Most preko Amerike
Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi dogovorom Kanade i Meksika, da ubuduće prijevoz proizvoda iz jedne države u drugu ne obavljaju cestama preko Amerike, nego pomorskim putem između njihovih luka na atlantskoj obali i luka na tihooceanskoj obali. Obilaženje Amerike u prijevozu proizvoda između Meksika i Kanade nosi ozbiljne posljedice Americi, značajne prednosti Kanadi i Meksiku te znatne promjene u međunarodnoj trgovini. Stvaranje pomorskih putova između Meksika i Kanade izazvano je bezobzirnim američkim nametom uvoznih trošarina, koji bi mogao pogoditi i međusobnu trgovinu tih dviju država.
Izaslanstva Kanade i Meksika sastala su se u Ottawi 15. srpnja ove godine i napravila sporazum bez ranije najave, bez izjava za medije i bez samohvale. Dosad su se proizvodi između Meksika i Kanade prevozili takozvanim Sjevernim prolazom (Nothern Corridor). Tihoocenski put između Kanade i Meksika uključit će i 200 kilometara željezničke pruge. Dosadašnja godišnja trgovina tih dviju zemalja iznosila je 120 milijardi američkih dolara.
Posljedice obilaženja američkog zemljopisnog prostora u prijevozu proizvoda između američkih izravnih susjeda za Ameriku su neočekivane i ozbiljne. Američki državni ustroj neće znati čime međusobno trguju američki susjedi. Usto, novi prijevozni put spriječit će Ameriku, da nameće uvozne trošarine za kanadske i meksičke konačne proizvode, ali i za dijelove i sklopove, koji se ugrađuju u takve proizvode i koje se zna i višekratno prevoziti preko međusobnih granica Amerike, Meksika i Kanade. To se događa prvobitno u proizvodnji automobila.
Obilaženje američkog zemljopisnog prostora znatno smanjuje prihod mnogim američkim korporacijama, koje prodaju gorivo za tegljače i ostala tovarna vozila ili koje pružaju usluge održavanja vozila te smještaja i prehrane voznog osoblja.
Ipak, najteža posljedica obilaženja američkog kopnenog prostora je prestanak Amerike kao središnje sile u Sjevernoj Americi. Kanada i Meksiko postaju sve manje ovisni o Americi i postaju samostalnijim gospodarskim silama ne samo u Sjevernoj Americi, nego i u svijetu. Kanada ima golem zemljopisni prostor (9,98 milijuna km2) i druga je prostorno najveća zemlja u svijetu te ima silne prirodne izvore, ali i razvijenu industrijsku proizvodnju. Meksiko ima površinu 2 milijuna km2 i trinaesta je zemlja po površini u svijetu, a ima pučanstvo gotovo četiri puta veće od kanadskoga. Meksiko ima izvanredan zemljopisni položaj: on je spona između dviju Amerika te ima dugačke obale na dva oceana. Prirodni izvori Meksika uključuju minerale (zlato, bakar, naftu, srebro i druge minerale), drvo iz golemih šuma i mnogo poljoprivrednog zemljišta. Meksička industrijska proizvodnja se povećava i postaje suvremenijom.
Veće osamostaljenje gospodarstava prvih američkih susjeda nedvojbeno je prouzročeno američkim nametom trošarina diljem svijeta. Samostalnija gospodarska politika Kanade i Meksika s vremenom će od tih država učiniti istinske gospodarske velesile. Donošenje takva zaključka počiva na prostranosti tih zemalja, na golemim prirodnim izvorima i razvijenosti industrijske proizvodnje u njima te na odlučnosti naroda Kanade i Meksika, da njihove države vode samostalnu gospodarsku politiku.
Samostalnost gospodarske politike svake države vodi samostalnosti njezine državne politike i geopolitike. U Kanadi se sad odvija unutarnji pretres cijele kanadske politike, koji je izazvan američkim nametom trošarina, ali i zahtjevom Amerike, da Kanada kao članica Atlantskog saveza i Skupine sedam (G7) poveća izdatke za obranu i za oružje. Ako uistinu želi voditi samostalnu i suvislu državnu politiku, Kanada treba slobodno određivati visinu proračuna i raspored izdataka u njemu. Meksiko je u političkom stanju znatno povoljnijem od kanadskoga, jer Meksiko ne sapinju obveze prema Atlantskom savezu i dogovori u Skupini sedam. Međusobni politički odnosi Amerike i Meksika nikad nisu bili ustaljeni i uređeni. Usto, Meksiko pripada drugom kulturnom i civilizacijskom krugu, koji je podrijetlom romanski i katolički, a ne anglosaski i protestantski ili puritanski.
