Zdravko Mršić – Konsenzus

1. COVID – kako smo ga stekli i kako ga se riješiti?

Možda bi bilo uputnije pitati kako je koronavirus stekao našu vrstu, koju kolonizira kao što su Europljani prije kolonizirali daleke kontinente. Teško će se doznati kako je počela sadašnja pandemija, za koju se zna da je buknula u Kini, u gradu Vuhanu. Bit će potrebna dugotrajna istraživanja o tomu kako je koronavirus prodro do vuhanske veletržnice, koja je nudila i domaće i uvezeno meso.

Valja prikupiti golemo mnoštvo podataka iz vremena pandemije, ali i iz vremena neposredno prije njezina izbijanja. Primjerice, u Milanu su u uzorcima otpadne vode uzetim u kolovozu 2019. godine naknadno našli kronavirus. U Španjolskoj su naknadno našli koronavirus u uzorcima otpadne vode uzetim u ožujku 2019. godine. U Kaliforniji su naknadnom autopsijom našli koronavirus u tijelima ljudi, koji su preminuli u siječnju 2020. godine, a čija smrt je ranije bila pripisana drugim uzrocima.

Ipak smatram, da se unatoč svim podatcima koji su već prikupljeni i koji će biti prikupljeni – makar se za njihovu raščlambu uporabi i umjetna inteligencija – neće stvoriti suglasje ni stručnjaka, a kamoli političara o tomu kako je došlo do zaraze koronavirusom prvog bolesnika. Dosad se krivnja za izbijanje pandemije koronavirusa olako pripisivala pojedinim državama. Krivnja je pripisivana uzajamno i to iz političkih pobuda. Svjetski mediji i privatne mreže – sudeći prema njihovu sadašnjem držanju – neće dopustiti, da se dozna prava istina o useljenju koronavirusa u našu vrstu.

Kad se govori o pripisivanju krivnje za izbijanje pandemije koronavirusa dobro je spomenuti to, da je poslije Drugoga svjetskog rata postalo uvriježenim, da se nepoćudnim narodima, političkim sustavima, crkvenim prvacima ili istaknutim povijesnim osobama pripisuje krivnja. Ako nekomu ne ide dobro u bilo čemu i iz bilo kojeg razloga kriv je netko drugi. Države, mediji ili poslovni sustavi za svoje nedaće pripravno pripisuju krivnju drugima. Začuđuje to, koliko je ljudi pripravno istovremeno se staviti u ulogu tužitelja, sudca i izvršitelja. Potreba za izmišljanjem i dodjelom krivnje je virus opakiji od koronavirusa.

Koronavirus zasad nastavlja kolonizaciju naše vrste i njom se brzo širi. Sve više ljudi u svijetu biva zaraženo, sve ih više boluje i sve ih više umire. Već se govori o „četvrtom valu“ pandemije. Političari koji vode države i koji smatraju da imaju vlast u njima očito nisu mnogo naučili od triju početnih valova plime koronavirusa. Drugdje sam rekao, da u Hrvatskoj postoje dva krizna stožera za pandemiju: „nacionalni stožer“ koji vode gostioničari, kafemajstori i vlasnici noćnih klubova te „državni stožer“ koji vode državni dužnosnici. Svaka država ili čak svaka politička stranka u svijetu izabrala je svoj način suzbijanja pandemije. Političari tvrde da slušaju savjete znanstvenika, a znanstvenici i sami teško dolaze do stručnog suglasja. Znanost je također politizirana.

Odgovor izazovu pandemije nije bio ni primjeren ni primjeran. On mora biti jednoznačan. U našoj vrsti treba zavladati jednodušnost i glede znanja o pandemiji i glede njezina djelatnog suzbijanja. Naša vrsta je napadnuta kao vrsta života i ona treba dati jednoznačan i jedinstven odgovor pandemiji. Naša vrsta je odnedavno globalizirana. Biološka evolucija života donijela je nebrojene vrste, koje se sve osim Homo sapiensa skupno množe, hrane i brane. Naša vrsta se ni ne hrani ni ne brani skupno. U njoj je zavladala samoživost pojedinaca, korporacija, naroda, rasa pa čak i rodova, kao da množidbe ima bez dvaju bioloških rodova. Pandemija koronavirusa poučila je našu vrstu, da se u svemu postavi kao vrsta: bez samoživosti i bez unutarnjih podjela.

