Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta, koji su se bavili značajkama današnjeg svijeta, bavi najnovijom, velikom zbrkom u američkoj geopolitici, koja bi se ipak mogla prometnuti u preobrazbu. Po početnim izjavama novoizabranog američkog predsjednika moglo se je zaključiti, da će Amerika postati veledržavom putem prisvajanja tuđeg prostora: Panamskog kanala, Kanade, Grenlanda i Pojasa Gaze.

Ipak, predsjednik Trump i američki imenovani visoki dužnosnici s vremenom su počeli drukčije govoriti i postupati. Predsjednik Trump je zapodjenuo razgovor s predsjednikom Putinom, koji je trajao 90 minuta, a Trumpov slijedni razgovor s predsjednikom Zelenskim trajao je samo sedam minuta. Za razliku od nastojanja generala Kelloga, koji je bio postavljen za mirovnog posrednika za Rat za Ukrajinu, da mamcima i prijetnjama navede Rusiju na uspostavu primirja, novoimenovani američki državnici sad govore o uspostavi trajnog mira u Ukrajini i u Europi. Novi američki ministar obrane Pete Hegseth izrazito kaže, da povrat Ukrajini prostora koji je osvojila Rusija nije ostvarljiva svrha.

U razgovoru američkog i ruskog predsjednika pretresena su mnoga pitanja današnjice: Rat za Ukrajinu, uspostava mira u Europi, stanje na Bliskom Istoku, pitanje iranskog nuklearnog programa, umjetna umnost (AI), stanje Europe, obnova isporuke ruskog plina i ruske nafte Europi te druga pitanja. Uoči razgovora dvojice predsjednika dogovorena je razmjena zatvorenika, u kojoj su Rusi „na vjeru“ oslobodili američkog osuđenika Marca Fogela.

Američki predsjednik je naknadno predložio, da Rusija ponovo pristupi Skupini sedam (G7), jer je ona za predsjednika Obame bila isključena iz Skupine osam. (Njemačka ministrica vanjskih poslova kaže da će to spriječiti, a Rusi kažu da se „ne žele vraćati u povijest“.) Nedavno je Elon Musk, obraćajući se Svjetskom sastanku o vladanju državom (World Government Summit) u Dubaiju, izjavio da će Amerika „gledati svoja posla“ i da se neće upletati u unutarnje poslove drugih zemalja. Čini se, da su se dvojica predsjednika razumjela i da su se sporazumjela o budućoj suradnji.

Od svih poteza novoga američkog upravnog ustroja trajni su samo nametanje uvoznih trošarina i prijetnje njima. Iako je Amerika za trideset dana odgodila namet trošarina u stupnju 25% na robu koja se uvozi iz Kanade i Meksika, poslije toga je Amerika svim zemljama – Kanadi, Meksiku, zemljama Europske unije, Rusiji, Kini i ostalim zemljama svijeta – nametnula uvozne trošarine na čelik i aluminij od 25%. Poslije razgovora s ruskim predsjednikom američki predsjednik zagovara ponovnu uspostavu isporuka ruske nafte i ruskog plina Europi.

Predsjednik Trump je svoj telefonski razgovor s predsjednikom Putinom ocijenio kao „odulji i koristan“. Predsjednik Trump je dodao, da su on i predsjednik Putin raspravljali o snazi Amerike i o snazi Rusije te o uzajamnim dobrobitima koje bi im s vremenom donijela uzajamna suradnja. Predsjednici Amerike i Rusije razgovarali su 12. veljače ove godine, a njihovi ministri vanjskih poslova Marco Rubio i Sergej Lavrov razgovarali su 15. veljače o budućoj suradnji njihovih ministarstava. Razgovor ministara predložio je Marco Rubio.

Po svemu što se je dogodilo od uspostave novog američkog upravnog ustroja, čini se – iako se to ne može izrijekom tvrditi – da je američki predsjednik nakanio ukrotiti vodstvo Europske unije i njegova ortaka predsjednika Zelenskog. To se može zaključiti po izjavama američkog ministra obrane, koji je otvoreno i neuvijeno dodatno rekao, da je članstvo Ukrajine u Atlantskom savezu neostvarljivo i da ne treba očekivati sudjelovanje američkih postrojbi u jamčenju mira u Ukrajini. Usto je američki tajnik za obranu prepustio britanskom kolegi Johnu Healeyju vođenje NATO-ove takozvane Ramštajnske skupine za vojnu pomoć Ukrajini.

Tomu valja dodati dva govora američkog podpredsjednika J. D. Vancea u Europi. U govoru na Svjetskom sastanku o umjetnoj umnosti u Parizu američki podpredsjednik je oštro napao Europsku uniju, zbog ograničavanja djelovanja i teškog financijskog kažnjavanja američkih privatnih („društvenih“) mreža. U svojem govoru na Konferenciji o zaštiti u Münchenu J. D. Vance je oštro napao Europsku uniju, zbog napuštanja demokratskih načela, koja se prvobitno očituju u prihvaćanju izborne volje naroda, građana ili glasača.

