23 travanj 2021 ~ 0 Comments

Zašto kapitalizam ne može ostati

Nakon mojega nedavnog izlaganja na prvoj hrvatskoj „izljevnoj“ televiziji (streaming tv) jedna je gledateljica na moju prosudbu o očekivanom nestanku kapitalizma iz globalizirane vrste Homo sapiens napisala. „Mudro, ali odmak od stvarnosti, jer kapital nikad neće abdicirati, a novac upravlja globalizmom i kako to razmontirati?“

Po mojem uviđanju, ne treba čekati odreknuće od vlasti ili abdikaciju kapitala. Kapitalizam treba ukloniti. U ovom ću sastavku nastojati pojasniti to, zašto je ne samo moguće, nego i neizbježno uklanjanje kapitalizma kao pristupa uređenju čovjekovih životnih zajednica i naše cijele vrste.

Što je kapitalizam? Kapitalizam je sadašnji i nadam se krajnji uzorak civilizacije. Civilizacija je način vladanja životnim zajednicama, po kojemu je (1) vlast izdvojena iz zajednice, (2) zajednička imovina oteta zajednici i privatizirana, te (3) vlast vezana uz privatnu imovinu. Privatna imovina se dugo sastojala od nekretnina i od njihova zemljopisnog položaja te od prisilnog rada podanika, koji su prije bili pripadnici zajednice. U kapitalizmu kao sadašnjem uzorku civilizacije vlast je vezana uz slobodan svjetski kapital, koji se na Zapadu nakupljao od Renesanse.

Gdje se i kako se nakupljao zapadni kapital? Prvi kapital koji se s vremenom nije rasuo bio je nakupljen u Genovi tijekom petnaestog i šesnaestog stoljeća. U tom prvomkolu nakupljanja kapitala Genova je uživala vanjsku zaštitu loze Habsburga, koja je imala posjede raspoređene diljem Europe i golemo svjetsko kolonijalno carstvo. Poslije slabljenja Habsburga drugo kolo nakupljanja kapitala zbivalo se u Nizozemskoj, u koju se slio i nakupljeni đenovski kapital. Nizozemski kapital uživao je unutarnju zaštitu Ujedinjenih Nizozemskih Pokrajina, koje su zbacile vlast Habsburga 1588. godine. Nizozemska je cijelo stoljeće bila neospornom gospodaricom svijeta. [Slabljenje Nizozemske počelo je sklapanjem Vestfalijskog mira, koji je upriličila upravo Nizozemska, jer je ona u prethodnom Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.) bila bez europskog tržišta za svoju kolonijalnu robu. Poslije 1648. godine za potrebe mira uvedeni su apsolutizam, koji je bio opreka „otvorenom društvu“ koje je imala Nizozemska i merkantilizam, koji je bio opreka liberalnom kapitalizmu te koji se očitovao u zatvaranju proizvodnih postupaka u državne granice i u ravnoteži robne razmjene među zemljama. U vrijeme merkantilizma tržište je bilo pod nadzorom (apsolutističkih) državnih vlasti. Usto, prekooceanski kolonijalni sustavi europskih država bili su međusono razlučeni i zatvoreni monopoli.]

Treće kolo nakupljanja kapitala teklo je tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća u Engleskoj, u koju se s vremenom slio i nizozemski kapital, jer se kapital u Engleskoj bolje plodio. U engleskom slučaju kraljevina je bila sredstvo kapitala, koji je pružao zaštitu kraljevini. (To je pokazalo utemeljenje Banke Engleske 1694. godine.) U prva dva kola kapital se nakupljao trgovinom i pljačkom tuđeg bogatstva uključujući i otimanje ljudi, kojima se trgovalo kao robljem. U engleskom kolu kapital se u devetnaestom stoljeću nakupljao i industrijskom proizvodnjom, ali je do sredine tog stoljeća zatvaranjem tržišta hrane Britanija štitila svoju skupu poljoprivrednu proizvodnju.

