Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku većine mojih novijih osvrta bavi jednom iznimnom pojavom u današnjem svijetu. Osvrt se bavi pomutnjom u američkoj geopolitici, koja je nastala iznenadnom spregom nacionalizma i neokonzervatizma u drugom predsjedničkom razdoblju Donalda Trumpa. Od vladavine Billa Clintona (1993.-2001.) američkom su geopolitikom neokonzervativci upravljali sami. Posebice su se bili politički osilili za vladavine predsjednika-republikanca Georgea W. Busha (2001.-2009.), koji je zametnuo ratove Amerike protiv Afganistana i Iraka. Neokonzervativci su upravljali Bijelom kućom i za predsjednika Baracka Obame (2009.-2017.) kad je Amerika bila dobro zagrezla u rat u Siriji te izvela niz obojenih revolucija, ali i za predsjednika Joea Bidena (2021.-2025.), koji je bezuvjetno podupro izbijanje Rata za Ukrajinu.

Tko sastavlja neokonzervativni pokret? Prvu i temeljnu sastavnicu pokreta čine nasljednici ruskih trockista, koji su se kad ih je razvlastio Josif Staljin (1924.-1953.) tridesetih godina prošlog stoljeća premjestili u Ameriku te nakon pokušaja političkog djelovanja na ljevici prešli na krajnju desnicu pod imenom neokonzervativaca. Od dvadeset jednog utemeljitelja neokonzervativnog pokreta devetnaestorica su bili useljenici iz Sovjetskog Saveza. Kao što su trockisti nastojali iz Sovjetskog Saveza „izvoziti revoluciju“ tako njihovi sljednici neokonzervativci nastoje izvoziti američku liberalnu demokraciju i slabiti ostale narode.

Drugu sastavnicu neokonzervativnog pokreta čine „kršćanski cionisti“, koji živo vjeruju u drugi dolazak Isusa iz Nazareta na Zemlju. Kršćanski cionizam je politička i vjerska ideologija, koja u okviru kršćanstva zagovara povratak židovskog naroda u Svetu zemlju. Po kršćanskom cionizmu ispada, da utemeljenje države Izrael predstavlja ispunjenje davnih obećanja koja donosi Stari zavjet te da je suverenost Židova u Levantu odnosno okupljanje Izraela uvjet za drugi dolazak Isusa na Zemlju.

Ako se neokonzervativni pokret uzme kao istinska politička stranka, koja se kao stranka ne natječe na izborima, ali koja postavlja svoje kandidate koje obilno podupire, nedvojbeno je riječ o američkoj istinskoj stranci rata. Po meni, to je suprotno namislima predsjednika Trumpa, koji je čovjek odan svjetskom miru.

Dana 30. travnja navršilo se je sto dana od početka drugog predsjedničkoga razdoblja Donalda Trumpa pa se postavlja pitanje o tomu, što je američki predsjednik postigao u sto dana vladanja Amerikom. Ni u jednoj od triju zadaća, koje je predsjednik Trump postavio svojem upravnom ustroju nema dobrih rezultata. Rat za Ukrajinu nije zaustavljen ni za sto dana, a kamoli „za jedan dan“. Najavljeno prisvajanje tuđeg zemljopisnog prostora nije se obistinilo ni u pitanju Panamskog kanala. Ne opaža se ni obnova američke industrijske proizvodnje, koju je trebalo omogućiti olako i naširoko nametanje uvoznih trošarina. Tajnik američke riznice Scott Bessent krivnju za stanje američke industrije svaljuje „na prevelike industrijske mogućnosti Kine“ ponavljajući riječi svoje prethodnice Janet Yelen.

Rezultati parlamentarnih izbora u Kanadi 28. travnja ove godine pokazali su stav kanadskih državljana prema SAD. Privremeni premijer Mark Carney ostvario je, prema pisanju BBC-a, povijesnu pobjedu. Predsjednik Trump je na sam dan izbora rekao, da bio bilo bolje da Kanađani glasuju kao građani SAD. Predsjednik Trump je svojim neobičnim riječima potaknuo stvaranje protivameričkog pokreta u Kanadi.

Iako je nedavno ustvrdio, da on predvodi Ameriku i svijet, predsjednik Trump je potaknuo stvaranje svjetskog pokreta za političko i gospodarsko zaobilaženje Amerike. Pokret se je prvotno javio u državama kao što je Kanada, koje su bile izložene prijetnji nametom najtežih trošarina, ali se pokret sad brzo širi svijetom. Ako se sadašnja američka zbrkana geopolitika nastavi, nije teško prosuditi kakvu i koliku štetu Amerika može nanijeti sama sebi u 1.460 dana četverogodišnjeg predsjedničkog razdoblja.

