Magnifica humanitas
Ovo je prikaz prve okružnice („enciklike“) pape Lava XIV, koja je dijelom posvećena umjetnoj umnosti (artificial intelligence, AI) i njezinim mogućim poraznim učincima. Odziv najšire svjetske javnosti na objavu okružnice Magnifica Humanitas bio je iznimno snažan.
Latinski naslov Papine okružnice, koji sam uzeo i za naslov ovog prikaza različito se prevodi na hrvatski jezik. Jedan od mogućih prijevoda je Veličanstveno čovještvo. Meni više odgovara pitomiji izraz Velebna ljudskost. Latinski pridjev magnificus znači, da je nešto napravljeno ili netko napravljen velikim. Veletvorena ljudskost?
Okružnica pape Lava XIV ima pet poglavlja. Prvo se bavi gipkim pristupom vjernika Evanđelju, a drugo temeljima i načelima nauka Crkve o ljudskim zajednicama („socijalni“ nauk). Treće poglavlje pretresa velebnu ljudskost u svjetlu obećanja umjetne umnosti (AI). Četvrto poglavlje se bavi čuvanjem ljudskosti u vrijeme značajne preobrazbe načina života te se bavi istinom, radom i slobodom. Peto poglavlje pretresa pitanje uzgoja ili njege („kulture“) vlasti i pitanje uljudbe („civilizacije“) ljubavi.
[Riječi „društvo“, „kultura“ i „civilizacija“ stavio sam u zagrade i pod navodnike. Riječ „društvo“ su uveli liberalni mislitelji Auguste Comte i Émile Durkheim, da njom zamijene riječ narod ili izraz životna zajednica. Karl Marx je umjesto o narodu govorio i pisao o „klasi“ ili staležu. Zauzvrat, Crkva puno drži do naroda i ostalih životnih zajednica. Riječ „kultura“ zvuči uzvišeno, a odnosi se samo na uzgoj ili njegu, primjerice bilja. Riječ „civilizacija“ odnosi se na otimanje vlasti izvornim životnim zajednicama i vezanjem vlasti uz skrivenu („privatnu“) imovinu. Sadašnja „civilizacija“ je kapitalizam, za koji Papa nema lijepe riječi. Ja razumijem, da su sastavljači Papine okružnice uporabom triju izdvojenih rabljenih i otrcanih izraza nastojali ugoditi očima čitatelja, ali ti izrazi u dobro upućenom katoličkom čitatelju stvaraju odbojnost.]
Postoje dvije vrste uporabe umjetne umnosti. Nazivam ih kineska uporaba umjetne umnosti i američka uporaba umjetne umnosti. Kineska umjetna umnost sračunata je na povećavanje proizvodnosti rada i na omogućivanje obavljanja poslova, koji se bez AI ne mogu obaviti. Primjerice, Šangajska luka za spremnike pretovari godišnje više od 55 milijuna ili dnevno više od 150 tisuća uobičajenih spremnika (duljine 6 metara). U njoj je dnevno istovremeno privezano 20 brodova za prijevoz spremnika („kontejnera“). Pretovar tolikog tovara ne može se obaviti bez dizalica kojima upravlja umjetna umnost.
Nedavno je Jim Farley, predsjednik i izvršni upravitelj američke korporacije Ford, posjetio jednu kinesku tvornicu električnih automobila, koja nije bila osvijetljena, jer roboti kojima upravlja umjetna umnost ne trebaju rasvjetu. Radnika u tvorničkom pogonu nema dok teče proizvodnja. Farley je nakon posjeta izjavio, da ga je posjet kineskoj tvornici „učinio poniznim“.
Kineske korporacije proizvode umne lučke dizalice, koje odvažu svaki spremnik prije nego što ga polože milimetarski točno uz drugi ili na drugi spremnik. Tako se tovar broda ujednačeno raspoređuje uzduž i poprijeko broda. Prema pisanju Jutarnjeg lista kineske korporacije su 2025. godine izgradile 158 kilometara autoceste bez ijednog radnika. Sav posao su obavili strojevi, kojima upravlja umjetna umnost, uključujući navlačenje asfaltnog sloja u jednom mahu, a to sve je napravljeno uz pomoć sustava BeiDuo, kojim se određuju položaj i brzina letjelica, brodova te kopnenih vozila i strojeva.
