Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi postupnim kineskim prestizanjem Zapada i posebice Amerike u vojnom smislu. Ukupna vojna prevaga jedne države nad drugom ovisi o nekoliko vidika stvaranja vojnog sustava, koje ću nastojati pretresti u ovom osvrtu.

Poticaj za pisanje ovakvog osvrta dao mi je obračun zrakoplovstava Indije i Pakistana. Rano 7. svibnja ove godine indijsko zrakoplovstvo napalo je nekoliko gradova u pakistanskoj pokrajini Pundžab i u dijelu Kašmira, koji je pod pakistanskim nadzorom. U napadu je poginulo 35 osoba. (Indija se je time osvetila za napad pakistanskih terorista na turiste u gradu Pahalgam 22. travnja kad je ubijeno 26 osoba.) Kod indijskog zračnog napada Pakistan je podignuo svoje zrakoplove i oborio 5 indijskih zrakoplova. Zapovjednik indijskog zrakoplovstva je priznao, da su njegove snage imale gubitke. Pakistansko zrakoplovstvo je prošlo bez gubitaka.

Taj okršaj sam spomenuo, jer su se u zraku sukobili indijski zrakoplovi francuske proizvodnje Rafale i pakistanski zrakoplovi kineske proizvodnje J-10C. Prevagu su odnijeli zrakoplovi kineske proizvodnje, koji su bili plaćeni po 40 milijuna dolara, a zrakoplovi Rafale su bili plaćeni najmanje 50% više. Novi zrakoplovi Rafale stoje po 125 milijuna dolara. Znajući za dobru uporabu zrakoplova J-10C iransko vojno izaslanstvo je posjetilo Kinu odmah poslije američko-izraelskog napada na nuklearne pogone u Iranu.

Snaga vojske jedne države ovisi o nizu vidika, koji nisu vojne naravi i koji pokazuju snagu same države odnosno životne zajednice. Prvi vidik je svakako tehnologija, koja se sastoji u sustavnom bavljenju postupcima i gradivom za stvaranje novih proizvoda. Sad Kina predvodi svijet u većini tehnoloških područja, koja omogućuju proizvodnju suvremenih i traženih proizvoda. Amerika je dosad vladala svim područjima tehnologije, a sad je njezino predvodništo ograničeno na nekoliko tehnoloških područja (AI, kvantno računalstvo i neka slična područja).

Tehnologija se obično ne prodaje, nego se prodaju proizvodi, koji se smisle i naprave na dobroj tehnologiji. Kina plavi svjetsko tržište suvremenim proizvodima po pristupačnim cijenama: brzim vlakovima, svim vrstama brodova, vjetrenim turbinama, fotonaponskim pločama, električnim automobilima, suhim akumulatorima za vozila i drugim proizvodima. Nasuprot Kini, Amerika nema mnogo traženih industrijskih proizvoda. Amerika izvozi mnogo hrane, energenata, računalnih programa i poluvodiča. Zato Amerika ima silan manjak u robnoj razmjeni sa svijetom. Predsjednik Trump uspostavlja sustav uvoznih trošarina, kako bi prisilio neke američke korporacije, da obnove proizvodnju u Americi. Valja se pitati, zašto su američke proizvodne korporacije iznijele proizvodnju tvarnih dobara iz Amerike.

Tehnologija bitno uključuje postupke i gradivo od kojeg se mogu napraviti proizvodi. Gradivo se obično dotjera ili preuredi, kako bi se od njega pravio proizvod za tržište. Što vrijedi za gradivo općenito vrijedi posebice za kovine, porculan i drugo gradivo, koje se ugrađuje u suvremene proizvode. Kovine (bakar, željezo, aluminij, litij, kobalt i druge) se dobiju iz njihove rudače, od koje se obično u nekoliko slijednih postupaka dobije čista kovina. Po prosudbi Međunarodne agencije za energiju (IEA), Kina nadzire 83% svjetskog tržišta pročišćivanja bakra, 73% pročišćavanja litija, 97% kobalta, 98% grafita i do 96% rijetke zemlje. Koji udio u postupku pročišćivanja kovina ima Amerika? Američke korporacije se nisu htjele baviti „prljavim poslom“, koji nosi skromnu zaradu, ali jamči pouzdanu opskrbu.

