Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi (1) pojavom Donalda Trumpa u američkoj i svjetskoj politici te (2) Trumpovom opsjednutosti nametanjem trošarina, kao prijekog i jedinog njegova sredstva za obnovu posustale američke industrije. Donald Trump je u američku politiku stupio 2015. godine u sedamdesetoj godini života, iako je prije bio ulagatelj u zemljište, graditelj poslovnih zgrada i trgovac nekretninama te voditelj televizijskih zabavnih programa.

Trump je stupio u Bijelu kuću u siječnju 2017. godine, a prve je trošarine odredio u siječnju 2018. godine i to na fotonaponske ploče i perilice rublja uvezene iz Kine u stupnju 30-50%. U ožujku iste godine uveo je trošarine na čelik (25%) i aluminij (10%). U lipnju 2018. godine te trošarine su protegnute na uvoz iz Europske unije, Kanade i Meksika. Nametnute trošarine odnosile su se na 4.1% američkog uvoza.

Donald Trump se pojavio u politici otprve se natječući za predsjednika SAD, a ne možda za guvernera koje savezne države, zastupnika Predstavničkog doma Kongresa ili senatora u Washingtonu. Trump se nije natjecao za predsjednika kao nezavisni kandidat, nego kao republikanac. Kako bi postao predsjednikom SAD – u čemu je i uspio na veliko iznenađenje Amerike i svijeta – Trump je napravio pokret America First (Make America Great Again) unutar Republikanske stranke. Ipak, to je platio visokom cijenom, jer je pojava pokreta u Republikanskoj stranci donijela podjelu u toj stranci, a u jednom njezinu dijelu stvorila sustavnu oporbu mnogim Trumpovim političkim namislima. (Republikanska stranka je ustanova, a America First je pokret. Ustanove teško unutar sebe podnose pokrete.)

Donald Trump je u natjecanju unutar Republikanske stranke pobijedio više od 15 drugih kandidata, od kojih su neki odustali od izbornog nadmetanja prije prethodnih izbora u stranci. Trump je proglašen predsjedničkim kandidatom Republikanske stranka na Izbornom sastanku, koji je održan 18.-21. srpnja 2016. godine u Clevelandu. Donald Trump je dobio predsjedničke izbore pobijedivši demokratkinju Hillary Clinton, unatoč obavještajnim podvalama koje je Clinton upriličila Trumpu pri samom kraju izborne utrke.

Donald Trump je stupio u američku politiku opsjednut obnovom prijašnje snage Amerike, koja je (1) poslije Drugoga svjetskog rata neprijeporno bila najjačom vojnom silom svijeta, (2) kao država uživala veliki ogled i (3) 1950. godine imala 50% svjetske industrijske proizvodnje. Međutim, od poslijeratnih godina stanje i položaj američkog gospodarstva su se promijenili. Tomu su dva bitna razloga. Prvi razlog je razvitak kapitalizma kao političkog sustava. Drugi razlog je istovremena globalizacija poslovanja i globalizacija politike.

Razvitak kapitalizma, koji stalno traži nove načine nakupljanja i sredotočenja kapitala donio je financijalizaciju poslovanja industrijskih korporacija. Mnoge velike korporacije sad veću zaradu prave izravnom uporabom nakupljenog kapitala, nego prodajom svojih proizvoda. Financijalizacija je pogodila ne samo proizvodnju tvarnih dobara, nego je potkopala i smišljanje (engl. design) novih proizvoda. (Čitateljima je poznat porazan primjer zrakoplova Boeing 737 MAX, koji je nanio veliku štetu ugledu korporacije Boeing, koja je bila zanemarila smišljanje novih zrakoplova.) Financijalizacija proizvodnih korporacija učinila je američke industrijske proizvode slabije prodavljivima na svjetskom tržištu pa je smanjena potražnja za američkim industrijskim proizvodima vodila smanjivanju industrijske proizvodnje u SAD. Kineski udio u svjetskoj industrijskoj proizvodnji je 32%, a američki 16%.

Globalizacija poslovanja korporacija, koju je potaknulo utemeljenje Svjetske trgovinske organizacije (WTO) donijela je premještanje američke industrijske proizvodnje u zemlje, u kojima je rad jeftin te koje imaju vješte industrijske radnike. Američke korporacije su proizvodnju uglavnom premještale u Kinu, koja je prije Opijumskog rata 1839.-1842. godine isto imala 32% svjetske industrijske proizvodnje. (Godine 1950. kad su SAD imale 50% svjetske industrijske proizvodnje Kina i Indija imale su skupa samo 8%.) Globalizacija poslovanja korporacija omogućila je bogatim američkim proizvođačima, da samo smišljaju te diljem svijeta i u SAD prodaju proizvode, koji se uredno i jeftino izrađuju izvan Amerike, posebice u Kini. Globalizacija poslovanja i financijalizacija korporacija u SAD su išle „ruku pod ruku“.

