Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi kidanjem industrijskih opskrbnih mreža, tegobama koje zbog toga trpe proizvodne korporacije i neizbježnom potrebom ponovne globalizacije poslovanja korporacija. Na pisanje ovakvog i ovog osvrta navela me je nepromišljena odluka nizozemske vlade, da preuzme upravljanje korporacijom Nexperia, koja ima sjedište u Nijmegenu u Nizozemskoj. Nexperia proizvodi ključne elektroničke dijelove za europsku automobilsku industriju, posebice za proizvodnju električnih automobila. Nexperia je od prije pet godina u vlasništvu kineske korporacije Wingtech Technology, koja je u djelomičnom vlasništvu kineske vlade. Nizozemska vlada je kao razlog preuzimanja upravljanja korporacijom Nexperia navela „sigurnosne razloge“, što govori da je nizozemska vlada svoj potez napravila u dosluhu s Amerikom.

(Nexperia se bavi proizvodnjom gotovih poluvodiča, koja je prije bila u sastavu korporacije Philips, koja je 2017. godine tu proizvodnju izdvojila u samostalnu korporaciju uz pomoć dviju kineskih investicijskih kuća. Nexperia ima jednu tvornicu gotovih proizvoda u Hamburgu i jednu u Manchesteru, ali je proizvodnja dijelova za te proizvode uglavnom u Kini. Korporacija Wingtech Technology je na nizozemsko preuzimanje tvrtke Nexperia odgovorila ustezanjem isporuke dijelova za proizvode tvrtke Nexperia, koji se prave u Europi.)

Nizozemsko preuzimanje tvrtke Nexperia i kineski odgovor na to preuzimanje stvorili su goleme nevolje europskim proizvođačima električnih vozila kao što su Volkswagen (Audi, Porsche, SEAT, Škoda), BMW, Mercedes, Stellantis (Opel) i drugi. Ti tvorničari rabe proizvode tvrtke Nexperia – kao što su diode, tranzistori, logički poluvodiči, poluvodiči za upravljanje snagom motora – za upravljanje kočnicama, upravljanje motorima, oslobađanje zračnih jastuka, sprječavanje prometnih prekršaja, zaštitu vozila, ugađanje sjedala i za druge zadaće u automobilima. Dijelovi, sklopovi i gotovi proizvodi tvrtke Nexperia se strogo provjeravaju i pokazali su se izuzetno pouzdanima.

Među nedaće koje tvorničarima automobila nosi nestašica dijelova su usporavanje ili prekid proizvodnje, traganje za dijelovima po skladištima te izbor uzoraka vozila u koja će se ugraditi raspoložljivi dijelovi. Tvorničari pomišljaju i na traženje novih proizvođača dijelova i sklopova, ali to bi zahtijevalo provjeru dijelova, dobivanje novih dopusnica za uporabu proizvoda te sklapanje novih ugovora, što bi moglo trajati od šest do osam mjeseci. Nizozemski ministar gospodarstva Vincent Karremans kani putovati u Kinu, kako bi razriješio prijepor, koji je prouzročila nizozemska vlada. Njemačka je vlada uputila prosvjed kineskoj vladi.

Američki predsjednik Donald Trump proizvoljno zabranjuje izvoz određenih proizvoda u Kinu, nameće uvozne trošarine na određene vrste proizvoda i na proizvode većine ostalih država te drugotne trošarine državama, koje kupuju ruske energente. Tako je Amerika zabranila izvoz u Kinu poluvodiča i programa za umjetnu umnost (AI). Kina je na tu zabranu odgovorila prestankom kupnje poljoprivrednih proizvoda (soje, kukuruza, mesa) u Americi i ustezanjem isporuke Americi kovina, koje se izlučuju iz rijetke zemlje.

Američki predsjednik je nedavno povećao za 10% postojeće uvozne trošarine Kanadi, zato što je premijer države Ontario Douglas Ford ismijavao američko nametanje trošarina. U listopadu ove godine Amerika je nametnula pristojbe po brodu i po ukrcanom spremniku za uplovljavanje u američke luke brodova koji plove pod kineskom zastavom ili koji su napravljeni u Kini. Kina je na te pristojbe odgovorila naplatom pristojbi po ukupnoj korisnoj zapremini američkih brodova koji pristaju u kineske luke. Tobožnja svrha nameta američkih lučkih pristojbi je poticanje obnove američke brodogradnje, koja je gotovo zamrla.

