18 travanj 2021 ~ 0 Comments

Globalizacija vrste Homo sapiens

Minulih desetljeća izvedena je globalizacija poslovanja korporacija. Kapitalizam je stvorio svjetsko tržište proizvoda i svjetsko tržište rada, ali je prouzročio i premještanje kapitala i miješanje pučanstva. Nad slobodom svjetskog tržišta bdije Svjetska trgovinska organizacija (WTO). U tom postupku kapital je nehotice globalizirao i našu vrstu. Vrsta je nepovratno globalizirana. Ona je u sebi potpuno povezana.

Političari, gospodarstvenici, medijski ljudi i posebice kapitalisti trebaju prihvatiti činjenicu, da više nema „čovječanstva“, „međunarodne zajednice“ ili „društva“, nego da skup ljudi na Zemlji sastavlja jednu od vrsta života, kojih na svijetu ima milijunima. Pandemija koronavirusa – u kojoj je vrsta života Coronavirinae napala vrstu Homo sapiens – pokazala je, da su svi ljudi samo pripadnici iste vrste života.

Čovjek je iznimna vrsta života ponajviše po razvijenu mozgu, koji je čovjeku omogućio da osim slikovnog opažanja, znanja, pamćenja i odlučivanja – kakvo imaju uglavnom sve životinje – ima i pojmovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Pojmovno razmišljanje učinilo je to, da je čovjekovo ponašanje samo djelomice urođeno i da ono prvobitno ovisi o sadržaju čovjekova uma.

Za razliku od ostalih životinja kojih mozak barata samo istinitim slikama, u čovjekovu umu koji počiva na iznimno razvijenu mozgu mogu biti i istina i laž, i dobra zamisao i obmana. Čovjek mora bdjeti nad svojim umom. Od pojave pojmovnog mišljenja u našoj vrsti čovjek je podložan ne samo biološkoj, nego i kulturnoj evoluciji, koju ne nose mutacije gena, nego uporaba uma, koja putem prilagodbe i odabira postupno mijenja i čovjekovo tijelo. U ranom razdoblju svojeg razvitka naša vrsta je stekla ili izgradila pojmove prostora i vremena, koji od čovjeka traže (1) brigu za stanište i (2) rad koji je zapravo uporaba vremena. Čovjek nije nesvjestan lutalac, nego svjestan radnik i stvaratelj.

Vrstom Homo sapiens sad ne upravljaju političke vlasti jedinačnih naroda, nego kapital koji je iscrpljen iz rada ljudi i prirodnih izvora. Kapital i kapitalizam doveli su Zemlju i život na njoj u neodržljivo stanje. Kapital je doveo Zemlju, život i našu vrstu u teško i kritično stanje, jer je vrstom upravljao putem tržišta, a ne putem brige za zadovoljavanje životnih potreba puka.

Vrsta je globalizirana i u sebi povezana, ali su u njoj kao umetci ostali države i svjetsko tržište. Države su dosad za kapital štitile mjesna tržišta. Globalizacija naše vrste nameće novu ulogu i državama i trgovanju. Kritično stanje Zemlje, života i već globalizirane vrste prisiljava vrstu da se posveti zadovoljavanju svojih tvarnih i kulturnih potreba. Globalizacija vrste učinila je to, da se vrstom iznenadno počela širiti skupna svijest o njoj samoj i o stanju u kojemu se ona zatekla. Vrsta je postala svjesnom, da je pred nju iskrsnuo težak i zahtjevan posao, koji ona mora obavljati i obaviti kao vrsta i to radom, znanjem te uporabom primjerene tehnologije.

Vrsti je prije svega potrebno životno znanje, sračunato na zaštitu života i čovjeka. Vrsti je potrebno ujednačeno temeljno znanje o životu, koje neće u umovima ljudi ostaviti mjesto za ideologije. Vrsti su potrebni novo stručno znanje i tehnologija, kojima će se mijenjati nepovoljne okolnosti koje je vrsta sama stvorila, prihvaćajući jaram kapitalizma.

Vrsti je potreban i novi odgoj. Ona je odnedavno odgajala djecu za tržište, a ne za život. Ljudima je potreban odgoj za život u vrsti i za obavljanje skupnog posla, koji se ispriječio pred njom. Vrsti je osim ujednačivanja temeljnog znanja o životu potrebno i usklađivanje držanja i ponašanja jedinačnih ljudi. Usto, vrsti je potrebno ujednačivanje držanja i međusobnog ponašanja životnih zajednica. Homo sapiens je jedina životinjska vrsta, u kojoj nema odgoja za vrstu i život, iako je zbog postojanja pojmovnog mišljenja i zbog dugog razvitka mozga čovjekove mladunčadi čovjeku potreban odgoj duži od odgoja u bilo kojoj drugoj životinjskoj vrsti.

U svakoj političkoj zajednici postoje četiri neraspletljive mreže utjecaja: politika ili obavljanje skupnog posla naroda, gospodarstvo, zaštita i sustav uvjerenja ili sustav vrijednosti. Te četiri mreže sad prožimaju i našu vrstu kao globalnu životnu zajednicu. Politika ili obavljanje skupnog posla vrste je prije svega. U sadašnjem stanju života gospodarstvo, zaštita i sustav uvjerenja trebaju biti podređeni politici vrste odnosno skupnom poslu oporavka Zemlje, života, klime i čovjeka.

