Zdravko Mršić – Konsenzus

Engleska je kolijevka industrijskog kapitalizma, iako se trgovinski i financijski kapitalizam prvo pojavio u sjevernotalijanskim i jadranskim gradovima, u kojima je bila slaba carska, kraljevska i papinska vlast. Takav kapitalizam se preko Nizozemske premjestio u Englesku. Iz tih je zemalja podupirao kolonijalna osvajanja i svoje daljnje gomilanje. Industrijska revolucija, koja je začeta upravo u Engleskoj, omogućila je gomilanje kapitala prodajom industrijskih proizvoda diljem svijeta. Englezi su pravili i prodavali skupe industrijske proizvode (željeznicu), a kupovali i rabili jeftina dobra (hranu).

Iako su britanski kapitalisti i vlasnici nekretnina i sad bogataši, britansko gospodarstvo je slabo, pučanstvo je siromašno, a država je u velikoj mjeri zadužena (95% ukupnog domaćeg godišnjeg proizvoda). Britansko gospodarstvo slabi niz godina iz mnogo razloga. Jedan je razlog bio poremećaj u međunarodnoj trgovini, koji je predsjednik Trump izazvao tehnološkim ratom protiv Kine. (Britanci nisu smjeli kupiti jeftine digitalne mrežne proizvode Huaveija.)

Težak poremećaj gospodarstva UK došao je od njezina istupanja iz EU, koje još nije ni tehnički ni politički okončano. Glasanje za Brexit bilo je 23. lipnja 2016. godine. Provedba Brexita donijela je velike tegobe u prijevozu proizvoda između UK i EU te politička okapanja Britanije s EU i SAD, zbog ugovorenog režima trgovine UK sa Sjevernom Irskom, kojim London i Belfast nisu više zadovoljni.

Pandemija koronavirusa nije Britaniji donijela samo smanjenje poslovanja, nego je zbog načina borbe protiv te pošasti velikim dugovima opteretila državni proračun te u konačnici građane i kućanstva. U takvu su nevolju zapale sve zapadne zemlje, koje su obilno plaćale „čekanje“ zaposlenika odnosno nerad. Pandemija je ostavila trajne posljedice u području rada i zapošljavanja, jer su mnogi ljudi napustili teška zvanja i uzeli lakša.

Teške nevolje gospodarstvu UK, kućanstvima i svim ljudima donijeli su Rat za Ukrajinu te političke i gospodarske kazne protiv Rusije, koje su pogodile cijeli svijet, a posebice zapadne zemlje (EU i SAD), koje su samovoljno određivale kazne. Glavna posljedica kazni je poremećaj svjetskih opskrbnih mreža, posebice za energente i hranu.

Taj poremećaj stvorio je oskudicu u energentima, tako da će EU zapovjediti strogu štednju u uporabi energije. Usto, nastupila je svjetska inflacija odnosno opća skupoća, koja je ozbiljno pogodila mnoga gospodarstva i među njima britansko, ali ne američko i rusko. (Stupanj inflacije u UK je 9%, a u SAD 10%, najviši u minulih 40 godina.) Skupoća energenata pogodit će britansko gospodarstvo na dva načina. Mnoge proizvodne i uslužne korporacije morat će obustaviti poslovanje, ako im gubitke prouzročene inflacijom ne naknadi država. Obitelji i ljudi koji će skupo plaćati energiju neće imati dohodak potreban za uobičajenu kupnju mnogih drugih proizvoda i usluga, koje prave ili pružaju domaća poduzeća. Znatno će se smanjiti domaća potražnja. Englezi slikovito kažu: eat or heat odnosno „jesti ili grijati“. (Čuo sam jednu umirovljenicu kad je rekla: „Ili ćemo se grijati ili ćemo kupovati struju za invalidska kolica mojeg muža.“)

Zbog skupoće energenata britanska vlada ograničila je na 2.500 funti svotu koju će ove zime kućanstva mjesečno plaćati za plin. Ostatak će kućanstva otplaćivati 10 (deset) godina. Taj način plaćanja uzima, da će tegobe zbog nestašice i skupoće energije prestati s prestankom zime. Osim toga, u Engleskoj ima 4 milijuna kućanstava, koja ne mogu rabiti vladin kredit, jer zbog ranijega neurednog plaćanja računa za energiju sad energiju moraju unaprijed plaćati.

