vojnom silom, pljačkom i financijskim poslovanjem.

Za snažno nakupljanje kapitala na red su došle SAD i to poslije krvavog Građanskog rata (1861.-1865.), koji je predsjednik Abraham Lincoln zapodjenuo u prvoj godini prvog mandata, upravo kako bi se nakupljao kapital, koji je bio potreban za osvajanje cijelog (domorodačkog) prostora do Tihog oceana između Kanade i Meksika. Prostor je trebalo osvojiti te u njemu postaviti prijevoznu i komunikacijsku infrastrukturu. U razdoblju do konca stoljeća odnosno do izbijanja Prvoga svjetskog rata SAD su visokim carinama i trošarinama štitile svoje tržište i poletnu mladu industriju, tako da se u SAD mogao uvoziti samo kapital. Došlo je i do prelijevanja britanskog kapitala u SAD, jer se taj kapital jače plodio u SAD, nego u Britaniji. SAD su do kraja devetnaestog stoljeća postale prvom gospodarskom, industrijskom, financijskom, vojnom i političkom velesilom svijeta.

Kapital se u četvrtom, američkom kolu nakupljanja množio industrijskom proizvodnjom, otimanjem zemlje domorodačkom pučanstvu, uspostavom monopola i kartela, bezobzirnim iskorištavanjem rada zatečenih ljudi i useljenika, financijskim domišljajima ili spekulacijama te kreditiranjem zaraćenih država u dvama svjetskim ratovima. Predsjednik Woodrow Wilson je poslije Prvoga svjetskog rata nastojao uspostaviti američku hegemoniju u svijetu putem izvoza kapitala i izvoza demokracije rabeći Ligu naroda. U tomu su ga na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. godine spriječile kolonijalne sile Britanija i Francuska, koje su također bile pobjednice rata. Takvu zamisao je za poraće Drugoga svjetskog rata imao predsjednik Franklin Roosevelt, koji je još za rata predvidio uspostavu Ujedinjenih naroda, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i (pobačene) Međunarodne trgovinske organizacije. Uspostavljen je svjetski monetarni sustav s podlogom u zlatu, koje je tijekom rata gotovo potpuno došlo u vlasništvo SAD. Provedbu američkih nakana spriječio je Sovjetski Savez, koji je bio najveći pobjednik novog rata. Svijet je bio podijeljen „željeznom zavjesom“, koja se nije mogla uklopiti u američku hegemoniju.

Zbog uspjeha komunizma u Drugom svjetskom ratu kapitalizam je iz navale prešao u obranu. Kapitalizam je vidio opasnost u istočnom komunizmu i u zapadnom radništvu. Trebalo je spasiti kapitalizam. Stvoren je takozvani dogovorni kapitalizam ili jedna vrsta korporatizma, jer su se o obujmu proizvodnje, o cijenama proizvoda i o visini radničkih plaća dogovarali poslodavci i sindikati. Zaustavljanje vanjske, komunističke opasnosti izvedeno je užurbanom reindustrijalizacijom Njemačke i Japana. U razdoblju takozvanog zlatnog razdoblja kapitalizma dobro su prolazili radnici i države poražene u ratu, ali ne i kapital, koji se slabo gomilao.

Međutim, Richard Nixon bio je doveden za predsjednika SAD, kako bi razbio Rooseveltov svjetski financijski i trgovinski sustav. Predsjednik Nixon je 15. kolovoza 1971. godine raskinuo vezu između zlata i dolara pa se za monete članica Međunarodnog monetarnog fonda nije više moglo kupovati američko zlato. Zlato i sve svjetske monete postale su robom na slobodnom tržištu. Za sve monete i zlato umjesto čvrstih uvedeni su „plivajući“ tečajevi. Kapital je od 1971 godine mogao slobodno kolati svjetskim tržištem. To se posebice odnosilo na „eurodolare“, koji su se bili nakupili kao zarada američkih industrijskih korporacija u Europi. Londonski city spremno je preuzeo ulogu upravljanja slobodnim kapitalom.

