Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi unutarnjim političkim uređenjem Europe te neprimjerenosti tog uređenja za služenje europskim narodima. Po meni i po prosudbi mnogih europskih političara, Europi nije potrebna središnja politička vlast. Europa se je poslije sloma Zapadnog Rima obnovila bez središnje vlasti koja bi raspolagala vojskom te je stvorila pravu znanost utemeljenu na motrenju, mjerenju i matematici. Europa je poslije osvojila svijet, a da nije imala središnju vlast. Sad Europa ima središnju vlast, ali pod takvom vlasti brzo propada.

Europa je prvu vlastitu središnju vlast dobila istom 1993. godine kad je Europska zajednica pretvorena u Europsku uniju, u kojoj se vlast – kako vrijeme odmiče – sve više usredotočuje u Bruxelles. Postavlja se pitanje: „Zašto je Europska zajednica pretvorena u Europsku uniju?“ To je napravljeno, kako bi svjetski slobodni kapital lakše vladao Europom te kako bi djelotvornije slabio i mrtvio europske narode.

Europa je u starini imala središnju vlast, ali to je bila tuđa, rimska kolonijalna i imperijalna vlast. Ipak, poslije sloma Zapadnog Rima 476. godine središnja rimska vlast bila je zamijenjena raspačanom vlašću europskih plemena i naroda. Od šestog stoljeća jedinstvo i cjelovitost Europe nisu počivali na središnjoj političkoj vlasti, nego na katolištvu kao zajedničkom sustavu uvjerenja europskih plemena i naroda: Romana, Gala, Franaka, Vikinga, Gota, Ostrogota (Istočnih Gota), Vizigota (Zapadnih Gota), Sasa, Mađara, Normana, mnoštva slavenskih naroda i drugih naroda.

Može se reći, da je odgovornost za cjelovitost i jedinstvo Europe bila preuzela Crkva. Pravog posla za Europu bio se je prihvatio Benediktinski red, koji je od šestoga do jedanaestog stoljeća utemeljio više od 37.000 opatija i samostana. Iz samostana se je Europom širila pismenost, a opatije, koje su imale svoje uzorne posjede, pružale su primjer dobrog gospodarenja feudalcima ili svjetovnim zemljoposjednicima. Benediktinci su iz svojih „dragovoljnih radnih logora“ toliko povećali proizvodnost tla, da je od jedanaestog stoljeća dolazilo do sve veće podjele posla. Zato su se počeli temeljiti novi gradovi, a u dvanaestom stoljeću su se u Europi počela osnivati i sveučilišta.

Ipak, feudalizam kao politički i gospodarski sustav išao je svojem kraju. U Europi se počeo javljati kapitalizam kao europski endemski politički sustav. Nakupljeni kapital – koji se je zaredom bio usredotočio u Sjevernu Italiju, Nizozemsku, Englesku i konačno u Ameriku – neprestance je huckao europske narode jedne na druge. Iako su u ostatku svijeta europski narodi nastupali kao cjelina, oni su u Europi stalno međusobno ratovali. U vrijeme rata se unapređuje postojeća i stvara nova tehnologija, ali se istovremeno obilno nakuplja kapital.

Dva strahovita svjetska rata najteže posljedice ostavila su u Europi. U Drugomu svjetskom ratu njemački narod je bio biološki silno unazađen i od tog nazatka se nije nikad oporavio niti će se ikad oporaviti. Zato je francuski političar i državnik Robert Schuman 9. svibnja 1950. godine objavio potrebu obnove europskog zajedništva putem stvaranja zajedništva europskih naroda. Neprekidno ratovanje bilo je velikom nevoljom Europe, koju je Schumanova zamisao bila uklonila. Od 1951. godine postupno se je stvarala Europska gospodarska zajednica (EEZ), koja je putem suradnje europskih naroda trebala jamčiti i koja je jamčila održavanje mira. Dalje od toga se nije ni trebalo ni smjelo ići.

Ipak, dalje od toga je htio ići svjetski kapital, koji je već duže od cijelog stoljeća usredotočen u SAD. Europska zajednica je nasilno pretvorena u uniju ili unitarnu političku tvorevinu, koja sad ponovo ratuje, iako su europski narodi bili siti i još uvijek su siti rata. Europska unija je čedo svjetskog kapitala. (EEZ ne bi ratovala.) Unija svoju vojnu silu ima u Atlantskom savezu, koji kao i Europska unija ima sjedište u Bruxellesu. Europska unija sad više od Amerike raspiruje Rat za Ukrajinu, jer se plaši svojeg suočenja sa zbiljom.