Pravi povod za pisanje osvrta posvećenog jednoj zemlji je to, što je novi britanski ministar financija Kwasi Kwarteng u rujnu ove godine najavio jesenski „mini“ proračun, koji predviđa smanjenje poreza, u svrhu „poticanja gospodarstva i ulaganja“. (Očito, to je šuplja kapitalistička izlika, jer se nesuđeni i zadržani porezni novac ponajviše ulaže u nekretnine, u inozemstvo i u financijske spekulacije, a ne u proizvodnju dobara.) Ministar je prvi stupanj poreza za obične radne ljude smanjio od 20% na 19%, ali je ukinuo porezni razred od 45% za dohodak veći od 150.000 funti. Usto, ministar je dokinuo povećanje poreza i doprinosa, koje je na plaće uvela vlada Borisa Johnsona, u kojoj je Kvarteng bio ministar gospodarstva i energetike. Ministar je također objavio, da će smanjenje poreznog prihoda (45 milijarda funti) naknaditi posudbama novca na tržištu. Tako putem britanskog proračuna novac s financijskih tržišta puni račune bogataša.

Porezne preinake napravljene su za bogataše. Ljudi niskog dohotka imat će možda sitnu korist, ali brojnim ljudima, koji imaju tako nizak dohodak da ne plaćaju porez, smanjenje poreznog stupnja ne može pomoći ni u plaćanju računa za energiju.

Stručni ljudi, oporbeni političari i novinari učas su Kwartengov „mini“ proračun proglasili „seizmičkim“. Mnogi su stručni komentatori osudili i novi proračun i ministra. Oni su novi proračun krivo proglasili – kao u tenisu – neprisilnom pogreškom. Riječ je o namjernoj pogrešci.

Svi protivnici ministrova zahvata u porezni sustav slažu se, da je ministar odabrao krivo vrijeme za smanjenje poreza, za koji se smatra da će potaknuti dodatnu skupoću, jer će zbog dodatnog zaduživanja vlade funta izgubiti vrijednost pa će svi proizvođači i pružatelji usluga povisiti cijene. (Funta je nakon objave „mini“ proračuna u jedan dan izgubila 3% vrijednosti prema dolaru.) Kritičari vlade govore, da UK treba dezinflaciju, a ne dodatnu inflaciju. Savjetuje se guverneru Banke Engleske, da svojim samostalnim mjerama ublaži porezne poteze vlade.

Koncem rujna zbog najave novoga proračuna Britaniju je opomenuo MMF, naglašavajući da će nove mjere, ako ih se prije ne zaustavi (1) potaknuti svjetsku inflaciju zbog snage financijskog sektora u UK, (2) produbiti podjelu građana u UK, a (3) da neće potaknuti rast gospodarstva. MMF isto kaže da je smanjenje poreza došlo u krivo vrijeme.

Mene začuđuje to, što se nova vlada premijerke Liz Truss u sadašnjem općem teškom stanju odlučila smanjiti porez i što je otvorila novu mogućnost za daljnje nakupljanje privatnog kapitala. Politički i klimatski poremećaji u svijetu nameću jačanje javnih financija i smanjenje privatnog kapitala, a ne obratno. Premijerka je poslušala City. Na zapovid, City! City ne zna živjeti bez nakupljanja kapitala. Penje li se City u posljednji vlak? Je li opaka klima odbrojila dane kapitalizma?

Za kraj. Premijerku Thatcher s vlasti je 1990. godine uklonila njezina stranka, a ne oporba i to zbog zamjene zemljarine glavarinom. Premijer Cameron sam je pobjegao s vlasti te iz stranke i politike poslije referenduma o Brexitu. Premijerku May je uklonila njezina stranka 2019. godine. Premijera Johnsona stranka je uklonila početkom rujna. Jedini konzervativni premijer kojega je od 1979. godine s vlasti uklonila oporba bio je John Major (1997.).

Hoće li „slamnata“ lady proći kao John Major ili kao „željezna“ lady?