Vrh sadašnjeg američkog upravnog ustroja je duboko podijeljen. Jednu političku struju u njemu čine nacionalisti, koji djeluju pod geslom „Amerika prije svega“ (America First). Drugu političku struju čine nametljivi neokonzervativci, koji nastoje uzburkati svijet te pokoriti i uništiti narode jedan po jedan, jer izgleda da na Zemlji smije biti samo jedan narod. Među „nacionaliste“ ili trampiste spadaju izabrani podpredsjednik JD Vance, ministar obrane Pete Hegseth, direktorica za nacionalnu zaštitu Tulsi Gabbard i predsjednikov posebni izaslanik (za sve geopolitičke poslove) privatni poduzetnik Steve Witkoff. Kao neokonzervativci slove državni tajnik Marco Rubio, savjetnik predsjednika Trumpa za zaštitu Mike Waltz i umirovljeni general, sedamdeset sedmogodišnji Keith Kellogg.

Čini se, da su dvije političke struje u sadašnjem američkom upravnom ustroju spale na „potezanje užeta“, pri čemu nema vidljive oznake za središnju točku, nema mogućnosti za dobivanje prve pomoći za slučaj potrebe niti se nadgleda uže, kako bi se spriječilo njegovo moguće pucanje. Nasuprot pravom sportu „potezanja užeta“, u kojemu se ne smije pružati vanjska pomoć natjecateljskim momčadima, pri političkom potezanju užeta u američkom upravnom ustroju uvriježeni mediji pružaju golemu pomoć neokonzervativnoj momčadi.

Predsjednik Trump je iznimno neodlučan u sukobu dviju struja njegova upravnog ustroja. Velika neodlučnost i trajno kolebanje predsjednika Trumpa otkriva zapravo njegovu neslobodu i ovisnost. Trumpovo uključenje neokonzervativaca u vrh njegova upravnog ustroja je vraćanje duga neokonzervativcima za potporu o izborima. Trump nije napravio koaliciju u Republikanskoj stranci, nego koaliciju u „dubokoj državi“.

Neodlučnost i geopolitičko kolebanje Donalda Trumpa, ali i golemu ulogu američkih uvriježenih medija potvrdila je sablazan u Bazilici sv. Petra uoči proslave svete mise zadušnice za pokojnog papu Franju. Predsjednik Trump je na nagovor francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i britanskog premijera Keira Starmera neočekivano i neumjesno pristao na petnaestominutni razgovor s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Vidjelo se i to, da je u razgovoru nastojao sudjelovati i francuski predsjednik. Ipak, „treći stolac“ je bio uklonjen, a predsjednik Trump nije pristao na drugi razgovor s predsjednikom Zelenskim poslije mise zadušnice. Europski i američki neokonzervativni mediji su objavili, da je „papa Franjo napravio svoje prvo čudo“, jer je navodno predsjednik Trump stao na stranu ukrajinskog predsjednika protiv ruskog predsjednika. Sve obavijesti medijima došle su od predsjednika Zelenskog i od njegova upravnog ustroja.

Amerika je bila u nevolji i prije Trumpova povratka u Bijelu kuću i to zbog općeg rasta Kine i zbog stvaranja Svjetske većine, koja se okuplja oko BRICS-a. Takav razvitak Ameriku vodi u osamu. Predsjednik Trump sad ozbiljno slabi Ameriku, propuštajući uklanjati njezine stvarne nevolje. Umjesto da se djelatno uključi u neizbježnu suradnju s ostalim državama, Amerika i nadalje slabi, jer Bijela kuća nema suvislu politiku i jer za ozbiljnu gospodarsku suradnju Amerika nema dovoljnu industrijsku proizvodnju. Namet uvoznih trošarina može samo nakratko odgoditi suočenje Amerike sa svjetskom stvarnosti.

Ima li sadašnja američka geopolitika krila od voska kao Ikar, koji se je bio previše uzdigao prema Suncu, ne slušajući savjet svojeg oca Dedala, koji je bio smislio krila od voska i koji je kao vrstan stručnjak znao, da se može izbaviti iz sužanjstva ne uzdižući se preveć prema Suncu? Nema zamjene za zbiljsku politiku ili za Realpolitik! Skromnost je prva vrlina.