Nakon sloma komunističkog bloka u Europi kao sredstvo kapitala nakupljenog u SAD poslužila je Svjetska trgovinska organizacija (WTO), koju je predsjednik Bill Clinton utemeljio 1. siječnja 1995. godine, u drugoj godini svojega prvog mandata. Točno godinu dana prije predsjednik Clinton utemeljio je tržišnu organizaciju NAFTA, koja je u jedno tržište povezala SAD, Meksiko i Kanadu. Administracija predsjednik Georgea W. Busha, koja je naveliko ratovala u Aziji nije po republikanskom običaju ni pokušala multilateralnu strategiju Demokrata zamijeniti bilateralnom suradnjom. Pod administracijom predsjednika Baracka Obame došlo je do novog zamaha multilateralnosti nastojanjem da se u jedno tržište spoje Europska unija i Sjeverna Amerika (TTIP), a u drugo Sjeverna Amerika i Istočna Azija, ali bez Kine (TTP).

U razdoblju od 1993. do 2017. godine Amerika je propadala kao zemlja ili kao država. Došlo je do deindustrijalizacije SAD izvozom industrijskog kapitala i američkih radnih mjesta prvo u Meksiko, a zatim diljem svijeta i poglavito u Kinu. U SAD su propali stari industrijski gradovi i prijevozna infrastruktura. Došlo je do tehnološkog zaostajanja SAD u komunikacijama, a bujanje privatnih digitalnih mreža – u kojima se nakuplja zarada na koju se ne plaća porez – predstavlja proširenje holivudske industrije razbibrige. Golemi dio američkog kapitala trati se u medijima. Američke industrijske korporacije su se financijalizirale, što znači da veću zaradu prave uporabom slobodnog kapitala nego tehnološkim izumima i proizvodnjom tvarnih dobara. (Boeing, General Motors)

Deindustrijalizacija gospodarstva i financijalizacija industrijskih korporacija stvorile su u SAD potrebu za financijskim spekulacijama, koje su dovele do financijske krize i Velike recesije 2008. godine. Amerika je prestajala raditi i proizvoditi pa su se federacija, savezne države, gradovi, proizvodne korporacije, potrošačke banke i građani naveliko zaduživali kod domaćega privatnog i tuđega državnog kapitala. Uvriježeni domaći, američki kapital koji je imao uporište u poljoprivredi, vojnoj industriji i energetici (nafta, plin, ugljen) počeo se osipati u korist slobodnog, kozmopolitskog, svjetskog kapitala. Budući da kapital upravlja Amerikom i budući da je kapital u SAD podijeljen i međusobno suprotstavljen, došlo je do oštre podjele Amerikanaca u dva naroda, od kojih jedan čini „šutljiva“ anglosaska većina, a drugi skup glasnih manjinskih naroda, koji su stalno zastupljeni u programima „istočnih medija“.

Predsjednik Donald Trump, kojega je u Bijelu kuću nedvojbeno doveo ugroženi domaći kapital, nastojao je uspostaviti uobičajenu republikansku geopolitičku strategiju, koja se temelji na bilateralnoj suradnji s drugim državama. Međutim, Donald Trump je doveden u Bijelu kuću i da suzbije uspon Kine pa je on bilateralnu suradnju SAD s jednim državama dopunio (1) odbijanjem suradnje SAD s nekim drugim državama te (2) političkim i gospodarskim kažnjavanjem brojnih trećih država. Predsjednik Trump je ozbiljno smanjio poreze, kako bi potaknuo gospodarstvo i otvorio dodatna radna mjesta. On je do pojave pandemije koronavirusa bio više nego upola smanjio nezaposlenost (od 7,3% na 3.4%), ali je većina novih radnih mjesta bila otvorena u području usluga, koje se malo i teško izvoze. Zato se američki trgovinski manjak povećao. (Predsjednik Trump je trošarinama prisiljavao američke korporacije, da svoj kapitala vrate u SAD i da u njima otvaraju radna mjesta, ali u tomu nije uspio. Nova radna mjesta otvarao je on sam i to smanjenjem poreza kako bi se povećalo ulaganje, s tim što je oslobođeni novac dijelom uložen u dionice na burzama, a nova radna mjesta otvarana su u uslužnim granama, a ne u proizvodnji tvarnih dobara za izvoz.)

Za provedbu političke i gospodarske preobrazbe SAD Donald Trump je napravio pokret, putem kojega je iz temelja promijenio američku nacionalnu strategiju. Donald Trump je stvorio trampizam, kao političku misao, po kojoj je Amerika prije svega (America First!) pa čak i prije kozmopolitskog, svjetskog, slobodnog kapitala, koji je napravio sve što je mogao da Donalda Trumpa ukloni iz Bijele kuće. Međutim, Trump je otišao, ali je trampizam ostao kao noćna mora nove, demokratske administracije predsjednika Joea Bidena.