Američki podpredsjednik naveo je riječi jednog bivšeg povjerenika EU, koji je izjavio, da je bilo hvalevrijedno poništavanje izbora u Rumunjskoj u prosincu prošle godine kad je u prvom kolu izbora najbolje prošao Călin Georgescu, koji je bio ozloglašen kao protiveuropski i proruski kandidat. Navedeni europski povjerenik je usto izjavio, da treba poništiti izbore i u Njemačkoj, ako ishod ne bude povoljan za Europsko povjerenstvo. Vladini mediji i mediji uvriježenih političkih krugova u Njemačkoj pripisali su J. D. Vanceu simpatije prema stranci Alternativa za Njemačku (AfD), koju se zna nazivati neonacističkom. Američki podpredsjednik se je nedavno u Münchenu sastao s Alice Weidel, supredsjednicom AfD-a.

U novom američkom upravnom ustroju osim nastojanja nametanja uvoznih trošarina jaka je i žudnja za mirom. To je trajna crta američke republikanske politike. Demokrati su počinjali ratove, a Republikanci su ih privodili kraju nakon vidnog neuspjeha ratovanja. Primjerice, Korejski rat je počeo za vladavine predsjednika-demokrata Trumana 1950. godine. Po izboru za predsjednika u studenomu 1952. godine general Dwight Eisenhower posjetio je Japan, kako bi se kod američkih zapovjednika u Koreji raspitao za stanje rata u toj zemlji. Staljin je umro 5. ožujka 1953. godine pa su novi sovjetski prvak Nikita Hruščov i predsjednik Eisenhower već 1. srpnja 1953. godine sklopili korejsko primirje, koje i sad traje.

Rat u Vijetnamu zapodjenuo je demokrat John Kennedy, a razbuktao ga je predsjednik-demokrat Lyndon Johnson. Predsjednik Kennedy je 1960. godine broj američkih „savjetnika“ u Vijetnamu povećao od 900 na 16.000. Prema Američkom državnom arhivu u Vijetnamskom ratu poginulo je 58.220 vojnika. Rat u Vijetnamu kraju je priveo predsjednik-republikanac Richard Nixon.

Predsjednik-republikanac Ronald Reagan je bez rata odnosno putem politike porazio Sovjetski Savez, što je dovelo do rasapa te višenarodne političke tvorevine.

Istinabog napad na Afganistan počeo je predsjednik-republikanac George W. Bush ubrzo poslije napada al-Qaede na tornjeve-blizance u New Yorku, ali pod nazivom rata protiv terorizma. Politika i geopolitika Georgea W. Busha bila je zapravo politika neokonzervativaca (Cheney, Rumsfeld, Wolfowitz, Abrams, Perle, Bremer, Feith). Okončanje rata u Afganistanu upriličio je predsjednik Trump 2020. godine dogovorom s Talibanima. Sramotno američko povlačenje iz Afganistana upriličio je predsjednik-demokrat Joe Biden.

Američke obavještajne službe izvele su pod predsjednikom Obamom niz „obojenih revolucija od 2011. godine, kojima je rečenom svrhom bila „izgradnja države“ i koje su u tim zemljama bile stvorile političku zbrku. Posebno je teško stradala Ukrajina, u kojoj je državni udarac 2014. godine konačno doveo do velikog europskog rata, koji ovih dana državni ustroj predsjednika-republikanca Donalda Trumpa kani privesti kraju u dogovoru s Rusijom.

Ipak, iako su početne izjave američkog predsjednika i njegovih dužnosnika stvorile zbrku, kao putokaz za izlazak iz te zbrke mogu poslužiti postupci predsjednika Trumpa i njegovih ministara. Prvo, predsjednik Trump je iz svoje potrebe razgovarao s predsjednikom Putinom. Drugo, američki državni tajnik Marco Rubio poslovno je razgovarao s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. U ministarskom razgovoru dogovorena je obnova punih diplomatskih odnosa Rusije i SAD, što je za Rusiju izuzetno važno, jer je predsjednik Obama potkraj svoju vladavine 2016. godine protjerao mnoge ruske diplomate i zaplijenio niz ruskih zgrada u kojima su bili smješteni ruski konzulati.

Sergej Lavrov i Marco Rubio te ruska i američka izaslanstva sastali su se u Saudijskoj Arabiji, kako bi dogovorili pojedinosti sastanka predsjednika Trumpa i Putina u Saudijskoj Arabiji vjerojatno do kraja mjeseca veljače ove godine. Na sastanku na vrhuncu u Saudijskoj Arabiji bit će postavljena načela i okvir buduće opće suradnje Rusije i SAD, kojoj bi samo jedan vidik bila uspostava mira u Ukrajini i u Europi. Sastanku na vrhuncu bi se možda mogao naknadno priključiti i netko iz Ukrajine, ali jamačno neće sudjelovati Europska unija. (Ministar Lavrov je objasnio zašto za pregovaračkim stolom nema mjesta EU: Unija se zauzima za nastavak rata, a ne za uspostavu mira u Ukrajini. Usput rečeno, mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó upozorio je SAD, da će Europska unija ometati i potkopavati mirovne pregovore. Szijjártó to zna, jer je dnevno u doticaju s europskim ministrima.)

Predsjednik Trump se je u Bijeloj kući sastao s japanskim premijerom Shigeru Ishibom 7. veljače, a s indijskim premijerom Narendrom Modijem 13. veljače ove godine. Ipak, zanimljivo je to, da se očekuje da će prvi sastanak američkog predsjednika izvan Amerike biti s ruskim predsjednikom Putinom. Očito je, da američki predsjednik veliku važnost daje poboljšanju i uređenju odnosa SAD i Rusije.

