Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi jednim odužim obilježjem svijeta. Osvrt se bavi trideset godina starim nacrtom („planom“) Izraela, da zauvijek uspostavi svoje gospodstvo na Bliskom Istoku putem stvaranja Velikog Izraela i bavi se izvedbom tog nacrta. Zamisao Židova o stvaranju Velikog Izraela je stara koliko i baštinjena židovska državotvorna mitohistorija, kako nazivam Stari zavjet, do kojega nažalost drže i kršćani pa među njima i katolici.

Koliko se zna, Stari zavjet je sročen samo oko 550 godina prije Isusa, iako se u tom spisu potanko navode mnogi događaji, koji po židovskom računanju vremena sežu unazad do 17. stoljeća prije Isusa. Knjiga postanka Starog zavjeta navodi, primjerice, do kojeg je noćnog sata Abraham bio u jednom šatoru s jednom ženom poslije čega je prešao u drugi šator drugoj ženi. Knjiga izlaska navodi, da je rečeni Mojsije provalio iz Egipta s golemom vojskom, u kojoj je samo konjanika bilo tristo tisuća, iako je egipatski faraon u vrijeme mira imao samo osobnu stražu. Znaju se i pojedinosti života prvih stanovnika „raja zemaljskoga“. Zna se i za opću poplavu („potop“), za Nou i za njegovu korablju ili brod. Stari zavjet je naknadno skrojen i sašiven.

Podsjetit ću čitatelja, da su drevni Židovi kao lutalački („nomadski“) narod u određenom vremenu postali opsjednuti stvaranjem prostorne države „kakvu su imali i ostali narodi“: Egipćani, Asirci, Babilonci i drugi. Drevni Židovi su u svojoj povijesti uspjeli nekoliko puta stvoriti vlastitu prostornu državu, ali su je svaki put izgubili. Zadnju drevnu židovsku državu su uklonili Rimljani pod vojskovođom i trijumvirom Pompejem Velikim 63. godine prije Isusa. Rimljani su Palestinu kao vazalsku državu nadzirali do početka 4. stoljeća poslije Isusa. Pompej se je bio upleo u tadašnji židovski unutarnji, građanski rat u Palestini, opustošio je Jeruzalem i podijelio Palestinu u samoupravne okruge pod nadzorom vjerskih vijeća.

Ipak, 2. studenoga 1917. godine britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour objavio je, da Britanija podupire stvaranje u Palestini „nacionalnog doma za židovski narod“, pri čemu je naglasio poštivanje prava postojećih nežidovskih zajednica. Balfour je svoju izjavu pismom priopćio lordu Walteru Rothschildu, prvaku britanske židovske zajednice, kako bi se ta obavijest prenijela Cionističkom savezu Velike Britanije i Irske. Tad je Palestina bila dijelom Osmanske carevine. Palestina je imala sitnu židovsku manjinu unutar arapskog pučanstva, koje je većinom bilo islamsko. Spomen Waltera Rothschilda i činjenica, da je Amerika koncem devetnaestog stoljeća postala prvom gospodarskom silom svijeta kažu, da su pri donošenju Balfourove izjave financije imale ključnu ulogu.

Većina Židova koji su se doseljavali u Palestinu poslije Prvoga svjetskog rata dolazila je iz siromašnih zemalja Istočne Europe, iz takozvanog Područja naseljavanja (Pale of Settlement, 1791.-1917.) u Ruskoj carevini, koje je obuhvaćalo dio sadašnje Poljske, Ukrajinu, Bjelorusiju, Litvu i Moldovu. Izvan tog područja Židovi nisu mogli zakonito prebivati. Novi val naseljavanja Židova zapljusnuo je Palestinu poslije Kristalne noći 9. studenoga 1938. godine u Njemačkoj. Treći Reich je omogućio Židovima, da napuste Njemačku i da ponesu svoju pokretnu imovinu. Tu mogućnost je iskoristio mali broj Židova, jer je većini Židova u Njemačkoj bilo dobro. (Naši obiteljski prijatelji iz Izraela – koji su kao siromašna obitelj došli u Palestini iz Bjelorusije poslije Prvoga svjetskog rata – pripovijedali su nam, da su se čudili bogatstvu s kojim su njemački Židovi dolazili u Palestinu uoči Drugoga svjetskog rata.)

Godine 1948. ostvario se je baštinjeni san Židova o ponovnom stvaranju vlastite države. Međutim, država Izrael je u minulih 78 godina postojanja podigla brojne ratove. Svrha tih ratova je bila stvaranje Velikog Izraela i uspostava izraelske područne hegemonije na Bliskom Istoku i u obližnjim područjima Azije i Afrike. Poslije povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću nacrt Veliki Izrael dobio je snažan zamah.

Poslije ovog poduljega uvoda vratit ću se trokutu Iran, Izrael, SAD. U ratu triju država, koji je počeo u lipnju prošle godine „dvanaestodnevnim“ napadima Amerike i Izraela na Iran ne zna se vlada li sad primirje ili ne vlada. Izrael i nadalje nepopustljivo napada Libanon, u kojemu prebiva i šijitsko pučanstvo, koje ima tvarnu i političku potporu pretežito šijitskog Irana. Zato se u Iranu smatra, da nema primirja, iako ni Izrael ni SAD ovaj čas ne napadaju Iran.

Usto, pregovori s Iranom uistinu ne teku. Pregovora s Iranom za Izrael ne može i ne smije biti, ali ni Amerika sad ne pregovara s Iranom. Ne pregovara se o bitnim pitanjima. Amerika je postavila svoje zahtjeve Iranu. Iran je te zahtjeve odbacio, a Amerika nema sredstva i način, da te zahtjeve Iranu nametne. Ipak, obje zaraćene strane – Izrael i SAD, s jedne a Iran s druge strane – nastoje izbjeći izravne međusobne napade.

Postoji nastojanje za uspostavu kakvog-takvog reda na tržištu energenata, ali to pitanje se ne bi smjelo vezati uz ukupno rješenje bliskoistočnog prijepora, koji se sastoji i od složenog pitanja iranskog nuklearnog oružja. (Izrael ima nuklearno oružje, ali ga Iran ne smije imati.) Teško je pretpostaviti, da će se teška pitanja slijedećih mjeseci rješavati pregovorima. Bilo bi dovoljno, da ne bude izravnih napada Amerike na Iran i da Iran ne napada ostale zaljevske države te da se ukloni dvostruka zabrana plovidbe Hormuškim tjesnacem. Amerika je prostorno udaljena od Bliskog Istoka i neće biti izravno napadnuta, ali ni Iran ni Izrael ni zaljevske države ne žele biti napadnuti.

Usto, Donald Trump i Republikanci imaju u studenomu ove godine osjetljive izbore za Zastupnički dom Kongresa, za znatan broj senatskih sjedala i za određeni broj upravitelja („guvernera“) saveznih država. Sad su cijene goriva na crpkama visoke, a stupanj potpore predsjedniku Trumpu je iznimno, povijesno nizak. Usto, američka javnost se protivi ratu s Iranom, koji se vremenski rasteže, iako su Izraelci podvalili Trumpu zamisao o časovitom slomu iranskog političkog sustava čim napadi počnu. (Trumpu isto odgovara munjeviti rat.) Američki građani, koji još uvijek imaju pravo glasa, nisu za to, da njihova država dugotrajno ratuje. Pitanje je, je li Amerika država američkog pučanstva ili je ona sad odmaknuti i udaljeni dio Izraela.

Amerika je u posebno teškom političkom položaju, zbog sloma izvorne izraelske ili Mosadove zamisli o laganom slomu iranskog političkog sustava. Nije riječ samo o vremenskom razvlačenju započetog rata, nego i o pravoj političkoj i strategijskog sramoti za Ameriku kao državu. Svjetski, ali i američki mediji pišu i govore, da je Netanyahu obmanuo Trumpa i da ga je doveo u pravu zabludu. Amerika kao država mora živjeti s tom otvorenom političkom ranom. Trump je dopustio da ga Netanyahu uvede u stupicu, koju pojačavaju visoke cijene energenata i mogući ozbiljan američki vojni poraz.

Trumpov propust da uvidi Netanyahuovu podvalu imat će trajni učinak na Trumpovo predsjedanje Amerikom, a taj propust je Trumpa već razjario u tolikoj mjeri, da je on 1. lipnja ove godine u izravnom telefonskom razgovoru, izrekao Netanyahuu ružne i istinite pokude, koje su objavljene, ali je neke od njih neukusno ponoviti. Trump je, primjerice, rekao Netanyahuu da zbog njega, Netanyahua, cijeli svijet „mrzi Izrael“.

U golemoj većini država ogorčenje građana zbog sadašnje politike Izraela prelazi mjeru od 90%. Sadašnja poplava ili trajna plima ogorčenja zbog politike Izraela može dovesti do potpunog obezvrjeđenja Holokausta, koji je uporabljen za utemeljenje države Izrael i na osnovi kojega se je Izrael usudio voditi politiku kakvu vodi već 30, a zapravo gotovo 80 godina. Američki politolog Norman Finkelstein je 2000. godine objavio knjigu Industrija Holokausta (The Holocaust Industry), u kojoj piše o tomu, da židovsko vodstvo iskorištava uspomenu na Holokaust za stvaranje političkih i financijskih probitaka i za namicanje probitaka Izraela.

Ukupno stanje na Bliskom Istoku ne smije pomračiti činjenicu, da se Izrael uzda isključivo u vojnu silu i to ne samo u svoju, nego i u vojnu silu Amerike. Zato je potrebno, da Amerika prestane podupirati izraelsku uporabu vojne sile isprezanjem iz vojnog saveza s Izraelom. Budućnost Izraela i njegov odnos sa susjednim državama treba prepusti sâmom Izraelu. To u žarište svjetske geopolitike stavlja odnos Amerike i Izraela. To je pitanje samostalnosti i suverenosti Amerike kao države.

