Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi poslom, kojim su zaokupljeni političari, posebice političari zapadnih zemalja, koje je nedavno predsjednik Trump prisilio, da ga obavljaju mimo svojih ranijih nakana. Riječ je o trošarinskom političarenju, koje je u opreci sa zbiljskom politikom, koja se po svojoj odredbi ili definiciji sastoji u obavljanju posla za narod.

Američki predsjednik je u svoj starački jednostran um utuvio zamisao, da će nametom uvoznih trošarina ukloniti sve nedaće američkog gospodarstva i američke životne zajednice. To se posebice odnosi na poraznu deindustrijalizaciju američkog gospodarstva. U jednom od prijašnjih osvrta sam nastojao objasniti, da se reindustrijalizacija američkog gospodarstva ne može naprečac izvesti, jer su sirovinske i proizvodne opskrbne mreže „raspredene diljem svijeta“ te da su pod znatnim nadzorom Kine.

To se prvobitno odnosi na kovine, bez kojih se ne mogu napraviti suvremeni proizvodi (litij, kobalt, neodimij, galij, germanij i druge kovine koje se dobiju iz rijetke zemlje). Američke proizvodne korporacije mogu u Ameriku vratiti sklapanje konačnih tržišnih proizvoda, ali ne mogu u Ameriku premjestiti široko razmještene i gusto istkane opskrbne mreže.

Američki namet uvoznih trošarina očito ima nakanu, drukčiju od reindustrijalizacije američkog gospodarstva. Ta druga nakana nije bila izvornom nakanom američkog predsjednika, nego nedvojbeno nakana neokonzervativnog pokreta, koji i nadalje nastoji obnoviti američku svjetsku hegemoniju odnosno hegemoniju svjetskoga privatnog kapitala. Neokonzervativni pokret ne odustaje od neotrockističkog projekta izvoza „američke demokracije“. Pokret je u velikoj nedoumici – koju je u njemu stvorio nagli uspon Kine, udruge BRICS i Svjetske većine – odlučio preuzeti Trumpovu opsjednutost nametom uvoznih trošarina i iskoristiti je za obnovu svjetske hegemonije kapitala.

Tu zamisao potvrđuju dvije činjenice iz američke politike. Prvo, Donald Trump je u jesen prošle godine ostvario najveću izbornu pobjedu u povijesti Amerike, sudeći po prikupljenim izborničkim glasovima i po prikupljenim pučkim glasovima. Po meni, to se nije moglo dogoditi bez potpore neokonzervativnog pokreta, koji je uistinu jedina politička „stranka“ u Americi. Drugo, predsjednik Trump je u svoj upravni ustroj uzeo brojne neokonzervativce: državnog tajnika Marca Rubija, savjetnika za sigurnost Michaela Waltza, ministra obrane Petea Hegsetha i glavnog pregovaratelja za Ukrajinu generala Keitha Kellogga. Predsjednik Trump je u upravni ustroj uzeo mnoge ljude odane njegovu pokretu America First, ali to ne umanjuje ulogu neokonzervativaca. Trump je bio izdašniji od Kamale Harris.

Kakva god bila i čija god bila zamisao o nametu uvoznih trošarina, ona je u svjetsku politiku unijela veliku zbrku, a u međunarodnu trgovinu velik poremećaj. Svijetu ili našoj vrsti najteže pada to, što se „od kapitala probrani i od građana izabrani“ političari bave pitanjem američkog nameta uvoznih trošarina, a ne bave se zbiljskim političkim i životnim pitanjima naroda.

Primjerice, američki predsjednik je 23. srpnja ove godine odredio, da će se na uvoz bakra od 1. kolovoza rabiti uvozne trošarine od 50%. Bakar je proglašen strategijskom tvari i izuzetnom nacionalnom vrijednosti za obranu, energetiku i za podlogu za umjetnu umnost (AI). Cijena bakra na američkoj burzi u jedan je dan porasla 13% i bila je 27% viša od svjetske cijene bakra. Kanada je dosad jednu trećinu proizvedenog bakra izvozila u Ameriku, a sad se već trsi, da proizvedeni bakar raspačava diljem svijeta.

Kanadski krumpir dočekale su pri uvozu u Ameriku uvozne trošarine od 30% pa su Kanađani odlučili obustaviti izvoz krumpira u SAD, u kojima se uzgaja krumpir manje prikladan za industrijsku preradu. Kanada nastoji za svoj krumpir naći tržišta u Europi i u Jugoistočnoj Aziji. Slično je s uvozom brazilska kave u Ameriku, jer će se od 1. kolovoza rabiti trošarine u stupnju od 50%. (Kava vjerojatno nije strategijska sirovina.)