Poslije „ujedinjenja“ SAD u krvavom Građanskom ratu (1861.-1865.) kapital se počeo snažno gomilati u SAD uporabom domaćih prirodnih izvora, razvitkom tehnologije i industrijske proizvodnje, ali bez vanjske trgovine i bez pljačke tuđeg bogatstva. SAD su bile izolirale svoje gospodarstvo: uvoza gotovih proizvoda nije bilo, ali je objeručke priman vanjski kapitala, koji se obilno slijevao iz Engleske. Tako je sprega kapitala i američke države, s jedne strane, omogućila snažno nakupljanje kapitala, a s druge su strane SAD prije Prvoga svjetskog rata postale najjačom političkom, gospodarskom i vojnom silom svijeta. Novost u četvrtom, američkom kolu nakupljanja kapitala bila je uporaba novca kao robe, a ne kao razmjenskog sredstva. Robom na tržištu osim novca postali su i priroda i ljudi. Kapital je u SAD – kao što je prije bilo i u Nizozemskoj i u Engleskoj – imao unutarnju zaštitu. U SAD kapital se prvobitno nakupljao u područjima financija, prijevoza i komunikacija (banke, željeznica, telegraf, telefon) te u području razbibrige (fotografija, film, Hollywood, Broadway).

Usporedo s usponom SAD došlo je i do jačanja gospodarstva, politike i vojne sile u Njemačkoj i u Japanu i to po amerčkom predlošku: ograničenje uvoza, razvitak tehnologije, industrijalizacija i stvaranje kartela. Uoči Prvoga svjetskog rata njemačka industrijska proizvodnja bila je jednaka ukupnoj industrijskoj proizvodnji Britanije i Francuske. Atlantski kapital se nije mogao pomiriti s takvim razvitkom u Europi pa je cijelu Europu gurnuo u rat. Prvi svjetski rat bio je rezultat uporabe država ili politike za probitke kapitala. Wall Street je zaraćenim zemljama davao ratne kredite. (Odgovor britanskom liberalizmu devetnaestog stoljeća bio je dvojak: Bismarckov gospodarski nacionalizam i marksizam, koji se kasnije iz Njemačke premjestio u Rusiju.)

Svrha nakupljanja kapitala nije povećanje osobne ili obiteljske potrošnje kapitalista ili ljudi koji nakupe kapital. Svrhe prekomjernog nakupljanja kapitala su uspostava i jaćanje političke vlasti. Kapitala je do kraja devetnaestog stoljeća bilo dovoljno da odvojeno vlada narodima u njihovim povijesnim državama. Početkom dvadesetog stoljeća u SAD se bilo nakupilo toliko kapitala, da su se američki kapitalisti bili odlučili zavladati svijetom ili cijelom vrstom Homo sapiens.

Ukratko, višestoljetni postupak nakupljanja kapitala na Zapadu pokazuje tijesnu spregu nakupljanja kapitala i uporabe države. Do početka Prvoga svjetskog rata kapital je nadzirao nacionalne države, a poslije tog rata SAD su nastojale zavladati svijetom putem izvoza kapitala i američke demokracije te putem Lige naroda. (Kapital je išao za ideološkim ujednačivanjem svijeta.) Tomu su se uspjelo usprotivile Francuska i Britanija kao pobjednice rata i kao kolonijalne sile. Usto, u Rusiji je izvedena Velika oktobarska revolucija. Gospodarska kriza koju je stvorio rat i kasnija Velika depresija koju su u SAD prouzročile financijske spekulacije slobodnog kapitala izazvale su niz nacionalističkih revolucija u Europi. Do lipnja 1940. godine gotova cijela Europa bila je pod režimima nacionalnog socijalizma, fašizma ili korporatizma. (Odgovor ranijem nizozemskom kapitalizmu bili su apsolutizam i merkantilizam.)

Tadašnja pojava gospodarskih i političkih sustava koji su opreka kapitalizmu bila je rezultat neujednačenoga gospodarskog razvitka, koji je kapitalizam stvorio proizvoljnom uporabom nakupljenog kapitala. (Kapital se bolje nakuplja zagrijavanjem razvijenih tržišta, nego širenjem prodaje proizvoda na manje razvijenim tržištima.) Kapitalizam je prostorno neujednačenim razvitkom pogodio i jedinačne ljude i narode. U Rusiji se kapitalu suprotstavio radnički stalež, a u ostatku Europe – izuzevši Britaniju – kapitalu su se suprotstavili narodi. Između svjetskih ratova svijet su razdirale tri ideologije: liberalizam, komunizam i nacionalni socijalizam. Dotad ideologije nisu igrale presudnu ulogu, jer je Zapad bio „kršćanski“. Ideologija Trećeg Reicha i nezrela, ideologizirana njemačka geopolitika tog vremena naveli su Treći Reich da napadne Sovjetski Savez, s kojim je do tog napada Reich bio saveznik. Da do tog napada nije došlo, danas bi svijet drukčije politički izgledao.

Svjetski kapital nakupljen u SAD nastojao je zavladati svijetom i poslije Drugoga svjetskog rata i to opet putem izvoza kapitala i demokracije, ali i uporabom svjetskih političkih i financijskih ustanova: UN, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i pobačene Međunarodne trgovinske organizacije (ITO), koja je istom 1995. godine uspostavljena kao Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Provedbu te zamisli spriječio je Sovjetski Savez, koji je „izveo“ socijalističke revolucije u Istočnoj Europi te u Kini, Mongoliji, Sjevernoj Koreji i Vijetnamu. Američka država bila je najjača država svijeta, ali je bila preslaba da kapitalu pomogne uspostaviti svjetsku vlast. Od Velike oktobarske revolucije do konca Hladnog rata kapitalizam je imao alternativu u socijalizmu, u kojemu je kapital pripadao narodu, državi ili radničkom staležu.

Poslije Hladnog rata kapital je upregnuo SAD u uspostavu svoje svjetske hegemonije, ali je ta hegemonija trajala samo desetak godina. Nova politička stvaranost nastala je obnovom nacionalne vlasti u Rusiji (1999.) te stupanjem Kine na svjetsku gospodarsku pozornicu i njezinim pristupanjem Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (2001.).Usto, američki kapital se počeo prelijevati u Kinu, ali ne kao financijski, nego kao proizvodni kapital, koji je postao vezan uz „rad i prostor“. (U četiri zapadna kola nakupljanja kapitala iz jedne u drugu zemlju prelijevao se financijski kapital ili gotovina.) Uz Kinu i Rusiju i druge su zemlje u gospodarstvu pošle putem gospodarskom nacionalizma: Iran, Turska, Indija, Japan, Vijetnam, Izrael, Južna Koreja, Saudijska Arabija te druge zemlje Azije i mnoge zemlje u Africi i Latinskoj Americi. Stvara se nova alternativa liberalnom kapitalizmu, koji ne trpi alternativne političke sustave.

Naglasit ću da u današnje vrijeme u globaliziranom svijetu alternativa liberalnom kapitalizmu nisu ni radnički ni nacionalni socijalizam, nego nova alternativa, koju nazivam politizmom. Politizam je pristup uređenju države, po kojemu politika ili obavljanje skupnog posla naroda ili životne zajednice nosi prevagu nad uskim gospodarskim probitcima, nad zaštitom i nad ideologijom. Kapital već postupno prepušta narodima njihove države koje je dosad nadzirao. Kakvim će državama poslije potrebnog sređivanja postati Afganistan, Irak, Sirija, Jemen, Egipat, Libija i druge zemlje, u kojima je svjetski kapital izlišno nastojao „izgraditi“ svoje režime? Kojim putem će poći Europska unija, u kojoj je liberalni kapitalizam stvorio rasulo? Kakav će politički sustav postaviti Hrvatska, ako ne želi da u njoj dođe do potpune smjene pučanstva? Tako je u brojnim zemljama svijeta. Naglasit ću, da je kapital promicanjem potrošaštva i zagovaranjem najvećeg mogućeg gospodarskog rasta stvorio opće dužničko ropstvo država, naroda, korporacija, financijskih ustanova, obitelji i jedinačnih ljudi. Države su u dugovima i nemoćne su da pomognu svojem pučanstvu. Međutim, vrstom se širi svijest o tomu, da svijet na sadašnji način ne može dugo potrajati.

U svijetu u kojemu su brojne države već pokazale neposluh, kapital će sve brže gubiti vlast nad vrstom. Kapital bi tu vlast mogao sačuvati, samo ako bi uspostavio opću svjetsku državu, u kojoj bi bio uspostavljen jedinstven politički sustav, jedna vojna sila koju zakonito može rabiti samo slobodan kapital i ideologija liberalizma kao jedini sustav uvjerenja. Do toga ne može doći, jer postoje suvereni narodi, koji se ne kane odreći svojih država i jer se sustavi uvjerenja ne kupuju iz kataloga, nego nastaju evolucijom u povijesnim narodima, od kojih mnogi traju tisućljećima. Sve manje naroda nerado uzima „brzu hranu“ svjetskog kapitala. Kapitalizam će biti ozbiljno ugrožen kad države skuče slobodu kapitala i kad kapital počnu vezati uz prostor i rad.

Prvo ubojito sredstvo kapitalizma bili su silno usredotočenje kapitala i sloboda njegova kolanja. Stoga vrsta treba rasuti kapital na zemlje i narode te ga vezati uz Zemlju i život na njoj. Drugo sredstvo kapitalizma je slobodno svjetsko tržište. Kapitalu je nepoćudan državni nadzor tržišta, jer se slobodnom prodajom poželjnih i razglašenih proizvoda i usluga kapital odlijeva s mjesnih tržišta i gomila na mjestima s kojih se kreditira proizvodnja, koja je također iskorištavana i zadužena. Zarada od prodaje na mjesnim tržištima konačno se slijeva u riznicu slobodnoga svjetskog kapitala. Uz postojanje svjetskog slobodnog tržišta teško dolazi do nakupljanja kapitala na mjesnim tržištima. Na njima može doći do povećavanja zapošljananja, ali zaposlenost slabo plaćenih radnika nije sredstvo nakupljanja kapitala. Narodi od svojih država traže uspostavu nadzora nad vlastitim tržištima. Zar zapadne zemlje u kojima se bio nakupio kapital nisu za nakupljanja kapitala potpuno nadzirale svoja tržišta i zar mnoge od njih nisu uspostavljale kolonijalne monopole? Preuzimanjem nadzora nad vlastitim tržištima narodi će ozbiljno ugroziti kapitalizam. Trgovinske ugovore mogu sklapati i države, a ne samo privatne korporacije.

Treće ubojito sredstvo kapitalizma bio je izbor tehnologije. Kapital je odlučivao u kojim gospodarskim granama će se razvijati tehnologija. Svrha ulaganja u tehnologiju bila je uvijek ista: stvoriti nove proizvode i usluge koje će omogućiti (prekomjeran) gospodarski rast i posebno snažno dodatno nakupljanje slobodnog kapitala. Na Zapadu je u minulim desetljećima kapital bio ulagan u digitalnu tehnologiju, koja je omogućila stvaranje privatnih mreža, koje služe za razbibrigu i za razmjenu izlišnih obavijesti često i štetnih za ljude. Nasuprot Zapadu, Kina je uložila golem kapital u stvaranje zelene energetike putem iskorištavanja obnovljivih izvora energije. (U Kini se i digitalne mreže 5G s ugrađenom umjetnom inteligencijom rabe za suzbijanje pandemije koronavirusa i za obavljanje dnevnog obiteljskog, korporacijskog i javnog posla. Vrsta Homo sapiens vapi za novom tehnologijom, kojom će se zaustaviti propadanje Zemlje i života na njoj. Narodi će ukrotiti slobodan kapital i ukloniti kapitalizam i preuzimanjem nadzora nad razvitkom i uporabom tehnologije koju ne stvara kapital, nego ljudi svojim znanjem i izumiteljstvom.

Jedna od poraznih posljedica velike nagomilanosti i potpune slobode kapitala su neujednačena podjela dohotka i bogatstva među narodima i unutar naroda. Sloboda i proizvoljnost kapitala otkrivaju rasizam kapitala. Zemlje s razvijenim tržištima su jedno, a zemlje koje obiluju prirodnim blagom su drugo. Dobro plaćeni stručnjaci, zabavljači ili sportaši putem kojih se gomila slobodan kapital u svim narodima su jedno, a drugo su slabo plaćeni radnici koji svojim oskudnim dohotkom stvaraju malu potražnju na tržištu. Podjele među narodima i u narodima učinile su svijet nezaštićenim i opasnim mjestom. Pravednost nije suvišna riječ. Pravednost u obrazovanju, poslovanju, ulaganju te u nagrađivanju znanja i rada stvara svijet mirnijim, a vrstu zaštićenijom. Kapital će morati prihvatiti pravednost u svojem odnosu s vrstom, koja je globalizirana i koja od sitnih ljudskih sila može stvoriti jaku i prijeteću skupnu životnu silu.