Moguća obnova napada preko Perzijskog zaljeva i američka potpora Izraelu su dvije strane iste kolajne. Iran naglašava, da nema njegova sporazuma s Amerikom dok Izrael ne prestane razaranje drugih država i ubijanje njihovih građana. Izrael nastavlja vojno djelovanje, upravo kako bi spriječio postizanje sporazuma Amerike i Irana. Po meni, Americi bi trebalo biti važnije urediti svoj odnos s Iranom, nego ugađati Izraelu. Na predsjedniku Trumpu je golema odgovornost obuzdavanja Izraela i njegova premijera Netanyahua, kao sredstva postizanja mira na Bliskom Istoku, koji je jedno od malo presudnih područja svijeta.

Amerika se mora okaniti svoje ovisnosti o Izraelu, bez obzira na snagu cionističkih snaga u samoj Americi. Jednostavno rečeno, Amerika mora za svoje dobro potpuno odrezati vojnu i financijsku pomoć Izraelu. Sad se Izrael spretno skriva iza Amerike, iza strica ili ujaka Sama. Izraelu treba prepustiti, da se sâm junači na Bliskom Istoku i pred cijelim svijetom. Cionističke snage u američkom Kongresu pripravljaju uspostavu obavještajne sprege Izraela i Amerike putem takozvanog Zakona o dopuštenju u nacionalnoj obrani (The National Defense Authorization Act), koji najvjerojatnije neće dobiti potrebnu dvotrećinsku većinu u Senatu.

Izrael će se usprotiviti svakom sporazumu Amerike i Irana, jer ne želi i jer se ne usudi prestati razaranje i ubijanje. Amerika može stvarno obustaviti pomoć Izraelu i povući se od Izraela. Usto, ona može učas otvoriti Hormuški tjesnac i sniziti cijene energentima te time pomoći sređivanju svjetskog gospodarstva. Međutim, premijer Netanyahu treba rat i za vlastiti politički i ljudski opstanak. Netanyahua čim prestane biti premijerom vjerojatno čeka zatvor. To je Trump rekao Netanyahuu u spomenutom telefonskom razgovoru.

Moguće rješenje zaljevskog prijepora otvorilo bi istovremeno politički pretres i u Americi i u Izraelu. Te države ne mogu zauvijek – posebice ne u politički globaliziranom svijetu – biti jedine napadačke sile na svijetu, koje drže sve ostale, miroljubljive države kao taokinje. Izrael i Amerika imaju različite razloge za sadašnje napadačko postupanje. Amerika je uzorna kapitalistička država, u kojoj kapital ima svu vlast nad pučanstvom i prostorom te koja se je nadala za kapital uspostaviti vlast nad Zemljom i nad našom vrstom. Židovi su od vremena rečenog Abrahama opsjednut vladavinom nad ostalim narodima svijeta. Međutim, u globaliziranom svijetu prkos nije način opstanka i spasa.

Izrael i SAD moraju uvažiti granice svojih mogućnosti i životnu odnosno svjetsku stvarnost. Obje te države moraju početi voditi Realpolitik, a ne slijediti svoje nacionalne umišljaje. Kako je papa Lav XIV napisao u svojoj okružnici Magnifica Humanitas, „ljudi ne smiju zataškavati ili potiskivati svoja ograničenja, nego ih trebaju rabiti za rast svojih životnih zajednica putem opće suradnje“. Globalizirani svijet je duboko podijeljen. Na jednoj su strani narodi, koji vape za mirom i slogom. Mir i sloga su nužni uvjeti za dobro obavljanje teškog posla zaštite Zemlje i života, koji vrsta za svoje dobro mora obaviti. Na drugoj su strani Amerika i Izrael. To su samovoljne države koje bi i nadalje željele ratovati. Na to ih goni nakupljeni privatni kapital, koji sad daljnjim ratovanjem kopa grob kapitalizmu kao političkom i gospodarskom sustavu.

Continue Reading

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednim obilježjem sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi političkim i gospodarskim sustavom u Iranu, koji je jedincat među svjetskim sustavima te koji se posljedično razlikuje od političkih sustava u arapskom i islamskom svijetu. Iran nije ni arapska država ni većinski sunitska država. Iran je „islamska republika“.

Sadašnji politički sustav Irana nastao je u islamskoj revoluciji 1979. godine, u kojoj je uklonjena s vlasti vladarska loza Pahlavi. Otad se u Iranu vrhovni politički položaj ne nasljeđuje, nego se vrhovni poglavar ili predvodnik bira u Vijeću stručnjaka, pri čemu je riječ o stručnjacima u vjerskim pitanjima, iako se vjera ili svjetonazor ne mogu odvojiti od politike. Tako je, jer se izvori vlasti ili utjecaja (politika, gospodarstvo, zaštita i svjetonazor) ne mogu razdvojiti.

Prema članku 111 iranskog ustava Vijeće stručnjaka ima zadaću izabrati, nadzirati i po potrebi smijeniti vrhovnog predvodnika. U zbilji, koliko se zna, još se nije dogodilo, da Vijeće stručnjaka javno ospori odluke vrhovnog predvodnika. Svi se sastanci Vijeća stručnjaka vode u strogoj tajnosti. Članovi Vijeća stručnjaka se biraju na javnim izborima, koje nadzire dvanaestočlano Vijeće čuvara, članove kojega postavlja ili vrhovni predvodnik ili vrhovni sudac Irana, kojega postavlja vrhovni predvodnik.

Položaj vrhovnog predvodnika Islamske Republike Iran (ili predvodnika Islamske revolucije) uspostavljen je Ustavom Irana 1979. godine. Riječ je o najvišem političkom i vjerskom položaju, koji je iznad položaja predsjednika države, koji je de jure državni poglavar. Vrhovnom su predvodniku podređeni vojska, pravosuđe, državna sredstva priopćivanja i ostala vladina tijela. Po člancima 57 i 110 iranskog ustava, vrhovni predvodnik nadzire zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast.

Prvi vrhovni predvodnik Islamske Republike Iran bio je ajatolah Ruhollah Khomeini. Khomeini je zahtijevao, da položaj vrhovnog predvodnika bude dosmrtan („doživotan“) položaj. Poboljšanjem ustava 1989. godine dopušteno je da i niži svećenici mogu biti izabrani za vrhovnog predvodnika. (Vjerojatno, ako imanju snažnu političku crtu.) Drugi vrhovni predvodnik Ali Khamenei donosio je ukaze i konačne odluke o gospodarstvu, okolišu, vanjskoj politici, školstvu i o drugim područjima. Khamenei je donosio propise o izborima te je imenovao i smjenjivao članove vlade. Ali Khamenei je ubijen prvog dana obnovljenih izraelsko-američkih napada na Iran, 28. veljače ove godine. Nakon ubojstva Alija Khameneija za vrhovnog predvodnika izabran je njegov sin Mojtaba Khamenei, koji je pripadao srednjem svećenstvu.

Pisanje ovog osvrta došlo je od moje želje, da proniknem u iranski politički sustav, koji je uistinu jedincat u svijetu. Na prvi pogled se čini, da je iranski politički sustav teokracija („bogovlašće“), koju su često njegovali drevni narodi. Teokracija se je pojavljivala i u novijim vremenima, primjerice u obliku puritanstva, koje je bilo političkim sustavom u sedamnaestom stoljeću u Engleskoj i u nekim engleskim kolonijama u Sjevernoj Americi. Teokratski politički sustavi bili su uspostavljeni u domorodačkim narodima u Americi, posebice u Meksiku.

Pomisao o teokraciji kao političkom sustavu u Iranu dolazi od činjenice, da je svećenstvo predvodilo Iranski islamski prevrat, kojim je uklonjena tvrdokorna monarhija loze Pahlavi. Okupljanje iranskog naroda oko šijitskog islama bilo je najlakše i najučinkovitije sredstvo svrgavanja zloćudne monarhije, koja je imala zloglasni SAVAK te dobro čuvan i natrpan zatvor Evin, u koji su bez osude zatvarani protivnici postojećeg režima vlasti.

SAVAK je bio Šahova tajna policija i obavještajna služba, koja je bila ozloglašena zbog strogog nadzora ljudi, gušenja slobode i mučenja političkih otpadnika. SAVAK ili Ured za nacionalnu zaštitu i obavještavanje uspostavljen je 1957. godine, kako bi štitio režim šaha Mohammada Reze Pahlavija. Utemeljenje SAVAK-a pomogla je Francuska obavještajna služba (SDECE), a kasnije je SAVAK pomagala i financirala američka Središnja obavještajna služba (CIA). SAVAK je bio središnje sredstvo Šahove samovlasti, koje je imalo zadaću nadzora, uhidbe, mučenja i ponekad smaknuća političkih protivnika.

Po vjerodostojnom pripovijedanju čovjeka – koji je dobro poznavao Šahov režim, jer je Iranu prodavao oružje – iranska vojska je u jednom času nabavila 5.000 američkih borbenih helikoptera. Iranski general, koji je nadzirao nabavu helikoptera rekao je američkom generalu: „Provedbom ugovora nemojte stvoriti stanje Yankee, go home.“

Međutim, kod postavljanja službe za održavanje helikoptera američko zrakoplovstvo – koje je i samo oskudijevalo ljudima za održavanje helikoptera – je ugovorno unajmilo gotovo dvije tisuće mehaničara. Moj znanac mi je rekao, da je svatko „tko je u Vijetnamu dotaknuo helikopter proglašen iskusnim stručnjakom“. Nekoliko stotina tih „stručnjaka“ je sklopilo lažne bračne ugovore s nekadašnjim slobodnijim djevojkama iz Vijetnama, koje su smještene u tajne „javne kuće“ u Iranu na moguće zadovoljstvo američkog vojnog osoblja u Iranu. (Kći mojeg znanca, koja je bila tajnica američkog vojnog zapovjednika u Iranu, napustila je Teheran zadnjim američkim zrakoplovom.)

