Suvezništvo u globalnoj vrsti
Predmet ovog osvrta je pitanje smisla sklapanja saveza unutar globalizirane vrste te nevolja i muka koje donose sklapanje i razvrgavanje saveza.
U običnom ljudskom životu postoje vjernost i nevjernost odnosno trajno poštivanje i razvrgavanje osobne sveze, ortaštva, braka i prijateljstva, kojemu ljudi često iz nužde pribjegavaju zbog slabe potpore obitelji ili čak zbog propasti obitelji u kojoj je osoba rođena.
Ovaj osvrt se bavi političkim suvezništvom odnosno stvaranjem političke sprege dviju ili više država. Postoje javni i tajni politički savezi. Postoje prigodni i trajniji politički savezi. Postoje „strategijski“ savezi.
Sklapaju se središnji i dvostrani ili dvojni savezi pa u savezima mogu postojati središnja i zrcalna simetrija ili jednakomjernost. Zrcalna simetrija se veže uz dvojne ili dvostrane saveze, a središnja uz višestrane ili „multilateralne“ saveze. Međutim, u dvojnim savezima može postojati i asimetrija ili nejednakomjernost, pri čemu jedna strana odnosi političku prevagu nad drugom. Obično jača strana budućeg saveza iznuđuje savezništvo, jer od toga ima više koristi. U središnjim savezima kao što su NATO i EU uloga brojnih slabijih zemalja je obično zanemarljiva.
Hegemonije su jedna vrsta saveza, u kojima hegemon ili središnja sila pruža „zaštitu“ ostalim državama, a zauzvrat dobiva posluh. U hegemoniji središnja sila prepušta „zaštićenim“ državama vođenje unutarnje politike, ali ona potpuno nadzire vanjsku politiku svih okupljenih država. Carstva se razlučuju od hegemonija po tomu, što središnja vlast potpuno nadzire osvojeni prostor i sve vidike vlasti: politiku, gospodarstvo, zaštitu i sustav uvjerenja.
Spomenut ću i poseban engleski odnosno britanski otprije ustaljen način pristupanja savezima. Budući da su se Englezi zdušno brinuli, da se u Europi ne pojavi jaka sila koja bi mogla ugroziti Otok, oni su redovito stupali u europske ratove na strani slabijeg saveza. Tako su Englezi stupili u Rat za španjolsku baštinu (1701.-1714.), Rat za bavarsku baštinu (1778.-1779.) ili u Rat za Poljsku (1939.), što je izazvalo njemački napad na Otok.
Navest ću neke primjere saveza. Nakon triju međusobnih pomorskih ratova (1652-54, 1665-67, 1672-74) Engleska i Nizozemska su 1688. godine zajednički izvele Slavnu revoluciju u Engleskoj, kojom je s vlasti uklonjena (škotska) loza Stuarta. Taj privremeni savez nije spriječio Britaniju da ponovo ratuje s Nizozemskom (1780.-1784.), na strani koje su bile Francuska i Španjolska. Britanija je tako pobijedila i Francusku pet godina prije Revolucije 1789. godine. Uoči Američke revolucije napravljen je Francusko-američki savez, koji je pomogao Americi da ukloni vlast engleske krune. Međutim, 1783. godine Englezi i Amerikanci su napravili protivfrancuski savez, kojim su izigrali Francuze i uklonili ih iz Kanade.
Vrijedan spomena je i Francusko-ruski savez sklopljen 1894. godine poslije uklanjanja Bismarcka s mjesta carskog kancelara, kojim je Francuska uvukla Rusiju u rat protiv Drugoga njemačkog carstva u Prvomu svjetskom ratu. Neobičan, tajni sporazum sklopljen je 1912. godine između obavještajnih službi Francuske i Britanije, po kojemu se Britanija obvezala stupiti u rat protiv Njemačke, ako Njemačka napadne Francusku. Britanska vlada je za taj obvezujući sporazum doznala tri tjedna, a Parlament samo dva dana prije početka rata. Britanija nije bila pripravna za rat pa su se u rat javljali nevješti dragovoljci, koji su listom izginuli u francuskim rovovima. Između Njemačke i Sovjetskog Saveza sklopljena su dva sporazuma: (1) Sporazum o vojnoj i gospodarskoj suradnji u Rapallu 1922. godine i (2) Sporazum Molotov-Ribbentrop 1939. godine o„izostanku međusobnog napadanja“ ili o podjeli Poljske.