U Americi se umjetna umnost ne rabi kao što se rabi u Kini. Početkom ove godine predsjednik Trump je zapovjedio, da se iz američkih luka uklone umne kineske dizalice, koje čine 80% svih dizalica postavljenih u američke luke. U dizalice su, navodno, umetnuti obavještajni programi. Predsjednik Trump nije samo razorio američki politički sustav, nego razara i gospodarski. Amerika nema dizalice, kojima bi zamijenila kineske i koje bi obavljale njihov posao. Američka politika se pogubno upleće u američko poslovanje.
Američka uporaba umjetne umnosti sračunata je dobrim dijelom na razbibrigu, razonodu ili zabavu, iako se rabi i u medicinskoj dijagnostici te u drugim važnim i korisnim područjima. U Americi dugo postoji industrija razbibrige, koja je odavno utjelovljena u Hollywoodu u Kaliforniji i na Broadwayu u New Yorku. Sad se razbibriga utjelovljuje u proizvodima umjetne umnosti.
Ipak, u Americi umjetna umnost prvobitno služi za unošenje nepoželjnog i razornog sadržaja u umove jedinačnih ljudi. Takve zahvate u umove ljudi predvidio je George Orwell u romanu 1984., u kojemu spominje uspostavu ministarstva istine, koje određuje što je istinito, a što nije. Zna se, da je američki Savezni obavještajni ured (CIA) davno iskušavao opijate kao sredstvo unošenja u umove ljudi sadržaja, koji je za te ljude nepoželjan, a za vlasti poželjan. Usto, usklađeno postupanje američkih uvriježenih medija i mudrosnih zaklada („think tanks“) u promicanju pomno odabranih podataka i događaja te njihovih domišljenih objašnjenja stvara „novu istinu“. Zato papa Lav XIV govori o umjetnoj umnosti i kao o oružju („AI weapons“). Umjetna umnost mnogim silama služi kao izvor umjetne istine i kao tvornica zabluda.
U spisu Fedar, koji je Platon napisao 399. godine prije Isusa, stoji da je tijekom razgovora u atenskom zatvoru malo prije Sokratove nasilne smrti, Sokrat iznio Fedru zgodu o faraonu Tamu i pismoznalcu Teutu. Teut je navodno došao faraonu i predložio mu uvođenje slikovnog pisma, koje bi „znatno unaprijedilo znanje i pamćenje Egipćana“. Faraon je odgovorio, da uvođenje takvog načina poboljšanja znanja i pamćenja ne bi bilo dobro, jer „u umovima Egipćana zbog tuđeg znanja, ne bi bilo mjesta za znanje, kojim su Egipćani stvorili sve što imaju“. Postojala je umjetna ili tuđa umnost mnogo prije izuma posebnih integriranih kola za umjetnu umnost, kakve proizvodi Nvidia.
Perzijski mudrac Zaratustra, koji je živio oko 500 do 600 godina prije Isusa, je smatrao, da svijet nije poprište borbe dobra i zla, nego borbe Istine i Laži. Zato je Zaratustra tražio od svojih sljedbenika, da „mnogo uče i mnogo znaju, kako im tuđinci ne bi u njihove umove ulijevali svoje znanje i kako ih domaći lažni proroci ne bi obmanjivali“.