Ipak, s vremenom su korporacije zemalja, u koje je premještana zapadna proizvodnja počele posvajati zapadnu i razvijati svoju tehnologiju. To posebno odlikuje Kinu, koja je postala ne samo najvećom industrijskom i najvećom trgovinskom silom svijeta, nego i predvodnicom u tehnološkom razvitku u većini suvremenih industrijskih grana (postavljanje željezničkih mreža za brze vlakove, cestogradnja i mostogradnja, brodogradnja, proizvodnja fotonaponskih ploča i vjetrenih turbina, postavljanje komunikacijskih mreža, istraživanje Svemira, proizvodnja suvremenog oružja i drugo).

Razvitak kapitalizma putem napretka u nakupljanju i sredotočenju kapitala donio je financijalizaciju i američkog nacionalnog gospodarstva. U žarištu te financijalizacije našli su se američki dolar kao pričuvni novac i kao najraširenije sredstvo prekograničnog plaćanja te golem dug američke države. Za održavanje vojne sile i za držanje više od osamsto vojnih uporišta diljem svijeta te za potporu dolaru kao svjetskomu pričuvnom novcu Amerika preplavljuje svijet dolarima. (Američki državni dužnosnici smatraju, da su i dolar kao svjetski pričuvni novac i američka vojna uporišta svjetsko „javno dobro“.) Dolari koji plave svijet vraćaju se u Ameriku kao ulozi u američke državne obveznice i u američke privatne korporacije. Zato dolazi do povećavanja američkog državnog duga i do stvaranja mjehura na američkim tržištima dionica. Američke korporacije sad vrijede 60% svih svjetskih korporacija. Financijalizacija američke države čini američku proizvodnju tvarnih dobara uistinu nepoželjnom. Lakše je baratati novcem, nego proizvoditi tvarna dobra.

Iako financijalizacija američkih korporacija i američke države nosi veliku zaradu nositeljima kapitala, ona ne pridonosi općem jačanju američke države i povećanju američkog utjecaja u svijetu. (Privatne mreže i umjetna umnost povećavaju financijalizaciju Amerike.) Gospodarski savjetnici predsjednika Trumpa ne vide problem ni u zaduživanju Amerike ni u ulozi dolara kao svjetskog pričuvnog novca, nego samo u „nekim usputnim (štetnim) pojavama“.

Očito je, da je jedna od „usputnih pojava“ upravo veliko smanjenje američke proizvodnje tvarnih dobara, koja je dosad zapošljavala golem broj radnika, koji sad mogu naći samo slabo plaćen posao u uslužnim gospodarskim granama. Povećanje američke industrijske proizvodnje je u opreci s uspostavljenim američkim sustavom financijalizacije poslovanja korporacija i financijalizacije američke države. Predsjednik Trump bi htio „čuvati kolač i jesti ga“, kako kaže engleska izreka. Kani li predsjednik Trump preobraziti ili „reformirati“ sadašnji, napredni ili poodmakli američki kapitalizam?

Donald Trump je tijekom zadnjega izbornog pothvata govorio, da je „riječ trošarina najljepša riječ u engleskom rječniku, ljepša i od riječi ljubav“. Trump je sam sebe nazvao „čovjekom-trošarinom“ (Tariff Man) kako su koncem devetnaestog stoljeća nazivali predsjednika Williama McKinleyja (1897.-1901.), koji je uvoznim trošarina štitio mladu industriju.

Trumpov namet uvoznih trošarina sprva je bio sparen s mogućim američkim prisvajanjem tuđeg prostora: cijele države Kanade, velikog danskog otoka Grenlanda i Panamskog kanala ili cijele države Paname. Predsjednik Trump je Meksički zaljev preimenovao u Američki zaljev. Predsjednik Trump se je ovih dana hvalio, da je ponudio Kanadi zaštitu putem „Sustava Zlatni svod“ (Golden Dome System), ako postane pedeset prvom američkom saveznom državom. Postavljanje Zlatnog svoda stajat će Ameriku 61 milijardu dolara.

