Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi jednim nedavnim iznimnim i možda jedincatim događajem te mogućom poukom, koju bi taj događaj mogao donijeti Americi. Taj događaj je najava Elona Muska o utemeljenju nove političke stranke, koju je on nazvao America Party. Po ispitivanju javnog mišljenja o tom predmetu, dvije trećine Amerikanaca – na uzorku od više od milijun ispitanika – smatraju, da je Americi potrebna nova stranka, jer za sadašnjeg smjenjivanja na vlasti dviju glavnih političkih stranaka, Demokratske stranke i Republikanske stranke, Amerika nedvojbeno propada te gubi politički i gospodarski utjecaj u svijetu.

Elon Musk pravda utemeljenje nove stranke (treće stranke, za ljude koji Republikance i Demokrate smatraju razlučenim strankama, ili druge stranke, za ljude koji smatraju, da su neokonzervativci jedina prava politička struja u SAD) time, što Demokrati i Republikanci vode jednaku politiku. Obje spomenute stranke zakidaju i pljačkaju američko pučanstvo, a po mojem mišljenju razlika među njima je samo u tomu, što ugrabljeni novac Demokrati nemilice troše na izlišne svrhe, a Republikanci ga daruju bogatom sloju. Musk je duhovito ustvrdio, da „Amerika ima jednostranački sustav“.

Elon Musk je najavio utemeljenje stranke, ali je pitanje hoće li Stranka za Ameriku (America Party) biti stranka, koja je ustanova ili će to biti pokret, jer mnoge „stranke“ osvoje vlast političkim zamahom, koji dolazi od pokreta, koji se raširi u dijelu pučanstva. Donaldu Trumpu vlast je donio pokret America First, koji je on širio unutar Republikanske stranke, što je u tu stranku unijelo dubok razdor.

Demokratska stranka je umjerena „lijeva“ stranka. Utemeljena je 1828. godine i ona je najstarija djelatna politička stranka u svijetu. Njezina suparnica je Republikanska stranka, koja je utemeljena 1854. godine. Naoko, te dvije stranke na smjenu upravljaju američkom politikom gotovo dva stoljeća. Demokrati su u početku uglavnom zastupali probitke američkog poljoprivrednog Juga. Oni su 1828. godine pomogli, da za predsjednika bude izabran Andrew Jackson, koji je zastupao probitke zemljoposjednika i zagovarao širenje američkog prostora, ali se je protivio nacionalnom ili saveznom bankarstvu i nametanju izvoznih trošarina (na pamuk, duhan i šećer).

Republikanci su zastupali probitke velikih poslovnih sustava i oni su uglavnom vladali Amerikom u drugoj polovici devetnaestog stoljeća nakon pobjede Abrahama Lincolna na predsjedničkim izborima 1860. godine. Lincoln je dobio izborničke glasove u 18 od 33 tadašnje savezne države. On je već slijedeće godine počeo Građanski rat, kako bi prisilio Jug da pristane na uvođenje izvoznih trošarina, koje su trebale biti prihod saveznog proračuna.

Do kraja stoljeća Amerika je došla na obale Tihog oceana, čime je prestalo pomicanje unutarnje granice u Sjevernoj Americi. Kad je osvojila američki zapad Amerika se je posvetila osvajanju svijeta. Od 1860. do 1908. godine demokratski predsjednički kandidati pobijedili su na izborima samo dvaput. Tijekom Razdoblja napretka (1890.-1928.) došlo je do brze industrijalizacije, urbanizacije, snažnog useljavanja i do širenja političke potkupljivosti.

Naprednjaci ili reformisti su upozoravali na pojavu sirotinjskih četvrti u gradovima, širenje siromaštva i na teške uvjete rada u tvornicama. To je bilo vrijeme za preobrazbu politike, gospodarstva i životnih uvjeta ljudi. Tražile su se preinake u političkom upravljanju Amerikom, unošenje znanstvenih postupaka u upravljanje gospodarstvom, uključenje žena u politiku i zaštita okoliša. Demokrati su stali na stranu napretka i promjena. Na tim načelima Woodrow Wilson je dobio predsjedničke izbore 1912. i 1916. godine.  Demokrati su postali stranka Sjevera, iako su zadržali izbornu podlogu među bijelim ljudima na Jugu.

U jeku Velike depresije demokrat Franklin Roosevelt je napravio veliki izborni savez katolika, Iraca i Židova te dobio izbore četiri puta zaredom. Roosevelt je vladao za male siromašne i nezaposlene ljude, jer se je plašio revolucije i slijeva i zdesna – od komunista uz potporu Josifa Staljina i od nacionalista uz potporu Adolfa Hitlera. S vremenom su Demokrati postali strankom svjetskog kapitala nakupljenog u Americi, koji je mahom u rukama Dijaspore.

Republikanci su se dugo držali krupnog američkog poslovanja, koje je bilo vezano uz poljoprivredu, naftu, rudarstvo, riječni i željeznički prijevoz te uz preradu poljoprivrednih proizvoda. Republikanci su za predsjednika Richarda Nixona učinili veliku uslugu financijskom kapitalu uklanjajući 1971. godine dogovor iz Bretton Woodsa napravljen 1944. godine. Predsjednik Nixon je time američki dolar oslobodio prisilne pretvorbe u zlato. To je u konačnici omogućilo Americi da dolar postane svjetskim pričuvnim novcem.