Međutim, prevaga na tržištu se ostvaruje dobrim smišljanjem proizvoda. Kineske korporacije nastoje smišljati proizvode, koje tržište traži ili koji će potaknuli potražnju na tržištu. U tomu u Kini veliku ulogu ima država, jer država vodi račun o tomu, da golemo kinesko gospodarstvo i golemo kinesko tržište imaju što potpuniju proizvodnju dobara. Kineska država financijski podupire nova poduzeća, koja se kane baviti novom tehnologijom, a nastanak dobrog proizvoda za svjetsko tržište prepušta međusobnom nadmetanju tih korporacija. Uključenje države u smišljanje tvarnih proizvoda je posebno važno uz sadašnje nesređeno stanje na svjetskom tržištu. Američka država izbjegava sudjelovanje u takvom poslu, a korporacijama nije do potpunosti proizvodnog gospodarstva, nego do brze zarade.

Dodatan vidik stvaranja jake nacionalne vojske čine mogućnost i djelotvornost same proizvodnje dobara. Kineske proizvodne korporacije već godinama u proizvodnji dobara rabe robote i umjetnu umnost (AI). Zato se kineski industrijski proizvodi prave naveliko i uz niske proizvodne izdatke. To je razlog potražnji kineskih proizvoda na svjetskomu i posebice na američkom tržištu. U šangajskoj luci se istovar, pretovar i utovar brodskih spremnika (kontejnera) obavlja uporabom umjetne umnosti. Kinezi su nedavno autocestu punog presjeka duljine 145 kilometara napravili bez ijednog radnika, ali uz uporabu robota i umjetne umnosti. (Nedavno sam čuo šalu, po kojoj u kineskoj tvornici ima mnogo robota, jedan čovjek i jedan pas: roboti proizvode, čovjek hrani psa, a pas priječi čovjeka da se uključi u proizvodni postupak.)

Za stvaranje jake vojne industrije država mora uspostaviti široke sirovinske opskrbne mreže. Za to se je kineska država već pobrinula. Ona ima svoje rudokope za mnoge sirovine, ali se je postarala, da zakupi vađenje rudače i u drugim, prijateljskim zemljama koje traže kineske industrijske proizvode. Riječ je uistinu o dvojnoj suradnji država. Kina je u mnogim zemljama iz kojih uvozi rudaču napravila luke, autoceste i željeznice. U jednom od prethodnih osvrta sam spomenuo primjer luke u Džibutiju i kineske robne razmjene s Etiopijom.

Zemlja ne može imati jaku vojnu industriju i jaku vojsku, ako nema i opskrbne mreže za dijelove i sklopove, koji se ugrađuju u konačne proizvode: brodove, zrakoplove, helikoptere, tenkove, višecjevne raketne bacače, rakete, protivraketne sustave, dronove i drugo oružje. Kina ima 92% svjetske proizvodnje jakih magneta od neodimija pa američka vojna industrija ovisi o opskrbi iz Kine. Nedavno je Amerika uskratila isporuku nekih oružja Ukrajini, jer su američka skladišta oružja i teškog streljiva prazna. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte je nedavno izjavio, da „Rusija u tri mjeseca proizvede više oružja i teškog streljiva, nego sve zemlje NATO-a u godinu dana.“ Tko ga je silio da to izjavi?

Jake i učinkovite nacionalne vojske nema ni bez građanskog satelitskoga komunikacijskog sustava. Dosad je u svijetu bio naširoko rabljen (NAVSTAR) Global Positioning System (GPS), koji je napravilo američko ministarstvo obrane. Taj sustav ima svjetsku pokritost, a pogrešaka u određivanju položaja je obično do 10 metara. Pretplata na GPS je potrebna, samo ako se rabe neke posebne mogućnosti sustava. O GPS-u još uvijek ovise zračna i pomorska plovidba. GPS omogućuju sateliti postavljeni na visinu od 20.000 kilometara pa su dolazni znakovi slabi i podložni smetanju. (Za vožnju automobila bez vozača proizvodnje Tesla rabi se poseban sustav Starlink, kojemu je vlasnik isto Elon Musk.)

