Zdravko Mršić – Konsenzus

Početak uporabe izraza „desnica“ i „ljevica“ u političkom smislu pada u vrijeme Francuske revolucije, dokad nije bilo takve podjele u francuskoj politici. Dana 28. kolovoza 1789. godine, u vrijeme parlamentarne rasprave o zabrani (vetu) kralja Louisa XVI na novi ustav, zastupnici koji su bili protiv kraljevske zabrane bili su se okupili lijevo ispred predsjedavajućeg skupštine, dok su se zagovornici kraljevske zabrane bili okupili desno od predsjedavajućega. (Saborska dvorana nije imala oblik polukruga ili amfiteatra.) Svrstavanje na političku ljevicu i političku desnicu uzelo je mah istom početkom Treće republike u Francuskoj i posebno od Slučaja Dreyfus. (Pod Trećom republikom smatra se republikanski, višestranački način vladanja, koji je bio na snazi od sloma Druge carevine 1870. godine do njemačkog zauzimanja Francuske 1940. godine.)

Do zrelosti kapitalizma vladala je opreka naroda i vlasti odnosno vladara. Ta je opreka bila uspostavljena u prvim izvornim civilizacijama, koje su se pojavile u plodnim dolinama velikih svjetskih rijeka. Ponovit ću, da su ljudi od pripadnika izvornih životnih zajednica – koje su dotad vladale sobom i birale svoje predvodnike – postali podanicima vladara, kojima je vladar određivao i sustav uvjerenja.

Međutim, ta opreka je u devetnaestom stoljeću snažne industrijalizacije prerasla u opreku rada i kapitala. Pojavio se snažan radnički ili sindikalni pokret, koji se suprotstavljao poslodavcima putem kojih je djelovao kapital. Bilo je mnogo obustava rada koje su smanjivale zaradu poslodavaca, ali radnici nisu mogli osvojiti vlast ni u jednoj jedinačnoj zemlji, a kamoli u cijelom svijetu. Ipak, u drugoj polovici devetnaestog stoljeća mimo uvriježenih kolonijalnih i razvijenih industrijskih sila Zapadne Europe zbio se nagli gospodarski i politički uspon Japana, SAD i Njemačke. Taj uspon je pokazao snagu i otpornost narodâ te slabost proletarijata.

Početkom dvadesetog stoljeća Rusi su u Velikoj oktobarskoj revoluciji potpuno napustili kapitalizam, koji je Rusiji bio donio velike državne dugove, iskorištavanje mineralnog blaga i energenata te nakazno iskorištavanje radnika.

U dvadesetom stoljeću ideologizacije politike otpor kapitalu predvodili su narodi, koji su izveli nacionalne revolucije (Mađari, Talijani, Turci, Nijemci, Portugalci, Kinezi, Japanci, Španjolci, Francuzi, Rusi pod Staljinom) pod novom ideologijom napuštanja privatnog kapitalizma. Pojavili su se korporatizam, fašizam i nacionalni socijalizam, a Adolf Hitler je izrijekom povezao te sastavio ljevicu i desnicu putem Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei (NSDAP). Hitler je bio izjednačio ljevicu i desnicu, klasu i narod. Staljin je u to vrijeme klasni socijalizam pretvorio u državni kapitalizam.

Kapital se poslije Drugoga svjetskog rata – djelomice i zbog sovjetske opasnosti za privatni kapitalizam – s desnice premjestio u političku sredinu pa su mu kasnije, kad je minula sovjetska opasnost za kapitalizam, zatrebali osuda, anatemiziranje ili proklinjanje desnice i ljevice. Do tog prevrata u kapitalizmu došlo je sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Po ulasku Richarda Nixona u Bijelu kuću privatni kapitalizam se razgoropadio i učas s kapitalizma skinuo privremenu masku socijalnog kapitalizma, ali je nastavio politički djelovati iz političkog centra. Stoga je kapital proglasio, a kapitalistički mediji su ozloglasili sve stranke izvan političke sredine (centra, lijevog centra i desnog centra) kao ekstremističke, totalitarističke, nacionalističke, autoritarne ili populističke.

Koncem prošlog stoljeća globalizacija poslovanja dovela je do globalizacije naše vrste i do istovremenog prerastanja narodâ u životne zajednice. Snažne seobe naroda u globaliziranoj vrsti iz temelja su promijenile sastav i dušu naroda. Po čemu bi dosadašnji narodi i dalje bili narodima, ako više nemaju ni svoj jezik ni svoju povijesnu baštinu, a pogotovo nemaju iste pređe?

S globalizacijom vrste javila se prijeka potreba uspostave novoga svjetskog, globalnog, multipolarnog (višestožernog) nekapitalističkog poretka, što zahtijeva unutarnju homogenizaciju životnih zajednica i njihovu međusobnu mirnu dvojnu (bilateralnu) suradnju. Ja taj poredak nazivam politizmom, jer u njemu politika obuima ostale vidike vlasti (gospodarstvo, zaštitu i sustav uvjerenja) i jer je ona u ovlasti životne zajednice, a ne u ovlasti privatnog kapitala.

Globalizacija vrste dovela je do presudne vladavinske promjene pa se valja pitati, što bi u životnoj zajednici – u koju se prometnuo narod – bila politička ljevica, a što desnica. Zar nacionalisti ne mogu osim naroda zastupati i radnike? Zar socijalisti i komunisti ne smiju zastupati cio narod? Potrebu za desnicom i ljevicom ima samo kapital, koji je usto te uzorke politike razlučio i prognao na krajeve političke ljestvice. Stoga su u dosadašnjemu dotrajalom svijetu privatnog kapitalizma potkupljeni mediji razglašavali neprimjerenost ljevice i desnice, uveličavali opasnost koju one navodno nose i ozloglašavali njihovo postojanje.

Francuski revolucionarni parlamentarni izbori u lipnju 2022. godine istovremeno su ponovo potvrdili ili reafirmirali „krajnju“ političku ljevicu i „krajnju“ političku desnicu, koje prisežu na gotovo jednaku nacionalnu unutarnju i vanjsku politiku, kao opreku tekućoj „europskoj“ politici dosadašnje vlasti.

Tko god u Francuskoj bude sastavio novu vladu, ostaju poruke koje su francuski glasači uputili cijelom svijetu. Prvo, privatnom kapitalu više nema mjesta u politici, ni u desnoj ni u središnjoj. Neka kapital ostane u poslovanju! Drugo, ljevica i desnica su jedno i u globalnom svijetu i u životnim zajednicama, koje se homogeniziraju. Francuski glasači utiru Francuskoj i Europi novi politički put i to mirnim parlamentarnim načinom te bez revolucija i medijskog pretvaranja osrednjih ljudi u velike državnike i predvodnike. Mediji su uz kapital veliki sukrivci sadašnjeg stanja u vrsti.

Građani i radnici su isto; narod i većinska klasa su isto; ljevica i desnica su isto; narod i životna zajednica su isto. S obzirom na novo, globalno stanje vrste, potrebno je da ona sastavi ili dobije novi, nekapitalistički i svjetovan sustav uvjerenja. Taj sustav uvjerenja treba istovremeno njegovati pripadnost prostoru i vrsti Homo sapiens. Samo to može biti podlogom novoga globalnog zajedničarskog životnog sustava uvjerenja. Taj sustav uvjerenja je smislio i prvi razglašavao Isus iz Nazareta. Taj sustav uvjerenja je sad više nego ikad potreban za spas Zemlje i života na njoj. Pripadajmo samo Zemlji i vrsti!

Baskijski, francuski i europski pjesnik Francis Jammes (1868.-1938.) je u pjesmi Kad s magarcima pođem u raj napisao: „Nema pakla u zemlji dobroga Boga!“ Mi možemo reći: „Dosta je ideologija na Zemlji globalizirane vrste!“ Kapitalizam uzalud nastoji sačuvati ideološki razdor u vrsti. Povijesno razdoblje kapitalizma prestaje. Globalizacija je sila, koja će se uspjelije od radničke klase i od povijesnih naroda suprotstaviti kapitalizmu, kao najnakaznijem uzorku civilizacije.

Continue Reading