Umno oružje mijenja vođenje i plaćanje rata. Može li ono donijeti trajan mir?
Ovaj se osvrt kao i ostali moji noviji osvrti isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi brzom preobrazbom sredstava i načina ratovanja, koja je postala očitom u Ratu za Ukrajinu. Taj rat je počeo državnim udarcem krajnjih ukrajinskih nacionalista na trgu Majdan u Kijevu 2014. godine. Rat se je do početka i u početku ruskog posebnog vojnog zahvata (PVZ) u veljači 2022. godine odvijao uz uporabu dotad uobičajenih oružja. Ukrajinska vojska je marljivo topništvom napadala grad Donjeck, koji je Rusija zauzela kad i Krim 2014. godine. Ukrajinska vojska je ujedno postavljala obrambene utvrde za suzbijanje mogućeg dodatnog ruskog kopnenog napada.
Preobrazba u načinu ratovanja nastupila je ukrajinskom uporabom turskih dronova Bajraktar TB2 ubrzo nakon početka PVZ. Dronovi Bajraktar TB2 (6,4m x 11,9m) mogli su dosegnuti visinu 8.000 metra i razviti brzinu od 200km/s. Mogli su nositi toplinsku kameru ili radar ili 150kg eksploziva.
Ipak, budući da je ruska vojska ubrzo poslije početka uporabe Bajraktara znatno poboljšala svoju zračnu obranu, Bajraktari sad ukrajinskoj vojsci služe za usmjerivanje topničke paljbe. Danas se u Ratu za Ukrajinu rabe umni dronovi, koji otkrivaju moguće mete napada, obavljaju izbor mete i sami napadaju metu ili – putem potpunog svemirskog komunikacijskog sustava, koji uključuje i GPS – javljaju položaj otkrivenih meta drugim paljbenim sustavima, koji su primjereniji ili su u boljem položaju za napadanje meta.
Ukrajinska vojska dronovima napada jedinačna ruska borbena vozila, usredotočene vojne postrojbe, vojna skladišta, jedinačna plovila u Crnom moru, zračne luke za borbene zrakoplove ili udaljena ruska energetska postrojenja. Ruske vojne snage su dronovima gađale ukrajinska skladišta vojne opreme, središta za posebnu obuku ukrajinskih vojnika, koja vode tuđi časnici ili plaćenici, postrojbe skrivene u šumama u oblasti Kurska, ukrajinske postrojbe okupljene za početak napadačkog prodora ili ukrajinske postrojbe u povlačenju s ranijih položaja.
Način i sredstva početnog ratovanja za Ukrajinu nisu se mnogo razlučivali od načina i sredstava ratovanja u Zaljevskom ratu 1990. godine kad je Irak napao Kuvajt; u ratu unutar Jugoslavije od 1990. do 1995. godine; u ratu Atlantskog saveza u Afganistanu 2001. do 2021. godine; te od 2003. godine u ratu „koalicije voljnih“ u Iraku, iz kojega se još nije povukla sva američka vojska, koja se nije povukla ni iz Sirije.
U većini tih ratova rabljene su rakete ispaljivane s mora, s kopna i iz zraka i to kao priprava za početak kopnenih zahvata putem uporabe tenkova, ostalih oklopljenih vojnih vozila, topništva i pješaštva uz stanovitu potporu zrakoplovstva. Ispaljivane rakete bile bi unaprijed programirane za pogađanje odabranih meta, koje su uglavnom imale stalan položaj, iako se je iz zrakoplova moglo gađati i vidljive pokretne mete.
Napadi su se izvodili uz pomoć GPS-a (Global Positioning System), koji je vodio ispaljeno oružje odabranoj meti. Zabačene eksplozivne naprave mogle su se prilagođivati obliku tla, ali nisu mogle prigodice same mijenjati stazu i uperiti se u koju drugu metu. Ispaljene naprave nisu mogle birati metu, jer su bile unaprijed programirane za gađanje određene mete. (Pogreške u gađanju bile su česte. Bio je razglašen primjer slabog gađanje u Afganistanu kad je američki zrakoplov napao sudionike velike svadbene svečanosti.)