Po svemu sudeći, doći će do uspostave dobrih odnosa Rusije i SAD. Takvi odnosi su vladali i za prvog predsjedničkog razdoblja Donalda Trumpa. Te odnose je pokvarila nametljiva i napadačka politika predsjednika Bidena posebice nakon neutemeljenih optužbi Demokrata, da je „Trumpa u Bijelu kuću doveo Putin“. Popravak odnosa SAD i Rusije je samo sredstvo sadašnjeg upravnog ustroja SAD. Po meni, krajnja svrha popravka odnosa dviju od tri spomenute svjetske velesile je odvajanje Rusije od Kine. Amerika u usponu Kine vidi veliku pogibelj za sebe, iako je Kina samo takmac Americi, a ne i protivnica.

Bidenov upravni ustroj je nastojao odvojiti Kinu od Rusije u uzaludnom nastojanju, da se „Rusiju bez kineske potpore“ lakše svlada Ratom za Ukrajinu. To nastojanje nije uspjelo i nije moglo uspjeti, jer su Rusija i Kina već bile uspostavile uspjele strategijske i susjedske odnose. Kina je za Rata u Ukrajini i za teških kazni, koje je Zapad bio nametnuo Rusiji, pomogla Rusiji nabavljajući jeftino i za svoj probitak energente. Ipak, Rusija i Kina – kao jedine sadašnje svjetske velesile unutar udruge BRICS – su ortakinje u nezaustavljivom stvaranju novog uređenja svijeta, koje će počivati na dvostranoj (bilateralnoj) suradnji svih naroda svijeta i njihovih država. Novi svijet opće suradnje naroda je nužna zamjena za donedavnu američku hegemoniju, koju su američki neokonzervativci nastojali obnoviti pod predsjednikom Joeom Bidenom. Kina i Rusije imaju dužnost posvemašnje uzajamne suradnje.

Samo od sebe nameće se pitanje: Što Americi preostaje kad bude uvidjela, da njezina nakana razdvajanja Rusije i Kine ne uspijeva? Jedna mogućnost je pristup Amerike Svjetskoj većini, koju predvodi BRICS, koji već okuplja više od polovice svjetskog pučanstva i više od polovice svjetskih potrošača. Mislim, da će Amerika udariti tim putem.

Druga mogućnost je podizanje novoga svjetskog rata, ali je sadašnji američki upravni ustroj pokazao, ne samo da se kani novog rata, nego i da postojeći besmisleni rata Zapada protiv Rusije predano privodi kraju. Smatram, da sadašnje republikansko odustajanje od Rata za Ukrajinu nije samo volja Republikanaca, nego da ono postaje voljom cijelog uvriježenog političkog sloja Amerike. Nije li naša vrsta nepovratno globalizirana? U globalnoj vrsti Homo sapiens svaki rat je „građanski rat“. Amerika isto može nešto naučiti. Amerika bi se o dvjesto pedesetoj obljetnici svojeg osamostaljenja od Britanije 1776. godine trebala osloboditi opsjene svoje iznimnosti i osloboditi potrebe da ima neprijatelje.

Continue Reading

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi američkim olakim i lakomislenim izricanjem gospodarskih kazni poćudnim i nepoćudnim državama diljem svijeta. Amerika već dugo pod gospodarskim kaznama drži Sjevernu Koreju, Kubu i Venezuelu. Od 2014. godine pod sve težim kaznama drži Rusiju, a od 2018. godine i Kinu. Američkim kaznama vjerno se pridružuju i zemlje Europske unije. U minulim tjednima američke uvozne trošarine pogodile su Americi susjedne zemlje Meksiko i Kanadu, koje s Amerikom imaju slobodno trgovinsko područje USMCA. Nedavno su povišene kazne Kini, a SAD su najavile i izricanje uvoznih trošarina poslušnoj Europskoj uniji. Takve kazne pogađaju narode kažnjenih zemalja, ali i pučanstvo zemalja koje ih jedinačno ili skupno (EU) izriču.

Koji god lažni razlog izricanju uvoznih trošarina američki državni ustroj navede, pravi razlog izricanju uvoznih trošarina (Meksiko, Kanada, Kina, EU) je manjak u robnoj razmjeni SAD s većinom zemalja svijeta, posebice s EU, Kanadom, Meksikom i Kinom, koje su Americi najjači trgovinski ortaci.

Ipak, pravi razlog američkom manjku u robnoj razmjeni sa svijetom je nedostatak američkih proizvoda zasnovanih na suvremenoj tehnologiji. Amerika zaostaje posebice za Kinom, primjerice, u istraživanju Svemira; u proizvodnji brzih vlakova, teških strojeva za postavljanje prijevozne podloge, električnih automobila i električnih akumulatora, vjetrenih turbina i fotonaponskih ploča; u zbiljskoj uporabi umjetne umnosti u gradnji autocesta, u upravljanju lukama, gradskim prijevozom, međugradskim prijevozom; te u području satelitskih komunikacijskih sustava. Stoga, po meni, američko pomodno nametanje uvoznih trošarina zemljama diljem svijeta neće pomoći Americi uravnotežiti međunarodnu robnu razmjenu. Nametanje uvoznih trošarina neće samo od sebe osposobiti Ameriku, da pravi suvremene proizvode, kakve traži svjetsko tržište ili tržište Svjetske većine.

