18 siječanj 2025 ~ 0 Comments

Američka veledržava umjesto svjetske hegemonije

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi velikom novinom u geopolitici i velikim izumom u povijesti državnosti. Osvrt se bavi mogućom preobrazbom Amerike od pobačenog i iscrpljenog svjetskoga hegemona u svjetsku veledržavu, kakva nikad prije nije postojala.

Na pisanje ovog i ovakvog osvrta navele su me tvrdnje novoizabranog predsjednika SAD Donalda Trumpa, da on Americi kani pripojiti danski posjed Grenland, samostalnu državu Kanadu koja je ionako dugo bila britanskom kolonijom, Panamski kanal koji su Amerikanci prokopali za svoje potrebe i možda državu Panamu, koju su SAD stvorile svojevoljno odrezavši dio države Kolumbije 1903. godine. Donald Trump je usto ustvrdio, da se Meksički zaljev odsad treba nazivati Američkim zaljevom.

Mnogi svjetski i hrvatski političari, politolozi i politički komentatori su izjave ponovnog američkog predsjednika Donalda Trumpa ocijenili kao neostvarljive ili kao razmetanje ili čak kao buncanje. Ipak, Donald Trump je svoje krupne i neočekivane zamisli iznio u kratkom vremenu – kao na dušak – pa im se mora posvetiti dužna pažnja, kako bi se u njima možda našao valjan geostrategijski smisao, koji bi Amerika kao još uvijek najjača politička sila svijeta možda mogla ostvariti.

Donald Trump je svoje zamisli o proširenju američkog državnog prostora iznio na velikom i presudnom sastanku za novinstvo, na kojemu je govorio i o nekim drugim presudnim pitanjima današnjice, primjerice o budućnosti Atlantskog saveza, o privođenju kraju Rata za Ukrajinu i o uspostavi zaštitnog sustava za Europu. Donald Trump je govorio i o suradnji s Rusijom u području Arktika, na kojemu će se odvijati i suradnja i suparništvo tih dviju velikih sila.

Ponovno izabrani američki predsjednik opravdava stvaranje nove veledržave razlozima zaštite Amerike i američkih probitaka. Ipak, nije uistinu riječ o zaštiti ili sigurnosti SAD, jer je Amerika s istoka i zapada zaštićena dvama golemim oceanima, a sa sjevera i juga dvama politički slabim i politički nesređenim susjedima, kojih gospodarstva ovise o pristupu američkom tržištu. Očito je, da Donald Trump nastoji Americi zajamčiti izravan pristup prirodnom blagu, koji je najlakše imati izravnim posjedovanjem Grenlanda te bez prostorne zapreke, koju bi mogla predstavljati Kanada.

Po meni, Donald Trump snuje američko napuštanje Atlantskog saveza, koji bi prepustio europskim silama i time do kraja upropastio cijelu Europu, koja vidno propada bez uporabe jeftinog ruskog prirodnog plina. Usto, Trump traži od Europe – pod prijetnjom nametanja visokih trošarina na uvozne europske proizvode – kupnju američkog ukapljenog plina, koji će SAD dodatno proizvoditi i na Aljasci te preko kanadskog prostora svojevoljno plinovodima voditi u SAD. Trump je za izborne kampanje najavio novo bušenje za dobivanje prirodnog plina. („Drill, baby, drill!“ – Buši, lutko, buši!)

Nije teško razabrati, da će izabrani predsjednik Trump ne samo Rat za Ukrajinu, nego i samu Europu prepustiti Europljanima. Umorna Europa je potpuno iscrpila prirodne izvore – čak je i proizvodnja električne struje putem vjetrenih turbina „otišla u vjetar“, a u novije vrijeme se Njemačka, koja još uvijek ima najjače gospodarstvo u Europi, sama potpuno opčinila „zelenom ideologijom“ pa je krivovremeno pozatvarala pravovremeno napravljene nuklearne elektrane. Europa više nema svjetski nadmetljivo ili konkurentno gospodarstvo. To što najteže pogađa Europu, je izostanak političke volje u njoj, koji su stvorili gotovo stoljetna američka okupacija Europe i potpun posluh Europe američkoj politici.

Kao glavni razlog prisvajanja Panamskog kanala Donald Trump navodi visoke panamske vozarine za američke brodove, posebice za američke ratne brodove, za brzo premještanje kojih s atlantske na tihooceansku obalu Amerike je kanal bio i prokopan. Trump se izrugivao s prepuštanjem Panamskog kanala Panami za predsjedanja Jimmyja Cartera „za jedan dolar“ 31. prosinca 1977. godine.