Prve trošarine nametnute su najvećim američkim trgovinskim ortacima, Kanadi i Meksiku. Meksiko je najveći američki trgovinski ortak s ukupnom razmjenom u 2024. godini 930 milijardi dolara. Kanada je druga trgovinska ortakinja Amerike s ukupnom razmjenom u 2024. godini 900 milijardi dolara. Meksiko se je usprotivio nametu uvoznih trošarina mudro i diplomatski te je pozvao Ameriku na razgovor. Kanada se je oštro usprotivila te zaprijetila nametom protivtrošarina i uskraćivanjem izvoza električne struje u Ameriku. Kanadski građani su počeli izbjegavati kupnju američkih proizvoda, a kanadski trgovci su prestali stavljati američke proizvode u izloge. Kanada je zaprijetila Americi nametom vozarina na tegljače, koji prevoze robu iz glavnine Amerike u Aljasku. Ubrzo je uslijedila američka odgoda nameta trošarina.

Predsjednik Trump je dan 2. travnja ove godine proglasio Danom oslobođenja, jer je taj dan nametnuo uvozne trošarine na proizvode gotovo svih zemalja svijeta. Pokazao je dugačak popis država s pripadnim stupnjem odrezanih trošarina, koje su se trebale naplaćivati od 9. travnja. Kinu su zapale trošarine u stupnju 54%. Ubrzo su Kini trošarine povećane na 145%, na što je Kina odgovorila nametom protivtrošarina u stupnju 125%. Kina je prigovorila SAD, da remete svjetski trgovinski sustav, što nosi nedaće svim državama. Usto, Kina nije mogla pristati na novo ponižavanje od Zapada, nakon što je poslije spomenutog Opijumskog rata pretrpjela i otrpjela Stoljeće poniženja do Revolucije 1949. godine. Nato je Amerika zatražila pregovore s Kinom, koji su donijeli sniženje američkih trošarina na 30%, a kineskih na 10% u trajanju od 90 dana.

Američki namet uvoznih trošarina pogodio je najviše Ameriku, američke potrošače i američke korporacije. Najveća američka luka u Los Angelesu sad je bez posla. Police u trgovinama se prazne. Ne naručuju se proizvodi iz dalekih zemalja za božićnu prodaju. Mnoge velike američke korporacije traže od Bijele kuće izuzimanje od nameta trošarina. Coca-cola ne odbacuje mogućnost premještanja u druge zemlje dijela proizvodnje za svjetsko tržište, jer je pogađaju trošarine na aluminij. Amazon predviđa premještanje prijemno-otpremnih središta iz SAD u svijet, kako proizvodi iz inozemstva ne bi ni stizali u SAD. Američki upravni ustroj traži izbavljenje Amerike iz stupice, koju je sam postavio.

Predsjednik Trump je u velikoj zabludi, jer smatra (1) da svjetsko gospodarstvo ne može bez američkog tržišta i (2) da je namet uvoznih trošarina jedino i dovoljno sredstvo oporavka američke industrije. Amerika je prostorno velika država, ali je svijet izvan Amerike uistinu dugačak i širok. Usto, svijet je već politički globaliziran. Gospodarstva nebrojenih zemalja – uključujući Kanadu i Meksiko – nisu povezana samo s američkim tržištem i s američkim kapitalom. (Prije sam pisao o povezivanju Kanade s brojnim područjima svijeta.)

Kapitalističkim američkim gospodarstvom ravnaju kapital i privatne korporacije. U mnogim državama, posebice u državama starih iskusnih naroda, nije tako. U njima postoje privatne korporacije, ali ima i mnogo velikih državnih korporacija pa je u takvim državama utjecaj državne politike na domaće i na svjetsko gospodarstvo značajan. Gospodarsko dogovaranje među takvim zemljama čini jalovom prijetnju američkog nameta trošarina. Američki namet uvoznih trošarina dao je snažan zamah sklapanju međudržavnih ugovora.

Zato Amerika mora nametanje uvoznih trošarina zamijeniti cjelovitim pristupom oporavku svoje industrije. U to svakako spadaju razvitak suvremene tehnologije, pomno smišljanje proizvoda i pravljenje tvarnih proizvoda. Mogu li se SAD odreći financijalizacije?

Na zahtjev poduzeća Savezni sud za Međunarodnu trgovinu proglasio je 28. svibnja uvozne trošarine nezakonitim, jer je predsjednik Trump prekoračio ovlasti temeljeći namet trošarina na zakonu o hitnim stanjima. Dan kasnije Prizivni sud poništio je tu odluku.