Ovaj tjedan je došla vijest, da Amerika povlači nakanu dopuštenja svojih uzoraka umjetne umnosti za prodaju u Kinu. Amerika se plaši, da bi time izgubila sadašnju prednost pred Kinom u području umjetne umnosti. Predsjednik Trump je odustao od objave izvršne zapovijedi, kojom je kanio odrediti, da tijela američke vlade preispitaju stav prema prodaji uzoraka umjetne umnosti Kini. Predsjednik Trump je rekao: „Mi imamo prednost pred Kinom, imamo prednost pred svima i ne želim, da bilo što umanji našu prednost.“
Međutim, Kina je i bez američkih proizvoda već postavila svoj temeljni upisnik građana, koji je poznat kao Sustav Hukou i za koji se je smatralo, da se ne može postaviti bez američkih proizvoda. Hukou je zapravo službeni državni upisnik kućanstava, u koji se upisuju sve osobe, koje čine kućanstvo, pri čemu se upisuje i mjesto kućanstva, što utječe na pravni položaj kućanstava, ali i na njihov pristup mjesnim uslugama, koje uključuju zdravstvenu skrb i druge načine pomoći građanima. (Kinesku riječ hukou, sastavljaju dva slova, od kojih prvo znači kućanstvo ili „vrata“, a drugo „usta“. Vlasti popisuju, koliko „usta“ ima koja kuća. U komunističkoj Jugoslaviji poslije Drugoga svjetskog rata svaka je obitelj dobila i morala za potrebe sigurnosne provjere čuvati „kućni arak“, u koji su bili upisani svi ukućani.)
Postoji velika razlika u mogućnostima Amerike i Kine u napajanju središta umjetne umnosti. Amerika ima veliku proizvodnju nafte, ali ne proizvodi dovoljnu količinu električne struje, da bi strujom mogla napajati sva predviđena središta umjetne umnosti. Pravljenje mnogih središta AI u Americi se odgađa i do pet godina. U Kini se zasad proizvodi dovoljno električne struje pa se ne odgađa uspostava novih središta AI.
Kina ima strategijski pristup svim javnim pitanjima pa su se u Kini na vrijeme počela praviti podmorska središta AI, koja se opskrbljuju električnom strujom iz vjetrenih elektrana s pučine. Za to je svakako trebalo stvoriti novu vrstu čelika, koji podnosi morsku vodu. Podmorska središta AI rabe manje električne struje, jer ih ne treba hladiti. U kopnenim središtima umjetne umnosti 40% rabljene struje se troši na hlađenje uređaja.
Gornji prikaz uporabe umjetne umnosti mogao bi poslužiti i kao uvodni dio šireg spisa, koji bi prikazao moje razumijevanje postupka i svrhe uporabe umjetne umnosti. AI je najnoviji izum u digitalnom području, a ja sam se stručno bavio računalnim poslom od davne 1967. godine. Ipak, ovaj prikaz poslužit će kao uvod prikaza okružnog pisma Magnifica Humanitas pape Lava XIV. Kad sam doznao za objavu Papine okružnice nisam bio kanio pisati o njoj, ali me je jedan prijatelj, koji je bio uvažen novinar i urednik zamolio, da napravim prikaz okružnice i objasnio mi je zašto se trebam prihvatiti posla.
S obzirom na to, što sam u ovom uvodu napisao očito je, da papa Lav XIV ne pretresa kinesku uporabu umjetne umnosti, nego upravo američku ili općenito zapadnu uporabu tog sustava stvaranja istine i dobivanja prosudbi o stanju i postupcima u svijetu. Papa Lav XIV je mimo vatikanskog običaja osobno predstavio svoju okružnicu. Tijekom predstavljanja okružnice 25. svibnja ove godine suutemeljitelj korporacije Anthropic Chris Olah je izjavio: „Mi nastavljamo otkrivati zagonetne pa i uznemirujuće značajke u uzorcima umjetne umnosti. To zastrašuje, jer se područje umjetne umnosti brzo razvija.“
(Anthropic je američka korporacija, koja je utemeljena 2021. godine, koja ima sjedište u San Franciscu i koja se bavi umjetnom umnosti. Korporacija Anthropic je početkom ove godine imala vrijednost 380 milijardi dolara. Anthropic je napravio veliki jezični uzorak nazvan Claude, koji je sračunat na otkrivanje slabosti u mrežnim sustavima korporacija i vladinih ustanova. Anthropic više ne prodaje Claude korisnicima u Iranu, Kini, Rusiji i Sjevernoj Koreji, koji su, navodno, rabili Claude za provalu u privatne mreže zapadnih korporacija. Američko ministarstvo rata ograničilo je uporabu proizvoda Anthropica u američkoj vojsci te zabranilo privatnim vojnim ugovarateljima, opskrbljivačima i ortacima uporabu Claudea. Chris Olah se sad bavi zaštitom sustava umjetne umnosti, razvidnosti i razumijevanjem tih sustava te razvitkom sustava AI, koji će slijediti provjerene ljudske vrijednosti.)