Gospodarstvo, uključujući ulaganja i uporabu tehnologije, mora biti sračunato na oporavak života na Zemlji te na zadovoljavanje tvarnih i kulturnih potreba u vrsti, a ne sračunato – kao što je bilo dosad – na nakupljanje slobodnog privatnoga kapitala, kojemu je smisao u vladanju vrstom. S obzirom na sadašnje okolnosti na Zemlji zaštita treba biti sračunata na oporavak života. Treba štititi prostor i život i to bez traćenja vremena i rada. Sustav uvjerenja treba biti sračunat na obnovu zajedništva u vrsti, koje je uvjet obavljanja teškoga skupnog posla vrste. U globaliziranoj vrsti nema mjesta ideologijama, koje komadaju vrstu.

Stanje Zemlje nameće potrebu da vrsta, njezine životne zajednice i jedinačni ljudi preuzmu odgovornost za Zemlju i život. Politički, gospodarski, sigurnosni i kulturni posao vrste trebaju predvoditi uvriježene prostorne države ili političke zajednice naroda ili životnih zajednica. Narodi nose suverenost pa moraju ponijeti i odgovornost za prostor i za obavljanje posla vrste. Kapital je nesuverena vlast, a nije u stanju preuzeti životnu odgovornost, jer je opsjednut samo svojim množenjem. Globalnost vrste nameće uklanjanje kapitalizma. Vrsta treba ukrotiti svjetsko tržište stavljajući ga pod nadzor država. Narodi ili životne zajednice vrste trebaju uzeti svoje države u svoje ruke. Globalizacija nameće i tijesnu međusobnu suradnju naroda i njihovih država.

U živom svijetu nema slobode i proizvoljnosti. Života nema izvan jedinačnih organizama, a svi organizmi imaju samo potrebe i sposobnost da zadovolje potrebe. Naša vrsta sad treba raditi to, što je potrebno za obnovu i za daljnje odvijanje života na Zemlji, koji je uistinu postao upitan. Dosta je neživotne kapitalističke proizvoljnosti i prohtjevnosti! Jedinačni ljudi također moraju preuzeti odgovornost za život. Ljude treba odgajati za preuzimanje odgovornosti. Odgovornost nosi suverenost pa ljudi trebaju prestati biti podanicima tržišta. Oni trebaju postati djelatnim dionicima života na Zemlji. Ljudi od podanika trebaju postati bližnjima, tako da cijela vrsta može postati u sebi povezanim organizmom.

Globalizacija goni vrstu da odbaci štovanje izmišljenih božanstava i da za opći sustav uvjerenja uzme štovanje života. Taj sustav uvjerenja treba ukloniti sve povijesne i suvremene, endemne i svjetske vjere i ideologije, jer one vežu ljude uz prošlost, a u vrsti stvaraju raskol i nejedinstvo, što sprječava vrstu da djeluje kao vrsta. Dosta je kršćanstva, judaizma, islama, liberalizma, multikuturnosti, nacionalne izabranosti, američke izuzetnosti i ostalih ideologija! Ideologije razjedinjuju vrstu. Uvjeren sam da je zamisao o štovanju života srž radosne vijesti Isusa iz Nazareta, kojom je on nastojao spasiti vrstu od samouništenja.

U opreci s iznesenim stanjem vrste i sa navedenim zadaćama koje su se pred nju ispriječile, domaći i svjetski političari se međusobno kavgaju, međusobno teško optužuju, neprestano bacaju krivnju jedni na druge te stalno presuđuju jedni drugima. Politika je postala svadljivom. Uz takvo stanje politike u narodima i među narodima, države će teško pomoći svojem pučanstvu, a još teže će uspostaviti suradnju „države i države“ koja je potrebna za obavljanje prijekih zadaća vrste. Usto, sadašnji političari, koji svi odreda žive u prošlosti smatraju se velikim i zaslužnim ljudima, iako Zemlja, život i čovjek propadaju.

Uspon Kine, koja odnedavno ima drugo najveće gospodarstvo svijeta te koja je najveća industrijska i najveća trgovinska sila svijeta, na Zapadu se uzima kao prijetnja umjesto da se uzme za poticaj suradnji, ulaganju i razvitku nove tehnologije. U minulim godinama na svjetskoj pozornici počele su se nadmetati i države, a ne samo korporacije koje su se nadmetale na svjetskom tržištu. Države se nadmeću politikom i kaznenim mjerama, a ne pripravnošću na suradnju i brigom za život. Međudržavno političko nadmetanje počele su SAD, jer gube predvodničku ulogu u svijetu i nadu da će obnoviti svoju kratkotrajnu svjetsku hegemoniju, koja je bila uspostavljena poslije sloma Istočnog bloka i europskog komunizma. Svjetski kapital opet treba pomoć američke države, koju je bio oslabio do mjere u kojoj američko pučanstvo više ne poštuje svoju državu. Građani ne poštuju svoju državu ni u ostalim kapitalističkim zemljama.

Minulih godina kapital je svoju samoživost proširio na zapadne države i na zapadne političare, koji ne uviđaju da je suradnja među narodima i među njihovim državama nužan uvjet za usklađeno i djelotvorno spašavanje Zemlje, života na njoj i vrste Homo sapiens. Politička nezrelost i potkupljivost sadašnjeg naraštaja političara vape za revolucijom bez predvodnika odnosno za revolucijom vrste, koja će na čela država umjesto političara dovesti državnike. Svijet neće dugo potrajati uz sadašnji način vođenja politike ili obavljanja javnog posla za narode. Veličina naroda i njihovih država nije u žestini njihovih prijetnji i u oštrini kaznenih mjera, nego u dobrom obavljanju posla vrste.

Print Friendly, PDF & Email
Back to top

Leave a Reply

Login with Facebook: