Zdravko Mršić – Konsenzus

Na nedavnim mjesnim izborima u Zagrebu i u mnogim drugim gradovima desila su se izborna iznenađenja. Za mene su to bila „očekivana iznenađenja“. Takva „iznenađenja“ treba i dalje očekivati, jer su dosadašnji „novi ljudi u politici“ već iskorišteni i iscijeđeni, a i sami su se obrukali pred biračima. Stoga su kapitalu koji još uvijek upravlja velikim dijelom svijeta stalno potrebni „novi politički ljudi“ da putem njih osvaja ili čuva političku vlast u narodima. Kapitalu nije dosta to, što ima presudan utjecaj u gospodarstvu. On usto mora imati i vlast u politici, u zaštiti te u sustavu uvjerenja ili ideologiji. Za nadzor tih triju mreža utjecaja kapitalu je dosta da nadzire javna sredstva priopćivanja.

Za daljnje razmatranje pitanja koje sam otvorio treba dati jasnu i nedvojbenu odredbu ili definiciju pojma „novi politički ljudi“. To su ljudi, koji prije nisu sudjelovali u vlasti, koji nisu obavljali nikakav izvršni posao i koji često nisu imali ni radno mjesto, ako se djelovanje ili „aktivizam“ u udrugama „građanskog društva“ ne računa kao rad. (Odnedavno je u zapadnom svijetu uvedeno zanimanje „politički aktivist“. Tako se već zamrli Forum mladih SDP-a sastojao od „političkih aktivista“.) „Novi politički ljudi“ su kod kapitala na cijeni, jer do ulaska u politiku nisu donosili odluke te nisu obavljali i obavili nikakav posao. Oni jamačno nisu ništa pogrešno odlučili ni krivo napravili te nisu još ništa tuđe prisvojili. Stoga se takve ljude u izbornim kampanjama može predstavljati i predstaviti tako, kako je potrebno da oni privuku glasače i glasove. Veliki američki predsjednik Franklin Roosevelt, koji je između dvaju svjetskih ratova spasio kapitalizam od komunizma i nacionalnog socijalizma, rekao je da „jedni prave odabir (selection), a da birači samo glasuju (election)“.

Kapital pritom treba imati u službi privatna i javna sredstva priopćivanja te privatne komunikacijske mreže, kao što su Facebook ili Twitter, koje su se odnedavno otvoreno i izravno upustile u politiku. Mediji predstavljaju „nove političke ljude“ kao vidne (video) ili „slikovne animacije“ kao što se radi u poslovnim reklamama ili kao što se prije radilo u crtanim filmovima. Za „nove političke ljude“ može se reći da su „digitalizirani“. Walt Disney i Hollywood su stalno u poslu. Nedavno je američka povjesničarka i stručnjakinja za rusku povijest Suzanne Massie, koja je kao mlada osoba bila savjetnica predsjednika Reagana, optužila sadašnju demokratsku administraciju, da je „nevjerodostojnim američkim medijima prepustila vođenje američke geopolitike i to putem laži“.

Svrha dovođenja na vlast „novih političkih ljudi“ nije obavljanje državnog posla ili posla naroda ili životnih zajednica u Hrvatskoj i u drugim kapitalističkim državama. Svrha je puko osvajanje vlasti, koje kao smisao ima samo zaštitu slobode mjesnih tržišta, kako bi se kapital mogao što bolje i brže nakupljati te stavljati na hrpe u zapadne riznice kapitala. Zadaća „novih političkih ljudi“ je davanje obećanja, koja se nikad neće ispuniti, najčešće zato što se ni ne mogu ispuniti. Tko može srediti financijsko stanje u Gradu Zagrebu i u koliko mandata štednje i proračunske strogosti?

„Očekivana iznenađenja“ se već dugo događaju u zemljama diljem svijeta. Primjeri takvog postupanja su brojni. Godine 1922. talijanski parlament je svoje zakonodavne ovlasti prenio na jednog čovjeka, dotadašnjeg novinskog ili medijskog urednika Benita Mussolinija. Godine 1933. u parlamentarnom postupku sva zakonodavna i izvršna vlast u Njemačkoj predana je čovjeku bez zanimanja i „političkom aktivistu“ Adolfu Hitleru. Pritom su rabljeni tadašnji glavni mediji: novine i pivnice.

U vremenu poslije Drugoga svjetskog rata „očekivana izborna iznenađenja“ predstavljali su izbor Johna Kennedyja 1960. godine i naknadni izbor Richarda Nixona 1968. godine za predsjednika SAD. Obojica su bili predstavljeni kao novi politički ljudi. Nixon je poslije poraza od Kennedyja bio zaboravljen čovjek, a s vremenom je bio razglašen kao „novi politički čovjek“. Obojica tih predsjednika svršila su gotovo jednako: Kennedy je bio fizički, a Nixon moralno likvidiran. Obojica su u pobjedničkoj kampanji bili neiskreni: obećali su silama kapitala koje su nadzirale medije to što su te sile tražile, a s vremenom se pokazalo da su imali svoju političku misao i svoju političku zamisao. Jedna je bila politička misao obitelji Kennedy, zbog koje je bio fizički likvidiran i Robert Kennedy, brat ubijenog predsjednika kao novi predsjednički kandidat. Kapital je trećeg brata Kennedy, senatora Edwarda Kennedyja, bio ozbiljno moralno načeo pa se on nije ni kandidirao za utjehu majci.

Nova „očekivana izborna iznenađenja“ predstavljale su i pojave predsjednika Nicholasa Sarkozyja i Emmanuela Macrona u Francuskoj, Tonyja Blaira u Britaniji, Baracka Obame i Donalda Trumpa u SAD, Beppea Grilla i Luigija Di Maioa u Italiji, Volodimira Zelenskija u Ukrajini, Kolinde Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića u RH i Jaira Bolsonara u Brazilu. U najnovije vrijeme „novom političkom osobom“ mediji predstavljaju Annalenu Baerbock, kandidatkinju Zelenih za savezne izbore u Njemačkoj u rujnu ove godine. U našoj politici Plenković je ostao vidnom i glasovnom, a Grabar-Kitarović samo vidnom slikom za trajanja njihovih mandata. Oboje su „pustili da voda nosi državne poslove“. Voda ili kapital.

Nasuprot spomenutim „novim političkim osobama“ Benjamin Disraeli je kad je postao britanski premijer 1868. godine bio iskušan ministar financija. Franklin Roosevelt je neposredno prije izbora za predsjednika SAD bio guverner države New York, a kao mlad čovjek bio je ministar mornarice. Ronald Reagan je prije izbora za predsjednika u dva mandata bio guverner najveće američke savezne države Kalifornije. Franjo Tuđman je imao bogatu ratnu, političku i uzničku biografiju i prije nego što je bio izabran za predsjednika RH. Ratno i vojno iskustvo mu je pomoglo da dobro vodi Domovinski rat i da u ratu osamostali Hrvatsku. Noviji kineski predsjednici su svi bili iskušani obavljajući ozbiljne državne poslove i prije imenovanja. Njih do vrha vlasti vode zasluge, a ne mediji. Joe Biden je postao predsjednikom SAD, jer je američkim glasačima bio poznat po poslu koji je obavio kao dugogodišnji senator i potpredsjednik SAD.

Jedna od posljedica dovođenja na vlast nezaslužnih ljudi je svadljivost politike, jer političari osim kavge ne smiju raditi drugi posao. Uz takvo stanje politike u narodima i među narodima, države će teško pomoći svojem pučanstvu, a još će teže uspostaviti suradnju „države i države“, koja je potrebna za obavljanje prijekih zadaća vrste. Političari ne uviđaju da je suradnja među državama nužan uvjet za usklađeno i djelotvorno spašavanje Zemlje, života na njoj i vrste Homo sapiens. Svijet neće dugo potrajati uz sadašnji način vođenja politike ili obavljanja posla naroda. Veličina naroda i njihovih država nije u žestini njihovih prijetnji i u oštrini njihovih kaznenih mjera, nego u obavljanju posla vrste. Politika se brine samo za kapital.