Sadašnji engleski kapitalizam
Engleska je kolijevka industrijskog kapitalizma, iako se trgovinski i financijski kapitalizam prvo pojavio u sjevernotalijanskim i jadranskim gradovima, u kojima je bila slaba carska, kraljevska i papinska vlast. Takav kapitalizam se preko Nizozemske premjestio u Englesku. Iz tih je zemalja podupirao kolonijalna osvajanja i svoje daljnje gomilanje. Industrijska revolucija, koja je začeta upravo u Engleskoj, omogućila je gomilanje kapitala prodajom industrijskih proizvoda diljem svijeta. Englezi su pravili i prodavali skupe industrijske proizvode (željeznicu), a kupovali i rabili jeftina dobra (hranu).
Iako su britanski kapitalisti i vlasnici nekretnina i sad bogataši, britansko gospodarstvo je slabo, pučanstvo je siromašno, a država je u velikoj mjeri zadužena (95% ukupnog domaćeg godišnjeg proizvoda). Britansko gospodarstvo slabi niz godina iz mnogo razloga. Jedan je razlog bio poremećaj u međunarodnoj trgovini, koji je predsjednik Trump izazvao tehnološkim ratom protiv Kine. (Britanci nisu smjeli kupiti jeftine digitalne mrežne proizvode Huaveija.)
Težak poremećaj gospodarstva UK došao je od njezina istupanja iz EU, koje još nije ni tehnički ni politički okončano. Glasanje za Brexit bilo je 23. lipnja 2016. godine. Provedba Brexita donijela je velike tegobe u prijevozu proizvoda između UK i EU te politička okapanja Britanije s EU i SAD, zbog ugovorenog režima trgovine UK sa Sjevernom Irskom, kojim London i Belfast nisu više zadovoljni.
Pandemija koronavirusa nije Britaniji donijela samo smanjenje poslovanja, nego je zbog načina borbe protiv te pošasti velikim dugovima opteretila državni proračun te u konačnici građane i kućanstva. U takvu su nevolju zapale sve zapadne zemlje, koje su obilno plaćale „čekanje“ zaposlenika odnosno nerad. Pandemija je ostavila trajne posljedice u području rada i zapošljavanja, jer su mnogi ljudi napustili teška zvanja i uzeli lakša.
Teške nevolje gospodarstvu UK, kućanstvima i svim ljudima donijeli su Rat za Ukrajinu te političke i gospodarske kazne protiv Rusije, koje su pogodile cijeli svijet, a posebice zapadne zemlje (EU i SAD), koje su samovoljno određivale kazne. Glavna posljedica kazni je poremećaj svjetskih opskrbnih mreža, posebice za energente i hranu.
Taj poremećaj stvorio je oskudicu u energentima, tako da će EU zapovjediti strogu štednju u uporabi energije. Usto, nastupila je svjetska inflacija odnosno opća skupoća, koja je ozbiljno pogodila mnoga gospodarstva i među njima britansko, ali ne američko i rusko. (Stupanj inflacije u UK je 9%, a u SAD 10%, najviši u minulih 40 godina.) Skupoća energenata pogodit će britansko gospodarstvo na dva načina. Mnoge proizvodne i uslužne korporacije morat će obustaviti poslovanje, ako im gubitke prouzročene inflacijom ne naknadi država. Obitelji i ljudi koji će skupo plaćati energiju neće imati dohodak potreban za uobičajenu kupnju mnogih drugih proizvoda i usluga, koje prave ili pružaju domaća poduzeća. Znatno će se smanjiti domaća potražnja. Englezi slikovito kažu: eat or heat odnosno „jesti ili grijati“. (Čuo sam jednu umirovljenicu kad je rekla: „Ili ćemo se grijati ili ćemo kupovati struju za invalidska kolica mojeg muža.“)
Zbog skupoće energenata britanska vlada ograničila je na 2.500 funti svotu koju će ove zime kućanstva mjesečno plaćati za plin. Ostatak će kućanstva otplaćivati 10 (deset) godina. Taj način plaćanja uzima, da će tegobe zbog nestašice i skupoće energije prestati s prestankom zime. Osim toga, u Engleskoj ima 4 milijuna kućanstava, koja ne mogu rabiti vladin kredit, jer zbog ranijega neurednog plaćanja računa za energiju sad energiju moraju unaprijed plaćati.