Izricanjem gospodarskih kazni u obliku naplate uvoznih trošarina Amerika svoje gospodarske takmace proglašuje američkim političkim neprijateljima. Njih se u stvari udaljuje s američkog tržišta i isključuje iz američkog svijeta. Taj postupak je oprečan ne samo slobodi (svjetskog) tržišta, nego i jednoj od temeljnih postavki kapitalizma: slobodnomu poslovnom nadmetanju korporacija, koje su u zapadnom kapitalizmu ponajviše privatne. Iako su prije, u vrijeme jakih nacionalnih država, kapital i politika bili spregnuti i međuovisni, velika usredotočenost kapitala u SAD pretvorila je politiku te zemlje u sluškinju i sredstvo kapitala. Politika zna biti isključiva kao i kapital. Politika SAD pretvara u neprijateljice mnoge Americi dosad prijateljske zemlje.

Globalizacija poslovanja velikih korporacija, koju je potaknula Amerika donijela je sama od sebe i globalizaciju vrste Homo sapiens odnosno političku globalizaciju svijeta. Svijet osim poslovne globalnosti ima i političku globalnost. Manjak u američkoj međunarodnoj robnoj razmjeni posljedica je obiju globalizacija, i poslovne i političke. Američko nametanje uvoznih trošarina i prijateljskim i neprijateljskim zemljama predstavlja političko upletanje (američkog) kapitala u svjetske poslovne odnose. Ipak, i ostatak svijeta – Meksiko, Kanada, Europske unija, Kina i zemlje Svjetske većine – ima svoju politiku i svoja politička sredstva. Jedno od sredstava ostatka svijeta je određivanje uvoznih protivrošarina na američke proizvode, a drugo je usmjerivanje robne razmjene mimo Amerike, u zemlje koje nisu opsjednute nametanjem uvoznih trošarina i koje nerado nameću uvozne trošarine.

Glede prvog sredstva, Kanada je bila uvela protivtrošarine u stupnju od 25% na uvoz američkih proizvoda do vrijednosti 155 milijardi kanadskih dolara. Budući da je kao razlog nametanju uvoznih trošarina na kanadske proizvode Amerika navela otvorenost kanadske granice za krijumčarenje ljudi, oružja i narkotika, kanadski uzvrat na američke trošarine donio je odgodu uvođenja američkih trošarina trideset dna, ali je Kanada pristala uputiti svoju vojsku na granicu s Amerikom, kako bi se spriječilo ili bar smanjilo krijumčarenje preko kanadsko-američke granice. Upućivanje kanadske vojske na granicu sa SAD trebalo je početno dogovoriti bez nametanja trošarina.

U primjeru Meksika bilo je teže, jer je predsjednik Trump jednom od svojih brojnih izvrših zapovijedi meksičke udruge za raspačavanje narkotika proglasio terorističkim organizacijama, što SAD nosi pravo vojnih napada na te udruge. Krijumčarenje ljudi, oružja i narkotika bilo je i u Meksiku izlikom za nametanje uvoznih trošarina na meksičke proizvode u stupnju od 25% vrijednosti proizvoda. Meksička predsjednica Sheinbaum nije odgovorila protivtrošarinama kao što je učinila Kanada, ali ih je najavila i pozvala SAD na suradnju i dogovor. Predsjednik Trump je u primjeru Meksika odgodio uvođenje trošarina isto 30 dana, jer je Meksiko pristao uputiti vojne postrojbe na meksičko-američku granicu. Upućivanje meksičke vojske na granicu sa SAD trebalo je početno dogovoriti bez nametanja trošarina, posebice zato, što su SAD na granicu već bile uputile svoje vojne postrojbe.

Glede drugog sredstva obrane od američkih trošarina Kanada već poduzima mjere smanjena ovisnosti svojeg gospodarstva o golemomu američkom tržištu. Kanada pojačava prijevoz nafte od nalazišta u saveznoj državi Alberta do luka na obali Tihog oceana. Dok je prije izvoz kanadske nafte u SAD iznosio 3,5 milijuna bačava dnevno, Kanada već do Tihog oceana prevozi milijun bačava nafte dnevno. Kanada je četvrti najveći proizvođač nafte na svijetu (6%) iza SAD (21%), Saudijske Arabije (11%) i Rusije (11%). Kanada ima treće najveće svjetske pričuve nafte u svijetu. Kanada će izvoz nafte sve više usmjerivati u Aziju, posebice u Japan i Kinu. Kanada je počela strategijske pregovore i s Europskom unijom.

Meksiko je nedavno napravio ugovor o slobodnoj trgovini s Europskom unijom i ima strategijsko ortaštvo s Kinom, koja će znatno ulagati u meksičku prijevoznu podlogu i u Meksiku uspostaviti proizvodnju električnih vozila za sjevernoameričko i za južnoameričko tržište. Kina i Meksiko prave zajednički institut za smišljanje i proizvodnju električnih vozila. Meksiko nedvojbeno postaje pravom industrijskom velesilom, jer američke automobilske korporacije već dugo u Meksiku proizvode automobile za domaće, američko tržište.

