Spas države je u narodu, a ne u ideologiji
Naše vrijeme svjedoči i sve većoj rastrojenosti Amerike i sve žešćem nastojanju američke državne politike, da u našoj globaliziranoj vrsti iz „čeljusti geopolitičkog poraza iščupa pobjedu“. Znajući sadašnje teško stanje svoje zemlje američke središnje političke vlasti bi trebale povesti Ameriku putem oporavka i preporoda, kakvim danas kroče mnogi narodi u razvitku. Umjesto toga, američka savezna politika uz svesrdnu pomoć medija i pod skrbništvom kapitala uvodi u Ameriku neokonzervativni ili trockistički, krajnje lijevi totalitarizam.
Američka politika nastoji u svojem narodu izgraditi jednoumlje i to ideološkom i medijskom stegom, umjesto da unutarnju povezanost, koheziju ili sljubljenost građana, žitelja ili naroda stvara putem životnog zajedništva. Međutim, riječ „zajedništvo“ ne postoji u rječniku kapitalizma, a liberali bježe od zajedništva kao „vrag od tamjana“.
Umjesto da oslobode svoj narod, kako bi on u suradnji s ostalim narodima stvarao svoju budućnost, trockistička Dijaspora nameće američkom narodu ideološku stegu, koja je po poraznim učincima djelotvornija od otvorenog policijskog režima. Usto, neokonzervativci za svoju dotrajalu vlast traže spas u otvorenom ratovanju diljem svijeta i u obavještajnom potkopavanju koliko-toliko sređenih država.
SAD neće biti prva carevina (hegemonija) koja je propala. Tako je bilo i s Rimskom carevinom. Rim je sprva bio republika, kojom su upravljale bogate veleposjedničke obitelji. Rimljani su još za republike uspjeli pod svoju vlast staviti cijeli Apeninski poluotok, koji je sa sjevera bio zaštićen Alpama, a s juga morem i obližnjim otocima.
Tako je bilo i sa SAD. One su sprva bile skupina engleskih kolonija, kojima je ponaosob upravljao London putem imenovanih upravitelja (guvernera). Kad su se britanski doseljenici oslobodili engleske vlasti – kao što su se Rimljani bili oslobodili vlasti Etruščana – oni su oteli zemlju domorodačkom pučanstvu i do Tihog oceana proširili svoju državu, koja je postala zaštićenom dvama oceanima. Amerikanci su kao i Rimljani veliku pozornost posvećivali prijevoznoj podlozi (infrastrukturi). Međutim, sličnost drevnog Rima i samostalne Amerike dobro otkrivaju temeljna načela suverenosti: Rimljani su se ponosili geslom S.P.Q.R. (Senatus Populusque Romanus, Senat i rimski puk), a Amerikanci geslom We the People (Mi narod), kojim počinje američki ustav te koji je odredio svrhu i vladavinska načela nove države.
Poslije se Rim prometnuo u carevinu, koja je u Sredozemlju i u okolnim zemljama vladala četvrtinom ondašnjeg svjetskog pučanstva. Carevina odnosno država postala je svetinjom Rima. Ideologija je zamijenila životno zajedništvo. Kad su rimske legije dosegnule puste europske stepe te afričke i azijske pustinjske krajeve u kojima nije moglo biti pljačke Rim se rasuo na obiteljske posjede, na kakvima je počivala nekadašnja republika.
Slično je bilo s protestantstvom u Njemačkoj, koje je sprva bilo pravom političkom vlasti i koje je usitnjenu Njemačku držalo u feudalizmu zapravo do pojave Otta von Bismarcka, koji je ujedinio njemački narod, industrijalizirao Njemačku i od nje stvorio velesilu. Drugi Reich se slomio pod njemačkim imperijalizmom, koji je njemački narod gurnuo u Prvi svjetski rat. Sovjetski Savez je sprva također bio boljševička, ideološka tvorevina dok Josif Staljin nije od SSSR-a napravio državu i velesilu, koja je pobijedila Treći Reich, ali koja se rasula na nacionalne države 1991. godine. Slično je bilo i u Kini pod Mao Zedongom, koji je stvorio stranačku državu, ali se Kina nije rasula na pokrajine, jer se na vrijeme pod Deng Šaopingom vratila kineskoj povijesnoj političkoj misli, po kojoj je kineski narod kao narod, a ne ideologija jamac jedinstva i trajanja države.
