Socijalizam s kineskim značajkama
U jednom od nedavnih osvrta posvećenom „stanju vrste“ naglasio sam, da kapitalizam u naše dane siromaši i ugrožava cijelu vrstu. Međutim, iako su opća skupoća i nestašica vrstu uistinu učinile siromašnom, privatni grabež sve oskudnijeg skupno stvaranog bogatstva se nastavlja. Naglasio sam da bi vrsta sad više nego ikad prije trebala imati svoj kapital, kako bi mogla obavljati svoj posao, posebice u vezi s poremećenom klimom i s načetim zdravljem u vrsti. Usto sam ustvrdio, da sad – kad globalizirana vrsta uistinu treba unutarnju povezanost i uzajamnost – kapital i dalje nemilosrdno stvara podjele unutar naroda i među narodima. Osim uređenja klime vrsta ima i druge zadaće, za dobro obavljanje kojih joj je potreban vlastiti kapital, koji su joj dosad otimali privatnici. Zaključio sam, da se vrsta kao cjelina treba oduprijeti kapitalizmu i pobaciti ga iz sebe.
Naglasio sam, da je sadašnje teško stanje naše vrste izravna posljedica američke politike, koja nije slobodna, nego je u najmu kod svjetskog privatnoga kapitala, koji se ne miri s tim, da u svijetu postoje narodi, koji su izgradili ili koji izgrađuju nacionalne političke sustave različite od sustava privatnog kapitalizma. Kapital putem SAD ratuje protiv naroda svijeta.
Iako je višestožernost ili multipolarnost vrsti potrebnija od američke „liberalne hegemonije“, kapitalisti i njihovi uigrani mediji uporno promiču pretvaranje Kine u „liberalnu demokraciju“, iako takvo političko uređenje ne odgovara Kini. Liberalna demokracija bi uništila Kinu i upravo zato njezino nametanje Kini zagovara cijeli kapitalistički Zapad, koji naočigled propada. Razlozi neprikladnosti liberalne demokracije za Kinu su slijedeći.
1. To govori zdrav razum. Kina se prije Isusova vremena ujedinila u carevinu, koja je nastala nakon višestoljetnog razdoblja Zaraćenih država. Kineska civilizacija, koja je postala uzorom za okolne narode, bila je do uspostave carevine politički podijeljena u mjeri, koja je ugrožavala ne samo zaštitu, nego i opstojnost kineskog naroda. Ujedinitelj Kine car Čin Ši Huangdi (259.-221.-210.) doveo je Kinu na lako branjive prirodne granice; uspostavio (mandarinski) upravni sustav utemeljen na znanju i zaslugama dužnosnika; napravio uzornu prijevoznu podlogu; uveo jedinstven sustav mjera; i umjesto sedam kineskih slikovnih pisama uveo jedno. To su bila sredstva čuvanja cjelovitosti Kine, koja nije poduzimala osvajačke ratove, nego se uvijek samo branila od brojnih napadačkih naroda.
2. To govori kinesko političko iskustvo. Kina kao politička zajednica neprekidno traje duže od dvadeset dva stoljeća. Otpornost i dugovječnost Kine svjedoči za prikladnost kineskog političkog sustava. Car Čin Ši je ujedinio Kinu prije nego što su Rimljani počeli svoja prekomorska osvajanja zauzimanjem Sicilije (-212.) i Kartage (-146.). Car Čin Ši je ujedinio Kinu, kako bi se mogla održati bajna kineska civilizacija, a car Dioklecijan je podijelio Rim, kako bi se spasio rimski imperijalizam. Zapadni Rim se rasuo 476. godine na obiteljske posjede (OPG). Bizant je trajao otad do 1453. godine.
3. Gorko kinesko iskustvo pokusa s liberalnom demokracijom. Iako su se carevi neprekidno borili protiv domaćih „gospodara rata“ ili odmetnutih područnih vojnih zapovjednika, poslije revolucije 1911. godine, u kojoj je republika zamijenila carevinu, došlo je do podjele i istinskog rasapa Kine i to u vrijeme prodora japanskog militarizma u Aziju i na Tihi ocean. Moglo bi se reći, da između svjetskih ratova Kina nije postojala. Kinu su ponovo ujedinili Komunistička stranka Kine i njezin predvodnik Mao Zedong.