Vrsta Homo sapiens treba čišću i uredniju Zemlju. Ona treba više života u sebi i oko sebe odnosno u biomu. Vrsta hitno treba zaustavljanje pogoršavanja i poboljšavanje klime. Zadovoljavanje tih potreba vrste treba zamijeniti ispunjavanje prohtjeva kapitala, koji ide samo za gospodarskim rastom i za daljnjom samomnožidbom. Vrsta i njezini narodi trebaju ukrotiti kapital i učiniti ga odgovornim. Kapital ne treba vezati samo uz prostor i rad, nego i uz Zemlju, život na njoj i uz klimu. Vezani kapital je dobar i koristan kapital. Slobodan kapital je zlo. Sloboda kapitala je sužanjstvo vrste. Vrsta se treba otresti kapitala i treba ukloniti kapitalizam, kako bi se u njoj popravilo zdravlje i kako bi se u nju vratio život. Globalizirana vrsta ima veliku životnu silu. Dosta je strahopoštovanja prema kapitalu!

Pandemija koronavirusa zaoštrila je pitanje opstanka vrste Homo sapiens. (Nedavno se u Indiji pojavio soj koronavirusa, koji je pretrpio tri istovremene mutacije. U SAD u jednom domu umirovljenika nedavno su se zarazili štićenici, koji su bili cijepljeni očito početkom ove godine. Zarazu je unio jedan necijepljeni zaposlenik doma.) Nije isključeno da bi vrsta Coronavirinae mogla nadjačati i sa Zemlje ukloniti vrstu Homo sapiens. Soga se naša vrsta treba braniti od navale koronavirusa, ali kapitalizam nije politički i gospodarski sustav, iz kojega bi se vrsta mogla suprotstavljati pandemijama. Kapitalizam je namnožio vrstu, stjerao ju je u goleme, višemilijunske gradove (Tokyo, Mumbai, Grad Meksiko) te stijesnio ljude uz životinje, koje nose viruse, ali koje su na njih otporne.

Vrsta će morati ulagati golema novčana sredstva u suzbijanje pandemija, u traženje cjepiva i lijekova, u životno znanje ljudi, u odgoj ljudi za suživot s virusima, u znanost i novu tehnologiju te u proizvodnju novih dobara potrebnih zdravstvenom sustavu i zdravstvenim radnicima. Vrsta će morati stvoriti svjetski zdravstveni sustav. Sad su vrsta, narodi i države dužnici, a kapitalisti su vjerovnici. Takav odnos je neprihvatljiv za vrstu. Stoga sav slobodni kapital treba vezati uz vrstu, narode, ljude i zdravlje ljudi. Pandemija koronavirusa je pokazala, da je kapitalizam iznevjerio vrstu, jer kapital ne želi i ne može preuzeti odgovornost za Zemlju, život i za našu vrstu. Kapitalizam je napravio veleizdaju vrste, a vrsta sad uistinu treba novac. Nagomilani novac treba ili porezom uzeti kapitalistima ili ga treba obezvrijediti stalnom državnom emisijom novca za potrebe Zemlje i života. (Tako je postupila Francuska 1945. i 1946. godine, kad je konfiscirala imovinu i poduzeća kolaboracionista te prekomjerno emitiranim novcem vratila sve unutarnje državne dugove.) Vrsta je u ratu i još će dugo biti u ratu protiv virusa pa mora imati ratni porezni sustav.

Sažeto rečeno, nacionalne države mogu i moraju (1) spriječiti mogućnost daljnjeg gomilanja privatnog kapitala, (2) oduzeti kapitalu slobodu kolanja, (3) uzeti slobodu svjetskom tržištu, (4) preuzeti razvijanje tehnologije i uspostavu nove, čiste energetike i industrije, (5) presudno smanjiti razlike u dohotku i bogatstvu naroda i ljudi unutar naroda te (6) uložiti golemo bogatstvo u čišćenje Zemlje, obnovu života na njoj, u poboljšavanje klime i u oporavak tjelesnog i duševnog zdravlja ljudi. Tako će se, kako bi rekla spomenuta slušateljica, „razmontirati“ kapitalizam. Vrsta nema drugo rješenje. Ili kapitalizam ili vrsta!

Prelazak ili tranzicija globalizirane vrste iz kapitalizma kao uzorka civilizacija u politizam kao uzorak zajedništva sračunat je na samozaštitu vrste, a predstavljat će prilagodbu vrste okolnostima koje je ona sama stvorila pod prisilom kapitala. Vrstu prije svega čeka zadaća poboljšavanja sadašnjih okolnosti koje su opasne po život.

Print Friendly, PDF & Email
Back to top

Leave a Reply

Login with Facebook: