Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi mogućom uspostavom mira u Ukrajini i u Europi. Na pisanje ovakvog i ovog osvrta potaknuli su me nedavni telefonski razgovor predsjednika Trumpa i predsjednika Putina te američka odgoda isporuke Ukrajini dalekometnih raketa Tomahawk.

Prema tomu kako sad stoje odnosi među geopolitičkim čimbenicima u Europi, čini se da je moguć dogovor Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije o uspostavi mira u Ukrajini i slijedno u Europi. Ako i dođe do takvog dogovora dviju svjetskih političkih velesila i najvećih nuklearnih sila, otvoreno je pitanje, kako bi na takav sporazum odgovorile Ukrajina i Europa, koja je u dosluhu i u tijesnoj političkoj sprezi s predsjednikom Ukrajine Zelenskim.

Iako trenutačni odnosi među geopolitičkim čimbenicima upućuju na mogućnost dogovora velesila, valja ozbiljno uzeti u obzir poslovičnu prevrtljivost američkog predsjednika ili njegovu plovidbu između Scile i Haribde američke geopolitike. Ta politika više nije jedinstvena, nego je nepomirljivo podijeljena na nacionalne snage i na neokonzervativne globaliste. Po meni, Donald Trump je prisiljen biti prevrtljiv, jer ga neprestance pritiskuju neokonzervativci, koji pošto-poto žele svijet gurnuti u opći rat nadajući se obnovi svjetskog gospodstva.

Od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću u njegovu umu teče sukob između njegova političkog nagona i njegove potrebe ugađanja neokonzervativnim silama, koje su ga prošle jeseni vratile na vlast. Trump je u svojemu prvom predsjedničkom razdoblju bio slobodan i bio je odgovoran samo svojim glasačima, kojima je trebao ispuniti izborna obećanja. Trump je unutar Republikanske stranke bio napravio svoj pokret, kojim je podijelio stranku. Ipak, zbog njegove prilične slobode u prvom razdoblju, Trumpu je bila zanijekana druga, slijedna izborna pobjeda na izborima. Kad je pokazao posluh prema neokonzervativcima ili globalistima dopuštena mu je druga, naknadna izborna pobjeda. (Neokonzervativce se naziva i globalistima, jer nastoje da američka politika u ime kapitala i nadalje vlada svijetom.)

Donald Trump je u prošlom izbornom pohodu bio obećao svojim pristašama, da će rat u Ukrajini zaustaviti za jedan dan. Predsjednik Trump je to mogao i učiniti i to hitnom obustavom američke financijske i vojne pomoći Ukrajini, ali to mu nisu dopustili globalisti, koje je on sam postavio u svoj upravni ustroj (Rubio, Waltz, Kellogg i drugi). Globalisti su dopustili Donaldu Trumpu, da slobodno govori svojim glasačima, ali mu nisu dopustili provesti dana obećanja. Predsjednik Trump je nedavno rekao, da nije očekivao da se „rat u Ukrajini tako teško zaustavlja“.

Da predsjednik Trump ipak nastoji ispuniti svoja obećanja dana glasačima vidi se po tomu, što je on osam puta u devet mjeseci od povratka u Bijelu kuću telefonski razgovarao s predsjednikom Putinom i jednom se sastao s njim. U većini tih razgovora predsjednik Trump je zvao predsjednika Putina, iako se čini, da je kod zadnjeg razgovora predsjednik Putin pozvao predsjednika Trumpa. (Dan prije tog poziva ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je na konferenciji za novinare naširoko hvalio predsjednika Trumpa i njegovu pripravnost na suradnju s Rusijom.)

Zasad uzimam, da predsjednik Trump želi postići nagodbu Amerike i Rusije te uspostaviti trajan mir u Ukrajini i u Europi. Međutim, moguća nagodba Amerike i Rusije otvorit će pitanje odgovora Ukrajine i Europe na takvu nagodbu. Mogućom nagodbom Rusije i Amerike bez udjela u toj nagodbi Europe i Ukrajine američka strana bi priznala, da ona nije „posrednik“ u mogućoj uspostavi mira, nego da je zaraćena stranka. (To je prije nekoliko tjedana izrijekom potvrdio i američki ministar vanjskih poslova globalist Marco Rubio.)