Sudeći po odgovoru šijitskih muškaraca na tu američku nepodopštinu bilo je stvoreno upravo stanje Yankee, go home. Iran je bio u znatnoj mjeri amerikaniziran, a šah Reza Pahlavi je podnosio takvo stanje, jer je trebao američku „zaštitu“. Ta je „zaštita“ stajala Šaha njegova prijestola.

Dana 1. veljače 1979. godine – nakon što je Reza Pahlavi sa svojom obitelji pobjegao iz države „na liječenje“ – u Teheran je iz Pariza u zrakoplovu zračnog prijevoznika Air France došao ajatolah Ruhollah Khomeini. U šijitskom prevratu, koji je trajao samo 10 dana pala je vlada šahova premijera Shapoura Bakhtiara i s vlasti je uklonjen odbjegli iranski šah Mohammad Reza Pahlavi.

Iako se Iran sad naziva Islamskom Republiko Iran, revolucija u veljači 1979. godine nije bila vjerska, nego politička revolucija, koju je snažno podupro iranski narod. Narod je za rušenje dotadašnje zloćudne monarhijske vlasti okupilo šijitsko svećenstvo oslanjajući se na šijitski islam, kojemu je bila odana većina Iranaca. Islam je uporabljen kao najlakše sredstvo za obavljanje posla promjene političkog sustava. Sad presudnu ulogu u Iranu ima šijitsko svećenstvo, ali nije riječ o teokraciji, nego o politizmu, jer je u Iranu politika sredstvo povezivanja i obujmljivanja ostalih izvora vlasti: gospodarstva, zaštite i svjetonazora. Politika je u Iranu povrh svega.

Povijest obiluje primjerima uspostave novog političkog sustava uz snažnu uporabu vjere, svjetonazora ili ideologije. U svakom političkom prevratu novi svjetonazor je imao presudnu ulogu: u Francuskoj revoluciji 1789. godine, Velikoj oktobarskoj revoluciji 1917. godine ili u slomu Zapadnog Rima 476. godine. Čini se, da je sprega politike i svjetonazora česta i tijesna.

Spominjem takvu spregu u Europi poslije sloma Zapadnog Rima. Crkva je prirodno dobila vjersku vlast, ali je silom prilika dobila i političku, jer je jedino Crkva imala pravu sveeuropsku upravnu podlogu. (Rim se nije bio rasuo na narode ili pokrajine, nego na obiteljske posjede. Usitnjenu Europu mogla je na okupu držati samo Crkva.) Vlasnicima posjeda pripali su zaštita i gospodarstvo, iako je i Crkva imala snažan udio i u gospodarstvu, posebice zauzimanjem Reda benediktinaca.

Zapadni Rim je uoči 476. godine poslije Isusa bio pokršćanjena carevina. Ipak, kršćanstvo je trebalo politički sustav drukčiji od dotadašnjeg rimskoga. Kršćanstvo je trebalo vlastiti politički sustav, koji bi bio utemeljen na životnom zajedništvu, koje je zagovarao Isus iz Nazareta. Životno zajedništvo je sredstvo ostvarenja životnog zadovoljstva svakog čovjeka. Isus je govorio: „Ja sam došao, da svi imaju život i da ga imaju u obilju.“

Sadašnji, ali i od davnine u Kini uvriježeni politički sustav je uzor politizma. Prije je Kinom upravljao mandarinski stalež, koji je bio temeljito školovan za poslove upravljanja velikim državnim sustavom. Sad Kinom de facto upravlja Komunistička stranka Kine, u kojoj se članovi ne potvrđuju polaganjem ispita kao u carsko vrijeme, nego obavljanjem zadaća, koje im dodjeljuje Stranka. Iranom ne upravlja neka politička stranka, nego svećenički stalež. Upravljački stalež i u Kini i u Iranu je prožet primjerenim svjetonazorom. U Kini je to „socijalizam za 21. stoljeće“, a u Iranu šijitski islam.

Po meni, i u Kini i u Iranu prva vrijednost je narod. U Kini je davni car Čin Ši Huangdi (221.-210.) postavljanjem potpune prijevozne, komunikacijske i upravne podloge stvorio narod. U Iranu šijitski islam stvara životno zajedništvo, dok drugdje sunitski islam ide za vladavinom narodima, kao što su s vremenom pokazali Arapi te otprve seldžučki Turci i osmanski Turci. Šijiti smatraju, da su oni pravi i dostojni slijednici proroka Muhameda, koji je od zavađenih i zaraćenih arabijskih plemena napravio „zajednicu vjernih“ (ummah).

Ovdje moram spomenuti safavidskog šaha Ismaila I (1501.-1524.). Ismail I je bio rodom Kurd. On je prisilio perzijske sunitske svećenike, da zagovaraju i šire šijitski islam. On je to napravio, kako bi svoj novi narod i svoju državu zaštitio od sunitskih osmanskih Turaka, kojima nikad nije bilo dosta naroda, da njima vladaju. Ismail I je prvi vladar, koji je poslije propasti Sasanidske carevine 651. godine uspostavio nacionalnu državu, koja se službeno naziva Iran. Sunitski islam je imperijalan, a šijitski je državotvoran. Zato Iranci ili suvremeni Perzijanci u narodnom zajedništvu vide smisao postojanja vlastite, suverene države.

Pri kraju ovog osvrta ću spomenuti, da svaka vjera ima i svoju teologiju i svoju antropologiju. Teologija nastoji opisati štovano božanstvo, njegovo djelovanje među ljudima te nagradu u nebu za čestito i pobožno preveden život na Zemlji. Vjerska antropologija nastoji odrediti čovjeka, njegov očekivani stav prema božanstvu i njegov poželjan odnos s drugim ljudima. (U kršćanstvu je Bog otac svim ljudima, a ljudi su jedni drugima bližnji.)

U šijitskom islamu je sačuvano vjerovanje, da ljudi čine zajednicu vjernih, koji moraju međusobno živjeti u miru i koji se moraju podložiti Bogu, koji je brižan i milostiv prema ljudima. U carevinskom sunitskom islamu ljudi se de facto uzimaju kao podanici vlasti. To je pokazalo širenje Arapske carevine, Seldžučke carevine i Osmanske carevine, kojoj se je Ismail I suprotstavio šijitskim islamom. Ni u Kini nije drukčije. U Kini se spominje „rukopoloženje nebesa“ (mandat), koje obvezuje vlasti na dobro postupanje prema narodu, koji je najviša vrijednost u državi. Narod omogućuje državi dugovječnost pa se država mora brinuti za narod.

Narodi koji kao politički sustav imaju politizam se međusobno povezuju, okupljaju se u zajednicu i međusobno surađuju. Sve ih je više. Njima se pridružuju države, kojima je više stalo do (1) naroda, nego do političkog sustava, (2) nacionalnog gospodarstva, nego do privatnih korporacija, (3) strategijskog pristupa gospodarstvu, nego do kratkoročne zarade, (4) ulaganja u prijevozni, komunikacijsku i energetsku podlogu, nego do ulaganja u visokogradnju, (5) ulaganja u domaću tehnologiju, nego u tuđe dionice, (6) stvaranja sirovinskih i industrijskih opskrbnih mreža, nego do izvoza kapitala. Izbor politizma kao političkog sustava i istovremeno napuštanje kapitalizma traži jačanje uloge države ne samo u gospodarstvu, nego i u politici, zaštiti i posebice u sustavu uvjerenja. Državama je prijeko potreban sustav uvjerenja, po kojemu je smisao postojanja države briga za dobrobit jedinačnih ljudi i njegovanje naroda, koji se državi odužuje održavanjem njezine vremenske neprekidnosti.

Continue Reading

Ovo je prikaz prve okružnice („enciklike“) pape Lava XIV, koja je dijelom posvećena umjetnoj umnosti (artificial intelligence, AI) i njezinim mogućim poraznim učincima. Odziv najšire svjetske javnosti na objavu okružnice Magnifica Humanitas bio je iznimno snažan.

Latinski naslov Papine okružnice, koji sam uzeo i za naslov ovog prikaza različito se prevodi na hrvatski jezik. Jedan od mogućih prijevoda je Veličanstveno čovještvo. Meni više odgovara pitomiji izraz Velebna ljudskost. Latinski pridjev magnificus znači, da je nešto napravljeno ili netko napravljen velikim. Veletvorena ljudskost?

Okružnica pape Lava XIV ima pet poglavlja. Prvo se bavi gipkim pristupom vjernika Evanđelju, a drugo temeljima i načelima nauka Crkve o ljudskim zajednicama („socijalni“ nauk). Treće poglavlje pretresa velebnu ljudskost u svjetlu obećanja umjetne umnosti (AI). Četvrto poglavlje se bavi čuvanjem ljudskosti u vrijeme značajne preobrazbe načina života te se bavi istinom, radom i slobodom. Peto poglavlje pretresa pitanje uzgoja ili njege („kulture“) vlasti i pitanje uljudbe („civilizacije“) ljubavi.

[Riječi „društvo“, „kultura“ i „civilizacija“ stavio sam u zagrade i pod navodnike. Riječ „društvo“ su uveli liberalni mislitelji Auguste Comte i Émile Durkheim, da njom zamijene riječ narod ili izraz životna zajednica. Karl Marx je umjesto o narodu govorio i pisao o „klasi“ ili staležu. Zauzvrat, Crkva puno drži do naroda i ostalih životnih zajednica. Riječ „kultura“ zvuči uzvišeno, a odnosi se samo na uzgoj ili njegu, primjerice bilja. Riječ „civilizacija“ odnosi se na otimanje vlasti izvornim životnim zajednicama i vezanjem vlasti uz skrivenu („privatnu“) imovinu. Sadašnja „civilizacija“ je kapitalizam, za koji Papa nema lijepe riječi. Ja razumijem, da su sastavljači Papine okružnice uporabom triju izdvojenih rabljenih i otrcanih izraza nastojali ugoditi očima čitatelja, ali ti izrazi u dobro upućenom katoličkom čitatelju stvaraju odbojnost.]

