Okupljanje Hrvata oko Thompsona i Gospe
Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi jednim nedavnim iznimnim i možda jedincatim događajem u hrvatskoj povijesti. Osvrt se bavi smislom koncerta na zagrebačkom Hipodromu, koji je upriličio i izveo hrvatski branitelj i hrvatski glazbenik Marko Perković Thompson. Upriličenje velebnog koncerta na zagrebačkom Hipodromu u subotu 5. srpnja ove godine nije Thompsonov uspjeh, nego uspjeh Hrvatske i Hrvata.
Unatoč naširoko iznošenim sumnjama u smisao održavanja sad već uspjelo održanog koncerta glazbenika Marka Perkovića, koncert je privukao nevjerojatne 504 tisuće slušatelja. Golema većina slušatelja bili su mladi Hrvati, ali je među njima bilo i mnogo ljudi u zrelijim godinama. Sudionici koncerta bili su došli iz svih zemljopisnih dijelova Hrvatske, a mnogi su na hrvatske zastave, koje su donijeli upisali i ime grada ili pokrajine. Bilo je mnogo sudionika i iz obližnjih zemalja, u kojima žive Hrvati kao iseljenici.
Mjesto održavanja koncerta te zgusnutost i zakrčenost cestovne mreže oko tog mjesta, svakako su utjecali na broj sudionika okupljanja. (Zato su mnogi ljudi sumnjali ne samo u zamisao držanja koncerta, nego i u glatko odvijanje okupljanja.) Unatoč tomu, Hrvata je na Thompsonovu koncertu bili toliko mnogo – svaki sedmi ili osmi – da se smije reći, da je na koncertu bila cijela Hrvatske. Više sudionika koncerta ili okupljanja nije smjelo ni biti radi zaštite izvoditelja i sudionika koncerta.
Ovom zgodom valja spomenuti Thompsonove izvorne proslave u Čavoglavama. Njima se je redovito obilježavala obljetnica vojno-redarstvene akcije „Oluja“ izvedene 5. kolovoza 1995. godine, kojom je okončan Domovinski rat. Tad se slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Glazbenik Marko Perković je svojim proslavama u Čavoglavama nalazio umjetnički odušak, jer su mnogi Thompsonovi najavljeni koncerti bili zabranjeni i u Hrvatskoj i u nekim europskim državama. Naglasit ću, da se u sklopu obilježavanja Dana pobjede redovito služi misa za domovinu u crkvi Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu. Marko Perković Thompson bio je zabranjeni Hrvat.
Čovjek Marko Perković je domoljub, koji je bio branitelj, ali su ga srbijanske vlasti i mnogi domaći Srbi te domaće lijeve i jugofilske sile proglasili ustašom. Posebice se je na koncert okomio Milorad Pupovac, jer ga je zasmetalo to, što se „dogodilo to čemu se nisu nadali – uzvikivanje pozdrava Za dom spremni!“ Po Pupovcu, Zagreb je sličio svim prethodnim mjestima, na kojima se je slavilo Antu Pavelića i njegove vojne i političke suradnike. Zato su mnogi ljudi, koje je zasmetalo okupljanje na Hipodromu, to okupljanje proglasili „ustaškim zborovanjem“.
Koncert Marka Perkovića nije bio zabavni koncert. Okupljanje na Hipodromu bilo je „obnovom hrvatskog domovinskog zavjeta“. Zato je na koncertu bio i koncert blagoslovio umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas. Biskup Ivas je za Thompsona napisao i na koncertu pročitao pjesmu Maranata. (Izraz Marana tha ili Maran atha dolazi iz aramejskog jezika i može se prevesti kao Gospodin dolazi ili kao Gospodine naš, dođi!) Pjesma biskupa Ivasa glasi:
Maranata, pastiru dobri/ Rabi, učitelju/ dođi na polja, more, gore/ na zipke i grobove.// Raspelom tvojim označene/ krvlju i znojem ispaćene/ isplakane suzama naroda moga/ budi početak i svršetak.// Prvi i posljednji/ uskrsla pobjeda/ alfa i omega/ naroda moga.// Maranata, dođi gospodine u zemlju Hrvata/ Maranata, dođi na radost/ svega naroda moga/ Maranata/ dođi nam brzo i zauvijek ostani.// Neka prođe vrijeme zavodnika/ lažnih proroka/ i svih kukavica, izdajica/ krivokletnika// I svih varalica, otpadnika/ strasnih ubojica/ i svih sluga zloga/ iz naroda moga.// Skini lažne maske/ s lica moje zemlje Hrvatske/ nek’ zablista svom ljepotom/ i vjerom u Tebe Boga/ naroda moga.//
Katolička crkva iz Vatikana i Katolička crkva u našoj domovini snažno su poduprle nastojanje Hrvata, da imaju svoju državu, u kojoj se ove godine proslavlja tisuću stota obljetnica uspostave Hrvatske kraljevine 925. godine. Hrvatski narod predvođen demokratski izabranim političarima je osamostalio Socijalističku Republiku Hrvatsku u svoju pravu suverenu državu. Međutim, iako su vodeći novi hrvatski političari postali nacionalistima, oni su prije bili komunisti. Potpora i blagoslov Crkve učinili su njihovo obraćenje vjerodostojnim. Tako je novo hrvatsko vodstvo moglo ujediniti hrvatski narod, koji je već prije Drugoga svjetskog rata bio temeljito podijeljen tadašnjim vodećim ideologijama: liberalizmom, komunizmom i nacionalnim socijalizmom.