Amerika kao država sad je izuzetak u globalnoj vrsti. Djeluje putem političkog pritiska, vojne sile i obavještajne prisile. (Amerika se u svijetu ponaša kao „slon u staklarnici“.) To je vrlo skučen izbor geopolitičkog djelovanja. Naime, u svakoj političkoj tvorevini pa tako i u globalnoj vrsti postoje četiri mreže javnog utjecaja: politika, gospodarstvo, zaštita i ideologija ili sustav uvjerenja. (Vrsta je uistinu suverena politička tvorevina po svojemu izuzetnom položaju među vrstama života, koji je utemeljen na pojmovnom mišljenju.)
Američke središnje političke vlasti su u SAD izbrisale demokraciju, na kojoj je počivala američka unutarnja politika, iako svojataju pravo na uspostavu i održavanje hegemonije diljem svijeta. Američko gospodarstvo je usredotočeno na izvlačenje zarade iz privatnih digitalnih mreža, koje su zapravo proširenje zabavljačkog djelovanja Hollywooda i Broadwaya. Usto, vlasti prisiljavaju građane, da svoju kupovnu sposobnost trate na „zelene“ proizvode (električna vozila, fotonaponske ploče i drugo), iako Amerika za to nema ni prikladnu tehnologiju ni primjerenu podlogu (infrastrukturu). Američki narod je ostao bez ikakve zaštite (potpuno otvorene granice, krijumčarenje narkotika, trgovina ljudima, kriminalitet posebice u velikim gradovima, beskućništvo i drugo), iako SAD nameću svijetu neželjenu „zaštitu“. Savezna politika nastoji u američkom narodu stvoriti istinsko jednoumlje te ideološki stegnuti i ujednačiti pučanstvo.
Odnedavno američke političke vlasti i mediji obilno rabe AI (artificial intelligence, izopačenu inteligenciju ili razložnu obmanu), kako bi vlastite zamisli građanima predstavljali kao objektivno, prihvatljivo i obvezno znanje.
Kapital koji je uglavnom u vlasništvu Dijaspore, mediji i savezna politika stvaraju krajnje lijevi totalitarizam (neokonzervatizam ili trockizam). To ujedno u svijetu stvara veliku odbojnost prema SAD i uništava američki narod, koji mora slušati vlasti. Takav pristup nije stvorio Ameriku. (Sjever je podignuo američki Građanski rat 1861.-1865. godine, jer je Jug svojatanjem cijele zarade bez plaćanja neizravnih poreza nastojao zakočiti razvitak Amerike.) Gospodarski napredak je bio smisao osamostaljena Amerike: Mi narod.
Postoji i pristup vođenju države drukčiji od sadašnjeg američkoga: jačanje vlastitih proizvodnih snaga i međudržavna suradnja. Ako ne želi doživjeti nekadašnju sudbinu Zapadnog Rima i nedavnu sudbinu Sovjetskog Saveza, SAD se moraju – kako je pod Deng Šaopingom učinila Kina – osloniti na vlastiti narod, a ne na uklete nositelje kapitala. Narod stvara kapital, koji drugi prisvajaju.
Na novi američki pristup politici i geopolitici navode više od jadnog stanja američkog naroda značajne promjene u svijetu. Niz nedavnih državnih udaraca u Africi pučanstvo je objeručke prihvatilo i snažno poduprlo, jer je bila riječ od odbacivanju neokolonijalizma. Usto, države koje su udarno izvele spomenute promjene bile su svesrdno prihvaćene od članica BRICS-a, kojih je sve više i kojih će i nadalje biti više. Nedvojbeno je to, da je uspostavljena i da se je potvrdila alternativa (inačica) američkoj hegemoniji.
Širi se novi svijet u kojemu je smisao politike i geopolitike jačanje naroda (životnih zajednica) dobrim obavljanjem posla naroda te širenjem slobodne, a ne prisilne suradnje. Amerika se mora za svoj spas pridružiti tom novomu svijetu. Valja vjerovati, da je američki narod uza sve „ispiranje umova jedinačnih ljudi“ sačuvao izvorni smisao svojeg nastanka te da se može osloniti na izvorna načela – Mi narod – koja su ga učinila narodom. Amerika se treba povesti za primjerom Kine, koja je prvom zgodom odbacila maoizam i koja je ponovo pristala uz izvornu kinesku političku misao oslanjanja na narod. Američki narod koji sad propada s pravom očekuje, da će ga nove, narodne političke vlasti ipak povesti u obnovu i preporod.