Primjeri odgovora Meksika i Kanade na američko nametanje uvoznih trošarina pokazuju, da je Svjetska većina  već pripravna za uspio otpor američkom političkom i gospodarskom nasilju. Izvan SAD postoji golem, većinski dio svjetskog tržišta, koji omogućuje slobodnu i nesmetanu trgovinsku, industrijsku i ulagateljsku suradnju među narodima i njihovim državama. Sad zemlje BRICS-a okupljaju više od polovice svjetskog pučanstva ili svjetskih potrošača. Tim tržištem ne mogu upravljati ni američki kapital ni američka politika, posebice zato što se plaćanje za isporučenu robu uvelike obavlja u mjesnom novcu članica. Kina plaćanje za više od polovice svoje robne razmjene obavlja u juanima ili renminbijima (narodnom novcu).

Amerika je dugo nastojala zavladati zemljama Svjetske većine putem poslovanja svojih korporacija, jer su američke korporacije bile najjače korporacije na svijetu ili na nekadašnjem svjetskom tržištu. Ipak, tehnološkim, industrijskim, trgovinskim i financijskim usponom Kine snaga američkih korporacija i njihova tehnološka prednost su se razmjerno smanjile.

Uz takav međusobni odnos snage američkih i kineskih korporacija, američko gospodarstvo i američko političko gospodstvo nad svijetom su se nastojali spasiti usiljenim razvitkom umjetne umnosti ili inteligencije (AI) i držanjem američke prednosti u tom području. Nedavna objava kineskog sustava umjetne umnosti DeepSeek R1 – koji ima otvoren i besplatan programski sustav – znatno je smanjila ili uklonila prednost američkih korporacija i u tom području visoke tehnologije. (Nagađa se da sustav DeepSeek R1 nije uradak malog poduzeća DeepSeek, nego proizvod goleme korporacije Huawei, koja prednjači u komunikacijskim mrežama 5G i u najnovije vrijeme u mrežama 6G. Osim toga objavljeno je, da je i golema tehnološka i trgovinska mreža Alibaba napravila svoj sustav AI.)

Poslije prodora kineskih korporacija u područje umjetne umnosti američka država se prihvatila dolara kao svjetskog pričuvnog novca i kao sredstva gospodarskog vladanja svijetom. Ipak, američki financijski sustav se nalazi pred slomom zbog silnih dugova rasipne američke države, koja samo ove proračunske godine (1. listopada 2024. – 30. rujna 2025.) mora isplatiti 3,6 trilijuna dolara dospjelih državnih obveznica, koje su prodali dosadašnji američki upravni ustroji. Amerika bi trebala prodati nove obveznice, kako bi podmirila državne dugove, a sadašnji vlasnici američkih državnih obveznica, ponajviše Japan i Kina, ni ne pomišljaju kupiti nove, nego nastoje prodati obveznice koje su ranije kupili.

Usto, Amerika je svoj novac pretvorila u oružje kojim napada nepoćudne države pa se ostale države plaše, da bi im Amerika mogla „smrznuti“ ili čak zaplijeniti dolarske pričuve. Ostale države su običavale držati u pričuvi američke dolare, jer su prekogranično plaćanje obavljale ponajviše u američkim dolarima, a sad ubrzano prelaze na plaćanje u mjesnom novcu. Svijet okreće leđa američkom dolaru.

U najnovije vrijeme, poslije drugog ustoličenja Donalda Trumpa za američkog predsjednika, američki državni ustroj se pomamio za tuđim zemljopisnim prostorom. Amerika će nastojati u svoje vlasništvo vratiti Panamski kanal, koji postupno umire zbog smanjenog dotoka svježe vode s kopna. Broj brodova koji sad dnevno prolaze Kanalom smanjen je od nekadašnja 34 broda na 24. Usto, nova meksička željeznica, koju je dao osuvremeniti predsjednik López Obrador, preuzela je od Panamskog kanala ozbiljan dio prijevoza spremnika (kontejnera). Amerika pošto-poto želi prisvoji Grenland, a predsjednik Trump opetovano prijeti pretvaranjem Kanade u 51. američku državu.

Ipak, u nadmetanju sa svijetom nema zamjene za ulaganje u razvitak tehnologije i u pravljenje suvremenih proizvoda. Nedavno je američka vlada objavila utemeljenje državnog ulagateljskog zavoda ili fonda, kakvi postoje u mnogim državama. Odredba državnih ulagateljskih zavoda govori o ulaganju u tvarne i financijske vrijednosti kao što su dionice, obveznice, nekretnine, dragocjene kovine te o inačnom ulaganju u dioničke fondove ili u posebne fondove, koji jamče visok povrat na uložene vrijednosti. Međutim, u opisu djelovanja državnih ulagateljskih zavoda nema riječi o ulaganju u razvitak tehnologije i u izumiteljstvo. Najpoznatiju svjetski državni ulagateljski zavodi su norveški, kineski i singapurski s ulozima od jednog do dva trilijuna dolara. Ukupan kapital triju dosadašnjih najjačih američkih područnih ulagateljskih zavoda je samo 144 milijarde dolara.

Amerika obilazi oko razvitka tehnologije „kao mačak oko vruće kaše“. Ona čini sve kako se ne bi upustila u prirodno gospodarsko nadmetanje s ostalim državama. Takav pristup Amerike posljedica je njezine opsjednutosti uporabom državne politike i vojne sile. Ta opsjednutost Amerike dolazi od njezina osjećaja ili od njezine zadojenosti vlastitom iznimnošću. Međutim, svijet se silno promijenio od globalizacije poslovanja korporacija i od političke globalizacije naše vrste. Nestao je svijet hegemonije jedne sile, a nastaje svijet dvojne ili bilateralne suradnje naroda i njihovih država. Sadašnje nevolje u svijetu i u jedinačnim narodima dolaze od prelaska svijeta iz hegemonije u svijet posvemašnje suradnje. Vrsta Homo sapiens postaje organizmom ili zajednicom, a zajedništvo je baština i biološke evolucije života i kulturne evolucije čovjeka.