Od neslužbene objave rezultata predsjedničkih izbora 2020. godine mudrosne zaklade su se počele međusobno utrkivati u davanju savjeta novoj administraciji o tomu, kako treba obnoviti američku hegemoniju u svijetu, koja je prestala zbog slabljenja Amerike kao države. Savjeti su davani temeljem uvriježene zamisli, da Americi zauvijek pripada svjetsko političko, gospodarsko, vojno i ideološko predvodništvo. Takvo neumjesno ulagivanje zaklada novoj američkoj administraciji počiva na dvojbenoj pretpostavci, da u SAD ima dovoljno svjetskog, kozmopolitskog kapitala da one mogu ponovo zavladati svijetom. Novi kapital koji je nedavno nakupljen u privatnim mrežama (Amazon, Google, Facebook, Twitter, Disney) počiva na monopolima i najčešće je vezan uz nepotrebne usluge te će jamačno doći na udar diljem svijeta zbog monopolizma i zbog izravnog, ali neopreznog upletanja u politiku. Internet i elektronička pošta pomažu ljudima da uče i da znaju odnosno da obave posao, a privatne mreže služe samo za razbibrigu pa će njihova mogućnost nakupljanja kapitala usahnuti. Odranije nakupljeni kapital se dobrim dijelom već rasuo po svijetu i sebi na korist omogućio industrijski razvitak mnogim nerazvijenim zemljama.

Međutim, dok su SAD propadale gotovo tri desetljeća ostatak svijeta se politički, tehnološki i gospodarski razvijao. Došlo je do stvaranja ili do usavršavanja autoritativnih političkih sustava u brojnim zemljama (Kina, Iran, Rusija, Indija, Japan, Indonezija, Južna Koreja, Australija, Turska, Brazil, Malezija, zemlje Zaljeva, Filipini, neke zemlje Europske unije i druge zemlje), koje njihovi građani poštuju. Savršenu prigodu za uvođenje politizma pružila je svim narodima pošast koronavirusa, za suzbijanje koje se nisu mogle pokrenuti kapitalističke zemlje liberalne demokracije. (U kapitalizmu kapital ima nadzor nad politikom, gospodarstvom, zaštitom i ideologijom. U politizmu politika ima prevagu nad kapitalom, gospodarstvom, zaštitom i sustavom uvjerenja.) Britansko istupanje iz EU također je sračunato na uspostavu gospodarskog nacionalizma. Sve se više zemalja odaje gospodarskom nacionalizmu i odustaje od liberalizma, čime jača njihova suverenost. Usto, znanost i tehnologija se brže razvijaju u zemljama starih azijskih i nekih europskih naroda, nego u Sjedinjenim Američkim Državama. To se posebno očituje u područjima vojne, svemirske i digitalne tehnologije te biotehnologije.

Uz sadašnje stanje u SAD – nakon što je Donald Trump neuspjelo nastojao spasiti SAD od daljnjeg propadanja – temeljna pitanja su: „Mogu li SAD i dalje ostati mjestom nakupljanja svjetskog slobodnog kapitala?“ i „Može li neka druga zemlja postati mjestom novoga, petog kola nakupljanja kapitala?“ Po tomu, tko se dokopao vlasti na američkim izborima u studenomu 2020. godine moglo bi se zaključiti, da bi moglo doći do obnove multilateralnosti, izvoza američkog kapitala i američke „demokracije“ te do izvoza obojenih revolucija kakve su bile uobičajene za vladavine predsjednika Baracka Obame. U tom slučaju bi se iz SAD mogao izvoziti samo kapital, koji se gomila financijskim domišljajima, koji ne pomažu SAD, u kojima su ugroženi i životni prostor i dobrobiti ljudi u njemu.

