Američki nacionalni socijalizam
Amerikancima i svijetu postalo je očitim, da se u SAD vriježi novi, lijevi totalitarizam. Mnogi pisci tu vrstu vladavine nazivaju američkim i globalnim totalitarizmom. Ja je nazivam američkim i globalnim nacionalnim socijalizmom. Stoga bih podsjetio čitatelje na to, da se Hitlerova stranka nazivala Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka. Svrha ovog osvrta je objasniti, prvo, kako je došlo do pojave nove ideologije ili političke zamisli i, drugo, što su smisao i svrha novog totalitarizma.
Do iznimne pojave renesansnih republika u Južnoj Europi postojale su samo monarhije koje su bile nasljedni obiteljski posjedi. Obitelji su vladale državama – Bizant je bio rijetka iznimka – i prvorođenac je nasljeđivao umrlog ili ubijenog vladara. Baštinjenje prijestola sprječavalo je građanske ratove.
Tako je bilo do revolucija u Americi (1776.) i u Francuskoj (1789.). Tad je otvoreno pitanje: Kako vladati državom bez vladara i bez uvažavanja volje naroda? U monarhijama su bile dvorske struje, djelovanje kojih je usklađivao vladar uz pomoć najbližih suradnika i često uz pomoć crkvenih dužnosnika. U republikama je također valjalo stvoriti posrednički stalež. Kao što su u monarhijama postojale dvorske struje, tako su se u republikama zametale političke stranke, utemeljene na ideologijama, koje određuju pristup političkim, gospodarskim, sigurnosnim i ljudskim pitanjima.
Tako su se pojavile ideologije kao što je liberalizam kao ideologija kapitala, koju je 1776. godine utemeljio škotski filozof Adam Smith objavom knjige Bogatstvo naroda. Početkom devetnaestog stoljeća začet je marksizam, komunizam ili socijalizam, koji je zagovarao uspostavu vladavine radničkog staleža ili klase. Pojavile su se i druge ideologije ili „izmi“, ali je politički život naroda ili država uglavnom tekao u gloženju i sukobljavanju liberalizma i komunizma. To je bio sukob kapitala i rada, a postojanje naroda kao cjeline bilo je nijekano. Ni liberalizam ni komunizam nisu demokratične ideologije. Ni jedna ni druga ne zagovaraju demokraciju ili narodovlašće, iako američka Deklaracija neovisnosti počinje riječima „Mi, narod!“.
Temeljem spomenutih ideologija razdoblja kapitalizma, liberalizma i socijalne demokracije, u državama su utemeljeni uglavnom dvostranački sustavi, kojima su zamijenjene prijašnje dvorske političke struje. Prvu javnu političku stranku utemeljio je Alexander Hamilton, prvi američki ministar financija upravo spomenute 1789. godine.
Od početne nakupine kapitala u republikama Južne Europe kapital se snažno nakupljao prvo trgovinom, a poslije industrijskim poslovanjem, kolonijalizmom i imperijalizmom (Portugal, Španjolska, Nizozemska, Engleska, Belgija) te na kraju spretnom uporabom gotova novca i kredita, u čemu su SAD nadmašile sve ranije države. Kapital je vladao državama putem međusobnog pripetavanja (dviju) političkih stranaka, koje bi naizmjence i privremeno vladale narodima u službi kapitala. U zrelom kapitalizmu nema demokracije ili narodovlašća. Dvostranačje je privid ili krinka demokracije, jer su stranke igračke kapitala. Američki predsjednik Franklin Roosevelt (1933.-1944.) je rekao: „Glasači biraju nakon što drugi naprave odabir.“ Svako nastojanje da se ljudi okupe za suprotstavljanje vlasti kapitala liberali proglašavaju „urotom zajedničarskih snaga“, jer kapital želi sve ljude pretvoriti u osamljene potrošače na tržištima robe, usluga i iskustava. Ne samo da se niječe postojanje naroda – nakupine ljudi su „društva“ – nego u narodima ne smiju postojati obitelji i roditeljstvo, sindikati ni ostale životne zajednice. Suvišnima postaju i uvriježene crkve kao mjesta okupljanja ljudi oko Boga, koji ih po svojem postojanju i po svojoj biti navodi na životno zajedništvo.