Pročitavši okružnicu Magnifica Humanitas stekao sam dojam, da papa Lav XIV malo drži do kapitalizma, a da pritom nije uporabio riječ „kapitalizam“. Papa je osudio svaki glavni vidik kapitalizma: ustrajavanje na privatnom vlasništvu, za razliku od javnog ili državnog vlasništva; odlučivanje bogate manjine o svim pitanjima životnih zajednica; nadzor nositelja kapitala nad prirodnim izvorima; usmjerenost korporacija na zaradu; i nakupljanje kapitala. Papa Lav XIV je potpisao svoju okružnicu 15. svibnja ove godine, na 135. obljetnicu objave okružnice Rerum novarum pape Lava XIII. Lav XIII je u svojoj okružnici osudio iskorištavanje rada od kapitala. Bila je riječ o tvarnom ili tjelesnom pitanju, jer je golem broj radnika prodavao svoj tjelesni rad.
U okružnici Magnifica Humanitas papa Lav XIV osuđuje iskorištavanje uma ljudi. Sad je riječ o duševnom i duhovnom pitanju. Golem broj školovanih ljudi nudi svoje znanje i umne vještine, koje se često proizvoljno proglasi nedovoljnim ili neprimjerenim. Sad se ljude isključuje i po osobnosti, a ne više samo po tjelesnoj sposobnosti. Zajedničko okružnicama Rerum novarum i Magnifica Humanitas je osuda gaženja ljudskog dostojanstva.
Poglavlje 3 okružnice Lava XIV ima naslov: Tehnologija i vladanje. Velebna ljudskost u svjetlu obećanja AI. Ja bih to poglavlje sažeo u tvrdnju, da se čovjek ne smije propinjati nad sama sebe.
Papa naglašava, da tehnološki razvitak mijenja jezike, odnose među ljudima, ustanove i vrste vlasti pa vjernici moraju odabrati posao koji će obavljati i način na koji će se odabrani posao obavljati, kako bi sačuvali velebnu ljudskost, koja je darovana ljudima. Papa naglašava, da to nije izbor za budućnost, nego i za sadašnjost, jer su nove tehnologije i dio sadašnjice. Papa je uvjeren, da usklađivanje ljudskog posla s Evanđeljem ne može biti obavljeno jednom zauvijek, nego da se ono prenosi od naraštaja do naraštaja. Zato Papa od katolika traži uključenost i odlučnost.
Stvara se novi tehnološki uzorak govora, prema kojemu poslovna učinkovitost, nadzor i zarada nameću osobne, zajedničke i poslovne odluke. Tehnologija više nije samo sredstvo, nego i mjerilo, kojim se prosuđuje što je važno, a što valja odbaciti. To svodi sve stvorenje na predmet iskorištavanja i na „puke zupčanike sustava koji je usmjeren na povišenje učinkovitosti“. Novi tehnološki uzorak govora dolazi od širenja umjetne umnosti, spoznajne znanosti, nanotehnologije, robotike i biotehnologije. Novi tehnološki govor stvara novi duhovni, etički i politički okvir. AI nosi više vlasti, ali ne i opći boljitak. „Suvremeni čovjek nije pravo osposobljen, da dobro rabi vlast.“
Ako se tehnološki razvitak nastavi bez odgovarajućeg moralnog napretka, rezultat može biti povećavanje mogućnosti bez povećavanja ljudskosti. Postoji opasnost, da se pojedince počne cijeniti samo po njihovu tvarnom učinku. U mnogim primjerima u digitalnom području nadzor nad programima, podlogama, podatcima i računalima ne pripada državama, nego glavnim privatnim gospodarskim i tehnološkim čimbenicima. Zato u suočenju s usredotočenjem vlasti u digitalnom svijetu plemenite svrhe crkvenog nauka – kao što su dostojanstvo ljudske osobe, skupno dobro, primjerena razdioba dobara, subsidijarnost, uzajamnost i pravda – moraju postati mjerilima razlučivanja i prosuđivanja.