[Kako bi poboljšao „civilizacijsku“ čistoću Južne Amerike, američki predsjednik James Monroe (1817.-1825.) tražio je u svojem nauku o Južnoj Americi (Monroe Doctrine, 1823.), da u Južnu Ameriku ne useljavaju državljani pretežito katoličkih zemalja (Austrije, Belgije, Francuske, Italije, Poljske, Portugala i Španjolske).]
Nedvojbeno je, da će Meksiko i Kanada kad budu vodili samostalniju gospodarsku i državnu politiku biti objeručke prihvaćeni od država udruge BRICS i Svjetske većine. Bila bi riječ je o „zapadnim“ državama, koje se odmeću od američke jednovlasti (monopola) i time slabe američki jednostožerni svijet, koji je trnu u oku mnogim odgovornim političarima slobodnih naroda.
Gospodarsko i političko udaljavanje Kanade i Meksika od Amerike je poglavito pitanje zaštite suverenosti. Pritom, nije riječ samo o bijegu tih zemalja iz američke hegemonije, nego i privlačnosti zajednice zemalja BRICS i zemalja Svjetske većine. BRICS sad ima 10 članica i deset zemalja-ortakinja, od kojih je – ako se izuzmu novaci Bolivija, Brazil i Kuba – najzapadnija zemlja Južna Afrika. Stoga bi pristupanje Kanade i Meksika udruzi država BRICS na bilo koji način poboljšalo prostorni raspored članica i ortakinja BRICS-a.
Političko buđenje i osamostaljivanje mnogih naroda, koji su dosad čamili u neokolonijalizmu uzima mah. Nova predsjednica Namibije Ndemupelila Netumbo Nandi-Ndaitwah (NNN), koja je preuzela dužnost 21. ožujka ove godine uvela je vize za građane zapadnih zemalja, koji su dosad slobodno dolazili u Namibiju. Po riječima predsjednice NNN, „odsad će građani zapadnih zemalja prolaziti pakao, kakvim su prolazili stanovnici Afrike pri ulasku u SAD i ostale zapadne zemlje“. Predsjednica Nandi-Ndaitwah ujedno je ukinula vize za ulazak u Namibiju građana svih afričkih zemalja.
Države udruge BRICS i Svjetske većine međusobno se povezuju i produbljuju svoje međusobne odnose. Nedavno je Kina potpuno otvorila svoja tržišta za sirovine i proizvode svih afričkih zemalja temeljem posebnih sporazuma, koje su potpisale 53 od 54 afričke zemlje. Sporazum s Kinom nije potpisala država Esvatini (prije Svaziland), s kojom Kina nema diplomatske odnose. Kina više nema uvozne trošarine na afričke proizvode. Nedavno je objavljeno, da će indijski premijer Modi nakon sedam godina posjetiti Kinu 31. kolovoza i 1. rujna. Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva traži, da se održi novi hitan sastanak na vrhuncu udruge BRICS, kako bi se napravio zajednički odgovor američkom nametu uvoznih trošarina.
Kanada i Meksiko nisu zemlje nekadašnjeg Globalnog juga kako se je prije nazivalo Svjetsku većinu. To su države „sjeverne“ polukugle Zemlje i Sjeverne Amerike. Prve američke susjede. Kanada je od početka američkog nameta uvoznih trošarina već dogovorila prodaju mnogih svojih proizvoda Europskoj uniji i mnogim azijskim zemljama. Meksiko već pruža dobre uvjete za kineska ulaganja u proizvodnju suvremenih proizvoda. Bez obzira hoće li Meksiko i Kanada pristupiti BRICS-u ili neće, te dvije države se nastoje otrgnuti s lanca američke hegemonijske geopolitike. Kanada i Meksiko svojom novom politikom mrve hegemoniju svjetskoga privatnog kapitala i pomažu stvaranje višestožernog svijeta.