Smatram, da se naša vrsta neće riješiti virusnih pandemija i da će morati naći način suživota s virusima. Za to će se vrsta morati postaviti kao vrsta života, a u njoj će se svaki pojedinac, narod i poslovni sustav morati postaviti na nov, primjeren način. Svi će morati promijeniti svoje držanje prema životu. To vrsti dodatno nameću i slabo stanje Zemlje, okoliša, života općenito, klime te posebice slabo tjelesno i duševno stanje čovjeka. Pandemija koronavirusa upozorila je vrstu na nevolje koje je vrsta sama stvorila. Nasreću, vrsta postupno dolazi do skupne svijesti, koja u njoj nikad prije nije postojala.

2. Svijet prije COVIDA i svijet poslije COVIDA?

Svijet prije COVIDA bio je svijet kapitala ili kapitalizam, koji se u Europi stvarao od vremena Renesanse. Kapitalizam je vrsta civilizacije. U civilizaciji su i vlast i skupna imovina bile oduzete izvornim zajednicama, a vlast se vezala uz privatnu imovinu.

Posebnost kapitalizma kao civilizacije je u tomu, što vlast u državama ima slobodan kapital ili novac. Otkad je naša vrsta globalizirana kapital je zagospodario cijelom vrstom. Obvezujuća vjera kapitala je liberalizam, koji nagoni ljude da se međusobno nadmeću na tržištu proizvoda i rada. Kapitalizam je (1) namnožio vrstu i u njoj stvorio silno usredotočenje ljudi u mamutskim gradovima, (2) zaprljao Zemlju, (3) ozbiljno poremetio klimu, te (4) u vrsti stvorio bolesno tjelesno i duševno stanje.

U ovom času koronavirus vlada i kapitalom i našom vrstom. Kapitalisti vode račun o djelovanju virusa posebice zato, što se koronavirus lako prilagođuje i mutacijama stvara nove sojeve. Kapitalističke korporacije su se nastojale prilagoditi virusu privremenim zatvaranjem proizvodnih pogona; obustavom izravne nastave u školama i na sveučilištima; virtualnim sastancima, kongresima i pregovorima; premještanjem uredskog rada u domove zaposlenika; obavljanjem sportskih natjecanja pred praznim gledalištima; i na druge načine.

Znanstveni instituti uz pomoć država i uz ulaganje poslovnih korporacija napravili su desetke cjepiva kao što je SPUTNIK V ili pripravaka za gensku terapiju kao što je Pfeizerov pripravak BNT162b2. Međutim, zapadni političari i mediji politizirali su pitanja cjepiva i cijepljenja, tako da vrsta Homo sapiens nije na izazov koronavirusa odgovorila kao vrsta. To je rezultat gospodstva kapitala nad našom vrstom. Usto je došlo do grabeža cjepiva od određenih političkih zajednica (SAD, UK, Izrael), koji je razotkrio zadržavanje političkog rasizma u našoj vrsti.

Djelotvorno suprotstavljanje vrste pandemiji koronavirusa traži prilagodbu cijele vrste putem obnove zajedništva u njoj, koja će se očitovati u jednodušnom postupanju pripadnika naše vrste prema životu na Zemlji i u zdušnom usklađivanju ponašanja unutar vrste. Po mojem uviđanju – posebno imajući u vidu trajnu ugrozu od razjarenih virusa – vrsta će se trebati otresti kapitalizma. Neće biti riječ o revoluciji, nego upravo o daljnjoj evoluciji u našoj vrsti.

Za svijet poslije COVIDA trebat će razviti i rabiti novu, primjerenu tehnologiju, na kojoj će se temeljiti novi proizvodi primjereni ne samo svladavanju izazova koronavirusa, nego i potrebi čišćenja Zemlje, spašavanja života na njoj, oporavka klime i liječenja čovjeka. U svijetu poslije COVIDA tehnologiju neće birati kapital kao što je bilo dosad, nego životne zajednice. U svijetu poslije COVIDA bit će potrebna golema ulaganja u zdravlje ljudi; u stručno i životno znanje; u novu energetiku, industriju, prijevoz, poljoprivredu te u novi način gradnje stanova, ureda, bolnica i industrijskih objekata. Bit će potrebno stvoriti novu prijevoznu, komunikacijsku i životnu infrastrukturu. Vrsti je posebice potreban cjelovit i jedinstven svjetski zdravstveni sustav.