Po mojemu, ako SAD više nisu izdašne za nakupljanje kapitala – kao što se to prije dogodilo Genovi, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji – te ako bi se kapital koji se množi diljem svijeta morao nakupljati na jednom mjestu, to bi se moglo ubuduće dogoditi na jednom od dvaju mjesta: u Izraelu ili u Kini. Taj uvjetni zaključak počiva na pravocrtnom protezanju ili na „linearnoj ekstrapolaciji“ dosadašnjeg postupka nakupljanja kapitala od Genove do New Yorka: poslije četvrtoga moralo bi doći peto kolo nakupljanja kapitala. Izrael je kandidat zato (1) što bi se u tu zemlju bez muke mogao preliti dosad nakupljeni svjetski, kozmopolitski kapital; (2) što je izraelski narod oduvijek ili od praoca Abrahama pokazivao volju za uspostavu svjetske hegemonije; te (3) što Izrael ima vrhunsku znanost i tehnologiju, koju bi mogao s kapitalom ponuditi mnogim narodima u razvitku, kako bi u njima došlo do stvaranja pravog proizvodnog gospodarstva. Izrael bi ujedno takvim narodima mogao ponuditi zaštitu, jer je nuklearna sila te jer ima svenazočnu i učinkovitu obavještajnu službu. Najbolju zaštitu narodima pružio bi ostvareni gospodarski rast i uživanje blagostanja. Tako su SAD desetljećima slabijim narodima pružale zaštitu putem Atlantskog saveza ili drugih područnih vojnih saveza. SAD su bile dobroćudan hegemon, koji je narodima ostavljao suverenost i samoupravu, ali im nije dopuštao vođenje vanjske politike.

Mnogi ekonomist smatraju da bi i Kina mogla postati mjestom petog kola nakupljanja svjetskog kapitala. Takva zamisao se temelji isključivo na gospodarskom rastu i na ukupnoj snazi Kine. (U 2020. godini Kina je bila prva u svijetu po industrijskoj proizvodnji, po obujmu međunarodne trgovine, po ukupnoj kupovnoj sposobnosti, po mreži autocesta (155.000 km), po brzoj željezničkoj mreži (38.000 km), po broju priključaka na digitalnu mrežu 5G (200,000.000) i po proizvodnji žitarica (670 milijuna tona). Kinesko gospodarstvo dosegnulo obujam od 15,4 trilijuna dolara i pandemijski godišnji gospodarski rast od 2,3%, kakav 2020. godine nije zabilježen u drugim razvijenim zemljama, u kojima se gospodarstvo znatno smanjilo.)

Ipak, ne može se očekivati da Kina postane uporištem nakupljanja svjetskog kapitala, ako se uvaže svi čimbenici vezani uz Kinu, uz njezinu posebnu i dugotrajnu civilizaciju te uz njezinu političku povijest. Prvo, u Kini već dugo postoji golem pravi narod, a ne „otvoreno društvo“ ili dijaspora pa kapital nikad neće zavladati Kinom i Kinezima. Drugo, Kina ima jednostranački sustav za stvaranje i održavanje „socijalizma s kineskim značajkama za dvadeset prvo stoljeće“. Taj sustav počiva na prihvaćanju naroda, da jedina politička stranka vodi Kinu. To prihvaćanje će trajati dok Komunistička stranka Kine bude narodu pružala napredak i blagostanje. To sili Kinu da se prvobitno posveti sebi i potrebama svoje životne zajednice, a stvaranje svjetske hegemonije bi nužno dovelo do zanemarivanja domaćih potreba. Hegemonija je velika obveza, koja je upropastila SAD i američko pučanstvo.

Treće, Kina traje dvadeset dva stoljeća, tijekom kojih se nije upuštala u militarizam, kolonijalizam i imperijalizam: Kad je početnim širenjem izbila na „prirodne granice“ koje se daju braniti Kina se posvetila obrani, a ne navali na druge narode. Osvajanjima su se bavili Mongoli, Mandžurci i Japanci te dakako europski narodi. U Kinu su europski narodi bili zasjekli svoje kolonijalne posjede u donjim tokovima plovnih rijeka te u obalnim područjima Hong Konga i Makaoa. Kina je duže od jednog stoljeća (1840.-1949.) bila kolonija. Kina je još za prvog cara Čin Ši Huangdija oko sebe postavljala zaštitne zidove, koji očito nisu bili sračunati na imperijalizam i na širenje prostora, nego na zaštitu prostora. Carevi su sredinom petnaestog stoljeća odustali od daljnje izgradnje mornarice i od financiranja istraživanja u Indijskom oceanu, jer je proračunska sredstva trebalo rabiti za obranu od kopnenih napada iz Središnje Azije. Po mojemu, Kina nema ni volju ni sposobnost ni hrabrost za uspostavu svjetske hegemonije. Kini odgovara izvjesnost bilateralne suradnje među državama. To je smisao kineskog projekta „Jedna cesta jedan pojas“, koji će s vremenom dovesti do uspostave svjetske prijevozne infrastrukture, koja je potrebna globalnom svijetu i globaliziranoj vrsti Homo sapiens.