Continue Reading

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi gospodarskim ratovanjem putem uvoznih trošarina na proizvode koje Americi isporučuju prostorno bliske i udaljene te politički bliske i neprijateljske zemlje. Razlozi američkom nametanju uvoznih trošarina su različiti.

U primjeru Meksika i Kanade razlog je otvorenost granica s tim zemljama te opako krijumčarenje ljudi, oružja i narkotika. Namet trošarina Kini opravdava se državnim poticajima, koje dobivaju kineska poduzeća, što priječi čestito trgovanje i zdravo međunarodno nadmetanje. Američki namet uvoznih trošarina na proizvode Europske unije nazvan je pravim imenom: Amerika s Europom ima nepovoljnu trgovinsku razmjenu. To je pravi razlog i za namet trošarina drugim spomenutim zemljama.

Pravi razlog američkom manjku u razmjeni robe i usluga sa svijetom je zaostajanje Amerike u razvitku tehnologije, koji bi korporacijama trebao omogućiti pravljenje proizvoda koje svijet traži. U tomu mnoge velesile pretječu Ameriku. Primjerice, Indija prednjači u kemijskoj i farmaceutskoj  industriji te u proizvodnji i izvozu računalnih programa. Rusija stalno napreduje u proizvodnji oružja i obrambenih sredstava te u području mirnodopske uporabe nuklearne energije.

Kina prednjači u postavljanju prijevozne podloge (ceste, željeznice, luke); u proizvodnji brzih vlakova, vjetrenih turbina, fotonaponskih ploča i električnih automobila; u odpustinjavanju pustinja i uporabi svemirskih komunikacijskih sustava u poljodjelstvu; u zbiljskoj uporabi umjetne umnosti (AI) za upravljanje lukama te međugradskim i gradskim prijevozom; u brodogradnji, istraživanju Svemira i razvitku vojne tehnologije; te u uspostavi opskrbnih mreža za svoju industriju, koja je daleko prva industrija u svijetu.

Ipak, Amerika je dugo prednjačila u razvitku tehnologije od Morseova izuma brzojava 1835. godine i uspostave prve brzojavne veze između Washingtona i Baltimorea 1844. godine, iako je prva brzojavna veza bila uspostavljena u Engleskoj između Londona i Birminghama 1838. godine. Brzojav se počeo naveliko rabiti u željezničkom prijevozu i u vojne svrhe. Uslijedili su izumi riječnih brodova s pogonom na kotače s lopaticama, telefona, izmjenične struje i bežičnog prijenosa energije (Nikola Tesla) 1888. godine te filma 1895. godine. Amerika je prednjačila u razvitku tehnologije i pravljenju traženih proizvoda do sadašnjeg političkog, gospodarskog i tehnološkog uspona Kine.

Predvodništvo Amerike bilo je najupadnije poslije Drugoga svjetskog rata kad je Amerika preuzela i njemačku ratnu i mirnodopsku tehnologiju te njemačke stručnjake koje su je bili razvili. (Amerikanci su u gradu Puchheimu okupljali vodeće njemačke stručnjake za raketarstvo, zrakoplovstvo, fiziku, kemiju i biologiju. Neki izvori tvrde, da je za to okupljane bio od braće Dulles zadužen Richard Nixon, koji za taj dobro obavljen posao bio navodno nagrađen izborom u Predstavnički dom Kongresa 1946. godine. Za okupljanje i „izvlačenje“ stručnjaka iz Austrije navodno je bio zadužen dr. Krunoslav Draganović.)

U Pentagonu je neposredno poslije rata bila upriličena izložba njemačkih proizvoda pa su mnoge američke korporacije preuzele i osuvremenile mnoge njemačke proizvode. Korporacija Ampex preuzela je njemački magnetofon na žicu i osuvremenila ga magnetskim zapisima na celuloidnu vrpcu, koja je imala nanos, koji se dao magnetizirati. (Pisac je za njemačke okupacije svojeg grada slušao zabilježene poruke, koje su putem njemačkih magnetofona bile razglašavane građanima.)

Sadašnje tehnološko zaostajanje Amerike u mnogim industrijskim područjima za Kinom, Indijom i Rusijom počelo je u prošlom stoljeću kad se je u Americi počela razvijati zabavljačka industrija (Hollywood, Las Vegas, Broadway). Uslijedio je razvitak ili uvoz privatnih („društvenih“) mreža, kojima je prva svrha zabava korisnika. Najbogatije američke korporacije bile su Facebook i Twitter. Posebno mjesto zauzima kineska mreža TikTok, koju se neprekidno sumnjiči za prenošenje osobnih podataka korisnika i osjetljivih podataka korporacija Komunističkoj stranci Kine. Američke privatne mreže se poslije sramote koje su doživjele političkim svrstavanjem uz Demokrate sad nazivaju Meta i X.