Brzi razvitak umjetne umnosti stvara svaku raniju tvrdnju zastarjelom, a svi koji sudjeluju u stvaranju sustava AI sve slabije razumiju njihove učinke. To nameće potrebu dubljeg znanstvenog istraživanja te uporabu etičkog i duhovnog rasuđivanja. Sustavi AI oponašaju samo neke značajke ljudske umnosti. Oni lako preteknu ljudsku prirodnu umnost u brzini obrade i širini zahvata podataka, ali AI nema (životno) iskustvo, kakvo nakupljaju ljudi.
Iako je AI vrijedno sredstvo, ona od ljudi i zajednica traži veliku razboritost i budnost. Posebno valja paziti na (1) lakoću kojom se dobivaju rezultati, (2) dojam nepristranosti i (3) oponašanje ljudskog općenja. Stvara se obmana ili varka, da je kod AI riječ o odnosu sa stvarnom ljudskom osobom, što zna dovesti do gubitka volje za izvornom ljudskom komunikacijom. Dužni oprez stvara potrebu odgovornosti, razvidnosti i istinskog vladanja sustavima AI, jer se u sustave AI umeću načela, koja su oprečna neotuđivom dostojanstvu ljudske osobe.
Pitanja odgovornosti za sustave AI i upravljivosti tim sustavima vode do ključnog pitanja zaštite naše ljudskosti. Usto, tehnokratski govor u koji smo uronjeni te koji pojačavaju digitalni prevrat i AI prijete ustaljivanjem protivljudske predodžbe o čovjeku. Vrijednost svakog sustava uljudbe („civilizacije“) ne mjeri se samo snagom njezinih sredstava, nego i brigom koju nudi te uviđanjem da su ljudi osobe, a ne samo uloge. To se ne može postići bez ljudskog iskustva, koje ne mogu skupljati sustavi AI.
Za papu Lava XIV otvorena je kriza ljudskog odnosa prema životu. Čini se, da se ljudska „ograničenja“ – kao što su smanjena radna sposobnost, bolest, starost, trpljenje i ranjivost – uzimaju kao nedostatci, koje valja ukloniti, a ne kao stvarnost, putem koje čovječanstvo dozrijeva i otvara se za povezivanje. Ljudi imaju ograničenja, ali ljudski rod dozrijeva ne unatoč ograničenjima, nego upravo kroz njih. Ljudska ograničenja ne treba potiskivati, nego ih valja uvažiti. Uklanjanje trpljenja gasi ljubav i čežnju.
Stvaranje čovjeka koji je „više čovjek“ nije vezano samo uz umjetnu umnost, nego je usađeno i u dugu kršćansku baštinu. Sustavi AI nastoje umjetno stvoriti nadčovjeka, „Übermenscha“ ili supermena. Međutim, po kršćanskoj baštini postoji mogućnost izlaska čovjeka iz njegovih tjelesnih i duševnih granica, ali ne bijegom od stvarnosti ili potiskivanjem ograničenja, nego putem ljudske uzajamnosti i ljubavi. Dodat ću, da je karmelićanka Terezija iz Lisieuxa (1873.-1897.) napisala: „Kad umrem je ću gledati Boga, ali što se tiče života s njim neću imati ništa više, nego što sad imam na Zemlji.“ To je ljudska sposobnost nadmašivanja samoga sebe putem prihvata djelovanja Svetoga Duha.