Pravi povod za pisanje osvrta posvećenog jednoj zemlji je to, što je novi britanski ministar financija Kwasi Kwarteng u rujnu ove godine najavio jesenski „mini“ proračun, koji predviđa smanjenje poreza, u svrhu „poticanja gospodarstva i ulaganja“. (Očito, to je šuplja kapitalistička izlika, jer se nesuđeni i zadržani porezni novac ponajviše ulaže u nekretnine, u inozemstvo i u financijske spekulacije, a ne u proizvodnju dobara.) Ministar je prvi stupanj poreza za obične radne ljude smanjio od 20% na 19%, ali je ukinuo porezni razred od 45% za dohodak veći od 150.000 funti. Usto, ministar je dokinuo povećanje poreza i doprinosa, koje je na plaće uvela vlada Borisa Johnsona, u kojoj je Kvarteng bio ministar gospodarstva i energetike. Ministar je također objavio, da će smanjenje poreznog prihoda (45 milijarda funti) naknaditi posudbama novca na tržištu. Tako putem britanskog proračuna novac s financijskih tržišta puni račune bogataša.
Porezne preinake napravljene su za bogataše. Ljudi niskog dohotka imat će možda sitnu korist, ali brojnim ljudima, koji imaju tako nizak dohodak da ne plaćaju porez, smanjenje poreznog stupnja ne može pomoći ni u plaćanju računa za energiju.
Stručni ljudi, oporbeni političari i novinari učas su Kwartengov „mini“ proračun proglasili „seizmičkim“. Mnogi su stručni komentatori osudili i novi proračun i ministra. Oni su novi proračun krivo proglasili – kao u tenisu – neprisilnom pogreškom. Riječ je o namjernoj pogrešci.
Svi protivnici ministrova zahvata u porezni sustav slažu se, da je ministar odabrao krivo vrijeme za smanjenje poreza, za koji se smatra da će potaknuti dodatnu skupoću, jer će zbog dodatnog zaduživanja vlade funta izgubiti vrijednost pa će svi proizvođači i pružatelji usluga povisiti cijene. (Funta je nakon objave „mini“ proračuna u jedan dan izgubila 3% vrijednosti prema dolaru.) Kritičari vlade govore, da UK treba dezinflaciju, a ne dodatnu inflaciju. Savjetuje se guverneru Banke Engleske, da svojim samostalnim mjerama ublaži porezne poteze vlade.
Koncem rujna zbog najave novoga proračuna Britaniju je opomenuo MMF, naglašavajući da će nove mjere, ako ih se prije ne zaustavi (1) potaknuti svjetsku inflaciju zbog snage financijskog sektora u UK, (2) produbiti podjelu građana u UK, a (3) da neće potaknuti rast gospodarstva. MMF isto kaže da je smanjenje poreza došlo u krivo vrijeme.
Mene začuđuje to, što se nova vlada premijerke Liz Truss u sadašnjem općem teškom stanju odlučila smanjiti porez i što je otvorila novu mogućnost za daljnje nakupljanje privatnog kapitala. Politički i klimatski poremećaji u svijetu nameću jačanje javnih financija i smanjenje privatnog kapitala, a ne obratno. Premijerka je poslušala City. Na zapovid, City! City ne zna živjeti bez nakupljanja kapitala. Penje li se City u posljednji vlak? Je li opaka klima odbrojila dane kapitalizma?
Za kraj. Premijerku Thatcher s vlasti je 1990. godine uklonila njezina stranka, a ne oporba i to zbog zamjene zemljarine glavarinom. Premijer Cameron sam je pobjegao s vlasti te iz stranke i politike poslije referenduma o Brexitu. Premijerku May je uklonila njezina stranka 2019. godine. Premijera Johnsona stranka je uklonila početkom rujna. Jedini konzervativni premijer kojega je od 1979. godine s vlasti uklonila oporba bio je John Major (1997.).
Hoće li „slamnata“ lady proći kao John Major ili kao „željezna“ lady?