Izvor većine sadašnjih poremećaja na svjetskom tržištu je Amerika, koja zaostaje u općem razvitku tehnologije, koja je deindustrijalizirana te u kojoj su financijalizirane i velike proizvodne korporacije i američka država. Mnoge američke korporacije veću zaradu prave uporabom nakupljenog kapitala, nego zaradom od prodaje svojih proizvoda. Američka država rabi ulogu dolara kao svjetskog pričuvnog novca i opstaje na dug. Slab položaj američkog gospodarstva u svijetu stvara manjak u američkoj robnoj razmjeni i slabi dolar.

Američko proizvoljno nametanje uvoznih trošarina stvara goleme poteškoće proizvodnim korporacijama diljem svijeta, jer se njihova vodstva ne mogu posvetiti ugađanju i napretku svojeg poslovanja. Vodstva korporacija ne smiju voditi račun samo o gospodarskim i tržišnim čimbenicima, nego se moraju baviti i političkim i geopolitičkim čimbenicima. Usto, namet uvoznih trošarina, zabrana izvoza traženih američkih proizvoda posebice u Kinu, namet drugotnih trošarina, zabrana poslovanja u Americi i u mnogim zapadnim državama nekim kineskim korporacijama te sprječavanje kineskih fizičkih i pravnih osoba u nabavi nekretnina i u sudjelovanju na američkim trgovištima kapitala stvorili su silno nepovjerenje u američku državu. To nepovjerenje bi se zadržalo, čak i ako bi Amerika iznenada uklonila sve nametnute trošarine, sve donesene zabrane i sve izrečena kazne.

Nepovjerenje u američku državu i u američku politiku proširilo se je iz Kine u druge države, u kojima se opravdano očekuju neugodnosti kakve doživljava Kina. Zato se mnoge države i njihove korporacije oslobađaju dolarskih vrijednosnica i svoje bogatstvo sve više čuvaju u zlatu, koje ne drže u zapadnim zemljama. S druge strane, zbog stanja u njihovim državama, zapadni političari i zapadni ljudi žive u istinskom strahu od budućnosti.

Ipak, američki namet uvoznih trošarina i slijedni politički pritisak nisu lijekovi za bolesti američkog gospodarstva. Amerika pravi politički pritisak samo na dosadašnje saveznice (Britaniju, Europu, Japan, Južnu Koreju). Ostale države se suprotstavljaju američkim trošarinama i zabranama vlastitim protivmjerama i jačanjem suradnje s ostalim pogođenim državama, koje najčešće pripadaju Svjetskoj većini. Američko tržište nije toliko veliko, da bi ostale zemlje ovisile o prodaji svojih proizvoda u Ameriku. (Kineski izvoz u Ameriku ove je godine smanjen 27%, ali je ukupni kineski izvoz porastao 8%.)

Lijekovi za američko gospodarstvo su opći napredak u tehnologiji i reindustrijalizacija američkog gospodarstva putem ulaganja u proizvodnju tvarnih dobara te u prijevoznu i komunikacijsku podlogu. (Kina je daleko ispred Amerike u brodogradnji, cestogradnji, gradnji željeznica i u proizvodnji brzih vlakova, proizvodnji fotonaponskih ploča i vjetrenih turbina, postavljanju komunikacijskih mreža, svemirskim istraživanjima pa čak i u poljoprivredi.)

Američki politički prvaci trebaju prestati „zabijati glave u pijesak“ umjetne umnosti i privatnih („društvenih“) mreža, koje manje služe zbiljskom gospodarstvu, a više razbibrizi i zabavi. Amerika ne smije i nadalje svoje slabo političko i gospodarsko stanje prikrivati zabranama i nametom trošarina. Amerika se sad sama odvaja i ograđuje od svijeta, kojemu optimizam kvare samo držanje i ponašanje američke države. Amerika se mora uhvatiti ukoštac i sa svojim stanjem i s ostatkom svijeta, koji napreduje i jača. Amerika se mora kad-tad otvoriti svijetu. To neće biti sramota za Ameriku, jer je svijet politički globaliziran.

Zato Amerika mora za svoje probitke dopustiti reglobalizaciju poslovanja korporacija. Upravo je Amerika upriličila prvu takvu globalizaciju sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Reglobalizacija poslovanja korporacija će biti prava cijena obnove američkog gospodarstva. Amerika mora zaslužiti obnovu svojeg gospodarstva.