Navest ću dva dobra primjera kineskog smišljanja i pravljenja proizvoda temeljem nove tehnologije, kakve traži svjetsko tržište ili kakvi mu se nude. Odmah ću spomenuti to, da se je svjetsko tržište promijenilo od svoje uspostave 1995. godine kad je utemeljena Svjetska trgovinska organizacija (WTO). U stvari su stvorena dva „svjetska“ tržišta: zapadno tržište i tržište Svjetske većine, koje predvode zemlje BRICS-a, koji odnedavno okuplja polovicu svjetskog pučanstva odnosno svjetskih potrošača. Ta tržišta su područja ili sfere utjecaja velikih sila, kao što je bilo za Hladnog rata.

Prvi primjer kineskog smišljanja, pravljenja i prodaje novih proizvoda na osnovi suvremene tehnologije su bicikli s pogonom na vodik. Ti bicikli mogu s jednim spremnikom vodika prevaliti ukupno 50 kilometara, a mogu razviti brzinu do 25 km/sat. Bicikle pokrenu vozači uporabom nožnih papučica, ali se ubrzo sam od sebe uključi pogon na vodik. Bicikli imaju svoj informacijski sustav u koji je uključen i satelitski sustav GPS, koji bilježi stazu koju prevali bicikl, ali i koji sam od sebe javlja službi za održavanje mjesto na kojemu se nalazi bicikl, kojemu će se uskoro isprazniti spremnik. U Kini se bicikl prodaje po pristupačnoj cijeni.

Drugi primjer kineskog smišljanja, pravljenja i prodaje novih proizvoda na osnovi suvremene tehnologije su električni kamioni za miješanje i prijevoz betona. Ti kamioni imaju i do šest osovina za kotače pa su prikladni ta vožnju uz gradilišta. Elektronički sustav upravljanja kamionima-miješalicama omogućuje vozačima vrlo lagano upravljanje. Prošle godine u svijetu je prodano nešto više od tisuću kamiona-miješalica, od kojih kineski električni kamioni čine više od 50%.

Američka država, američke korporacije i američki mediji minulih godina opsjednuti su presudnom ulogom umjetne umnosti ili inteligencije (AI). U SAD se smatra, da će predvodništvo Amerike u području AI jamčiti gospodstvo zapadnog gospodarstva. Riječ je uistinu o nastojanju da se obnovi američki monopol u području računalstva, komunikacija i upravljanja složenim poslovnim, upravnim i vojnim sustavima. Skrivanje američkog tehnološkog razvitka u rov umjetne umnosti je jedino što je preostalo američkom gospodarstvu.

Premijer Velike Britanije je nedavno proglasio, da će njegova zemlja uskoro postati velesilom u području umjetne umnosti, za koji proglas premijer nema nikakvu zbiljsku osnovu. (Nedavno je premijer Sir Keir Starmer u Kiivu potpisao stogodišnji sporazum u općoj suradnji s Ukrajinom, u kojemu se predviđa pristup Ukrajine Atlantskom savezu.)

Međutim, nedavno su zapadna opsjena umjetnom umnošću i nastojanje Zapada da tako gospodari svjetskim gospodarstvom pretrpjeli težak udarac, koji im je zadala mala kineska početnička korporacija DeepSeek. Korporacija ima samo dvjesto zaposlenika, a sastavljanje računalnih sustava im nije bio posao.

Bitne značajke sustava DeepSeek R1 su: (1) otvorenost programskog sustava, što znači da korisnici mogu slobodno preinačivati program i ugađati ga svojim posebnim potrebama; (2) pružanje korisniku ne samo gotova uratka, nego i cijelog sadržaja, na koji se izradba uratka oslanja; i (3) niska odnosno beznačajna mjesečna naknada za uporabu sustava u iznosu od 6 američkih dolara. Korporacija DeepSeek je objavila, da joj je ukupan izdatak izradbe sustava bio samo 6 milijuna dolara. Sustav DeepSeek R1 si može priuštiti svaki korisnik mobitela, računala, Interneta i elektroničke pošte.

Posljedica objave sustav DeepSeek R1 bio je pad dionica korporacije NVIDIA na trgovištu dionicama Nasdaq u jednom danu 600 milijardi američkih dolara. NVIDIA proizvodi snažne integrirane sklopove za AI. To je najveće dnevno smanjenje vrijednosti jedne korporacije u povijesti američkog trgovanja dionicama. Objavu sustava DeepSeek R1 predsjednik Trump je nazvao „pozivom na buđenje“ američke informatičke industrije. Predsjednik je za utjehu Amerikancima rekao, da su mu kineski politički prvaci rekli, da Amerika ima najbolje svjetske znanstvenike.

Dana 29. siječnja ove godine dogodila se je teška zračna nezgoda nad Washingtonom, političkim središtem Amerike. Sudarili su se helikopter Black Hawk američkog ratnog zrakoplovstva i zrakoplov Bombardier američke zračne tvrtke American Airlines. U zrakoplovu je bio 60 putnika, a u helikopteru tri zrakoplovca. Čini se, da su upravljači prometom oko zračne luke prekasno zapovjedili helikopteru, da poveća visinu i da slijedi zrakoplov.

Zračna nezgoda u Washingtonu i udarac koji je doživjela američka industrija umjetne umnosti pokazuju, da su u Americi opće prilike toliko nesređene i da je američko gospodarstvo toliko tehnološki zaostalo, da SAD svoj utjecaj u svijetu ne mogu poboljšati ni novim svjetskim ratom, kao što su to postigli u Drugomu svjetskom ratu. Americi je kasno i za rat.