S vremenom je programiranje oružja – bilo putem smišljenog postavljanja i usmjerivanja opreme bilo putem programiranja staze zabacivanog streljiva – zamijenjeno umnošću dronova ili jedrećih eksplozivnih naprava otkopčanih od zrakoplova. Nova oprema – dronovi i jedreće eksplozivne naprave (bombe) koje iz daljine ispaljuju zrakoplovi – naveliko rabi umjetnu inteligenciju ili umnost (AI) u sprezi sa satelitskim komunikacijskim sustavima, koji uključuju i GPS. Rabe se i kopneni umni roboti, koji motre neprijateljski položaj, otkrivaju poželjne mete i po potrebi otvaraju paljbu. U uporabi su i podvodni dronovi, koji imaju umjetnu umnost.
[Nedavno je na izložbi umnog oružja u Turskoj prikazan umjetni pas (doga), koji ima umjetnu umnost i koji je na „leđima“ nosio malu strojnicu. Psa su smislili studenti u Kini, koji se bave smišljanjem proizvoda i sustava AI. Umni pas pomno motri okolinu, a može „nanjušiti“ i eksploziv. Na izložbi su se posebno iskazali turski stručnjaci za umnu opremu, koji su predstavili novi naraštaj dronova.]
Međutim, usporedo sa smišljanjem i proizvodnjom novih umnih oružja razvijaju se i obrambeni sustavi, koji isto rabe umjetnu umnost (AI). Mnogo se ulaže u razvitak sustava za elektroničko ometanje unutarnjih upravljačkih sustava u dronovima i u drugom umnom oružju. Obrambeni sustavi mogu djelovati s kopna i mora te iz Svemira. To se događa u opreci s dosadašnjom širokom uporabom iznimno skupih zrakoplova, kojima su upravljali dragocjeni dugotrajno uvježbavani zrakoplovci. (Ukrajinski predsjednik je moljakao Zapad, da mu dodijeli zrakoplove F-16, očekujući uzalud, da će oni promijeniti tijek Rata za Ukrajinu. Takvi malobrojni isporučeni zrakoplovi ipak nisu promijenili tijek rata u prilog Ukrajini, jer više nisu u uporabi otkad su se unesrećili i jedan zrakoplov F-16 i njegov upravljač.)
Slično se je dogodilo i s teškom i skupom zapadnom vojnom kopnenom opremom, koja je bila isporučena Ukrajini: Leopardima, Bradleyima, Abramsima, Challengerima, francuskim borbenim vozilima VAB APC i AMX-10 RC, brojnim vrstama višecjevnih raketnih bacača i drugomu. Ta je oprema potraćena s golemom količinom topovskog i tenkovskog streljiva, a da Ukrajina nije preokrenula tijek rata sebi u prilog ni putem takozvanih protivnapada. Sad su dronovi najjače i najopasnije ukrajinsko oružje.
Predmet ovog osvrta nije Rat za Ukrajinu. Taj rat je poslužio samo kao poticaj za razmatranje utjecaja novog oružja na vođenje i financiranje ratova. Slično se je dogodilo u drugoj polovici petnaestog stoljeća u Europi. U Francuskoj su se tad počeli lijevati topovi od bronce s kuglama od bronce, koje su imale veliku točnost pogađanja meta. Francuski kralj Karlo VIII (1470.-1483.-1498.) provalio je u Italiju 1494. godine s takvim topovima, koje su vukle zaprege brzih konja i u par tjedana stigao do Napulja. Otad su se u Europi promijenili i način ratovanja i financiranje vojske. (Mehmed II je osvojio Konstantinopol izbacivanjem golemih kugala od klesanog kamena iz golemih topova, koji su lijevani pod zidinama grada.)
Francuski izum imao je krupne posljedice za način vođenja i za plaćanje rata. Prvo, gradovi, dvorovi velikaša i biskupska sjedišta nisu više bili okruživani kamenim zidinama, nego visokim zemljanim nasipima, iako su i ispred nasipa bili duboki vodeni kanali ili jarci. Topovske kugle nisu više razbijale kamene zidine, nego su se zabijale u zemljane nasipe. Nasipi su bili široki i do petnaest metara, a na njima su bili plaćeni branitelji, a ne samohrani oklopljeni vitezovi. Drugo, otad je nestao stalež vitezova ili feudalnih ratnika, koji su imali prihod od svojih posjeda ili od pljačke i dobivenih dvoboja. Posljedično su nestala viteška natjecanja (turniri).