Hrvatska država se osamostalila u opakom nametnutom ratu, u kojemu je hrvatska vojska pobijedila i jugoslavensku vojsku i domaće četnike, koji su se bili pobunili protiv demokratski izabranih hrvatskih vlasti. Hrvatski branitelji, koji su većinom bili dragovoljci, u Domovinskom ratu su se borili s molitvom na usnama i s krunicom oko vrata. (Pouzdan očevidac mi je pripovijedao o zgodi, u kojoj je umirovljeni biskup Juraj Jezerinec dijelio braniteljima blagoslovljene krunice. Jedan vojnik iz te postrojbe biskupu bi dodao krunicu, a biskup bi je stavio branitelju oko vrata. Kad je biskup došao do jednog branitelja koji je bio musliman, vojnik koji je pratio biskupa, rekao je biskupu da tom vojniku ne stavlja krunicu oko vrata. Na to je branitelj-musliman uzeo biskup krunici iz ruku i sam ju je stavio oko vrata.)
Zato smatram, da bi okupljanje Hrvata na Hipodromu bilo nepotpuno bez pojave slike Gospe na nebu iznad mjesta okupljanja. Gospa je zaštitnica Hrvata i majka Hrvatske. Dobro je što Katolička crkva ima Gospu i što je dostojno štuje. Zato je dobro i to, što su Hrvati ostali katoličkim narodom. Štovanje Gospe Marije unosi toplinu u ljude i u narode.
Zaštita na koncertu te prije i poslije koncerta bila domišljeno i djelotvorno postavljena. Slušatelji koncerta su bili na pomoć svima koji se trebali zdravstvenu ili koju drugu pomoć. Slušatelji su bili i pripravni spriječiti moguće izazivače i stvaratelje nereda. Slušatelji Thomsonova koncerta bili su uistinu Hrvati. Okupljanje Hrvata oko Thompsona i Gospe prošlo je bez izazova, izgreda i nesretnih događaja. Koncert poput Thompsonovog mogli su upriličiti i – koliko se zna – dosad su upriličili samo Hrvati. Hrvati kao narod su zdušan i plemenit narod. Koncert je pokazao dušu Hrvata kao naroda.
U ovom sam sastavku prilično pohvalio vlastiti narod. Među obližnjim narodima, na koje nas je navela povijest bilo je prgavih, svadljivih, oholih, nasilnih ili umišljenih naroda. Spomenuo sam, da su Hrvati zdušan i plemenit narod. Kako je došlo do toga? U čemu je hrvatska politička misao? (Srpska politička misao je u tomu, da Srbi traže gospodara, koji će im dati sluge.)
Hrvate je seoba naroda dovela na njihov sadašnji prostor, koji je neprekidno na granici dvaju političkih svjetova: Istočnog i Zapadnog Rima, Bizanta i Venecije, kršćanstva i islama, komunizma i kapitalizma. Hrvati se nisu rado podlagali velesilama, nego su nastojali napraviti savez s narodima koji su se našli u sličnom položaju, ali uz čuvanje suverenosti. Tako su postupali Ljudevit Posavski, koji nije htio služiti ni Bizantu ni Franačkoj carevini; Petar Zrinski i Krsto Frankopan, koji nisu htjeli služiti ni Austriji ni Osmanskoj carevini; Juraj Križanić, koji nije htio da Hrvatska služi bilo Germanima bilo Turcima; Ante Starčević, koji nije htio da Hrvatska služi bilo Beču bilo Pešti; i konačno Josip Broz, koji nije htio služiti ni sovjetskom komunizmu ni zapadnom kapitalizmu. Hrvati su oduvijek cijenili životno zajedništvo unutar naroda i suradnju među narodima. U srži hrvatske političke misli je nesvrstavanje. Zdušnost i plemenitost Hrvata kao naroda je nastala iz potrebe suradnje. Hrvate resi i ratnička upornost, koju su oni pokazali u Domovinskom ratu. Hrvatska je koncertom Marka Perkovića Thompsona dala veliku počast Domovinskom ratu.