Republikanci su polagali veliku važnost nacionalnoj obrani, jer su računali da se nitko neće usuditi napasti vojno jaku Ameriku. Zato su sve američke ratove protiv država – u koje ne spada rat Busha sina protiv terorizma 2001. godine – počeli Demokrati, a Republikanci su ih privodili kraju.

Republikanski predsjednik Ronald Reagan je spasio dolar takozvanim Dogovorom u hotelu Plazza u New Yorku 1985. godine kad je na sastanku Skupine 5 (Francuska, Japan, Njemačka, SAD, UK) Amerika prisilila Japan i Njemačku da znatno povise vrijednost svojem novcu, kako bi smanjile svoj izvoz u Ameriku i time smanjile američki manjak u međunarodnoj trgovini. Amerika se nije htjela zaduživati, kako bi nadoknadila slabost svoje industrije. To je bilo „zastarjelo“ razmišljanje, jer se je smatralo da mora postojati ravnovjesje izvoza i uvoza u vanjskoj trgovini.

Otad su se promijenila načela trgovanja. Amerika je svoj veliki porok pretvorila u veliku vrlinu. Sad se američka država svjesno zadužuje i računa, da će ostale države svoje nacionalne pričuve dijelom držati u dolarima, a dijelom u dolarskim obveznicama američke riznice. Tako je bilo desetljećima. Američki dolar je služio kao svjetski pričuvni novac. Tako je postupao državni ustroj pod objema velikim američkim strankama. Američka država se je nemilice zaduživala računajući da potražnja za dolarom neće splasnuti.

Američka država traje na dug. Demokrati i Republikanci zdušno zadužuju američku državu, povodeći se za stranačkom ideologijom: Republikanci se zadužuju, kako bi smanjili poreze bogatašima, a Demokrati, kako bi rasipali novac na isprazne zahvate u Americi, ali i u inozemstvu i to putem Američke agencije za međunarodni razvitak (USAID). Predsjednik Trump je raspustio USAID vjerojatno na savjet Elona Muska.

Opće rasipništvo američkog državnog ustroja navelo je Elona Muska, da kao uspio poslovan čovjek odluči utemeljiti novu stranku. On ne vidi razliku u ponašanju Republikanaca i Demokrata. Ipak, čini se da Musk u neku ruku kasno pravi svoju, novu stranku, jer se je Amerika opet našla na razvođu. Položaj dolara kao svjetskog pričuvnog novca postaje upitan, a time postaje upitno neograničeno zaduživanje američke riznice. Amerika se mora suočiti s novim, teškim izazovom.

Tu promjenu su potaknule političke, gospodarske i financijske kazne Zapada protiv Rusije te privremeno zadržavanje ruskih državnih pričuva u financijskoj korporaciji Euroclear, od koje je 120 država kupovalo financijske usluge. Usto, Zapad proizvoljno upravlja sustavom međunarodnog plaćanja SWIFT, a opsjednutost predsjednika Trumpa nametom uvoznih trošarina dovodi cijeli svijet u neizvjesnost. To navodi mnoge zemlje, da kod prekograničnih plaćanja izbjegavaju dolar kao sredstvo plaćanja i da plaćanje obavljaju ili u nekom drugom državnom novcu ili u digitalnom novcu. Začetnik novog načina plaćanja je udruga država BRICS. Zbog toga predsjednik Trump prijeti BRICS-u nametom novih trošarina. Mnogi odgovorni državnici se plaše, da bi Amerika svakoj državi mogla iznenada navaliti uvozne trošarine. Usporedo se mnoge države, a među njima i saveznice Amerike, oslobađaju dolarskih pričuva i američkih državnih obveznica.

Musk je sam rekao, da je u Americi uspostavljen jednostranački politički sustav. Mislio je, dakako, na jednakost politike Demokrata i Republikanaca. Ipak, američko jednostranačje ne čine te dvije „sestrinske“ stranke. Elon Musk bi svojim budućim stranačkim pristašama trebao reći tko ili što vlada Amerikom. Amerikom vlada svjetski privatni kapital, koji je nakupljen i usredotočen u Americi. Kapital sad vlada putem neokonzervativne politike, koju zastupa i provodi neokonzervativnu pokret, koji ima dva bitna vidika: politički i obavještajni.

Elon Musk je objavio, da je početna nakana Stranke za Ameriku dobivanje u Senatu i u Predstavničkom domu dovoljno sjedala na izborima u studenomu slijedeće godine. Musk smatra, da bi nova stranka mogla praviti prevagu kod suprotstavljanja Republikanaca i Demokrata. Valja se, ipak, pitati bi li senatori i zastupnici Stranke za Ameriku mogli praviti takvu prevagu, ako neokonzervativci zapovjede dovoljnom broju senatora i zastupnika dviju „velikih“ stranaka, da glasaju za probitke svjetskog privatnoga kapitala.

Tako se pitanje utemeljenja Stranke za Ameriku svodi na pitanje: Može li se Stranka za Ameriku uspjelo hrvati s neokonzervativnim pokretom? To nije pošlo za rukom predsjedniku Trumpu, unatoč njegovoj velebnoj pobjedi nad Demokratima u studenomu prošle godine. Predsjednik Trump je važan dio svojega državnog ustroja morao prepustiti neokonzervativcima. Neokonzervativci bi mogli provaliti i u Stranku za Ameriku.