Zemlje Europske unije uz pomoć Velike Britanije i Norveške – koji nisu članice Unije, ali su članice Atlantskog sveza – će iz posluha prema američkim globalistima nastojati pošto-poto spriječiti dogovor Amerike i Rusije. Zemlje Europe predvođene predsjednicom Europske komisije, britanskim premijerom, francuskim predsjednikom i njemačkim premijerom će prihvatiti zapovijed američkih globalista te će stalnim prijetnjama Rusiji i drugim podvalama Americi i Rusiji nastojati spriječiti postizanje rusko-američke nagodbe. (Italija kao i uvijek vodi prevrtljivu politiku pa je talijanskoj premijerki najudobnije „istovremeno sjediti na dva stolca“.)

Naoko jedinstvena i čvrsta europska politika u Ukrajini i oštra politika EU prema Rusiji nažalost su potaknute vidljivim političkim, gospodarskim, sigurnosnim i ljudskim propadanjem europskih zemalja, posebice vodećih. Njemačka industrija je u „slobodnom padu“, a Njemačka je bez industrije politički i geopolitički potpuno izgubljena. Kako bi spasio sustav zdravstvene i mirovinske zaštite građana ili „dobrotvornu državu“ njemački savezni kancelar Merz je predložio, da se radni vijek produži do navršene sedamdeset tri godine života. (Prosječna dob smrti muškaraca u Njemačkoj je 79 godina.) Kancelar Merz je nedavno predložio, da se naprotiv postojećem Frankfurtskom trgovištu dionica uspostavi Europsko trgovište dionica te da Unija umjesto pojedinih članica prodaje obveznice. Friedrich Merz je uistinu protivnjemački kancelar.

Francuski predsjednik je nakon poraznog ishoda izbora za Europski parlament početkom lipnja 2024. godine zakazao francuske parlamentarne izbore, kako bi pokazao da je izvrstan izborni rezultat Narodnog okupljanja slučajan. Otad oporba ima većinu u Narodnoj skupštini, a Francuska otad ima četvrtog premijera od ukupno osam koliko ih se je u Francuskoj izredalo otkad je Emannuel Macron prvi put izabran za predsjednika. Macron i nadalje prkosi francuskim glasačima i ne želi zakazati ni nove parlamentarne ni nove predsjedničke izbore. Francuska je u bezvlađu.

U Velikoj Britaniji nova Reformska stranka ima 37% potpore glasača koliko imaju skupa vladajuća Laburistička stranka i oporbena Konzervativna stranaka, iako su te dvije stranke naizmjence vladale Britanijom cijelo stoljeće. (Nigel Farage je 2018. godine utemeljio Stranku za Brexit, koju je 2021. godine poslije istupanja Britanije iz EU preimenovao u Reformsku stranku.) Na godišnjoj konferenciji Konzervativne stranke koja je trajala od 5. do 8. listopada bilo je tako malo sudionika, da su dužni govornici govorili jedni drugima. U gotovo praznoj dvorani u Manchesteru bio je postavljen golem poštanski sanduk, u koji su izaslanici trebali umetati svoja pisma nekadašnjoj premijerki Margaret Thatcher, koja je preminula 2013. godine.)

Skupna opsjena vodećih europskih političara ratom u Ukrajini dolazi i od američkoga neokonzervativnog pritiska na Europu, ali prvobitno od nastojanja europskih političara da žive od prošlosti i u prošlosti, u kojoj je Zapad gospodario svijetom. Zapadni političari uključujući i američke boje se zagledati u sadašnjost, jer zaziru od budućnosti, ali će ih zbilja prisiliti na okretanje od prošlosti prema budućnosti. Europske se zemlje umjesto zbiljom bave razbuktavanjem rata u Ukrajini, za koji ukrajinske vlasti i posebice napola iseljeni ukrajinski narod nemaju potrebnu snagu.

Vodeći zapadni političari ne žele posustati u provedbi svojeg bezumnog nauma i ne žele se pokoriti političkoj i gospodarskoj zbilji. Dapače, zapadni političari žele zapodjenuti novu bitku za osvajanje svijeta, jer pogrešno smatraju da se bez gospodstva Zapada nad svijetom ne da živjeti. Ipak, ishod te zamišljene bitke za upravljanje globalnim svijetom ili globalnom vrstom je već odlučen pa Zapad mora pod svaku cijenu izbjeći okršaj sa Svjetskom većinom. (Kineski filozof, političar, general i pisac Sun Tzu iz sredine prvog tisućljeća prije Isusa napisao je, da je „svaka bitka unaprijed dobivena ili izgubljena pa da sile koje smatraju da su jake trebaju svoje nakane ostvariti političkim sredstvima, a da sile koje misle da su slabe moraju na svaki način izbjeći rat“.) Zapad se ne smije upustiti u ponovno osvajanje svijeta.