Moguće prisvajanje ili stavljanje pod potpun američki politički nadzor Meksika i Kanade pravda se potpunom otvorenošću meksičke i kanadske granice za useljavanje u SAD te krijumčarenjem ljudi, oružja i opijata preko tih granica kao da otvorenost tih granica nije namjerno njegovala dosadašnja uprava pod predsjednikom Bidenom, koji je nenadziranim useljavanjem nastojao zauvijek promijeniti rasni i etnički sastav američkog pučanstva. Zatvaranje međudržavnih granica ovisi o obje države, koje granica razdvaja.

Moguće i vjerojatno prisvajanje Grenlanda donijelo bi Americi neposredan izlaz u Arktičko more, kojemu bi trebalo podrediti prisvajanje Kanade, kako se ona ne bi nikad ispriječila američkom slobodnomu pristupu Grenlandu. Neprekidnost zemljopisnog prostora države olakšava njezinu obranu i postavljanje prave prijevozne podloge.

Trumpovo proglašenje Meksičkog zaljeva Američkim zaljevom otkriva puni smisao širenja američkog zemljopisnog prostora. Mnogi političari i politolozi širenje američkog prostora nazivaju uspostavom ili obnovom američke sfere ili američkog svoda utjecaja. Po meni, „svod utjecaja“ je slaba riječ za to, što SAD kane napraviti. Riječ je o uspostavi američke veledržave, koja mora imati prostornu neprekidnost. Nije li Panama manje od 1000 kilometara udaljena od „Američkog zaljeva“, od kojega ga razdvaja samo otvoreno Karipsko more.

Dužan sam dati jedno pojašnjenje. U povijesti su postojali različiti načini političkog nadzora nad tuđim zemljopisnim prostorom. Postojale su carevine ili imperiji, u kojima se izravno političkom i vojnom silom upravljalo tuđim prostorima. Primjeri za to su Asirija, Babilon, Egipat i Rimska carevina. Rimski car je izravno imenovao upravitelje pokrajina ili provincija. Postojale su i hegemonije, u kojima središnja vlast prepušta vođenje mjesnih poslova uspostavljenim političkim krugovima, ali njihovu vanjsku politiku vodi sam hegemon.

Usto, ne moraju sva osvojena ili prisvojena područja biti uključena u postojeće zemljopisno područje države. Mogu postojati „područja“ ili teritoriji, kakav je sad Portoriko koji nije američka savezna država, ali kojim SAD upravljaju. Aljaska i Havaji su jedno za drugim 1959. godine od područja postali američkim saveznim državama. Francuski posjed Lujzijana u Americi, koji je Bonaparte prodao američkoj državi, a koji je imao više od dva milijuna četvornih kilometara prostora, bio je podijeljen u „područja“, koja su poslije postala saveznim državama.

Stoga se može dogoditi to, da Panama, Meksiko, Kanada i Grenland prvo postanu američkim područjima, a da kasnije budu pretvoreni ili razdijeljeni u prave američka savezne države. Za SAD je bitno to, da se iz Washingtona potpuno upravlja novoprisvojenim prostorom. Američko prisvajanje ili američka kupnja Grenlanda posebno je važna i za SAD i za svijet. SAD bi se – osim što bi imale otvoren pristup Arktiku i njegovu blagu – kupnjom Grenlanda dokopale golemog prirodnog blaga na samom Grenlandu, koji obiluje željezom i bakrom te kovinama, koji se dobivaju od „rijetke zemlje“.

Ako se ostvare nakane izabranog američkoga predsjednika, Sjedinjenje Američke Države postale bi daleko najjačom svjetskom političkom silom: Amerika bi postala veledržavom, kakve dosad nije bilo. Donald Trump priželjkuje, da bi politiku i volju takve nove američke veledržave ostale države poštivale, na način na koji je zapadni svijet poštivao volju i politiku Amerike poslije Drugoga svjetskog rata.