4. Novija povijest Kine pokazuje, da „socijalizam s kineskim značajkama“ Kini dobro služi. To potvrđuju gospodarski razvitak Kine, koja već ima drugo najveće gospodarstvo svijeta i koja je prva industrijska te prva trgovinska sila svijeta; sve jači politički utjecaj Kine u svijetu; kinesko polaganje svjetske prijevozne i komunikacijske podloge; silna kineska ulaganja na svim kontinentima; opći zavidan napredak kineske tehnologije i kinesko predvodništvo u zelenoj tehnologiji; vlastiti kineski svemirski program; tijesna gospodarska suradnja Kine sa zemljama koje su se prije oslanjale na SAD; i stvaranje poštovane kineske vojne sile. Kinezi smatraju da kokoš koja nosi jaja ne treba pojesti.
5. Političko i ljudsko stanje u zapadnim zemljama pokazuje, da je upravo liberalna demokracija – koju Zapad želi zavesti u Kinu – u velikoj, smrtnoj krizi i to prvobitno zato, što je svijet globaliziran pa bi se politika trebala posvetiti brizi za narode, a ne za nakupljanje kapitala. Posljedično, zapadni političari misle samo na dobitak na slijedećim izborima, dok u Kini političari misle na blagostanje slijedećeg naraštaja naroda.
6. Kina je u svojoj Komunističkoj stranci obnovila mandarinski sloj, koji je počivao na znanju, radu i zaslugama pojedinaca. Procjenjuje se, da KSK ima 96 milijuna članova, koji uglavnom predano služe Stranci, Kini i kineskom narodu. Uspon stranačkom ljestvicom ovisi o mudrosti, radu i zauzimanju članova Stranke. Meritokracija ili promicanje i nagrađivanje zaslužnih ljudi prenesena je iz mandarinskog sloja u KSK. Svaki dužnosnik Stranke prije stupanja u središnji odbor Stranke treba se svojom radom u dva odvojena navrata iskazati u pokrajini i to ne u istoj. KSK tako služi kao vježbaonica političkog osoblja i kao cjedilo za vrhunsko osoblje. Koju i kakvu provjeru prolazi političko osoblje u RH, EU ili u SAD? (Konzervativna stranka je u Ujedinjenoj Kraljevini u minulih dvanaest godina svoje vladavine imala pet premijera, od kojih je prvih četvero potjerala ona sama.) Jedina vjerodajnica zapadnih političara je dobitak izbora, koji ponajviše ovisi o lažnim obećanjima te o uplatama bogatih ljudi i velikih korporacija. Meritokracija počiva na dobrom obavljanju posla. U Kini obećanja nemaju smisao. Sadašnji jednostranački sustav Kine je – kao što je prije bio mandarinski stalež – proizvod dugovječne kineske civilizacije.
Kina je svoj politički sustav povremeno ugađala okolnostima. Mao Zedong je prihvatio komunizam i marksizam, ali ga je prilagodio kineskim povijesnim okolnostima. Mao je stvorio „socijalizam s kineskim značajkama“. Poslije Maoa predvodnik Deng Šaoping napravio je veliku prilagodbu preobrazbom gospodarskog sustava bez promjene političkog sustava. (Mihail Gorbačov je kobno preobrazio politički sustav prije preobrazbe gospodarskog sustava.) Kinu je preobrazba dovela na svjetsku pozornicu i učinila je golemom političkom, gospodarskom, vojnom i kulturnom silom. Sadašnji predsjednik Ši Đinping govori o „socijalizmu s kineskim značajkama za dvadeset prvo stoljeće“.
Napisano pokazuje, da su prosudbe zapadnih političara, politologa i medija o prikladnosti liberalne demokracije za Kinu i o budućnosti Kine površne i pogrešne. Za Zapad nije bitno, da ima točne prosudbe. Bitno je to, da na iznesenim prosudbama može upriličiti političko i medijsko potkopavanje kineskog političkog sustava, koje je sračunato na spašavanje kapitalizma, a ne Amerike i Europe.