Godine 2020. Kina je postavila svoj satelitski plovidbeni sustav BeiDou (BDS). Sustav je sračunat na potrebe nacionalne zaštite te na kineski gospodarski i opći razvitak. Sustav BeiDou pruža pouzdane usluge visoke razlučivosti korisnicima diljem svijeta za određivanje položaja, plovidbu i određivanje vremena. GPS je već zastario zbog svojih ugrađenih slabosti. Uskoro će novi plovidbeni sustavi rabiti i umjetnu umnost.

U stvaranju jake vojne sile presudna je uloga države, koja počinje određivanjem tehnologije poželjne za stvaranje učinkovitih vojni sustava. Država ne smije smišljanje tehnologije potpuno prepustiti privatnim korporacijama, koje bi svoje pronalaske nudile državi. To vrijedi i za proizvodnju streljiva, oružja i druge vojne opreme. Vrijedi, dakako, i za sirovinske opskrbne mreže i za industrijske opskrbne mreže. Vrijedi za plovidbeni sustav poput američkog GPS-a ili kineskog BDS-a.

U stvaranju nove tehnologije i u jačanju vojske važna je uloga sveučilišta te državnih znanstvenih i istraživačkih instituta. Država treba financijski poticati smišljanje i stvaranje poželjne nove tehnologije.

Usto, važno je postoji li u državi vojna obveza ili vojska zapošljava ljude koji žele biti vojnici od poziva ili od struke, a koje vojska obuči za vojne poslove kojima će se baviti. Prije nekoliko desetljeća odnosno od Vijetnamskog rata u zapadnim zemljama ušla je u modu stručna ili profesionalna vojska. Mnogi mladi ljudi su kod izbora poziva birali vojni. Budući da su se u međuvremenu opće, gospodarske, političke i sigurnosne okolnosti promijenile, za izbor vojne struke sad se opredjeljuje sve manje mladih ljudi. (U Americi sad stupa u vojsku 25% žena, jer mladi muškarci nalaze druge poslove kojima će se baviti.) Na veličinu i na rodni sastav američke vojske znatno je utjecalo američko ratovanje u Afganistanu i Iraku, jer su političari vodili mlade ljude u nepotreban rat. Nedavno je njemački ministar obrane Boris Pistorius izjavio, da je u Njemačkoj moguće ponovno uvođenje vojne obveze, zbog slabog stupanja mladih Nijemaca u vojsku.

U Kini od 1949. godine ne postoji vojna obveza, ali Kina ima svoj sustav novačenja, koji se uzima kao porez ili namet na pokrajine. Kineska Narodna osloboditeljska vojska (PLA) određuje brojeve potrebnih vojnika, zrakoplovaca i mornara. Ti brojevi se rasporede po pokrajinama. Ako broj dragovoljaca ne dosegne broj određen pokrajini, pokrajinske vlasti mogu prisilno unovačiti jedan broj mladih ljudi. Izrael ima trajnu vojnu obvezu i za muškarce i za žene.

Stekao sam dojam, da Kina odnosi prevagu nad Amerikom i u vojnom smislu, kao što ju je već odnijela u područjima tehnologije, poljoprivrede, industrijske proizvodnje i posebno proizvodnje poluvodiča, međunarodne trgovine, postavljanja sirovinskih i industrijskih opskrbnih mreža te postavljanja svjetske prijevozne podloge. Kineska industrijska proizvodnja kao podloga za proizvodnju vojnih sustava, vojne opreme i streljiva je u punom zamahu, a američka industrijska proizvodnja se vrlo teško oporavlja. Sklon sam zaključiti, da kineski narodni, jednostranački politički sustav dobro služi kineskoj državi i kineskom narodu, a da američki politički sustav bogataške, kapitalističke demokracije slabo služi američkoj državi, a još slabije američkom pučanstvu.