Treće, za novu vrstu (plaćenih) branitelja gradova trebalo je u gradskim proračunima namaknuti porezni prihod. Prava vrijednost knjige Vladar (De Principatibus) Niccolòa Machiavellija (1469.-1527.) – koja je napisana 1513. a objavljena 1532. godine poslije smrti Machiavellija – je u prijedlogu financiranja ili plaćanja gradskih i građanskih postrojbi za obranu gradova, koji je iznesen u toj knjizi. To se posebice odnosilo na grad Firencu, kojim je vladala loza Medicija kojima je Machiavelli služio. Machiavelli je bio razvikan po bešćutnosti i lukavstvu vladara opisanima u Vladaru, ali ti vladarski poroci su trebali poslužiti namicanju nove vrste prihoda za obranu gradova. Imam utisak, da sadašnje uvođenje umjetne umnosti u vojnu opremu i u ratovanje predstavlja prekretnicu u načinu i plaćanju ratovanja, koja je možda i važnija od pravljenja topova i topovskih kugala od bronce.
Pravljenje topova i njihovih kugala od bronce preobrazilo je u petnaestom stoljeću način ratovanja i plaćanja obrane. Jedna od posljedica tadašnjeg tehnološkog napretka bilo je iščezavanje staleža vitezova. S obzirom na to, da je pravljenje umnog oružja razmjerno jeftino sad se mogu očekivati velike promjene u vojno-industrijskom kompleksu. (Taj izraz je prvi uporabio predsjednik Dwight Eisenhower u svojemu oproštajnom Izvješću o stanju države 17. siječnja 1961. godine tri dana prije ustoličenja Johna Kennedyja za predsjednika SAD. U nacrtu Izvješća predsjednik Eisenhower je uporabio izraz „vojno-industrijsko-kongresni kompleks“, ali su ga savjetnici nagovorili da ublaži izraz, posebice jer se obraćao Kongresu.)
Teško je predvidjeti kako će se preobraziti vojna industrija posebno američka, ali će jamačno u mnogim zemljama doći do smanjenja proračuna za obranu. Dronovi su potrošni proizvodi. Razmjerno mali izdatci za smišljanje i proizvodnju mudrih vojnih proizvoda omogućit će i najmanjim narodima mogućnost stvaranja učinkovite obrane. Prosuđujem da će u budućnosti svaki mogući napadač na drugi narod, posebice na susjedni, dobro razmisliti prije izvedbe smišljenog napada, jer bi mogao doživjeti ozbiljna iznenađenja. [Drevni kineski general, političar i politolog Sun Cu (544.-496.) je u knjizi Vještina rata napisao, da je „svaka bitka dobivena ili izgubljena i prije nego što se zapodjene“. Po Sun Cuu, rat treba izbjegavati pod svaku cijenu, a ratne svrhe ostvarivati političkim sredstvima.] Narodima naše temeljito globalizirane vrste nije potrebno veliko ulaganje u vojnu industriju, nego je prijeko potrebno ulaganje u novu zelenu tehnologiju, kako bi se spasili Zemlja i život na njoj.
Posebice me zanima to, mogu li novi način ratovanja i iznenađena koja on može donijeti napadačima dovesti do uspostave trajnoga svjetskog mira. Mudar i učen prijatelj, kojega sam to pitao odlučno je odgovorio da ne mogu, a kao razlog naveo je ratovanje kao urođenu značajku kapitalizma. Međutim, ratovanje je postalo bitnom značajkom kapitalizma istom nakon što je došlo ne samo do nakupljanja, nego i do usredotočenja kapitala. Kapital se uzastopno nakupljao i sredotočio u Sjevernoj Italiji, Nizozemskoj, Engleskoj/Britaniji i SAD. Izgleda, da umno oružje pomaže oporavak klime.