Continue Reading

Gola tvar koja uglavnom sastavlja Svemir nema potrebe koje valja zadovoljiti. Tvar ništa ne treba pa je stoga slobodna. Sa živom tvari nije tako: sve živo ima potrebe koje treba zadovoljiti pa ništa živo samo za sebe nije potpuno neovisno, slobodno, samostalno ili cjelovito.

Život se ne prostire kao ocean i ne teče kao rijeka. Život se javlja samo u jedinačnim organizmima biljaka i životinja te u organizmima čovjeka. Svi organizmi imaju potrebe i zato su ovisni o okolini ili o nekim drugim organizmima – živima ili mrtvima. Međutim, unatoč svojoj ovisnosti, organizmi trebaju i traže znatan stupanj slobode, kako bi mogli rasti, razvijati se, trajati i donositi plod. Sloboda je potreba života, kojega nema bez ostvarenja mogućnosti organizama.

U organizmima djeluju velike unutarnje sile. Hidrostatski tlak tekućine u zdravoj biljnoj stanici (turgor), koji djeluje na stijenke stanice nadima stanicu i stvara čvrstoću biljaka. Unutarnji tlak znatno utječe i na rast biljaka. Taj tlak može iznositi 1-4 bara, a može dosegnuti vrijednost 20-30 bara. (Visokotlačni hidraulički strojevi dosežu tlak od 700 bara.)

Postoje značajne razlike između biljnih, životinjskih i ljudskih organizama. Biljni organizmi obično ovise o goloj tvari (vodi, mineralima, zraku i ugljičnom dioksidu) te o pritjecanju energije Sunca, koja grije Zemlju, bilje i tlo te koja (bio)sintezom omogućuje rast i razvitak biljnih organizama. Biljke imaju posebne prijamne stanice (receptore), koje primaju i širom organizma kemijskim načinom prenose vrijednosti fizikalnih veličina (vanjskog tlaka, temperatrure, brzine strujanja zraka, vlažnosti zraka i tla, jačine svjetla i drugih). Posebne stanice određuju kut smjera protezanja biljnog organizma i njegovih dijelova prema smjeru sile teže. Kaže se, da biljke imaju kemijsko opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Biljke su nepomične. Međutim, dijelovi biljaka se gibaju pod unutarnjim silama rasta i prodiru u okolni prostor. Jedinačne biljke traže za sebe više mjesta pod tlom i nad tlom.

Životinje su pokretne pa za svladavanje prostora u traženju prikladnijeg i izdašnijeg staništa ili za bijeg od jedinki opasnijih vrsta imaju sjetila (senzore) vida, sluha, njuha, okusa i doticaja. Kaže se, da životinje imaju slikovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Životinje opaze ili čuju dolazak opasnih životinja i znaju koliko se one opasne. Životinje pamte mjesta na kojima ima hrane i vode te mogu odlučiti kamo poći ili od čega pobjeći. Životinje ne mogu dugo podnositi stres ili stisku pa od opasnosti nastoje pobjeći, ako mogu, a ako ne mogu napadaju mogućeg napadača. „Bijeg ili napad!“ Za životinje se kaže da imaju slikovno mišljenje pa u životinjskom svijetu nema laži, kao među ljudima. Usto, životinje imaju urođeno ponašanje, koje se velikim dijelom nasljeđuje, a manjim dijelom usađuje odgojem ili uvježbavanjem opažanja i vještina.

Vrsta Homo sapiens je iznimna životinja. Posebnost čovjeka je u njegovoj sposobnosti pojmovnog mišljenja, koje mu je donijela biološka ili tjelesna evolucija u rodu Homo. Evolucija je na čovjekovo izvorno slikovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje dodala pojmovno, apstraktno ili simboličko mišljenje. Čovjek je slikama pridruživao pojmove, kojima je kasnije pridijevao riječi, a riječi je poslije ispisivao prvo slogovnim, a poslije i glasovnim pismom (alfabetom odnosno abecedom). Čovjek je rano u razvitku došao do pojmova prostora i vremena, iako je dok bio obična životinja znao samo za mjesta i za „sada“. Pojam vremena je u ljudski život unio nakane i svrhe te otvorio mogućnost uspostave religije, jer se čovjek uzmogao pitati odakle dolaze promjene u prirodi i koji bi bio smisao jedinačnog ljudskog života.