Vrsta će morati sama preuzeti vođenje svojega skupnog posla. Dosad je poslovima vrste upravljao neodgovorni kapital putem svjetskoga slobodnog tržišta. On je poslovima vrste upravljao bez odgovornosti za Zemlju, život i za ljude. Teško stanje Zemlje koje je prouzročio kapital nameće pomno i odgovorno postupanje imajući u vidu ne nakupljanje kapitala, nego zadovoljenje životnih potreba vrste, koje su i tjelesne i kulturne naravi.

U gospodarskom smislu kapitalizam treba zamijeniti gospodarskim nacionalizmom, u kojemu se svaka životna zajednica stara za dogradnju životnog prostora na svojem zemljopisnom prostoru. U političkom smislu kapitalizam treba zamijeniti politizmom, po kojemu politika ili obavljanje skupnog posla zajednice prevladava nad gospodarstvom, zaštitom i sustavom uvjerenja. Ideologije treba ukloniti iz vrste, jer joj je potrebna jednodušnost u znanju i postupanju. Vrsti je potreban svijet bez mnogo slobodnoga privatnog kapitala.

3. Kineski avioni sve češće nadlijeću Tajvan – je li moguć rat između Kine i SAD-a?

Možda je uputnije reći da kineski zrakoplovi sve češće oblijeću Tajvan. Zrakoplovci moraju letjeti određeni broj sati tjedno, mjesečno i godišnje. Kad već moraju letjeti, kineski zrakoplovci u zrakoplovima oblijeću Tajvan, kako bi upozorili tajvanske vlasti, da su i SAD i UN bili prihvatili suverenost Pekinga nad Tajvanom. Oblijetanje Tajvana nema kao svrhu pripravu za rat.

Rat između Kine i SAD je moguć, ali do njega neće doći. Mislim, da rat nema tko početi: Kini zasad odgovora status quo na Tajvanu; SAD ne mogu rat dobiti nadomak kineskom kopnu; a rat najmanje odgovara Tajvanu. Uostalom, čemu bi poslužio taj rat? Drevni kineski političar Sun Cu iz petog stoljeća prije Isusa napisao je, da je „svaka bitka dobivena ili izgubljena i prije nego što je se zapodjene“. Savjetovao je strani koja misli, da bi mogla bitku izgubiti da se na svaki način kloni rata. Strani koja smatra da je jaka i da bi bitku mogla dobiti savjetovao je, da to što bi htjela postići ratom ostvari drugim načinom.

Povijest SAD i povijest Kine pokazuju zanemarljivu mogućnost da izbije ratni sukob između tih dviju zemalja. Prvo o Kini. Kina se ujedinila u Središnju kraljevinu koncem trećeg stoljeća prije Isusa nakon ratovanja sedam dotadašnjih kraljevina tijekom dvaju i pol stoljeća. Car ujedinitelj Čin Ši Huangdi vidio je političku vlast kao sredstvo brige za zemlju i ljude. Od uspostave carstva Kina nije imala osvajačke, nego samo obrambene ratove. Mnogi su narodi nastojali provaliti u Kinu, jer je Kina bila stvorila zamjerno bogatstvo i nadaleko cijenjenu civilizaciju. Kinezi su u petnaestom stoljeću, kad su Europljani polazili u kolonijalna osvajanja, obustavili pomorska istraživanja zemalja u Indijskom oceanu, kako bi se na kopnu mogli suprotstavljati provalama tuđih naroda u Kinu. Kineski zid koji je počeo zidati car Čin Ši nije nikako bio sredstvo imperijalizma. Ako bi Kina zametnula rat za pripojenje Tajvana „matici zemlji“, izgubila bi sav ugled koji je stekla u svijetu minulih četrdeset godina. Kina ne smije rabiti silu koju ima!

Nasuprot Kini, SAD su ratovale samo u tuđim zemljama i to od vremena kad su izbile na Tihi ocean. SAD su poslije obaju svjetskih ratova te poslije Hladnog rata nastojale uspostaviti svjetsku hegemoniju, ali su tu hegemoniju imale samo jedno desetljeće pod predsjednikom Billom Clintonom. SAD su izgubile sve ratove koje su vodile poslije Drugoga svjetskog rata, posebice ratove u Vijetnamu, Afganistanu i Iraku. Morale su probaviti i islamsku revoluciju u Iranu 1979. godine. Američke intervencije putem „obojenih revolucija“ ostavljale su politički i ljudski kaos. SAD su rabile nasilje, a ne suradnju. Treba li SAD gubitak još jednog rata?

Koncem ožujka ove godine američki državni tajnik Anthony Blinken optužio je Kinu „za nastojanje da potkopa svjetski poredak koji predvode SAD i za izostanak poštivanja pravila igre koja su uspostavljena u poraću Drugoga svjetskog rata“. Blinken je nastojao naglasiti, da SAD ne prisiljavaju svoje saveznike, da biraju između Washingtona i Pekinga te da svrha SAD nije omeđiti ili tlačiti Kinu, nego da im je stalo sačuvati međunarodni poredak utemeljen na pravilima, u koji je mnogo uloženo tijekom minulih 75 godina te koji je dobro služio zapadne probitke i zapadne vrijednosti. Blinken je izričito rekao: „Kad netko osporava naš sustav – bilo Kina ili netko drugi – kad oni ne igraju po pravilima, kad ne poštuju pravila ili kad nastoje potkopati obveze koji su preuzeli drugi, mi svi imamo razlog usprotiviti se.“ U nastavku Blinken je optužio Kinu, da „potkopava sadašnji poredak, da krši ljudska prava i da odustaje od preuzetih obveza“.

Naveo sam riječi američkog državnog tajnika, jer one pokazuju ne samo to, da će SAD voditi rat samo riječima, a ne i oružjem, nego i to da se američka administracija ne snalazi u svijetu, koji se silno promijenio od 2001. godine kad je Kina stupila u WTO. Sadašnja američka administracija nema nikakvu geopolitičku strategiju, a kako je i može imati, ako – kako se čini – SAD nemaju ni predsjednika. SAD su ustavno nesređena te mnogostruko politički i kulturno podijeljena zemlja.

U isto vrijeme američko ministarstvo obrane objavilo je vlastiti prijedlog suprotstavljanja Kini i Rusiji, koje šire trgovinsku i ulagateljsku suradnju sa zemljama na svim kontinentima. Američka vojska predlaže da SAD pojačaju „verbalno nadmetanje“ s Kinom i Rusijom, kako bi odvratile „saveznice i ortakinje“ od suradnje s tim zemljama. U SAD se i ministarstvo vanjskih poslova i ministarstvo obrane bave „verbalnim nadmetanjem“. Nasuprot tomu, Kina naglašava da joj ne trebaju saveznici, nego samo prijatelji.

4. Koliko su planet Zemlja i čovječanstvo ugroženi?

U drevnom grčkom prirodoslovlju uvedena su četiri elementa ili sastavnice Zemlje i svijeta. To su bili zemlja, voda, zrak i vatra. Danas se govori o kopnu, vodi, atmosferi i energiji, koje ima u Zemlji, ali koja do Zemlje trajno dopire i od Sunca. Naša vrsta je u jarmu kapitalizma zlorabila i gotovo upropastila Zemlju, vodu i atmosferu, posebice pretjeranom uporabom prljavih energenata.

Voda je glavni sastojak svih organizama. Ona je raspoređena na tlu, nad tlom i ispod tla, ali ona stalno kruži putem isparavanja, hlapljenja iz organizama, ukapljivanja, padanja i otjecanja, tako da se voda kao tekućina nalazi u morima, oceanima, jezerima i podzemnim spremištima. Voda teče nadzemnim i podzemnim rijekama, a u smrznutom stanju nalazi se u planinskim ledenjacima i u polarnom ledenom pokrovu. Voda kao para kola atmosferom Zemlje.

Poremećaj klime stvara krajnje vremenske pojave pa za oluja nabujale rijeke odnesu previše vode u more, a premalo vode upije tlo, što sprječava prirodno popunjavanje podzemnih spremišta zdrave vode. Opskrba vodom kućanstava, industrije i poljoprivrede postala je ozbiljnim sigurnosnim i političkim pitanjem. Voda ne pripada jedinačnim životnim prostorima, nego je na uporabu cijeloj vrsti.

Od Industrijske revolucije kapitalisti su postavljali ljudska naselja u blizini prirodnih izvora i izvora radne snage, ne vodeći račun o raspoložljivosti vode. Danas, primjerice, grad Tokyo treba vodom opskrbljivati 44 milijuna stanovnika, a Grad Meksiko 21 milijun. Problem opskrbe gradova vodom djelomice dolazi zbog neumjerene i prekomjerne uporabe vode u poljoprivredi, ali i u kućanstvima.

Voda nije potrebna samo ljudima, nego je potrebna i za održavanje cijelog životnog sustava. U mnogim područjima svijeta klimatske promijene donijet će veću potražnju za pitkom, zdravom i uporabljivom vodom dok će se u isto vrijeme opskrba vodom smanjivati. Svake zime pada sve manje snijega, što će smanjivati prirodnu pričuvu vode za uporabu kasnije u godini. Zbog više temperature povećavat će se isparavanje vode iz jezera i otvorenih spremišta vode u tolikoj mjeri, da povećanje padalina neće moći nadoknaditi isparavanje. Promjenljiva količina padalina vodi do čestih i teških poplava i suša.

Sve češće i snažnije oluje povećavaju otjecanje onečišćene vode iz gradova i s poljoprivrednih gospodarstava, pri čemu se tvari koje zagađuju vodu sručuju u obližnje vodne tokove. Poplave koje donose nabujale rijeke teško pogađaju gradove, posebice u Europi. Promjene u stupnju obnove vode u jezerima imaju široke ekološke i životne posljedice. Već su suha mnoga velika jezera u Latinskoj Americi i Aziji.

Ledenjaci u visokom gorju se tanje, a njihova granica se pomiče uvis. Kopnjenje ledenjaka pomaže podizanju razine mora. Prostor pokriven polarnim ledenjacima se burno smanjuje posljednjih 30 godina. Znanstvenici predviđaju, da će se Sjeverni pol ubrzo pretvoriti u golemo slano jezero. Na Sjevernom polu godišnje se gubi oko 1.500 km² ledenjaka.

Ako bi se sav ledeni pokrivač na Antarktici otopio, razina mora bi se povisila 58 metara. Potpuno topljenje leda na Grenlandu donijelo bi povišenju razine oceana za dodatnih 12 metara. Minulih desetljeća došlo je do kravljenja područja permafrosta ili trajno smrznutog tla. Znanstvene procjene dopuštaju mogućnost, da količina ugljika, koji se oslobađa kravljenjem permafrosta dosegne 15% količine ugljika koji se oslobađa izravnim ljudskim djelovanjem.

Života nema bez vode, ali ga nema ni bez kopnenih prostranstava, koja pružaju tlo za rast bilja i za trajanje brojnih životinjskih vrsta, koji čine životnu hranidbenu mrežu. Međutim, Homo sapiens kao izumiteljska i stvaralačka vrsta nije koristio životne izvore na Zemlji samo uzimanjem hrane, vode i zraka. Čovjek je rabio prirodne tvari, kako bi od njih pravio predmete i proizvode za uporabu i trgovanje. Posebno štetna bila je uporaba teško obnovljivih izvora energije, koji se obnavljaju tisućljećima.

Uporaba i gorenje fosilnog goriva poput ugljena, nafte i prirodnog plina oslobađaju ugljični dioksid u atmosferu. Nakupljanje CO₂ u atmosferi uzroči povišenje temperature Zemlje. CO₂ kao kakav pokrivač zadržava toplinu koja dolazi od Sunca i koja se sve manjim dijelom ponovo zrači u svemirski prostor. Otpuštanje CO₂  uzročit će kopnjenje ledenjaka i topljenje polarnog lednog pokrova, kravljenje trajno smrznutog tla u subpolarnim krajevima te učestalu pojavu krajnjih temperatura, što će voditi do dodatnog podizanja razine mora.

Širenje i nastanak novih pustinjskih područja ili opustinjavanje tla nosi veliku pogibelj ekološkom sustavu Zemlje. Opustinjavanje kopna je značajan ekološki problem, koji ima teške životne, gospodarske, političke i sigurnosne posljedice. U minulim desetljećima došlo je i do odšumljavanja.

Zagrijavanje Zemlje i posljedično pogoršavanje klime učinili su Zemlju negostoljubljivom: nastanljivo je sve manje kopna. Stoga sadašnje premještanje pučanstva valja prihvatiti kao potrebu te kao sredstvo prilagodbe naše vrste okolnostima života, koje je vrsta sama stvorila. Politička zbrka koju mnoštveno doseljavanje stvara u bogatijim i razvijenijim životnim zajednicama neposredna je posljedica izostanka sustava uvjerenja za cijelu globaliziranu vrstu Homo sapiens. Naša vrsta je promijenila okolnosti života na Zemlji i promijenila prilike unutar sebe, ali nije promijenila stanje u području sustava uvjerenja, koji bi uvijek morao biti primjeren potrebama ljudi u danim prilikama. Mnoštvo sustava uvjerenja u globaliziranoj vrsti otkriva slabost i izlišnost svakog od tih sustava. Vrsti je kao komad kruha potreban jedinstven sustav uvjerenja.

