Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi jednom iznimnom pojavom u današnjem svijetu. Osvrt se bavi nestalnosti sadašnjeg američkog upravnog ustroja. Upravni ustroj bio je nestalan i u prvom predsjedničkom razdoblju Donald Trumpa. Slaba je bila i vladavina predsjednika Joe Bidena. Veliku pomutnju u svijetu napravio je i predsjednik Barack Obama, a da se ne spominje vladanje predsjednika Georgea W. Busha. Čini se, da je zadnji američki predsjednik, koji je donio dobro svijetu bio Bill Clinton. Clinton je to napravio uspostavom svjetskoga slobodnog tržišta i Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Drugi upravni ustroj predsjednika Trumpa je – kao što je bio i njegov prvi – okužen neokonzervativcima. Riječ „okužen“ je umjesna, ako se uzme u obzir Trumpovo predizborno čistunstvo pod geslom Amerika prije svega (America First). U Trumpovu upravnom ustroju ne bi smjelo biti mjesta neokonzervativcima, ako se uzmu u obzir Trumpove objavljene nacionalističke vladavinske i gospodarske nakane. Neokonzervativcima je „prije svega“ stalo do svjetske vlasti, a ne do Amerike, koja je sredstvo, a ne svrha geopolitike kapitala. Usto, valjalo je očekivati, da je Donald Trump dosta naučio u svojemu prvom predsjedničkom razdoblju.

Na pisanje ovakvog osvrta navelo me je predsjednikovo premještanje savjetnika za nacionalnu zaštitu Mikea Waltza na dužnost američkog veleposlanika u Ujedinjenim narodima. Predsjednik Trump navodno premješta Mikea Waltza, zato što je Waltz u povjerljivi razgovor najviših američkih dužnosnika o nakanjenom napadu raketama SAD na Jemen u državnoj mreži Signal uključio Jeffreyija Goldberga, glavnog urednika mjesečnika The Atlantic. Taj razgovor se je vodio 13. ožujka ove godine. Dana 6. travnja istražno povjerenstvo opravdalo je Waltza i oslobodilo ga sumnje o kršenju stege, a šest zaposlenika je bilo otpušteno.

Iako bi trebao preuzeti dužnost veleposlanika SAD u Ujedinjenim narodima, Mike Waltz je nedvojbeno unazađen. Predsjednik Trump ne drži mnogo do UN, a Waltz bi kao veleposlanik za neposredno nadređenog dužnosnika imao Marca Rubia, kojemu je dosad bio ravan po položaju. Tomu valja dodati ranije iskustvo američkog predsjednika s veleposlanicom u Ujedinjenim narodima Nikki Haley, koja je ranije bila izabrana za guvernerku Sjeverne Karoline 2011. i 2014. godine. Nikki Haley je bila veleposlanica SAD u Ujedinjenim narodima od siječnja 2017. godine do prosinca 2018. godine kad je podnijela ostavku, kako bi se među republikancima mogla kandidirati za predsjednicu SAD protiv tadašnjeg predsjednika.

Predsjednik Trump je u prvom razdoblju napravio promašaj i imenovanjem Rexa Tillersona za državnog tajnika. Tillerson je tu dužnost obnašao od veljače 2017. do prosinca 2018. godine. Tillerson je bio umirovljen kao predsjednik naftne korporacije Exxon, a bio je i tvorac američko-ruske korporacije Exxon-Neftgas. U listopadu 2017. godine Tillerson je predsjednika Trumpa nazvao „zaostalim u razvitku“ (moron) i zaprijetio ostavkom, koju je podnio koncem 2018. godine. Nato je predsjednik Trump za državnog tajnika postavio veleneokonzervativca Mikea Pompea, dotadašnjeg ravnatelja Središnjeg obavještajnog ureda (CIA).

Predsjednik Trump je u travnju 2018. godine na se navalio nove nevolje postavivši za savjetnika za nacionalnu zaštitu nadneokonzervativca Johna Boltona, kojega je morao smijeniti u rujnu 2019. godine. Bolton i Pompeo bili su uspostavili pravu neokonzervativnu spregu, koja je spriječila predsjednika Trumpa, da i nadalje unapređuje odnose SAD sa Sjevernom Korejom i navela ga, da kvari odnose Amerike s Kinom. Prve uvozne trošarine predsjednik Trump je Kini nametnuo u srpnju 2018. godine. Američki napad uvoznim trošarinama na svijet razbuktao se je u drugom predsjedničkom razdoblju Donalda Trumpa.