Ipak, čvrsto sam uvjeren, da se peto kolo nakupljanja kapitala neće više nigdje zasnovati. To je posljedica globalizacije poslovanja i globalizacije vrste Homo sapiens, koje se podcjenjuju i koje pismoznalci kapitala iz mudrosnih zaklada ne uvažavaju pri svojim prosudbama. Kapital je globalizirao poslovanje zahvaljujući prisvojenoj i sebičnoj slobodi kolanja svijetom, a sad se našao u stupici, koju je sam sebi postavio. Zbog globalnosti poslovanja i uspostave svjetskih opskrbnih mreža kapital više ne može lako kolati s mjesta na mjesto, jer se kapital najčešće ulaže s nakanom dugotrajnije oplodnje, a količina slobodnog kapitala je ipak ograničena.

U našoj vrsti se iznenada pojavila skupna svijest, o tomu da poremećena svjetska klima i pandemija koronavirusa ozbiljno ugrožavaju našu vrstu i općenito život na Zemlji. Za potrebe oporavka klime i upriličenja trajnog „suživota“ s virusima bit će potrebno silovito, istovremeno i ujednačeno ulaganje kapitala diljem Zemlje odnosno ulaganje kapitala u sve životne prostore. Trebat će napraviti svjetski zdravstveni sustav, koji će imati dovoljno liječnika i ostalog medicinskog osoblja, dovoljno bolničkog prostora i bolničkih postelja, dovoljno opreme i pribora te svjetsku digitalnu mrežu za praćenje gibanja ljudi i traganje za zaraženim osobama. Vrsti će biti potrebna svjetska mreža vrhunskih javnih instituta za proučavanje pandemija i za sustavan rad na istraživanju i nalaženju cjepiva te pouzdana i razgranata svjetska mreža za cijepljenje. Vrsti će trebati više dobro školovanih liječnika, a manje priučenih konobara, glazbenih voditelja u noćnim klubovima ili vještaka tetoviranja.

Poremećaj klime postavlja kapitalu teže zahtjeve od tih koje nose pandemije virusa. Kapital, privatni ili državni, trebat će napadno ulagati u novu tehnologiju, u novu energetiku, u novu proizvodnju, u nov način prijevoza, u novu poljoprivredu, u novu opskrbu vodom, u novo zgradarstvo i u novi način života ljudi. Ulaganja u oporavak klime moraju biti posvudašnja i ujednačeno raspoređena. Uređenje mjesnog okoliša i napori za oporavak klime na jednom mjestu ne mogu poboljšati opće stanje klime, ako se na drugim mjestima klima kvari. Nema ni opće zaštite od virusa, ako ta zaštita ne bude posvudašnja. Globalizacija, poremećena klima i pandemije virusa stvorile su u vrsti potpunu međuovisnost.

Osim ulaganja u oporavak klime i u suzbijanje pandemija golema će ulaganja biti potrebna i za uklanjanje siromaštva te za dobro školovanje ljudi diljem Zemlje. To će siromašnim zemljama omogućiti brži gospodarski razvitak, koji će ukloniti potrebu opakih mnoštvenih migracija, koje sad potresaju našu vrstu. Migracijom najteže pogođenih ljudi će se moći upravljati.

Svjetsko se poslovanje više ne može odglobalizirati i prostorno usitniti. Klima se ne može odglobalizirati. Vrsta Coronavirinae se ne može odglobalizirati i podijeliti u sojeve omeđene nacionalnim granicama. Globalna vrsta Homo sapiens više se ne može upretinčiti u omeđene životne prostore. Budući da se život na Zemlji ne može odglobalizirati, neizbježno će doći i do globalizacije kapitala odnosno do njegove prostorno i demografski ujednačene razdiobe, koja stoji u opreci s globalnom slobodom kapitala i njegovim nagonom da se prikuplja diljem svijeta, a nakuplja na jednom mjestu ili u jednim rukama.

Kapital će neizbježnim i prisilnim gubitkom slobode promijeniti i ćud, a ne samo dlaku. Kapital će morati preuzeti odgovornost za prostor, ljude, klimu, zdravlje naše vrste te za Zemlju i za život na njoj. Kapital će prestati gospodariti vrstom i Zemljom te će joj početi služiti. Time će prestati kapitalizam kao pristup uređenju gospodarstva i životnih zajednica u našoj vrsti. Dotrajala zaprežna kola kapitala ne može učiniti uporabljivima ni peti kotač ili peto kolo.