Postoje dvije vrste uporabe umjetne umnosti. Nazivam ih kineska uporaba umjetne umnosti i američka uporaba umjetne umnosti. Kineska umjetna umnost sračunata je na povećavanje proizvodnosti rada i na omogućivanje obavljanja poslova, koji se bez AI ne mogu obaviti. Primjerice, Šangajska luka za spremnike pretovari godišnje više od 55 milijuna ili dnevno više od 150 tisuća uobičajenih spremnika (duljine 6 metara). U njoj je dnevno istovremeno privezano 20 brodova za prijevoz spremnika („kontejnera“). Pretovar tolikog tovara ne može se obaviti bez dizalica kojima upravlja umjetna umnost.

Nedavno je Jim Farley, predsjednik i izvršni upravitelj američke korporacije Ford, posjetio jednu kinesku tvornicu električnih automobila, koja nije bila osvijetljena, jer roboti kojima upravlja umjetna umnost ne trebaju rasvjetu. Radnika u tvorničkom pogonu nema dok teče proizvodnja. Farley je nakon posjeta izjavio, da ga je posjet kineskoj tvornici „učinio poniznim“.

Kineske korporacije proizvode umne lučke dizalice, koje odvažu svaki spremnik prije nego što ga polože milimetarski točno uz drugi ili na drugi spremnik. Tako se tovar broda ujednačeno raspoređuje uzduž i poprijeko broda. Prema pisanju Jutarnjeg lista kineske korporacije su 2025. godine izgradile 158 kilometara autoceste bez ijednog radnika. Sav posao su obavili strojevi, kojima upravlja umjetna umnost, uključujući navlačenje asfaltnog sloja u jednom mahu, a to sve je napravljeno uz pomoć sustava BeiDuo, kojim se određuju položaj i brzina letjelica, brodova te kopnenih vozila i strojeva.

U Americi se umjetna umnost ne rabi kao što se rabi u Kini. Početkom ove godine predsjednik Trump je zapovjedio, da se iz američkih luka uklone umne kineske dizalice, koje čine 80% svih dizalica postavljenih u američke luke. U dizalice su, navodno, umetnuti obavještajni programi. Predsjednik Trump nije samo razorio američki politički sustav, nego razara i gospodarski. Amerika nema dizalice, kojima bi zamijenila kineske i koje bi obavljale njihov posao. Američka politika se pogubno upleće u američko poslovanje.

Američka uporaba umjetne umnosti sračunata je dobrim dijelom na razbibrigu, razonodu ili zabavu, iako se rabi i u medicinskoj dijagnostici te u drugim važnim i korisnim područjima. U Americi dugo postoji industrija razbibrige, koja je odavno utjelovljena u Hollywoodu u Kaliforniji i na Broadwayu u New Yorku. Sad se razbibriga utjelovljuje u proizvodima umjetne umnosti.

Ipak, u Americi umjetna umnost prvobitno služi za unošenje nepoželjnog i razornog sadržaja u umove jedinačnih ljudi. Takve zahvate u umove ljudi predvidio je George Orwell u romanu 1984., u kojemu spominje uspostavu ministarstva istine, koje određuje što je istinito, a što nije. Zna se, da je američki Savezni obavještajni ured (CIA) davno iskušavao opijate kao sredstvo unošenja u umove ljudi sadržaja, koji je za te ljude nepoželjan, a za vlasti poželjan. Usto, usklađeno postupanje američkih uvriježenih medija i mudrosnih zaklada („think tanks“) u promicanju pomno odabranih podataka i događaja te njihovih domišljenih objašnjenja stvara „novu istinu“. Zato papa Lav XIV govori o umjetnoj umnosti i kao o oružju („AI weapons“). Umjetna umnost mnogim silama služi kao izvor umjetne istine i kao tvornica zabluda.

U spisu Fedar, koji je Platon napisao 399. godine prije Isusa, stoji da je tijekom razgovora u atenskom zatvoru malo prije Sokratove nasilne smrti, Sokrat iznio Fedru zgodu o faraonu Tamu i pismoznalcu Teutu. Teut je navodno došao faraonu i predložio mu uvođenje slikovnog pisma, koje bi „znatno unaprijedilo znanje i pamćenje Egipćana“. Faraon je odgovorio, da uvođenje takvog načina poboljšanja znanja i pamćenja ne bi bilo dobro, jer „u umovima Egipćana zbog tuđeg znanja, ne bi bilo mjesta za znanje, kojim su Egipćani stvorili sve što imaju“. Postojala je umjetna ili tuđa umnost mnogo prije izuma posebnih integriranih kola za umjetnu umnost, kakve proizvodi Nvidia.

Perzijski mudrac Zaratustra, koji je živio oko 500 do 600 godina prije Isusa, je smatrao, da svijet nije poprište borbe dobra i zla, nego borbe Istine i Laži. Zato je Zaratustra tražio od svojih sljedbenika, da „mnogo uče i mnogo znaju, kako im tuđinci ne bi u njihove umove ulijevali svoje znanje i kako ih domaći lažni proroci ne bi obmanjivali“.

Ovaj tjedan je došla vijest, da Amerika povlači nakanu dopuštenja svojih uzoraka umjetne umnosti za prodaju u Kinu. Amerika se plaši, da bi time izgubila sadašnju prednost pred Kinom u području umjetne umnosti. Predsjednik Trump je odustao od objave izvršne zapovijedi, kojom je kanio odrediti, da tijela američke vlade preispitaju stav prema prodaji uzoraka umjetne umnosti Kini. Predsjednik Trump je rekao: „Mi imamo prednost pred Kinom, imamo prednost pred svima i ne želim, da bilo što umanji našu prednost.“

Međutim, Kina je i bez američkih proizvoda već postavila svoj temeljni upisnik građana, koji je poznat kao Sustav Hukou i za koji se je smatralo, da se ne može postaviti bez američkih proizvoda. Hukou je zapravo službeni državni upisnik kućanstava, u koji se upisuju sve osobe, koje čine kućanstvo, pri čemu se upisuje i mjesto kućanstva, što utječe na pravni položaj kućanstava, ali i na njihov pristup mjesnim uslugama, koje uključuju zdravstvenu skrb i druge načine pomoći građanima. (Kinesku riječ hukou, sastavljaju dva slova, od kojih prvo znači kućanstvo ili „vrata“, a drugo „usta“. Vlasti popisuju, koliko „usta“ ima koja kuća. U komunističkoj Jugoslaviji poslije Drugoga svjetskog rata svaka je obitelj dobila i morala za potrebe sigurnosne provjere čuvati „kućni arak“, u koji su bili upisani svi ukućani.)

Postoji velika razlika u mogućnostima Amerike i Kine u napajanju središta umjetne umnosti. Amerika ima veliku proizvodnju nafte, ali ne proizvodi dovoljnu količinu električne struje, da bi strujom mogla napajati sva predviđena središta umjetne umnosti. Pravljenje mnogih središta AI u Americi se odgađa i do pet godina. U Kini se zasad proizvodi dovoljno električne struje pa se ne odgađa uspostava novih središta AI.

Kina ima strategijski pristup svim javnim pitanjima pa su se u Kini na vrijeme počela praviti podmorska središta AI, koja se opskrbljuju električnom strujom iz vjetrenih elektrana s pučine. Za to je svakako trebalo stvoriti novu vrstu čelika, koji podnosi morsku vodu. Podmorska središta AI rabe manje električne struje, jer ih ne treba hladiti. U kopnenim središtima umjetne umnosti 40% rabljene struje se troši na hlađenje uređaja.

Gornji prikaz uporabe umjetne umnosti mogao bi poslužiti i kao uvodni dio šireg spisa, koji bi prikazao moje razumijevanje postupka i svrhe uporabe umjetne umnosti. AI je najnoviji izum u digitalnom području, a ja sam se stručno bavio računalnim poslom od davne 1967. godine. Ipak, ovaj prikaz poslužit će kao uvod prikaza okružnog pisma Magnifica Humanitas pape Lava XIV. Kad sam doznao za objavu Papine okružnice nisam bio kanio pisati o njoj, ali me je jedan prijatelj, koji je bio uvažen novinar i urednik zamolio, da napravim prikaz okružnice i objasnio mi je zašto se trebam prihvatiti posla.

S obzirom na to, što sam u ovom uvodu napisao očito je, da papa Lav XIV ne pretresa kinesku uporabu umjetne umnosti, nego upravo američku ili općenito zapadnu uporabu tog sustava stvaranja istine i dobivanja prosudbi o stanju i postupcima u svijetu. Papa Lav XIV je mimo vatikanskog običaja osobno predstavio svoju okružnicu. Tijekom predstavljanja okružnice 25. svibnja ove godine suutemeljitelj korporacije Anthropic Chris Olah je izjavio: „Mi nastavljamo otkrivati zagonetne pa i uznemirujuće značajke u uzorcima umjetne umnosti. To zastrašuje, jer se područje umjetne umnosti brzo razvija.“

(Anthropic je američka korporacija, koja je utemeljena 2021. godine, koja ima sjedište u San Franciscu i koja se bavi umjetnom umnosti. Korporacija Anthropic je početkom ove godine imala vrijednost 380 milijardi dolara. Anthropic je napravio veliki jezični uzorak nazvan Claude, koji je sračunat na otkrivanje slabosti u mrežnim sustavima korporacija i vladinih ustanova. Anthropic više ne prodaje Claude korisnicima u Iranu, Kini, Rusiji i Sjevernoj Koreji, koji su, navodno, rabili Claude za provalu u privatne mreže zapadnih korporacija. Američko ministarstvo rata ograničilo je uporabu proizvoda Anthropica u američkoj vojsci te zabranilo privatnim vojnim ugovarateljima, opskrbljivačima i ortacima uporabu Claudea. Chris Olah se sad bavi zaštitom sustava umjetne umnosti, razvidnosti i razumijevanjem tih sustava te razvitkom sustava AI, koji će slijediti provjerene ljudske vrijednosti.)