Naime, od početka Rata za Ukrajinu počelo je i brzo propadanje zemalja Europske unije, gospodarstva kojih su dotad uživala blagodat jeftinog ruskoga prirodnog plina, kojemu je isporuka bila zajamčena ranije sklopljenim dugoročnim ugovorima. Europska unija je obustavila dotok ruskoga prirodnog plina, kako bi financijski naškodila Rusiji i kako bi je spriječila, da nastavi Rat za Ukrajinu. Ipak, rusko gospodarstvo ne propada, nego stalno jača, jer je Rusija u širokom svijetu našla nova tržišta za svoje energente i za hranu koju proizvodi.

Umjesto da se trse okončati rat u Ukrajini, koji je štetan za Uniju, čelnici i dužnosnici Europske unije nastoje razbuktati taj rat čak i protiv volje sadašnjeg američkog upravnog ustroja. To čelnici Unije čine, jer se plaše svojeg suočenja s jadnim stanjem svojih naroda, koji se sve više protive globalističkoj politici samozvane družine u Bruxellesu.

Ipak, počelo je buđenje europskih naroda, što su pokazali nedavni parlamentarni izbori u državama Europske unije. Od 2022. godine do danas parlamentarni izbori održani su u Italiji, Mađarskoj, Slovačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Francuskoj i u Njemačka te dvoji predsjednički izbori u Rumunjskoj. Na gotovo svim spomenutim parlamentarnim izborima pobijedile su nacionalističke stranke: Braća Italije, Fidesz u Mađarskoj, Smer-SSD u Slovačkoj, Slobodni demokrati u Austriji, Stranka slobode u Nizozemskoj i Nacionalno okupljanje u Francuskoj. Na njemačkim izborima 23. veljače pobijedili su Demokršćani, koje je zbog zbrke u toj stranci po javnoj potpori već preskočila Alternativa za Njemačku.

(Jedni predsjednički izbori u Rumunjskoj održani su 6. prosinca prošle godine, ali su bili nepravedno poništeni. Prvo kolo novih predsjedničkih izbora održano je 4. svibnja ove godine.) U prvom kolu novih predsjedničkih izbora u Rumunjskoj obilno je pobijedio George Simion, koji je zamijenio Calina Georgescua, kojemu je politički i sudski bilo zabranjeno kandidiranje. George Simion je poslije izbora izjavio, da je kod prvih predsjedničkih izbora u prosincu izveden „državni udarac“. Izjavio je, da „Europa treba biti sastavljena od jakih nacionalnih država“ te da „ljudi hoće vidjeti rješenje, a ne slušati gesla“. Rekao je, da je „Europi potrebno samoodređenje naroda“ i da se „Ukrajini pruža pomoć nauštrb Rumunja“.

Uvriježena je narodna izreka: „Jedna lasta ne čini proljeće.“ Međutim, osam političkih lasta (Italija, Mađarska, Slovačka, Austrija, Nizozemska, Francuska, Njemačka i Rumunjska) ipak najavljuju Europsko proljeće. Izgleda, da osam država koje se odupiru presudnoj vlasti Bruxellesa (EU, NATO) za umišljene vlasti u Bruxellesu nije dovoljan broj, koji bi ih uvjerio da se odreknu velikog dijela vlasti, koji bi prepustile narodima i njihovim nacionalnim državama. Ipak, kad prestanu Rat za Ukrajinu i briselsko opijanje tim ratom svi će europski narodi zatražiti političko razoružanje Bruxellesa.

S vremenom će se protiv prekomjerne vlasti Bruxellesa okupiti presudan broja naroda, koji će odlučno pokazati, da u Europi ne žele usredotočenost političke vlasti, nego njezinu raspačanost na narode. (Hrvati za sve kažu „kritična masa“ kao da se sve mjeri obujmom, težinom ili količinom, a ništa brojem.) U Europi će doći do mirnoga političkog prevrata, koji će europske narode učiniti slobodnima, ali i međusobno povezanima. Europa će ponovo postati cjelinom i to po svojoj volji, a ne po volji svjetskog kapitala usredotočenog izvan Europe.

Valja očekivati, da će Europsko proljeće osloboditi stvaralačku snagu europskih naroda, koja je sad sputana okovima kapitala. Europski narodi za novi gospodarski i kulturni zamah trebaju slobodu, koju treba i Europa kao kontinent koji je dio Eurazije.