Sve brže klimatske promjene smanjuju kakvoću zraka koji udišemo. Klimatske promjene znatno utječu na zdravlje ljudi. Stoga se životne zajednice trebaju štititi brigom za zdravlje, dobrobit i kakvoću života jedinačnih ljudi. Sve češći i sve žešći divlji šumski i prašumski požari koji uzroče pogoršavanje klime mogu također znatno smanjiti kakvoću zraka i ugroziti zdravlje ljudi.

Zagrijavanje Zemlje i klimatske promjene koje je ono izazivalo od početka Industrijske revolucije pojačali su ulogu vode i „vatre“ ili topline nauštrb kopna i zraka. Zrak i kopno postaju sve podložnijima vodi i „vatri“. Voda i toplina sve više prožimaju zrak i obuimaju kopno. Nastanljivog kopna je sve manje, a i nastanljivo kopno je sve prljavije i sve zatrovanije. Zrak je sve vrući, vlažniji i otrovniji. Takav zrak postaje novim staništem mikroorganizama, koji su dosad živjeli u tlu te u organizmima ili na organizmima.

Onečišćenje životnog okoliša naše vrste je toliko, da se ona sve teže prilagođuje novonastalim okolnostima. Stoga je potrebno, da vrsta dok to još može popravi okolnosti u kojima su se našli i ona i život koji je prije eona zametnut na Zemlji. Vrsta treba poboljšati i stanje biosfere i vlastito stanje, jer je i ona sama stradala pod nasiljem kapitalizma, koji je smislio i provodio industrijalizaciju putem prljave tehnologije. Bolesna vrsta našla se u teškim okolnostima.

5. Kako iznaći rješenje krize Europske unije i svijeta?

Pandemija koronavirusa otkrila je veliku ranjivost svjetskog gospodarskoga i svjetskog političkoga sustava. Svijetom je dosad upravljao kapital, a politički sustav svjetske države Kapital bilo je svjetsko tržište. Tržište je kao kakav državni ustroj određivalo ponašanje i postupanje ljudi, korporacija i država. Kad jenja sadašnja pandemija otkrit će se kriza kapitalizma.

Vrsta je sad pod imperativom zaštite poremećenog tjelesnog i duševnog zdravlja ljudi te pod imperativom čišćenja Zemlje, oporavka ukupnog života na njoj i zaustavljanja pogoršavanja klime. Sve narode čeka golem i odgovoran posao. Taj posao bi mogle obavljati nacionalne države, ali one nisu u vlasti svojih naroda. Kako bi se pravo obavio posao vrste, države moraju doći pod nadzor naroda. Države se mora istrgnuti iz vlasti kapitala.

Europska unija se nalazi u smrtnoj krizi i narodi okupljeni u njoj trebaju je pustiti da umre sama od sebe. Unija je sputala poduzetnost i stvaralaštvo svojih naroda, a cijelu Europu učinila je privjeskom američkom tržištu. Već dugo se ne govori o „supsidijarnosti“. EU i SAD postale su kolonijama svjetskog kapitala. Svjetski kapital treba spriječiti da Uniju i dalje „drži na aparatima“. Virus je vanjski, a kapitalizam unutarnji neprijatelj naše vrste.

Naša globalizirana vrsta mora odbaciti kapitalizam, jer se pokazalo da kapital, tržište i liberalizam ne mogu ukloniti velike nevolje koje su pogodile vrstu. Dolazi vrijeme preuzimanja odgovornosti za Zemlju, život, klimu, prostor i za ljude na njemu. Kapital je po svojoj naravi neodgovoran. On vodi račun samo o svojim probitcima. Za obračun s kapitalom i za uklanjanje kapitalizma ne treba čekati novu svjetsku recesiju ili depresiju. Vrsta treba početi krotiti kapitalizam odmah po smirivanju pandemije koronavirusa.

Pandemija je pokazala nesposobnost, neuračunljivost i nebrigu stranačkih političara, koje je kapital probrao po nespremnosti da obavljaju posao za narode. Pogledajte na što sliče i čime se bave vodeći hrvatski političari, a ni u ostalim razvijenijim zemljama stanje politike nije bolje. Ni u njima nema državnika. Došao je krajnji čas da se narodi riješe stranačkih političara koji ih „vuku za nos“ u ime kapitala. Vrsti je dosta kapitalizma, jarma tržišta i obmana liberalizma. Zašto bi se trebalo tražiti rješenje za izbavljenje kapitalizma, koji u krizu nije doveo samo sebe, nego i našu vrstu i život na Zemlji?