Osvajanje svijeta je politička opsjena zapadnih političara. Taj pothvat ne bi donio dobrobiti narodima Zapada, nego velike probitke nositeljima krupnog kapitala. Narodima je potrebna suradnja, a ne gospodstvo. Gospodstvo je potrebno samo kapitalu, jer kapital ne zna i ne može surađivati. Kapital vodi račun samo o sebi i o svojem umnažanju. Amerika i ostale zapadne države su prve žrtve kapitala, jer je u njima zastarjela prijevozna i komunikacijska podloga; zastao napredak tehnologije; te došlo do pogubne deindustrijalizacije i duboke podjele na siromašne i bogate građane.

Kapitalizam sad slabi sam sebe, jer je došlo do financijalizacije proizvodnih korporacija i do financijalizacije samih država, koje tiskanjem novca bez pokrića u proizvodnji tvarnih dobara gomilaju vrijednost u bankama, ulagateljskim zavodima ili u biranim korporacijama, koje se bave smišljanjem i proizvodnjom poluvodiča. [Vrijednost na trgovištima dionica američke korporacije Nvidia, koja se bavi proizvodnjom poluvodiča za umjetnu umnost (AI) je veća, nego vrijednost cijelog japanskog gospodarstva.]

Kolikogod bilo veliko usredotočenje kapitala u jednoj korporaciji ili u jednoj državi takav kapital nije političko sredstvo pa kapitalisti trebaju unajmiti ili upregnuti politiku utjecajnih država, kako bi jačali svoje političko gospodstvo nad svijetom. Zato kapital gura Zapad u pustolovinu novog osvajanja svijeta. Zapadna politika je prestala služiti narodima, a kapital je postajao sve zahtjevnijim u uporabi nacionalne politike. Nezasitnost kapitala potiče sve više država i njihovih naroda da se pridružuju Svjetskoj većini.

Jedno ubojito financijsko sredstvo kapitala bio je američki nacionalni novac, dolar. Dolar je rabljen kao sredstvo financijalizacije cijelog svjetskog gospodarskog sustava putem tiskanja dolara bez pokrića u proizvodnji tvarnih dobara i putem prodaje američkih državnih obveznica domaćim i tuđim korporacijama i državama. Potražnja za dolarom posebno je povećana od 8. lipnja 1974. godine kad je napravljen sporazum SAD i Saudijske Arabije, po kojemu se je Saudijaka Arabija obvezala Americi, da će prodavati naftu samo za američke dolare. Zauzvrat, Amerika je štitila Saudijsku Arabiju i njezinu kraljevsku obitelj. (Richard Nixon je podnio ostavku na položaj predsjednika Amerike 8. kolovoza te godine.)

Međutim, upravo o pedesetoj obljetnici saudijsko-američkog sporazuma Saudijska Arabija je počela prodavati naftu za svaki vrijedan novac, kao što su kineski juan i europski euro. Rusi i Kinezi međusobno trguju u rubljima i juanima, a ostale zemlje BRICS-a također jedne drugima najčešće plaćaju u domaćem novcu. Australijska rudarska korporacija Fortescue uzela je od Kine povoljan kredit u juanima za nabavu rudarskih strojeva u Kini, koji će otplaćivati isporukama željezne rudače kineskim korporacijama.

Dedolarizacija čuvanja državnih pričuva, prekograničnog plaćanja i prekograničnog ulaganja vodi ne samo dedolarizaciji, nego i deamerikanizaciji svjetskog gospodarstva. Dedolarizacija slabi geopolitički položaj Amerike i posljedično cijelog Zapada. Zato se Atlantski svijet mora prenuti i početi voditi zbiljsku politiku za svoje narode.

Po meni, prvo što europski političari moraju napraviti je „izvaditi glave“ iz ukrajinske crnice, „černozema“ ili humusa, promotriti postupke koji brzo teku svijetom i početi voditi zbiljsku politiku. Europa se treba osloboditi svoje ovisnosti o ratu protiv Rusije. Mađarski premijer je pravo rekao, da je Mađarska „otok mira u europskom moru“.