Pročitavši okružnicu Magnifica Humanitas stekao sam dojam, da papa Lav XIV malo drži do kapitalizma, a da pritom nije uporabio riječ „kapitalizam“. Papa je osudio svaki glavni vidik kapitalizma: ustrajavanje na privatnom vlasništvu, za razliku od javnog ili državnog vlasništva; odlučivanje bogate manjine o svim pitanjima životnih zajednica; nadzor nositelja kapitala nad prirodnim izvorima; usmjerenost korporacija na zaradu; i nakupljanje kapitala. Papa Lav XIV je potpisao svoju okružnicu 15. svibnja ove godine, na 135. obljetnicu objave okružnice Rerum novarum pape Lava XIII. Lav XIII je u svojoj okružnici osudio iskorištavanje rada od kapitala. Bila je riječ o tvarnom ili tjelesnom pitanju, jer je golem broj radnika prodavao svoj tjelesni rad.

U okružnici Magnifica Humanitas papa Lav XIV osuđuje iskorištavanje uma ljudi. Sad je riječ o duševnom i duhovnom pitanju. Golem broj školovanih ljudi nudi svoje znanje i umne vještine, koje se često proizvoljno proglasi nedovoljnim ili neprimjerenim. Sad se ljude isključuje i po osobnosti, a ne više samo po tjelesnoj sposobnosti. Zajedničko okružnicama Rerum novarum i Magnifica Humanitas je osuda gaženja ljudskog dostojanstva.

Poglavlje 3 okružnice Lava XIV ima naslov: Tehnologija i vladanje. Velebna ljudskost u svjetlu obećanja AI. Ja bih to poglavlje sažeo u tvrdnju, da se čovjek ne smije propinjati nad sama sebe.

Papa naglašava, da tehnološki razvitak mijenja jezike, odnose među ljudima, ustanove i vrste vlasti pa vjernici moraju odabrati posao koji će obavljati i način na koji će se odabrani posao obavljati, kako bi sačuvali velebnu ljudskost, koja je darovana ljudima. Papa naglašava, da to nije izbor za budućnost, nego i za sadašnjost, jer su nove tehnologije i dio sadašnjice. Papa je uvjeren, da usklađivanje ljudskog posla s Evanđeljem ne može biti obavljeno jednom zauvijek, nego da se ono prenosi od naraštaja do naraštaja. Zato Papa od katolika traži uključenost i odlučnost.

Stvara se novi tehnološki uzorak govora, prema kojemu poslovna učinkovitost, nadzor i zarada nameću osobne, zajedničke i poslovne odluke. Tehnologija više nije samo sredstvo, nego i mjerilo, kojim se prosuđuje što je važno, a što valja odbaciti. To svodi sve stvorenje na predmet iskorištavanja i na „puke zupčanike sustava koji je usmjeren na povišenje učinkovitosti“. Novi tehnološki uzorak govora dolazi od širenja umjetne umnosti, spoznajne znanosti, nanotehnologije, robotike i biotehnologije. Novi tehnološki govor stvara novi duhovni, etički i politički okvir. AI nosi više vlasti, ali ne i opći boljitak. „Suvremeni čovjek nije pravo osposobljen, da dobro rabi vlast.“

Ako se tehnološki razvitak nastavi bez odgovarajućeg moralnog napretka, rezultat može biti povećavanje mogućnosti bez povećavanja ljudskosti. Postoji opasnost, da se pojedince počne cijeniti samo po njihovu tvarnom učinku. U mnogim primjerima u digitalnom području nadzor nad programima, podlogama, podatcima i računalima ne pripada državama, nego glavnim privatnim gospodarskim i tehnološkim čimbenicima. Zato u suočenju s usredotočenjem vlasti u digitalnom svijetu plemenite svrhe crkvenog nauka – kao što su dostojanstvo ljudske osobe, skupno dobro, primjerena razdioba dobara, subsidijarnost, uzajamnost i pravda – moraju postati mjerilima razlučivanja i prosuđivanja.

Brzi razvitak umjetne umnosti stvara svaku raniju tvrdnju zastarjelom, a svi koji sudjeluju u stvaranju sustava AI sve slabije razumiju njihove učinke. To nameće potrebu dubljeg znanstvenog istraživanja te uporabu etičkog i duhovnog rasuđivanja. Sustavi AI oponašaju samo neke značajke ljudske umnosti. Oni lako preteknu ljudsku prirodnu umnost u brzini obrade i širini zahvata podataka, ali AI nema (životno) iskustvo, kakvo nakupljaju ljudi.

Iako je AI vrijedno sredstvo, ona od ljudi i zajednica traži veliku razboritost i budnost. Posebno valja paziti na (1) lakoću kojom se dobivaju rezultati, (2) dojam nepristranosti i (3) oponašanje ljudskog općenja. Stvara se obmana ili varka, da je kod AI riječ o odnosu sa stvarnom ljudskom osobom, što zna dovesti do gubitka volje za izvornom ljudskom komunikacijom. Dužni oprez stvara potrebu odgovornosti, razvidnosti i istinskog vladanja sustavima AI, jer se u sustave AI umeću načela, koja su oprečna neotuđivom dostojanstvu ljudske osobe.

Pitanja odgovornosti za sustave AI i upravljivosti tim sustavima vode do ključnog pitanja zaštite naše ljudskosti. Usto, tehnokratski govor u koji smo uronjeni te koji pojačavaju digitalni prevrat i AI prijete ustaljivanjem protivljudske predodžbe o čovjeku. Vrijednost svakog sustava uljudbe („civilizacije“) ne mjeri se samo snagom njezinih sredstava, nego i brigom koju nudi te uviđanjem da su ljudi osobe, a ne samo uloge. To se ne može postići bez ljudskog iskustva, koje ne mogu skupljati sustavi AI.

Za papu Lava XIV otvorena je kriza ljudskog odnosa prema životu. Čini se, da se ljudska „ograničenja“ – kao što su smanjena radna sposobnost, bolest, starost, trpljenje i ranjivost – uzimaju kao nedostatci, koje valja ukloniti, a ne kao stvarnost, putem koje čovječanstvo dozrijeva i otvara se za povezivanje. Ljudi imaju ograničenja, ali ljudski rod dozrijeva ne unatoč ograničenjima, nego upravo kroz njih. Ljudska ograničenja ne treba potiskivati, nego ih valja uvažiti. Uklanjanje trpljenja gasi ljubav i čežnju.

Stvaranje čovjeka koji je „više čovjek“ nije vezano samo uz umjetnu umnost, nego je usađeno i u dugu kršćansku baštinu. Sustavi AI nastoje umjetno stvoriti nadčovjeka, „Übermenscha“ ili supermena. Međutim, po kršćanskoj baštini postoji mogućnost izlaska čovjeka iz njegovih tjelesnih i duševnih granica, ali ne bijegom od stvarnosti ili potiskivanjem ograničenja, nego putem ljudske uzajamnosti i ljubavi. Dodat ću, da je karmelićanka Terezija iz Lisieuxa (1873.-1897.) napisala: „Kad umrem je ću gledati Boga, ali što se tiče života s njim neću imati ništa više, nego što sad imam na Zemlji.“ To je ljudska sposobnost nadmašivanja samoga sebe putem prihvata djelovanja Svetoga Duha.

Kršćanska čovjekoljubljivost ne odbacuje znanost i tehnologiju, nego je grli u zahvalnosti i u zbiljnosti života. Ljudska stvarateljska umnost je dar, koji može ublažiti patnju i otvoriti nove mogućnosti, ali mora biti usmjerena prema skupnom dobru, pravdi, brizi za ranjive osobe i za druge stvorove. Zato je sveti Ivan Pavao II pitao: „Može li AI učiniti ljudski život na Zemlji više ljudskim u svakom vidiku života?“

Sveti Augustin – po komu je nazvan Red augustinaca, kojemu je pripadao i papa Lav XIV – je uzeo ljudsku povijest kao borbu dviju ljubavi, koje stvaraju dva načina nastanjivanja Zemlje i zajedničkog života. Jedna je ljubiti Boga i bližnjega, a druga je ljubiti samoga sebe. Te dvije ljubavi su izgradile dva grada: zemaljski grad ljubavi prema sebi i prezira Boga te nebeski grad ljubavi prema Bogu i prezira samoga sebe. Isus iz Nazareta je govorio o „nebeskom kraljevstvu“ ljudske životne uzajamnosti.

Poglavlje 4 okružnice Lava XIV ima naslov: Zaštita ljudskosti u vrijeme preobrazbe života. Istina, Rad, Sloboda. U uvodu u ovo poglavlje okružnice Magnifica Humanitas papa Lav XIV je naglasio, da se nakon pružanja općeg ocrta o izazovu tehnološke preobrazbe ne smije ostati na razini opće raščlambe. Kad se mijenjaju jezici i sredstva mijenjaju se i dnevno djelovanje te odnosi u zajednicama. Zato se je papa Lav XIV usmjerio na određena područja, u kojima preobrazba nosi izuzetno teške i ponekad porazne posljedice. Papa smatra, da su to područja (1) istine kao skupnog dobra, (2) zaštite dostojanstva rada i (3) spašavanje slobode od svih oblika ovisnosti i od otržištenja („komercijalizacije“).

Uporaba digitalnih programskih sustava i sustava AI unosi duboke promjene u javnu i političku komunikaciju. Sredstva koja mogu unapređivati razgovor i sudjelovanje često se rabe za iskrivljivanje govora i za brisanje granice istine i neistine. Obmane ne počinju od AI, ali AI služi za njihovo pojačavanje. Ljudi koji imaju snažne tehnološke i gospodarske izvore te mnogo osoblja za upletanje u tuđe poslove raspolažu znatnim sposobnostima za izazivanje promjena. Oni mnogim ljudima nameću svoju istinu o čovječanstvu, svijetu, smislu postojanja, obitelji i o Bogu.