Povijest naše vrste pokazuje, da se u njoj razorena ljudskost redovito obnavlja. Obnavljaju se narodi i obitelji u njima. Kako više nikad ne bi došlo do obnove obitelji kao mjesta zajedništva i mjesta odgoja mladih ljudi u odgovornosti i ljubavi za život, a ne za tržište, kapital se minulih godina upustio u silovito uništavanje prirodne rodnosti odnosno u nijekanje postojanja rodne dvojnosti: ženskosti i muškosti. Po novoj rodnoj ideologiji ne postoje dva roda, muški i ženski, nego cijeli neprekidan „spektar“ rodnosti. Zato zastava LGBTQ+ ima dugine boje.
Kako bi se spriječilo odrastanje djece u jednu od dviju prirodnih rodnih skupina, žena i muškaraca, mnoge američke javne škole – što se ne događa u privatnim školama i u školama vjerskih zajednica – nametljivo sprječavaju dječake i djevojčice da stupe u pubertet, ako djeca osjete da imaju određenih misaonih tegoba zbog prelaska iz dječje u odraslu dob. To se čini kemijskim, hormonskim ili kirurškim blokadama puberteta najčešće bez znanja roditelja ili uz znanje neupućenih roditelja. Mnoga djeca se u SAD podvrgavaju rodnoj “terapiji“ već u dobi od trinaest godina. U RH se ti zahvati ne dopuštaju do dobi od 18 godina.
U postupak uništavanja prirodne rodnosti uključene su opake udruge „građanskog društva“, ali u tom postupku prednjače velike američke korporacije kao što su pivovara Budweiser i veliki ulagateljski zavod Blackrock, koji ima imovinu od 8 trilijuna američkih dolara. Američka administracija promiče postupak odrođivanja mladih ljudi određivanjem proračuna. U američkom svemirskim snagama, koje vodi jedna generalica, od 30 milijardi dolara proračuna jedna se rabi za stvaranje zbrke u rodnosti, što ozbiljno sprječava novačenje u te snage i u vojsku općenito.
Ako se na potkopavanje rodnosti dodaju: nepotrebno nasilje koje je za pandemije provođeno nad ljudima; prisiljavanje ljudi da slijede vladine propise o izboru kućanskih uređaja; ideološko žigosanje takozvane bjelačke nadmoći; uhođenje katolika koji posjećuju crkve s nedjeljnim misama na latinskom jeziku; proglašavanje od Ministarstva pravosuđa roditelja koji žele suodređivati školske programe svoje djece „domaćim teroristima“; potpuno otvaranje američke južne granice za milijune nezakonitih useljenika; i drugo, očito je da američki kapitalizam uz zloporabu američkih političkih vlasti nastoji stvoriti novu tržišnu, neljudsku, neprirodnu vrstu, koja nije rezultat evolucije života, nego plod kapitalističkog inženjeringa.
Američki Demokrati su se obvezali, da će za kozmopolitski kapital uspostaviti lijevi totalitarizam, koji podsjeća na Treći Reich, u kojemu se naširoko provodilo stvaranje nove, tobože uzvišene rase, u kojoj će ljudi biti „bez savjesti, nasrtljivi, nepopustljivi i okrutni“.
Očito je da američki neokonzervativni kapitalizam nastoji istrgnuti svjetsku pobjedu iz ralja poraza koji je neizbježan. To pokazuje i slom nedomišljenog američkog ukrajinskog nauma. Međutim, postoje zdravi, očuvani narodi u svijetu, koji neće dopustiti kasnu uspostavu svjetske hegemonije američkog totalitarizma. Američka vladavina svijetom mogla bi Amerikancima opravdati uspostavu domaćeg nacionalnog socijalizma. Ipak, još uvijek postoji i američki narod, koji je svoju objavu oslobođenja od engleske krune počeo riječima „Mi, narod!“
