Bogzna koliko je američko pučanstvo
Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi donedavnom provalom golemog broja zakonitih i nezakonitih useljenika u SAD. Računa se, da je za vladavine predsjednika Joea Bidena u Ameriku ušlo dvadeset milijuna ljudi sa svih kontinenata. Većina tih nesretnih ljudi je dočekana na granici, uvedena u useljeničke upisnike i puštena, da se nastani u SAD. Među takvima su bile tisuće djece bez pratnje odraslih osoba, kojima su nađeni „skrbnici“, koji ih znaju iskorištavati na mnoge načine. Među novim useljenicima bilo je najmanje tri milijuna ljudi, koje kod ulaska u SAD domaće vlasti nisu ni vidjele, a kamoli uvele u upisnike.
Očito je, da mnoga mala i srednja uslužna poduzeća te proizvođači hrane zapošljavaju radnike, koji nisu uredili svoj položaj kod američkih vlasti. Takve radnike se manje plaća, nego ostale radnike. Uvjeti rada i života tih ljudi su vrlo teški. Ti ljudi znaju biti izloženi i iznudi bilo od poslodavatelja bilo od zločinačkih skupina. Nezakoniti useljenici teško dolaze do životne i zdravstvene zaštite. Život takvih radnika je potpuno neizvjestan, a školovanje njihove djece je u najmanju ruku problematično.
Na pisanje ovog i ovakvog osvrta navelo me je pojavljivanje izvršitelja američke Provedbene službe za useljavanje i carine (ICE – Immigration and Customs Enforcement) u jednoj praonici automobila u Los Angelesu. Na pojavu izvršitelja (ili ovršitelja) službe ICE svi radnici su utekli iz praonice, iako je jedan od njih u toj praonici bi zaposlen minulih deset godina, a u Americi prebiva punih trideset godina. Službu ICE vodi Američko ministarstvo domovinske zaštite, a njezina zadaća je štititi SAD od međunarodnog zločinaštva i od nezakonitog useljavanja, koji ugrožavaju domaću zaštitu i javni spokoj.
Bez obzira na naslov ovog osvrta, sadašnje stanje pobune u Kaliforniji pokazuje, da je Amerikom gotovo nemoguće vladati i upravljati. Pobunu su koncem prošlog tjedna izazvale lažne vijesti u uhićenju radnika, koji se tražeći dnevni posao redovito okupljaju na jednom od velikih parkirališta za automobile u Los Angelesu. U privatnim se je mrežama bila raširila vijest o uhićenju radnika. To je bilo dovoljno za izbijanje nasilnih prosvjeda ili pobune u dijelovima Los Angelesa, u kojima živi mnoštvo radnika bez valjanih državnih isprava.
Prosvjednici su bacali Molotovljeve koktele, razbijali izloge trgovina, palili parkirane automobile, napadali policiju i čak navodili električne automobile bez vozača na okupljene građane i na postavljene policijske snage. (Prosvjednici još na policiju ne zabacuju dronove.) Američka savezna vlada je na širenje i jačanje pobune odvratila upućivanjem u Los Angeles tisuću pripadnika Narodne straže (National Guard). Ubrzo je upućeno dodatnih tisuću pripadnika Narodne straže i najavljen dolazak sedamsto pripadnika mornaričkog pješaštva SAD.
Sredinom ovog tjedna stanje u Kaliforniji se je donekle smirilo, ali je zakazan veliki „mirni“ prosvjed u Los Angelesu za kraj ovog tjedna. Gradonačelnica Los Angelesa afrička Amerikanka Karen Bass bila je uvela policijski sat, ali se njezin grad udružuje s mnogim velikim gradovima, kako bi se suzbilo „nasilje saveznih tijela“. Prosvjedi izbijaju i u drugim velikim gradovima Amerike: New Yorku, Bostonu, Philadelphiji, Chicagu i u nekim drugim gradovima, kojima vladaju Demokrati. Prosvjedi se pripravljaju u San Antoniju u Teksasu pa guverner Greg Abbott pripravlja pravovremeno raspoređivanje pripadnika Narodne straže.
Čini se, da su izmišljeni početni prepadi službe ICE bili smišljeni, kako bi počeo obračun s vladavinom predsjednika Donalda Trumpa, koji je iznenadio Demokrate ulaskom u Bijelu kuću 1917. godine i povratkom u Bijelu kuću 2025. godine.