Utjecaj koji je odvojen od istine otvoreno ili prikrito nameće ljudima to, što želi nametnuti. Suvremeni čovjek je krivo uvjeren, da je on jedini tvorac samoga sebe, svojeg života i zajednice. To je posljedica sebične usmjerenosti čovjeka na sama sebe. Posljedično, mnogi ljudi misle, da oni mogu stvoriti stvarnosti i da je sve što njima odgovara istinito. Zato je sveti Ivan Pavao II govorio o „krizi istine“. Kad se izgubi zamisao o općoj istini o dobru, kako ga zna ljudski um, dolazi i do promjene savjesti. Papa Franjo je zaključio, da je za dobru budućnost čovječanstva potrebno poštivati istinu o ljudskom dostojanstvu. Demokraciju valja uporabiti za uspostavu razgovora o bitnim pitanjima stanja čovjeka.

Komunikacija se ne sastoji samo u prijenosu podataka, nego i u stvaranju uzgoja ili . Nadzor nad digitalnim programskim sustavima pomaže uspostavu javne predodžbe o stvarnosti i o poželjnoj budućnosti. Zato je presudno da traganje za istinom i poštivanje ljudskog dostojanstva usmjeruju takve sustave. Ljude za takav pristup treba odgajati i poučavati pa škole moraju imati presudnu ulogu.

Crkva je od vremena Rerum novarum zdušno štitila rad i radnike te se je suprotstavljala iskorištavanju rada. U zbilji, sprega automatizacije, robotike i umjetne umnosti mijenja sastav posla, koji valja obavljati. Radnici se najčešće moraju prilagođivati brzini i zahtjevima strojeva. Radnici često i gube posao. Kad bi se nositelji kapitala htjeli odreći visokih zarada i kad bi postali pripravni plaćati viši porez državi, pitanje nezaposlenosti bi se riješilo povećanom brigom države za ljude u potrebi.

Papa Lav XIV je zaokupljen zaštitom slobode od ovisnosti i od otržištenja („komercijalizacije“) života. Otržištenje života nosi opasnost od duševnih bolesti te od neprestane i brze promjene života ljudi. Tehnokratska duševnost smatra ljudsku osobu predmetom nadzora i izvorom koji treba sve bolje iskorištavati. Papa Lav XIV nabraja razne vrste ropstva, koje su stvorili digitalno gospodarstvo i umjetna umnost, u svijetu u kojemu, kako kaže Papa, „ništa nije netvarno ili čudesno“. Papa Lav XIV zahtijeva uklanjanje svake vrste ropstva, koje se raširilo u svijetu i bez unošenja u gospodarstvo i svijet umjetne umnosti.

Papa Lav XIV na samom kraju Poglavlja 4 otvara pitanje skupne odgovornosti za nastalo stanje i za budući razvitak svijeta. Papa opet spominje traganje za istinom u javnom životu, školovanje u digitalnom okruženju, preobrazbu rada, krhkost obitelji i nove oblike ropstva te kaže, da su sve te nevolje međusobno povezane. Sve te nevolje povezuje činjenica, da je tehnologija postala vrhovno mjerilo, pri čemu postoji opasnost, da se ljudi svedu na podatak, zupčanik u stroju ili u roba.

Papa naglašava, da Socijalni nauk Crkve upućuje poziv za uspostavu skupne odgovornosti. Papa traži dalekovidan pristup: ustanove koje upravljaju bez sputavanja ljudi; zaštita koja se pruža bez preuzimanja; poslovni sustavi, koji rad i dostojanstvo uzimaju kao mjerila poslovnog uspjeha; posrednici i školske ustanove, koje obnavljaju povjerenje i smisao za istinu; te građani, koji njeguju odgovornost, umjerenost, razlučivanje i smisao za istinu. Izumiteljstvo može samo tako pomoći cjelovit ljudski razvitak i ono ne smije postati izvor isključivanja i gospodstva.

Godinama prije pojave sustava umjetne umnosti došlo je do globalizacije poslovanja velikih korporacija, koja je pokrenula političku globalizaciju, koja se sastoji u povezivanju naroda i njihovih država. Došlo je do globalizacije naše vrste života.

Sad globalna vrsta steže obruč oko privatnog kapitala i oko američke geopolitike, koja služi svjetskom privatnom kapitalu. Papa Lav XIV kaže, da poslovni sustavi trebaju preuzeti odgovornost, tako što će rad i ljudsko dostojanstvo uzimati kao mjerila poslovnog uspjeha. To znači, da se kapital treba podložiti potrebama životnih zajednica i cijele naše vrste.

U svakoj političkoj zajednici postoje četiri izvora vlasti ili utjecaja: politika ili država, gospodarstvo, zaštita ili obrana i svjetonazor ili sustav uvjerenja. Ja sam pobornik zamjene kapitalizma politizmom, u kojemu politika objedinjuje ostala tri izvora vlasti. Ne dvojim, da zagovaranjem odgovornosti kapitala prema životnim zajednicama Papa prešutno zagovara politizam, kao što je prešutno nijekao kapitalizam, osuđujući sve njegove glavne vidike. Tražeći odgovornost poslovnih sustava ili privatnog kapitala za životnu zajednicu papa Lav XIV stavlja životnu zajednicu povrh države ili politike. Na sve valja dodati pojavu Isusa iz Nazareta, koji je pod cijenu vlastitog života zagovarao razdvajanje države od svjetonazora. Kod Isusa je svjetonazor bio neovisan. „Caru carevo, Božje Bogu!“ Isus je za sebe rekao, da je „došao, kako bi svi imali život“. Isus je zagovarao zadovoljenje životnih potreba, a ne „ljudska prava“. Isus iz Nazareta je svoj život uložio u obnovu ljudskog životnog zajedništva, koje je bilo uklonjeno pojavom civilizacije 4.000 godina prije njegove pojave. Sadašnja civilizacija je privatni kapitalizam. Papa Lav XIV je okružnicom Magnifica Humanitas dobro usmjerio vrstu Homo sapiens.                                   

Continue Reading

Ovo je prikaz prve okružnice („enciklike“) pape Lava XIV, koja je dijelom posvećena umjetnoj umnosti (artificial intelligence, AI) i njezinim mogućim poraznim učincima. Odziv najšire svjetske javnosti na objavu okružnice Magnifica Humanitas bio je iznimno snažan.

Latinski naslov Papine okružnice, koji sam uzeo i za naslov ovog prikaza različito se prevodi na hrvatski jezik. Jedan od mogućih prijevoda je Veličanstveno čovještvo. Meni više odgovara pitomiji izraz Velebna ljudskost. Latinski pridjev magnificus znači, da je nešto napravljeno ili netko napravljen velikim. Veletvorena ljudskost?

Okružnica pape Lava XIV ima pet poglavlja. Prvo se bavi gipkim pristupom vjernika Evanđelju, a drugo temeljima i načelima nauka Crkve o ljudskim zajednicama („socijalni“ nauk). Treće poglavlje pretresa velebnu ljudskost u svjetlu obećanja umjetne umnosti (AI). Četvrto poglavlje se bavi čuvanjem ljudskosti u vrijeme značajne preobrazbe načina života te se bavi istinom, radom i slobodom. Peto poglavlje pretresa pitanje uzgoja ili njege („kulture“) vlasti i pitanje uljudbe („civilizacije“) ljubavi.

[Riječi „društvo“, „kultura“ i „civilizacija“ stavio sam u zagrade i pod navodnike. Riječ „društvo“ su uveli liberalni mislitelji Auguste Comte i Émile Durkheim, da njom zamijene riječ narod ili izraz životna zajednica. Karl Marx je umjesto o narodu govorio i pisao o „klasi“ ili staležu. Zauzvrat, Crkva puno drži do naroda i ostalih životnih zajednica. Riječ „kultura“ zvuči uzvišeno, a odnosi se samo na uzgoj ili njegu, primjerice bilja. Riječ „civilizacija“ odnosi se na otimanje vlasti izvornim životnim zajednicama i vezanjem vlasti uz skrivenu („privatnu“) imovinu. Sadašnja „civilizacija“ je kapitalizam, za koji Papa nema lijepe riječi. Ja razumijem, da su sastavljači Papine okružnice uporabom triju izdvojenih rabljenih i otrcanih izraza nastojali ugoditi očima čitatelja, ali ti izrazi u dobro upućenom katoličkom čitatelju stvaraju odbojnost.]

Postoje dvije vrste uporabe umjetne umnosti. Nazivam ih kineska uporaba umjetne umnosti i američka uporaba umjetne umnosti. Kineska umjetna umnost sračunata je na povećavanje proizvodnosti rada i na omogućivanje obavljanja poslova, koji se bez AI ne mogu obaviti. Primjerice, Šangajska luka za spremnike pretovari godišnje više od 55 milijuna ili dnevno više od 150 tisuća uobičajenih spremnika (duljine 6 metara). U njoj je dnevno istovremeno privezano 20 brodova za prijevoz spremnika („kontejnera“). Pretovar tolikog tovara ne može se obaviti bez dizalica kojima upravlja umjetna umnost.

Nedavno je Jim Farley, predsjednik i izvršni upravitelj američke korporacije Ford, posjetio jednu kinesku tvornicu električnih automobila, koja nije bila osvijetljena, jer roboti kojima upravlja umjetna umnost ne trebaju rasvjetu. Radnika u tvorničkom pogonu nema dok teče proizvodnja. Farley je nakon posjeta izjavio, da ga je posjet kineskoj tvornici „učinio poniznim“.