Kršćanska čovjekoljubljivost ne odbacuje znanost i tehnologiju, nego je grli u zahvalnosti i u zbiljnosti života. Ljudska stvarateljska umnost je dar, koji može ublažiti patnju i otvoriti nove mogućnosti, ali mora biti usmjerena prema skupnom dobru, pravdi, brizi za ranjive osobe i za druge stvorove. Zato je sveti Ivan Pavao II pitao: „Može li AI učiniti ljudski život na Zemlji više ljudskim u svakom vidiku života?“
Sveti Augustin – po komu je nazvan Red augustinaca, kojemu je pripadao i papa Lav XIV – je uzeo ljudsku povijest kao borbu dviju ljubavi, koje stvaraju dva načina nastanjivanja Zemlje i zajedničkog života. Jedna je ljubiti Boga i bližnjega, a druga je ljubiti samoga sebe. Te dvije ljubavi su izgradile dva grada: zemaljski grad ljubavi prema sebi i prezira Boga te nebeski grad ljubavi prema Bogu i prezira samoga sebe. Isus iz Nazareta je govorio o „nebeskom kraljevstvu“ ljudske životne uzajamnosti.
Poglavlje 4 okružnice Lava XIV ima naslov: Zaštita ljudskosti u vrijeme preobrazbe života. Istina, Rad, Sloboda. U uvodu u ovo poglavlje okružnice Magnifica Humanitas papa Lav XIV je naglasio, da se nakon pružanja općeg ocrta o izazovu tehnološke preobrazbe ne smije ostati na razini opće raščlambe. Kad se mijenjaju jezici i sredstva mijenjaju se i dnevno djelovanje te odnosi u zajednicama. Zato se je papa Lav XIV usmjerio na određena područja, u kojima preobrazba nosi izuzetno teške i ponekad porazne posljedice. Papa smatra, da su to područja (1) istine kao skupnog dobra, (2) zaštite dostojanstva rada i (3) spašavanje slobode od svih oblika ovisnosti i od otržištenja („komercijalizacije“).
Uporaba digitalnih programskih sustava i sustava AI unosi duboke promjene u javnu i političku komunikaciju. Sredstva koja mogu unapređivati razgovor i sudjelovanje često se rabe za iskrivljivanje govora i za brisanje granice istine i neistine. Obmane ne počinju od AI, ali AI služi za njihovo pojačavanje. Ljudi koji imaju snažne tehnološke i gospodarske izvore te mnogo osoblja za upletanje u tuđe poslove raspolažu znatnim sposobnostima za izazivanje promjena. Oni mnogim ljudima nameću svoju istinu o čovječanstvu, svijetu, smislu postojanja, obitelji i o Bogu.
Utjecaj koji je odvojen od istine otvoreno ili prikrito nameće ljudima to, što želi nametnuti. Suvremeni čovjek je krivo uvjeren, da je on jedini tvorac samoga sebe, svojeg života i zajednice. To je posljedica sebične usmjerenosti čovjeka na sama sebe. Posljedično, mnogi ljudi misle, da oni mogu stvoriti stvarnosti i da je sve što njima odgovara istinito. Zato je sveti Ivan Pavao II govorio o „krizi istine“. Kad se izgubi zamisao o općoj istini o dobru, kako ga zna ljudski um, dolazi i do promjene savjesti. Papa Franjo je zaključio, da je za dobru budućnost čovječanstva potrebno poštivati istinu o ljudskom dostojanstvu. Demokraciju valja uporabiti za uspostavu razgovora o bitnim pitanjima stanja čovjeka.
Komunikacija se ne sastoji samo u prijenosu podataka, nego i u stvaranju uzgoja ili . Nadzor nad digitalnim programskim sustavima pomaže uspostavu javne predodžbe o stvarnosti i o poželjnoj budućnosti. Zato je presudno da traganje za istinom i poštivanje ljudskog dostojanstva usmjeruju takve sustave. Ljude za takav pristup treba odgajati i poučavati pa škole moraju imati presudnu ulogu.
Crkva je od vremena Rerum novarum zdušno štitila rad i radnike te se je suprotstavljala iskorištavanju rada. U zbilji, sprega automatizacije, robotike i umjetne umnosti mijenja sastav posla, koji valja obavljati. Radnici se najčešće moraju prilagođivati brzini i zahtjevima strojeva. Radnici često i gube posao. Kad bi se nositelji kapitala htjeli odreći visokih zarada i kad bi postali pripravni plaćati viši porez državi, pitanje nezaposlenosti bi se riješilo povećanom brigom države za ljude u potrebi.