Neizbježno raspršenje kapitala na zemlje i narode dovest će do vezanosti kapitala uz rad i prostor. To će omogućiti zamjenu kapitalizma politizmom i zamjenu suverenosti kapitala suverenošću naroda. Suverenost naroda sparena je s njihovom odgovornosti. Kapital će preuzeti odgovornost, ali će izgubiti dosadašnju suverenost. Kapital će se od gospodara pretvoriti u slugu vrste. To je velika i presudna posljedica globalizacije.

Continue Reading

04 siječanj 2021 ~ 0 Comments

Stara godina i stoljeća neizvjesnosti

Za početak ću reći, da sam čim sam vidio pitanja za ovaj osvrt pomislio na to, da bi urednik mogao poslati kakva lakša pitanja. Usto ću natuknuti dvoje. Prvo, kad je novinar Sunday Timesa u razgovoru za njegov osamdeseti rođendan (10.02.1974.) pitao Harolda Macmillana, nekadašnjeg britanskog premijera, što mu je padalo najteže u vladanju zemljom, premijer je odgovorio: „Događaji, sinko, događaji.“ Mislio je na opasnu aferu Profumo, koja je Konzervativce stajala slijedećih izbora. Drugo, Robert McNamara kao predsjednik Korporacije Ford uveo je u svoju korporaciji strategijsko odlučivanje na temelju silnih ekonometrijskih podataka. Usto je financirao uvođenje takvog strategijskog planiranja kao predmeta na Sveučilište u Harvardu, a kao Kennedyjev ministar obrane svoj je način strategijskog planiranja uporabio za vođenje rata u Vijetnamu i izgubio taj rat.

Danas teoretičari strategije smatraju, da je za poslovne sustave često bolje ne pripravljati strategiju, nego imati obvezujuću strategiju, jer se okolnosti poslovanja neprestance i brzo mijenjaju. To posebice vrijedi u globaliziranom svijetu, u kojemu ima mnogo međusobno povezanih političkih i gospodarskih subjekata, koji samostalno donose odluke. Važnije od straegije je imati zdravu i korisnu zamisao za poslovanje ili za vođenje države te pravo, odgovorno, brižno i savjesno postupanje.

Stoga se od prošle godine ne treba upuštati u predviđanja događaja i događanja. Događaji i postupci diljem naše vrste u Staroj godini samo su oštro upozorili državnike, političare, poslovne ljude, gradonačelnike, obitelji i sve pripadnike naše vrste, da se u svijet zavukla neizvjesnost, koja će trajati naraštajima. To posebice vrijedi za Hrvatsku, koja je u dva navrata bila iznenađena dvama jakim potresima u istom trusnom području usred Hrvatske. Međutim, neizvjesnost je zavladala cijelom vrstom Homo sapiens zbog (1) ozbiljnog pogoršavanja klime, (2) pandemijâ koronavirusa, (3) teške slabosti kapitalističkog pristupa uređenju gospodarstva i političkih zajednica, i (4), što nije malo važno, burnog i nenadziranog razvitka tehnologije, koju za spas vrste treba usmjeriti u stvaranje nasušnih proizvoda i usluga, kako bi se iz vrste uklonile nevolje, koje su nabrojene od (1) do (3).

Prije nekoliko desetljeća u poslovnom se svijetu govorilo o „upravljanju putem dobro postavljenih meta“. Već tad sam pisao i poučavao studente, da se poslovnim sustavima treba „upravljati putem dobrog poslovnog postupanja“. (Na jesenskom, godišnjem zasjedanju Svekineskog nacionalnog kongresa prvi put u četiri desetljeća nije postavljena meta gospodarskog rasta Kine izražena u postotcima. Kongres je odlučio samo to, što treba raditi i kako treba postupati u pojedinim područjima narodnog života, primjerice u uklanjanju siromaštva i u proizvodnji sjemena.)

Prvo oko čega se naša vrsta treba početi trsiti je jačanje ljudskog zajedništva u obitelji, među susjedima, na poslu, u školi, u gradu, u narodu, u državi, među narodima i u cijeloj vrsti. Zajedništvo omogućuje, da se više napravi i postigne; da se tegobe lakše podnose; ali i da se svi ljudi odgovorno ponašaju.