Kineske korporacije proizvode umne lučke dizalice, koje odvažu svaki spremnik prije nego što ga polože milimetarski točno uz drugi ili na drugi spremnik. Tako se tovar broda ujednačeno raspoređuje uzduž i poprijeko broda. Prema pisanju Jutarnjeg lista kineske korporacije su 2025. godine izgradile 158 kilometara autoceste bez ijednog radnika. Sav posao su obavili strojevi, kojima upravlja umjetna umnost, uključujući navlačenje asfaltnog sloja u jednom mahu, a to sve je napravljeno uz pomoć sustava BeiDuo, kojim se određuju položaj i brzina letjelica, brodova te kopnenih vozila i strojeva.

U Americi se umjetna umnost ne rabi kao što se rabi u Kini. Početkom ove godine predsjednik Trump je zapovjedio, da se iz američkih luka uklone umne kineske dizalice, koje čine 80% svih dizalica postavljenih u američke luke. U dizalice su, navodno, umetnuti obavještajni programi. Predsjednik Trump nije samo razorio američki politički sustav, nego razara i gospodarski. Amerika nema dizalice, kojima bi zamijenila kineske i koje bi obavljale njihov posao. Američka politika se pogubno upleće u američko poslovanje.

Američka uporaba umjetne umnosti sračunata je dobrim dijelom na razbibrigu, razonodu ili zabavu, iako se rabi i u medicinskoj dijagnostici te u drugim važnim i korisnim područjima. U Americi dugo postoji industrija razbibrige, koja je odavno utjelovljena u Hollywoodu u Kaliforniji i na Broadwayu u New Yorku. Sad se razbibriga utjelovljuje u proizvodima umjetne umnosti.

Ipak, u Americi umjetna umnost prvobitno služi za unošenje nepoželjnog i razornog sadržaja u umove jedinačnih ljudi. Takve zahvate u umove ljudi predvidio je George Orwell u romanu 1984., u kojemu spominje uspostavu ministarstva istine, koje određuje što je istinito, a što nije. Zna se, da je američki Savezni obavještajni ured (CIA) davno iskušavao opijate kao sredstvo unošenja u umove ljudi sadržaja, koji je za te ljude nepoželjan, a za vlasti poželjan. Usto, usklađeno postupanje američkih uvriježenih medija i mudrosnih zaklada („think tanks“) u promicanju pomno odabranih podataka i događaja te njihovih domišljenih objašnjenja stvara „novu istinu“. Zato papa Lav XIV govori o umjetnoj umnosti i kao o oružju („AI weapons“). Umjetna umnost mnogim silama služi kao izvor umjetne istine i kao tvornica zabluda.

U spisu Fedar, koji je Platon napisao 399. godine prije Isusa, stoji da je tijekom razgovora u atenskom zatvoru malo prije Sokratove nasilne smrti, Sokrat iznio Fedru zgodu o faraonu Tamu i pismoznalcu Teutu. Teut je navodno došao faraonu i predložio mu uvođenje slikovnog pisma, koje bi „znatno unaprijedilo znanje i pamćenje Egipćana“. Faraon je odgovorio, da uvođenje takvog načina poboljšanja znanja i pamćenja ne bi bilo dobro, jer „u umovima Egipćana zbog tuđeg znanja, ne bi bilo mjesta za znanje, kojim su Egipćani stvorili sve što imaju“. Postojala je umjetna ili tuđa umnost mnogo prije izuma posebnih integriranih kola za umjetnu umnost, kakve proizvodi Nvidia.

Perzijski mudrac Zaratustra, koji je živio oko 500 do 600 godina prije Isusa, je smatrao, da svijet nije poprište borbe dobra i zla, nego borbe Istine i Laži. Zato je Zaratustra tražio od svojih sljedbenika, da „mnogo uče i mnogo znaju, kako im tuđinci ne bi u njihove umove ulijevali svoje znanje i kako ih domaći lažni proroci ne bi obmanjivali“.

Ovaj tjedan je došla vijest, da Amerika povlači nakanu dopuštenja svojih uzoraka umjetne umnosti za prodaju u Kinu. Amerika se plaši, da bi time izgubila sadašnju prednost pred Kinom u području umjetne umnosti. Predsjednik Trump je odustao od objave izvršne zapovijedi, kojom je kanio odrediti, da tijela američke vlade preispitaju stav prema prodaji uzoraka umjetne umnosti Kini. Predsjednik Trump je rekao: „Mi imamo prednost pred Kinom, imamo prednost pred svima i ne želim, da bilo što umanji našu prednost.“

Međutim, Kina je i bez američkih proizvoda već postavila svoj temeljni upisnik građana, koji je poznat kao Sustav Hukou i za koji se je smatralo, da se ne može postaviti bez američkih proizvoda. Hukou je zapravo službeni državni upisnik kućanstava, u koji se upisuju sve osobe, koje čine kućanstvo, pri čemu se upisuje i mjesto kućanstva, što utječe na pravni položaj kućanstava, ali i na njihov pristup mjesnim uslugama, koje uključuju zdravstvenu skrb i druge načine pomoći građanima. (Kinesku riječ hukou, sastavljaju dva slova, od kojih prvo znači kućanstvo ili „vrata“, a drugo „usta“. Vlasti popisuju, koliko „usta“ ima koja kuća. U komunističkoj Jugoslaviji poslije Drugoga svjetskog rata svaka je obitelj dobila i morala za potrebe sigurnosne provjere čuvati „kućni arak“, u koji su bili upisani svi ukućani.)

Postoji velika razlika u mogućnostima Amerike i Kine u napajanju središta umjetne umnosti. Amerika ima veliku proizvodnju nafte, ali ne proizvodi dovoljnu količinu električne struje, da bi strujom mogla napajati sva predviđena središta umjetne umnosti. Pravljenje mnogih središta AI u Americi se odgađa i do pet godina. U Kini se zasad proizvodi dovoljno električne struje pa se ne odgađa uspostava novih središta AI.

Kina ima strategijski pristup svim javnim pitanjima pa su se u Kini na vrijeme počela praviti podmorska središta AI, koja se opskrbljuju električnom strujom iz vjetrenih elektrana s pučine. Za to je svakako trebalo stvoriti novu vrstu čelika, koji podnosi morsku vodu. Podmorska središta AI rabe manje električne struje, jer ih ne treba hladiti. U kopnenim središtima umjetne umnosti 40% rabljene struje se troši na hlađenje uređaja.

Gornji prikaz uporabe umjetne umnosti mogao bi poslužiti i kao uvodni dio šireg spisa, koji bi prikazao moje razumijevanje postupka i svrhe uporabe umjetne umnosti. AI je najnoviji izum u digitalnom području, a ja sam se stručno bavio računalnim poslom od davne 1967. godine. Ipak, ovaj prikaz poslužit će kao uvod prikaza okružnog pisma Magnifica Humanitas pape Lava XIV. Kad sam doznao za objavu Papine okružnice nisam bio kanio pisati o njoj, ali me je jedan prijatelj, koji je bio uvažen novinar i urednik zamolio, da napravim prikaz okružnice i objasnio mi je zašto se trebam prihvatiti posla.

S obzirom na to, što sam u ovom uvodu napisao očito je, da papa Lav XIV ne pretresa kinesku uporabu umjetne umnosti, nego upravo američku ili općenito zapadnu uporabu tog sustava stvaranja istine i dobivanja prosudbi o stanju i postupcima u svijetu. Papa Lav XIV je mimo vatikanskog običaja osobno predstavio svoju okružnicu. Tijekom predstavljanja okružnice 25. svibnja ove godine suutemeljitelj korporacije Anthropic Chris Olah je izjavio: „Mi nastavljamo otkrivati zagonetne pa i uznemirujuće značajke u uzorcima umjetne umnosti. To zastrašuje, jer se područje umjetne umnosti brzo razvija.“

(Anthropic je američka korporacija, koja je utemeljena 2021. godine, koja ima sjedište u San Franciscu i koja se bavi umjetnom umnosti. Korporacija Anthropic je početkom ove godine imala vrijednost 380 milijardi dolara. Anthropic je napravio veliki jezični uzorak nazvan Claude, koji je sračunat na otkrivanje slabosti u mrežnim sustavima korporacija i vladinih ustanova. Anthropic više ne prodaje Claude korisnicima u Iranu, Kini, Rusiji i Sjevernoj Koreji, koji su, navodno, rabili Claude za provalu u privatne mreže zapadnih korporacija. Američko ministarstvo rata ograničilo je uporabu proizvoda Anthropica u američkoj vojsci te zabranilo privatnim vojnim ugovarateljima, opskrbljivačima i ortacima uporabu Claudea. Chris Olah se sad bavi zaštitom sustava umjetne umnosti, razvidnosti i razumijevanjem tih sustava te razvitkom sustava AI, koji će slijediti provjerene ljudske vrijednosti.)

Pročitavši okružnicu Magnifica Humanitas stekao sam dojam, da papa Lav XIV malo drži do kapitalizma, a da pritom nije uporabio riječ „kapitalizam“. Papa je osudio svaki glavni vidik kapitalizma: ustrajavanje na privatnom vlasništvu, za razliku od javnog ili državnog vlasništva; odlučivanje bogate manjine o svim pitanjima životnih zajednica; nadzor nositelja kapitala nad prirodnim izvorima; usmjerenost korporacija na zaradu; i nakupljanje kapitala. Papa Lav XIV je potpisao svoju okružnicu 15. svibnja ove godine, na 135. obljetnicu objave okružnice Rerum novarum pape Lava XIII. Lav XIII je u svojoj okružnici osudio iskorištavanje rada od kapitala. Bila je riječ o tvarnom ili tjelesnom pitanju, jer je golem broj radnika prodavao svoj tjelesni rad.

U okružnici Magnifica Humanitas papa Lav XIV osuđuje iskorištavanje uma ljudi. Sad je riječ o duševnom i duhovnom pitanju. Golem broj školovanih ljudi nudi svoje znanje i umne vještine, koje se često proizvoljno proglasi nedovoljnim ili neprimjerenim. Sad se ljude isključuje i po osobnosti, a ne više samo po tjelesnoj sposobnosti. Zajedničko okružnicama Rerum novarum i Magnifica Humanitas je osuda gaženja ljudskog dostojanstva.