Uporaba pojmovnog mišljenja iz naše je vrste dobrim dijelom uklonila urođeno ponašanje: postupci ljudi slijede sadržaj njihova uma (koji je spremnik pojmova). Stoga se u našoj vrsti došlo do potrebe za dugim odgojem ili uvježbavanjem ponašanja i za dugim obrazovanjem ili uvježbavanjem pojmovnog mišljenja. Potrebu dugog odgoja i uvježbavanja uma nameće razvitak ljudskog mozga koji traje dva desetljeća. Dug odgoj i dugo obrazovanje potrebni su za prilagodbu ponašanja i razmišljanja jedinačnih ljudi potrebama zajednice.

Vrsta se nosila s nedaćama koje joj je donijelo pojmovno mišljenje putem zajedništva u malim izvornim zajednicama. Lažljivost je jedna od nedaća koju je vrsti donijelo pojmovno mišljenje. Druga nedaća je samoživost nekih ljudi, koji su izbjegavali skupne obveze, koje su zajednicama nametali opstanak i neizvjesnost života. Ljudi su morali skupa obrađivati zemlju, obavljati ostale poslove, loviti, skupljati plodove i odgajati djecu. U izvornim zajednicama imovina je bila skupna, a ljudi su sami birali svoje predvodnike po njihovoj sposobnosti mirenja, o čemu je ovisilo zajedništvo. Opstanak ljudi ovisio je o zajedništvu, jačanju kojega je služila i religija, koja je bila plod skupnog razmišljanja u zajednicama.

Nakon što su se stotinama tisućljeća skupno borili za opstanak, napredovali i sve lakše živjeli ljude je pogodila vladavinska propast. Namamljeni bogatstvom plodnog mulja u dolinama velikih rijeka Azije i Afrike ljudi su pristali na život u civilizaciji. Civilizacija je u bitnomu označena: (1) oduzimanjem vlasti zajednici i stavljanjem vlasti iznad nje; (2) vezanjem vlasti uz privatnu imovinu; (3) pretvaranjem pripadnika zajednice u podanike vladara; (4) isključivim pravom vladara na uporabu sile; (5) nametanjem ljudima sustava uvjerenje po izboru vladara, i (6) uvođenjem posebnog svećeničkog sloja, koji je služio kao vjersko redarstvo.

U prvim civilizacijama podanici su bili svrstani u radne postrojbe. Svi su ljudi osim vladara, oružnika i svećenika ili pismoznalaca bili de facto roblje. Razmjerna sloboda koju su ljudi uživali u izvornim zajednicama bila je zatrta. Antropolozi izvorne civilizacije nazivaju „krletkama“. One su bile prostorne i životne krletke.

Homo sapiens sad živi u kapitalističkoj civilizaciji, u kojoj je kapital svjetski vladar i u kojoj je tržište sredstvo prisile. Umjesto da su odani zajedništvu, ljudi su prisiljeni međusobno se nadmetati. Višestoljetna vladavina kapitala ljudima je uzela slobodu međusobmog povezivanja, Zemlju je ranila, klimu je pokvarila, a ljudima donijela teške tjelesne i još teže duševne bolesti. Vrsta treba sa sebe zbaciti vlast kapitala podrivajući je uspostavom izravnog zajedništva među ljudima. Sila života je i u čovjeku. Ona će iz čovjeka provaliti u zajednice, koje će rasti toliko, koliko će čovjek svjesno povećavati slobodu svojeg uma.

Početna oaza ili izvor žive vode čovjeku je bližnji. U to zaštićeno područje života ne može prodrijeti kapital kroz pustinju svjetskog tržišta, koje se već rasipa pod silom globalizacije naše vrste. Umreženje malih oaza pravog ljudskog života, koji mogu pružiti samo ljudi jedni drugima stvorit će oaze života nacionalnih (raz)mjera, koje će svojom uzajamnošću učiniti kapital izlišnim. Zajedništvo će potiho preuzeti vlast koju sad ima kapital.

Continue Reading