Vrijedno je spomenuti neke saveze, koje su SAD sastavile poslije Drugoga svjetskog rata. To su svakako Five Eyes (1946.), obavještajni savez pet zemalja engleskog govornog područja; NATO (1949.); SEATO (1954.) za Jugoistočnu Aziju; CENTO ili Bagdadski savez (1955.); QUAD (obnovljen 2017.), koji u „sigurnosni dijalog“ povezuje SAD, Japan, Indiju i Australiju; pobačene trgovinske sporazume TTP za Aziju i omeđivanje Kine te TTIP za Europu i omeđivanje Rusije; te svakako vjerolomni projekt neprestanog širenja NATO-a na istok Europe (te možda u Afriku i Aziju).
Velika uključenost SAD u saveze nosi pitanje: U koliko su saveza sad upregnute Rusija i Kina? Ni u jedan. Tijesna sprega Rusije i Kine nije savez, a pogotovo ne vojni kako tvrdi 38.-godišnji Vivek Ramaswamy, izgledan republikanski predsjednički kandidat za izbore 2024. godine. (Izgleda da je riječ o geopolitičkoj geometriji!) Sprega Rusije i Kine je „strategijsko ortaštvo“. To što povezuje Rusiju i Kinu nje njihov savez, nego opći uspon Azije, koja uključuje i Indiju, srednjoazijske države, Indoneziju, Iran, Saudijsku Arabiju, ostale zemlje Zaljeva i neke druge države Azije. Ortaštvo Rusije i Kine počiva na njihovu položaju općih svjetskih velesila.
Nedavno zasjedanje BRICS-a i brojni vojni udarci u Africi pokazali su, da se svijetom širi novo geopolitičko ozračje. Kina u geopolitiku unosi novi sustav vrijednosti. Kina u geopolitici postupa i geopolitici pristupa tako, kako je geopolitici pristupala u svojoj višetisućljećnoj povijesti.
Golema većina ocjenitelja povijesti i sadašnjosti te prosuditelja budućnosti živi u prošlosti i u ranije smišljenim geopolitičkim teorijama ili domišljajima (spekulacijama). Oni gube iz vida činjenicu, da je naša iznimna, ali razmetna vrsta zauvijek globalizirana. Pravi smisao globalnosti vrste je u tomu, da se vrsta treba ponašati kao cjelina, kao organizam, u kojemu svaki narod ima posebnu zadaću, koja treba biti podređena usklađenom djelovanju vrste kao cjeline. (Život se javlja samo u organizmima, koji imaju mnogo organa, koji usklađuju svoje djelovanje dok organizam traje.)
Globalizacija prihvaća različitost, ali zapovijeda uključenost. Ona ne zapovijeda poravnavanje i ne traži isključivanje. Savezi povezuju jedne države, ali isključuju druge, protiv kojih su kratkovidni savezi obično upereni.
Savezi unose razdor u vrstu, koja bi trebala biti homogena ili u sebi sljubljena. Savezi su sračunati na stvaranje gospodara, a vrsti ne treba ničije gospodstvo, koje će joj određivati što joj je činiti. Vrsta se treba sama prilagođivati okolnostima i podređivati poslu, koji je čeka kao vrstu i koji mora obavljati, ako želi trajati. Gospodstvo je samo po sebi ispraznost ili taština svijeta.
Mnogo je posla, koji čeka vrstu. Vrsta se prvo mora duševno liječiti, jer je izostanak odgoja u vrsti poremetio duše. Vrsta iz sebe mora ukloniti poticanje na rat i u se usaditi mirotvorstvo. Mora obnoviti obitelj i početi cijeniti domoljublje. Svaki čovjek mora raditi. Vrsta mora postati skromnija i u zadovoljavanju potreba. Mora očistiti i pošumiti Zemlju. Mora popraviti i obnoviti klimu. Ipak, povrh svega svaki čovjek treba biti zadovoljan svojim životom, dok mu život traje. Zadovoljstvo životom dolazi od dobro obavljenog posla. „Žetva je velika, a radnika je malo!“