Unatoč silnoj Trumpovoj pobjedi na predsjedničkim izborima, predsjednički poslovi Donalda Trumpa ne teku, kako je on zamišljao još tijekom izbornog pothvata. Namet silnih uvoznih trošarina na tuđe proizvode, koji je počeo velikim oduševljenjem američkog državnog ustroja pretrpio je veliki nazadak te pogoršao odnose Amerike s „neprijateljima“ kao što je Kina i pokvario odnose s mnogim prijateljskim državama kao što su Kanada i Meksiko.
Države pogođenih nacionalnih gospodarstava odvratile su Americi na dva načina. Mnoge države su uvele svoje trošarine na proizvode koji se uvoze iz Amerike, a neke od tih država uvele su i svoje protivmjere. Tako su, primjerice, postupile Kanada i Kina. Kanada je bila najavila obustavu isporuke električne struje u Ameriku, a Kina je obustavila isporuke Americi mnogih kovina, koje se dobiju iz rijetke zemlje. Na traženje Amerike kineski i američki predstavnici su se sastali u Ženevi i dogovorili golemo sniženje nametnutih trošarina. Par tjedana kasnije izaslanici Kine i Amerike su se u Londonu dogovorili da svojim predsjednicima predlože veliko sređivanje trgovinskih odnosa dviju zemalja.
Drugi način odgovora na namet američkih uvoznih trošarina je široko međusobno povezivanje gospodarstava izvan Amerike. Spomenut ću Kanadu, koja svoje gospodarstvo povezuje s europskim, kineskim i australijskim. Nedavno je u Maleziji održan skup zemalja ASEAN-a, Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC) i Kine, na kojemu je dogovorena suradnja u područjima ulaganja, postavljanja prijevozne podloge, trgovine energentima i unapređenja industrije utemeljene na suvremenoj tehnologiji. (Katar je nedavno u kineskim brodogradilištima za 6 milijardi dolara naručio izradbu 18 golemih tankera za prijevoz ukapljenog plina.) Zbog jakog odgovora na namet trošarina Amerika je prisiljena na njihovo povlačenje.
Predsjedniku Trumpu nije pošlo od ruke ni posredovanje u smirivanju rata u Gazi uspostavom primirja, iako je taj posao vodio posebni izaslanik Steve Witcoff. Sad je stanje u Gazi dobilo mjere općeg potopa, jer izraelska vlada sprječava provedbu američkog plana.
Isti posebni izaslanik Steve Witcoff nastojao je urediti odnose između Amerike i Rusije. Witcoff je četiri puta posjedio Moskvu i svaki put imao višesatni razgovor s predsjednikom Putinom, ali ni od tog Witcoffova napora nije bilo koristi, jer su Europska unija, predsjednik Zelenski i general Keith Kellogg pokvarili svaki napravljeni dogovor. Sad ruske postrojbe napreduju duž cijelog ukrajinskog bojišta i već su provalile u oblast Dnipropetrovsk.
Steve Witcoff je pregovarao s Irancima o sklapanju nuklearnog sporazuma, ali su se i ti pregovori izjalovili, jer je Izrael noću s 12. na 13. lipnja napao iranske nuklearne pogone i zapovjedništvo iranske vojske.
Predsjednik Trump se sad ne može hvaliti uspjesima ni u vanjskoj ni u unutarnjoj politici. Njegov politički položaj slabi. Stoga postoji velika mogućnost, da Demokrati iskoriste Trumpovu sadašnju političku slabost i Trumpovo tobožnje izazivanje nemira i prosvjeda useljenika za novi obračun s predsjednikom Trumpom, kakav su veći izveli u svezi s prosvjedima i provalom u Kongres 6. siječnja 2021. godine kad je Trump već bio na odlasku iz Bijele kuće. Teško je predvidjeti ishod tog obračuna, jer predsjednik Trump protiv sebe nema samo Demokratsku stranku, nego i matičnu političku struju u Americi, koju čine neokonzervativci ili neotrockisti.
Donald Trump se je poput Feniksa nastojao iz praha vinuti nad Ameriku i spasiti je od propasti. Ipak, kako vrijeme odmiče Trumpove se nevolje povećavaju, a ne smanjuju. U skorom unutarameričkom obračunu može se očekivati pobjeda neokonzervativaca, ali to bi bila „pirova pobjeda“, jer nije slab samo predsjednik Trump, nego i Amerika kao država. Zahvaljujući političkoj globalizaciji naše vrste došlo je vrijeme opće suradnje i država i zemljopisnih područja svijeta. To će Ameriku ostaviti na rubu zbivanja i prisiliti je, da se kao jednaka pridruži ostalim životnim zajednicama, koje i bez nje zdušno međusobno surađuju.