Iako su uređivanje prijevoza i postavljanje prijevozne podloge te državna ulaganja u tehnologije jedini i pravi put Amerike u budućnost, američki predsjednik Donald Trump je za glavno sredstvo obrane i sređivanja Amerike odabrao nametanje uvoznih trošarina na tuđe proizvode i usluge ili prijetnju nametom trošarina. Za svojega prvog predsjedničkog razdoblja Donald Trump je sjevernokorejskog predsjednika Kim Jong-una nazvao „Čovjek raketa“ (Rocket Man) pa bi se sad predsjednika Trumpa moglo nazvati „Čovjek Trošarina“ (Tariff Man).

Namet uvoznih trošarina može pomoći političkom kroćenju pojedinih zemalja kao što je bilo u primjeru Kolumbije kad je kolumbijski predsjednik Gustavo Petro odbio prihvatiti američki vojni zrakoplov, koji je trebao dopremiti kolumbijske prekršitelje, koji su bili nezakonito ušli u Ameriku. Predsjednik Petro je nakon prijetnje trošarinama poslao u SAD predsjednički zrakoplov, da „dostojno“ doveze u Kolumbiju njezine protjerane građane. Takav pristup predsjednika Trumpa nije uspio u primjerima Kanade i Meksika, koji su Americi zaprijetili protivmjerama. Pravo govoreći, predsjednik Trump se razmeće nametom uvoznih trošarina. Po tomu se čini, da je Donald Trump jesenas bio pobjednik na svjetskim, a ne na američkim izborima.

Američko prekomjerno, nepredvidljivo i široko nametanje uvoznih trošarina navest će mnoge zemlje, da se klone trgovanja s Amerikom. To će prvo učiniti Meksiko i Kanada. Meksiko je već napravio strategijski ugovor s Europskom unijom, a EU već pripravlja takav sporazum s udrugom Mercosur, koju čine Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Ekvador, Kolumbija, Paragvaj, Urugvaj i Venezuela. Mnoge trgovinske ortakinje Amerike će nastojati raspačati svoju trgovinu na više zemalja i područja, kako ne bi bitno ovisile o trgovini s Amerikom te kako se Americi ne bi isplatio namet uvoznih trošarina.

Predsjednik Trump je stavio uvozne trošarine „na veliko zvono“ i unaprijed upozorio mnoge zemlje na dolazeću pogibelj. S druge strane, zemlje Svjetske većine se putem BRICS-a sve više međusobno povezuju. SAD se nametom uvoznih trošarina same trgovinski izoliraju ili otoče. Zemlje koje ugrožava namet američkih uvoznih trošarina nalaze u BRICS-u ili pod okriljem BRICS-a luku spasa. Američki namet trošarina naudit će najviše Americi.

Predsjednik Trump uzalud nastoji poboljšati i uravnotežiti američku vanjskotrgovinsku razmjenu putem široke uporabe uvoznih trošarina. Novo prikupljanje gotovine putem uvoznih trošarina u Vanjsku poreznu upravu, koja se upravo uspostavlja u SAD bit će sve oskudnije kako vrijeme bude odmicalo. Naplata uvoznih trošarina neće poslužiti kao osnova za ulaganja, koja su potrebna Americi prvobitno za postavljanje suvremene prijevozne podloge i za razvitak tehnologije. (Kina ima zamjernu domaću prijevoznu podlogu, a već deset godina putem Pothvata ceste i pojasa postavlja svjetsku prijevoznu podlogu, koja će povezati u najmanju ruku Aziju, Afriku i Europu. Pothvat ceste i pojasa već je dosegnuo i Južnu Ameriku.)

Spas za Ameriku je u smišljenom državnom ulaganju u osuvremenjivanje prijevozne podloge i u napredak tehnologije. (Tako postupa Kina.) Država zna bolje od jedinačnih privatnih korporacija što je životnoj zajednici potrebno odnosno što je potrebno politici, gospodarstvu, zaštiti i pučanstvu zemlje.  To posebice vrijedi, ako se uzme u obzir, da je svijet nepovratno politički globaliziran. Politički globaliziranom svijetu nije potrebno ni omeđivanje drugih zemalja ni samoomeđivanje, koje nastoji provesti Amerika. Svojim namjeravanim postupcima Trumpova Amerika će od sebe otuđiti i odbaciti Europu, s kojom je dosad činila Zapad. Amerika se mora upustiti u reglobalizaciju poslovanja svojih korporacija. (Već se govori i piše o Zapadnoj Euraziji.)

Amerika je politički i gospodarski nesređena zemlja i ona više ne može nametati svoju volju ostatku svijeta. Americi je kao komad kruha potrebna suradnja s ostalim zemljama, ali se Amerika za takvu suradnju treba osposobiti sređivanjem svojeg stanja te uređivanjem gospodarstva putem postavljanja cjelovite prijevozne podloge i putem snažnog općeg napretka u tehnologiji. Ukopavanje američkog gospodarstva u rovove pa makar to bili i rovovi umjetne umnosti nije zamjena za otvorenu dvojnu suradnju s ostalim zemljama. Ameriku ne može spasiti ni Trumpova zamisao o američkoj veledržavi, koja bi nastala pripajanjem Americi Panamskog kanala, Kanade i Grenlanda. U globalnom svijetu nema zamjene za suradnju.

Continue Reading