Izgradnja nove američke veledržave ne dolazi od slobode Amerike, nego iz prijeke nužde u kojoj se Amerika zatekla. Svijet se silno promijenio od prestanka Hladnog rata kad je Amerika nastojala svoju zapadnu hegemoniju protegnuti na cio svijet. Ta zamisao je propala, jer se stari i iskusni politički narodi (Indijci, Kinezi, Rusi, Iranci i Arapi) ne mogu podjarmiti ni u kakvu hegemoniju. Amerika je odnošajno oslabila u odnosu na ostatak svijeta.

Amerika se je našla pred izborom: ili obnoviti donedavnu hegemoniju ili se priključiti Svjetskoj većini, koju zasad predvodi BRICS. To je za Ameriku težak i nemoguć izbor: obnova američke hegemonije ne ide, a priključenje Amerike Svjetskoj većini bilo bi poniženjem za uznositu i iznimnu Ameriku. Zato se Amerika kao Feniks nastoji iz pepela propeti u veledržavu. (Ptica Feniks se je u grčkoj i feničanskoj, a prije njih u egipatskoj i perzijskoj mitologiji povremeno rađala iz praha svojeg pređa.)

[U matematičkoj logici se spominje protuslovlje brijača. Navodno, u jednom selu se svi muškarci briju ili sami ili kod brijača. U koju skupini spada brijač? Brije se sam i brije se kod brijača. Matematički logičari rješavaju protuslovlje time što kažu, da ne postoji takvo selo u kojemu se svi muškarci briju ili sami ili kod brijača. Ovdje bih dodao to, da ne postoji Amerika, koja bi kao izbor imala ili nemoguću obnovu hegemonije ili priključak Svjetskoj većini.]

Ako bi američkom predsjedniku i uvriježenim američkim krugovima uspjelo od Amerike stvoriti veledržavu, američka i svjetska geopolitika bi se silno promijenile. Prvo, Americi više ne bi trebali saveznici. Ne bi joj trebali ni Atlantski savez ni Europa kao saveznica. Amerika bi bavljenje Ukrajinom i Atlantski savez prepustila Europi, koju bi preuzimanje tih odgovornosti dotuklo. Odbacivanje saveznika izbjegao bi vjerojatno samo Izrael i to vjerojatno kao Americi podređena, a ne više nadređena država kao što je bilo dosad.

Drugo, Amerika bi svoju neospornu buduću političku snagu morala dopuniti predvodništvom u tehnologiji, stvaranjem golemog domaćeg tržišta koje bi počivalo na domaćoj proizvodnji, uspostavom potrebnih opskrbnih mreža za svoju industrijsku proizvodnju i izgradnjom unutarnje prijevozne podloge. To znači, da bi Amerika u tim područjima morala svakako dostići i preteći Kinu, jer u svijetu djeluju četiri mreže utjecaja: politika, gospodarstvo, zaštita i sustav uvjerenja. Jaka politika bi Americi jamčila i zaštitu, ali ona ne može nadoknaditi slabost gospodarstva, koje sad jača izvan Zapada. Americi će ostati nevolja neprimjerenog sustava uvjerenja: Amerika će se morati odreći ideologije iznimnosti, ako uistinu želi gospodariti ostalim državama i narodima svijeta.

Konačno, smatram da bi američka veledržava morala imati svoj narod, koji bi američkoj veledržavi jamčio ne samo vremensku neprekidnost, nego i potrebno ugađanje političkog sustava, jer geopolitičke okolnosti ne traju dugo. Amerika sad nema svoj narod, nego samo useljenike koje je kapital prometnuo u potrošače. Sad Amerika ima prigodu, da stvori vlastiti narod, kakav imaju, primjerice, Rusija, Kina, Indija, Turska ili Iran.

Uz mogući novi način gospodarenja svijetom Amerika bi se sučeljavala sa sve više država koje imaju primjeren politički sustav i koje se nezaustavljivo povezuju u Svjetsku većinu. Kako bi to spriječila, Amerika će se morati baviti obavještajnim potkopavanjem sređenih država, koje bi nosilo rastresanje ili mrvljenje Svjetske većine. Nova američka zamisao stvaranja veledržave sredstvo je očuvanja sadašnje svjetske jednostožernosti ili unipolarnosti. Ako joj to ne bude uspijevalo, Amerika će morati uroniti u Svjetsku većinu.

Ostaju ipak dva pitanja: (1) hoće li Izrael zagospodarili i veledržavom Amerikom; i (2) kad će se SAD u Arktiku okomiti na Rusiju, koja će u svoj dio Arktika pripustiti Kinu?

Back to top

Leave a Reply