Drugo, ljudi trebaju odbaciti sve ideologije, koje omogućuju da se ljudima daljinski upravlja i da ih se navodi na nekorisno ili štetno postupanje. Umjesto ideologija, vodič za postupanje treba biti uvažavanje probitaka zajednica i dobrobiti za ljude. Za primjer odbacivanja uvriježene zapadne ideologije navest ću nedavno dogovoreni Dvostrani sporazum o ulaganju (Sveobuhvatan ugovor o ulaganju) između EU i Kine. Sporazum o ulaganju napravljen za ostvarenje probitaka i Europe i Kine, iako su odlazeći američki političari tražili od EU da se „ideološki solidarizira“ sa SAD te da nakon sedam godina pregovaranja sebi na štetu odustane od dogovara s Kinom. SAD i EU bi se trebale skupsa uprotstavljati Kini, koja nudi samo suradnju. SAD nastoje kazniti Kinu, pri čemu bi EU bila usputna žrtva. U drugom primjeru, hrvatske su se vlasti „ideološki solidarizirale“ sa SAD, kad su poništile natječaj za pravljenje kontejnerskog odredišta u Rijeci. Natječaj je bio otvoren godinu i pol dana, a potkraj prošle godine je poništen, jer je ponuda uglednog kineskog konzorcija Ningbo-Tianđin-CRBC bila znatno, znatno povoljnija od ponude grupe A.P. Möller-Mærsk. Usto se pitam, kako se poništavanje natječaja u Rijeci uklapa u europsko-kineski sporazum o uzajamnom ulaganju. Hrvati su ispali „papskijima od pape“.

Treće, hrvatska država treba obnoviti svoju teško stečenu i olako prepuštenu suverenost. Hrvatska od „europske“ treba postati nacionalnom državom. To vrijedi i za ostale članice Europske unije. Neka se poslovi Unije obavljaju u obnovljenom zajedništvu, a ne u dosadašnjoj činovničkoj stezi ili, što je opasnije, u jarmu SAD. Zajedništvo je djelotvornije od vanjskih ili daljinskih zapovijedi.

Četvrto, svaka se država pa i Hrvatska treba prestati oslanjati na kapital i ideologiju (liberalizma). Treba se početi oslanjati na vlastiti narod, ako ga ima. SAD nemaju vlastiti narod pa se zato i zabadaju u tuđe narode. Hrvatska ima vrijedan i dobar narod, što su pokazali i Domovinski rat i nevolje s potresima. Hrvatski narod je bolji i jači od svoje države pa zato mora napraviti jaku, dobru i djelotvornu državu. Ojačana hrvatska država moći će se spokojno osloniti na svoj narod.

Sve dugoročne ili kronične nevolje, koje su postale očitima u Staroj godini sile sve ljude da uzmu novi pristup životu općenito. Pošast koronavirusa upozorila je sve ljude, da pripadaju biološko-kulturnoj vrsti Homo sapiens i da sebe moraju smatrati pripadnicima vrste. Pripadnost vrsti ili poistovjećivanje s vrstom i pripadanje životnom prostoru trebaju kod svakog čovjeka zamijeniti pripadanje bilo čemu drugomu: vjeri, ideologiji, rasi, spolu, poslovnom staležu ili političkom određenju. Po meni, pripadanje životnom prostoru povlači pripadnost narodu ili životnoj zajednici, koja kao cjelina dograđuje životni prostor i koja je životna jedinica vrste Homo sapiens. Cijela vrsta treba pripadati Zemlji, a ne kapitalu.

Stanje klime, kriza kapitalizma, onečišćenost Zemlje, pandemije virusa i pritisak novog, beskrajnoga tehnološkog vala sile ljude da umjesto svih zatečenih vjera i ideologija uzmu za svoj sustav uvjerenja štovanje života, kakav se bio razrastao na Zemlji. Pravo rečeno, čovjek kao svoje ima samo vlastiti život, koji je stručak života na Zemlji. „Čime možeš nadomjestiti svoj život?“ Svakog čovjeka na tom putu obraćenja čeka radosna vijest Isusa iz Nazareta, koji je u svojemu globaliziranom svijetu predlagao ljudima, da jedni u druge, bližnji u bližnje, unose radost života. Ako prihvati pravi, jedini spasonosan stav prema životu, našoj se vrsti u Staroj godini možda dogodila sreća u nesreći.

Continue Reading