Kina je na američki namet trošarina, koji već dugo remeti urednu trgovinu između Kine i Amerike odgovorila svojim mjerama, kao što je uskrata isporuke kovina potrebnih za proizvodnju suvremenih proizvoda za građansku i vojnu uporabu. Kina je usto odustala od uvoza iz Amerike hranidbenih proizvoda, kao što su pšenica, soja i meso. Uskrata uvoza hranidbenih proizvoda stvorila je velike nedaće poljoprivrednicima (OPG) u Americi, od kojih su mnogi obustavili proizvodnju. Stanje među poljoprivrednicima je tako teško, da su prvaci Meksika i Brazila ponudili američkim poljoprivrednicima, da dođu u njihove države obrađivati zemlju. Kako bi američkim poljoprivrednicima olakšali dolazak, Meksiko i Brazil (1) pojednostavnjuju postupak useljavanja, (2) daju zemlju u besplatan zakup na pet godina i (3) jamče prodaju proizvoda u Kinu i ostale azijske zemlje. Neću navoditi dodatne nakazne posljedice nepromišljenog ili možda namjernog nametanja uvoznih trošarina.

(Dana 28. srpnja ove godine u Maleziji je postignut sporazum Tajlanda i Kambodže o bezuvjetnoj i hitnoj obustavi paljbe. Predsjednik Trump je prije sklapanja sporazuma rekao, da kad bude postignut sporazum o prekidu paljbe neće tražiti od Tajlanda i Kambodže, da odmah pristupe pregovorima o trošarinama.)

Tragično je i za cijelu našu vrstu pogubno to, što su političari prisiljeni baviti se uvoznim trošarinama mimo svih stvarnih zadaća, koje vrsta mora obaviti. Prvo ću spomenuti potrebu obustave dva žestoka rata: Rata za Ukrajinu i rata u Gazi, s kojim je izravno povezan rat Izraela i Irana. Naglasit ću, da je Amerika djelatno uključena u sve spomenuti ratove na strani Europe odnosno Ukrajine te na strani Izraela prvobitno isporukama ubitačnog i razornog oružja te pružanjem obavijesti o položaju odabranih meta napada. U primjeru Irana, američke vojne snage su skupa s izraelskima izravno napale iranska postrojenja za bogaćenje urana.

Dana 27. srpnja su u Njemačkoj teške kiše napravile bujicu u cijevima za odvodnju, koja je stvorila klizište, koje je prouzročilo iskočenje vlaka, pri kojemu su smrtno stradale tri osobe, a teško ih ranjeno četrdeset. Sredinom srpnja ove godine velike kiše su u Texasu prouzročile tešku poplavu, u kojoj je smrtno stradalo više od sto trideset uglavnom mladih osoba. Dok pišem ovaj osvrt šumski požari bukte u Grčkoj i u Turskoj. Samo ću spomenuti nedaće, koje redovito pogađaju Kaliforniju.

Nedvojbeno je, da su spomenute nedaće prouzročene teškim i možda nepovratnim poremećajem klime. Klimu je potrebno postupno obnavljati na dobrobit cijele naše vrste. U pothvatu obnove klime trebaju sudjelovati svi narodi i svi političari, koji upravljaju državama ili političkim zajednicama narodâ.

Krivnju za sadašnje stanje klime, koja se pogoršava od početka Industrijske revolucije snosi kapitalizam kao gospodarski i politički sustav, u kojemu je privatni kapital prije gospodario jedinačnim zemljama i koji je donedavno gospodario cijelom vrstom. Kažem donedavno, jer sve više zemalja kao svoj politički sustav bira sustav, koji nije kapitalistički. To je sustav narodne demokracije, za razliku od kapitalističkog sustava liberalne demokracije. Kapitalizam kao sustav bio je napravljen za podijeljeni svijet, u kojemu se neprestance ratovalo. U globalnoj vrsti nema mjesta kapitalizmu, iako neokonzervativni pokret koji nadzire Ameriku, nastoji obnoviti svjetsku hegemoniji kapitala.

Nositeljima kapitala nikad dosta rata. Međutim, vrsta povrh svega treba mir, kako bi se mogla posvetiti uklanjanju životnih nedaća. Nasreću, zemlje narodne demokracije već odnose prevagu nad ozloglašenim režimima liberalne demokracije.