Ipak, globalizacija svjetskog poslovanja, uspostava svjetskog slobodnog tržišta i nadasve globalizacija naše vrste vode do postupnog ujednačivanja gospodarskog razvitka i posljedično do raspačavanja ili diobe kapitala, koji se sve ujednačenije nakuplja u nacionalnim gospodarstvima. Amerika više nije ni politički ni financijski hegemon. Sve ujednačenije nakupljanje kapitala uskoro će ozbiljno smanjiti usredotočenje kapitala u Americi, u mjeri u kojoj se Americi neće isplatiti zapodijevati ratove. Dosad je Amerika zapodijevala ratove za kapital kao što su ih prije za kapital zapodijevale Britanija i Nizozemska te zapodijevali Habsburzi, koji su bili upareni s đenovskim kapitalom.
Financijska multipolarnost ili višestožernost, koja slijedi političku višestožernost pokolebat će Ameriku, da zapodijeva ratove u ime oslabljenog svjetskog kapitala, koji je u njoj nakupljen. Nije li američka država u golemim dugovima zbog ratovanja i to zbog ratovanja bez namicanja ikakva plijena? Europa je u gorem političkom i gospodarskom stanju od Amerike. (Europska zajednica od 12 članica imala je 1990. godine 25% udjela u svjetskom gospodarstvu, a sad Europska unija od 27 članica ima 16% svjetskog gospodarstva.)
Kapitalizam kao politički sustav je premlad, a i predstavlja europsku endemnu pojavu, da bi ga se moglo smatrati urođenim u vrstu Homo sapiens. Valja postaviti pitanje, zašto se kapitalizam nije pojavio u drevnim azijskim civilizacijama, koje su nastale mnogo prije nastanka Europe kao političke zajednice naroda. Očito je, da se je u drevnim civilizacijama smatralo, da je nakupljanje ne skupnog, nego velikog privatnoga kapitala mimo političkih vlasti štetno za životnu zajednicu. Da se je zapadni kapitalizam, kojim slučajem križao s civilizacijama ili političkim sustavima izvan Zapada, moglo bi se govoriti o širenju kapitalizma vrstom. Međutim, zapadni kapitalizam je nastojao promijeniti ili uništiti ostale političke sustave. Oba svjetska rata su podignuta radi obračuna sa zemljama, koje su imale nekapitalistički politički sustav.
Zato smatram, da će se kapitalizam vrlo lako odroditi ili izroditi iz naše vrste, ako se je u nju uopće urodio. Ako je sam kapitalizam nepostojan, kako se može govoriti o trajnosti i neizbježnosti ratovanja? U današnjem politički globaliziranom svijetu ratobornost zapadnih država ne može odnijeti prevagu nad mnoštvom naroda, koji ne prihvaćaju ratovanje kao sredstvo vlastitog napretka. Takvim narodima su važniji rad, znanje, tehnologija i prirodni izvori.
Današnja geopolitička preobrazba svijeta rezultat je odbijanja starih naroda (Kineza, Indijaca, Arapa, Rusa, Iranaca i drugih naroda), da prihvate kapitalizam kao svoj politički sustav. Ti narodi dobro znaju, da je narodna demokracija korisnija i bolja od kapitalističke liberalne demokracije. (Je li Kina nedemokratična država, ako se u njoj odluke donose dogovorom u stranci koja ima 91 milijun članova? Koliko je širok krug u SAD, u kojemu se donose odluke, koje su važne za američku životnu zajednicu?)
U ovom stoljeću sve ratove i obojene revolucije zapodijevala je Amerika, a njoj su se obično pridruživale europske „sile“. Zemlje „ostatka svijeta“ ne zapodijevaju ratove, ne žele ratovati i ne prijete ratom. S obzirom na sadašnje političko, gospodarsko i financijsko stanje zapadnih zemalja, može se očekivati da će se i zapadne države okaniti ratovanja, iako su one još uvijek kapitalističke države. Po meni, zapadne će se države prvo okaniti ratovanja, a zatim i kapitalizma, jer će se za svoje narode bolje starati u jednom drukčijem političkom sustavu, kakvih napretek ima izvan Zapada.