Papa Lav XIV je zaokupljen zaštitom slobode od ovisnosti i od otržištenja („komercijalizacije“) života. Otržištenje života nosi opasnost od duševnih bolesti te od neprestane i brze promjene života ljudi. Tehnokratska duševnost smatra ljudsku osobu predmetom nadzora i izvorom koji treba sve bolje iskorištavati. Papa Lav XIV nabraja razne vrste ropstva, koje su stvorili digitalno gospodarstvo i umjetna umnost, u svijetu u kojemu, kako kaže Papa, „ništa nije netvarno ili čudesno“. Papa Lav XIV zahtijeva uklanjanje svake vrste ropstva, koje se raširilo u svijetu i bez unošenja u gospodarstvo i svijet umjetne umnosti.
Papa Lav XIV na samom kraju Poglavlja 4 otvara pitanje skupne odgovornosti za nastalo stanje i za budući razvitak svijeta. Papa opet spominje traganje za istinom u javnom životu, školovanje u digitalnom okruženju, preobrazbu rada, krhkost obitelji i nove oblike ropstva te kaže, da su sve te nevolje međusobno povezane. Sve te nevolje povezuje činjenica, da je tehnologija postala vrhovno mjerilo, pri čemu postoji opasnost, da se ljudi svedu na podatak, zupčanik u stroju ili u roba.
Papa naglašava, da Socijalni nauk Crkve upućuje poziv za uspostavu skupne odgovornosti. Papa traži dalekovidan pristup: ustanove koje upravljaju bez sputavanja ljudi; zaštita koja se pruža bez preuzimanja; poslovni sustavi, koji rad i dostojanstvo uzimaju kao mjerila poslovnog uspjeha; posrednici i školske ustanove, koje obnavljaju povjerenje i smisao za istinu; te građani, koji njeguju odgovornost, umjerenost, razlučivanje i smisao za istinu. Izumiteljstvo može samo tako pomoći cjelovit ljudski razvitak i ono ne smije postati izvor isključivanja i gospodstva.
Godinama prije pojave sustava umjetne umnosti došlo je do globalizacije poslovanja velikih korporacija, koja je pokrenula političku globalizaciju, koja se sastoji u povezivanju naroda i njihovih država. Došlo je do globalizacije naše vrste života.
Sad globalna vrsta steže obruč oko privatnog kapitala i oko američke geopolitike, koja služi svjetskom privatnom kapitalu. Papa Lav XIV kaže, da poslovni sustavi trebaju preuzeti odgovornost, tako što će rad i ljudsko dostojanstvo uzimati kao mjerila poslovnog uspjeha. To znači, da se kapital treba podložiti potrebama životnih zajednica i cijele naše vrste.
U svakoj političkoj zajednici postoje četiri izvora vlasti ili utjecaja: politika ili država, gospodarstvo, zaštita ili obrana i svjetonazor ili sustav uvjerenja. Ja sam pobornik zamjene kapitalizma politizmom, u kojemu politika objedinjuje ostala tri izvora vlasti. Ne dvojim, da zagovaranjem odgovornosti kapitala prema životnim zajednicama Papa prešutno zagovara politizam, kao što je prešutno nijekao kapitalizam, osuđujući sve njegove glavne vidike. Tražeći odgovornost poslovnih sustava ili privatnog kapitala za životnu zajednicu papa Lav XIV stavlja životnu zajednicu povrh države ili politike.
Na sve valja dodati pojavu Isusa iz Nazareta, koji je pod cijenu vlastitog života zagovarao razdvajanje države od svjetonazora. Kod Isusa je svjetonazor bio neovisan. „Caru carevo, Božje Bogu!“ Isus je za sebe rekao, da je „došao, kako bi svi imali život“. Isus je zagovarao zadovoljenje životnih potreba, a ne „ljudska prava“. Isus iz Nazareta je svoj život uložio u obnovu ljudskog životnog zajedništva, koje je bilo uklonjeno pojavom civilizacije 4.000 godina prije njegove pojave. Sadašnja civilizacija je privatni kapitalizam. Papa Lav XIV je okružnicom Magnifica Humanitas dobro usmjerio vrstu Homo sapiens.
Najnoviji komentari