Kao što je u prvom predsjedničkom razdoblju Donalda Trumpa bila uspostavljena sprega Bolton-Pompeo u drugom razdoblju bila je uspostavljena sprega Waltz-Rubio. Oko tog dvojca neprestance je kružio general Keith Kellogg. (General Kellog je mimo predsjednika Trumpa iznio u Bijeloj kući skupini dužnosnika svoj plan za uspostavu „bezuvjetnog“ primirja u Ukrajini. Taj plan je izaslanik Steve Witkoff nedavno predstavio ruskim dužnosnicima u Moskvi, iako Rusija ne želi čuti za (bezuvjetno) primirje, nego želi uspostavu trajnog mira. Premještajem Mikea Waltza u Ujedinjene narode oslabio je položaj Marca Rubia, koji pokazuje sve veću privrženost predsjedniku Trumpu.

Poslije navodnog premještaja Mikea Waltza obveze Marca Rubia su povećane. Rubio će privremeno voditi i Ured za nacionalnu zaštitu nakon što je koncem ožujka ove godine preuzeo dužnost upravitelja Američkog ureda za međunarodni razvitak (USAID), koji je uključen u Državno tajništvo. Smatralo se je, da će to stvoriti nove mogućnosti u Ukrajini za posebnog izaslanika predsjednika Stevea Witkoffa. Ipak, budući da sve više američkih visokih dužnika govori o prestanku američkog posredovanja pri uspostavi mira u Ukrajini, očekuje se pomicanje američkog zanimanja na domaća pitanja, Bliski Istok i svakako na američke odnose s Kinom.

Premještajem Mikea Waltza oslabljen je i položaj generala Keitha Kellogga, koji je naoko zadužen za Projekt Ukrajina, ali koji još nije posjetio Rusiju niti je drugdje razgovarao s ruskim dužnosnicima. General Kellogg razgovara samo s Ukrajincima i sa zapadnim Europljanima, ali ne i s Rusima. Po meni, došlo je vrijeme, da se predsjednik Trump zauvijek odrekne usluga generala Kellogga.

Dosadašnji savjetnik predsjednika Trumpa za zaštitu napravio je kobnu pogrešku uključenjem urednika mjesečnika The Atlantic u povjerljivi državnički razgovor zbog koje je premješten i unižen. Ipak, možda je prerano govoriti o obračunu predsjednika Trumpa s neokonzervativnom strujom u sadašnjemu upravnom ustroju Amerike. Odlaganje takvog obračuna u prvom predsjedničkom razdoblju stajalo je uz druge razloge predsjednika Trumpa i izbora za predsjednika 2020. godine. Ipak, obračun američkih nacionalista s neokonzervativcima ne može biti preuranjen.

Tako je, iako se čini – kao što sam ranije napisao – da su neokonzervativci poduprli izbor Trumpa za predsjednika 2024. godine. Naime, u lipnju 2024. godine predsjednik Joe Biden se je povukao iz predsjedničke utrke kad je u suočenju dvojice predsjedničkih kandidata postalo jasno, da Biden ne može pobijediti Trumpa na izborima 5. studenoga. Predsjednik Biden se je povukao iz izborne utrke u korist potpredsjednice Kamale Harris, za koju su svi demokrati pa i neokonzervativci među njima uvidjeli, da osoba njezina načina razmišljanja ne može pobijediti Donalda Trumpa, što su izbori obilno i pokazali.

Donald Trump je za mnoge neokonzervativce bio manje zlo od Kamale Harris pa su se približili Trumpu i financijski poduprli njegov izborni pothvat. Dakako, pritom su računali da će moći utjecati na budućeg predsjednika i da će budući predsjednik uzeti neke od njihovih ljudi u svoju upravnu momčad.

Po meni, temeljna pitanja za predsjednika Trumpa su: „Jesu li neokonzervativci američka politička matica, koja je daleko jača od bilo koje stranke upisane u upisnik političkih stranaka?“ i „Mogu li nacionalisti okupljeni oko Donalda Trumpa, koji je ostvario vrhunsku i povijesnu pobjedu u studenomu 2024. godine, nadvladati neokonzervativce?“

Može li Donald Trump sad uspjelo provesti nacionalni prevrat, koji bi preporodio Ameriku, u kojoj bi bio stvoren američki narod? Hoće li Amerika i dalje propadati pod skrbi neokonzervativaca i ostalih globalista, kojima je stalo samo do izlišne svjetske vlasti?

Amerika i Zapad nisu sami u svijetu. Ostatak svijeta brzo napreduje oslanjajući se na rad i znanje, na napredak u tehnologiji i na međudržavnu, a ne na korporacijsku suradnju.