Poglavlje 3 okružnice Lava XIV ima naslov: Tehnologija i vladanje. Velebna ljudskost u svjetlu obećanja AI. Ja bih to poglavlje sažeo u tvrdnju, da se čovjek ne smije propinjati nad sama sebe.

Papa naglašava, da tehnološki razvitak mijenja jezike, odnose među ljudima, ustanove i vrste vlasti pa vjernici moraju odabrati posao koji će obavljati i način na koji će se odabrani posao obavljati, kako bi sačuvali velebnu ljudskost, koja je darovana ljudima. Papa naglašava, da to nije izbor za budućnost, nego i za sadašnjost, jer su nove tehnologije i dio sadašnjice. Papa je uvjeren, da usklađivanje ljudskog posla s Evanđeljem ne može biti obavljeno jednom zauvijek, nego da se ono prenosi od naraštaja do naraštaja. Zato Papa od katolika traži uključenost i odlučnost.

Stvara se novi tehnološki uzorak govora, prema kojemu poslovna učinkovitost, nadzor i zarada nameću osobne, zajedničke i poslovne odluke. Tehnologija više nije samo sredstvo, nego i mjerilo, kojim se prosuđuje što je važno, a što valja odbaciti. To svodi sve stvorenje na predmet iskorištavanja i na „puke zupčanike sustava koji je usmjeren na povišenje učinkovitosti“. Novi tehnološki uzorak govora dolazi od širenja umjetne umnosti, spoznajne znanosti, nanotehnologije, robotike i biotehnologije. Novi tehnološki govor stvara novi duhovni, etički i politički okvir. AI nosi više vlasti, ali ne i opći boljitak. „Suvremeni čovjek nije pravo osposobljen, da dobro rabi vlast.“

Ako se tehnološki razvitak nastavi bez odgovarajućeg moralnog napretka, rezultat može biti povećavanje mogućnosti bez povećavanja ljudskosti. Postoji opasnost, da se pojedince počne cijeniti samo po njihovu tvarnom učinku. U mnogim primjerima u digitalnom području nadzor nad programima, podlogama, podatcima i računalima ne pripada državama, nego glavnim privatnim gospodarskim i tehnološkim čimbenicima. Zato u suočenju s usredotočenjem vlasti u digitalnom svijetu plemenite svrhe crkvenog nauka – kao što su dostojanstvo ljudske osobe, skupno dobro, primjerena razdioba dobara, subsidijarnost, uzajamnost i pravda – moraju postati mjerilima razlučivanja i prosuđivanja.

Brzi razvitak umjetne umnosti stvara svaku raniju tvrdnju zastarjelom, a svi koji sudjeluju u stvaranju sustava AI sve slabije razumiju njihove učinke. To nameće potrebu dubljeg znanstvenog istraživanja te uporabu etičkog i duhovnog rasuđivanja. Sustavi AI oponašaju samo neke značajke ljudske umnosti. Oni lako preteknu ljudsku prirodnu umnost u brzini obrade i širini zahvata podataka, ali AI nema (životno) iskustvo, kakvo nakupljaju ljudi.

Iako je AI vrijedno sredstvo, ona od ljudi i zajednica traži veliku razboritost i budnost. Posebno valja paziti na (1) lakoću kojom se dobivaju rezultati, (2) dojam nepristranosti i (3) oponašanje ljudskog općenja. Stvara se obmana ili varka, da je kod AI riječ o odnosu sa stvarnom ljudskom osobom, što zna dovesti do gubitka volje za izvornom ljudskom komunikacijom. Dužni oprez stvara potrebu odgovornosti, razvidnosti i istinskog vladanja sustavima AI, jer se u sustave AI umeću načela, koja su oprečna neotuđivom dostojanstvu ljudske osobe.

Pitanja odgovornosti za sustave AI i upravljivosti tim sustavima vode do ključnog pitanja zaštite naše ljudskosti. Usto, tehnokratski govor u koji smo uronjeni te koji pojačavaju digitalni prevrat i AI prijete ustaljivanjem protivljudske predodžbe o čovjeku. Vrijednost svakog sustava uljudbe („civilizacije“) ne mjeri se samo snagom njezinih sredstava, nego i brigom koju nudi te uviđanjem da su ljudi osobe, a ne samo uloge. To se ne može postići bez ljudskog iskustva, koje ne mogu skupljati sustavi AI.

Za papu Lava XIV otvorena je kriza ljudskog odnosa prema životu. Čini se, da se ljudska „ograničenja“ – kao što su smanjena radna sposobnost, bolest, starost, trpljenje i ranjivost – uzimaju kao nedostatci, koje valja ukloniti, a ne kao stvarnost, putem koje čovječanstvo dozrijeva i otvara se za povezivanje. Ljudi imaju ograničenja, ali ljudski rod dozrijeva ne unatoč ograničenjima, nego upravo kroz njih. Ljudska ograničenja ne treba potiskivati, nego ih valja uvažiti. Uklanjanje trpljenja gasi ljubav i čežnju.

Stvaranje čovjeka koji je „više čovjek“ nije vezano samo uz umjetnu umnost, nego je usađeno i u dugu kršćansku baštinu. Sustavi AI nastoje umjetno stvoriti nadčovjeka, „Übermenscha“ ili supermena. Međutim, po kršćanskoj baštini postoji mogućnost izlaska čovjeka iz njegovih tjelesnih i duševnih granica, ali ne bijegom od stvarnosti ili potiskivanjem ograničenja, nego putem ljudske uzajamnosti i ljubavi. Dodat ću, da je karmelićanka Terezija iz Lisieuxa (1873.-1897.) napisala: „Kad umrem je ću gledati Boga, ali što se tiče života s njim neću imati ništa više, nego što sad imam na Zemlji.“ To je ljudska sposobnost nadmašivanja samoga sebe putem prihvata djelovanja Svetoga Duha.

Kršćanska čovjekoljubljivost ne odbacuje znanost i tehnologiju, nego je grli u zahvalnosti i u zbiljnosti života. Ljudska stvarateljska umnost je dar, koji može ublažiti patnju i otvoriti nove mogućnosti, ali mora biti usmjerena prema skupnom dobru, pravdi, brizi za ranjive osobe i za druge stvorove. Zato je sveti Ivan Pavao II pitao: „Može li AI učiniti ljudski život na Zemlji više ljudskim u svakom vidiku života?“

Sveti Augustin – po komu je nazvan Red augustinaca, kojemu je pripadao i papa Lav XIV – je uzeo ljudsku povijest kao borbu dviju ljubavi, koje stvaraju dva načina nastanjivanja Zemlje i zajedničkog života. Jedna je ljubiti Boga i bližnjega, a druga je ljubiti samoga sebe. Te dvije ljubavi su izgradile dva grada: zemaljski grad ljubavi prema sebi i prezira Boga te nebeski grad ljubavi prema Bogu i prezira samoga sebe. Isus iz Nazareta je govorio o „nebeskom kraljevstvu“ ljudske životne uzajamnosti.

Poglavlje 4 okružnice Lava XIV ima naslov: Zaštita ljudskosti u vrijeme preobrazbe života. Istina, Rad, Sloboda. U uvodu u ovo poglavlje okružnice Magnifica Humanitas papa Lav XIV je naglasio, da se nakon pružanja općeg ocrta o izazovu tehnološke preobrazbe ne smije ostati na razini opće raščlambe. Kad se mijenjaju jezici i sredstva mijenjaju se i dnevno djelovanje te odnosi u zajednicama. Zato se je papa Lav XIV usmjerio na određena područja, u kojima preobrazba nosi izuzetno teške i ponekad porazne posljedice. Papa smatra, da su to područja (1) istine kao skupnog dobra, (2) zaštite dostojanstva rada i (3) spašavanje slobode od svih oblika ovisnosti i od otržištenja („komercijalizacije“).

Uporaba digitalnih programskih sustava i sustava AI unosi duboke promjene u javnu i političku komunikaciju. Sredstva koja mogu unapređivati razgovor i sudjelovanje često se rabe za iskrivljivanje govora i za brisanje granice istine i neistine. Obmane ne počinju od AI, ali AI služi za njihovo pojačavanje. Ljudi koji imaju snažne tehnološke i gospodarske izvore te mnogo osoblja za upletanje u tuđe poslove raspolažu znatnim sposobnostima za izazivanje promjena. Oni mnogim ljudima nameću svoju istinu o čovječanstvu, svijetu, smislu postojanja, obitelji i o Bogu.

Utjecaj koji je odvojen od istine otvoreno ili prikrito nameće ljudima to, što želi nametnuti. Suvremeni čovjek je krivo uvjeren, da je on jedini tvorac samoga sebe, svojeg života i zajednice. To je posljedica sebične usmjerenosti čovjeka na sama sebe. Posljedično, mnogi ljudi misle, da oni mogu stvoriti stvarnosti i da je sve što njima odgovara istinito. Zato je sveti Ivan Pavao II govorio o „krizi istine“. Kad se izgubi zamisao o općoj istini o dobru, kako ga zna ljudski um, dolazi i do promjene savjesti. Papa Franjo je zaključio, da je za dobru budućnost čovječanstva potrebno poštivati istinu o ljudskom dostojanstvu. Demokraciju valja uporabiti za uspostavu razgovora o bitnim pitanjima stanja čovjeka.

Komunikacija se ne sastoji samo u prijenosu podataka, nego i u stvaranju uzgoja ili . Nadzor nad digitalnim programskim sustavima pomaže uspostavu javne predodžbe o stvarnosti i o poželjnoj budućnosti. Zato je presudno da traganje za istinom i poštivanje ljudskog dostojanstva usmjeruju takve sustave. Ljude za takav pristup treba odgajati i poučavati pa škole moraju imati presudnu ulogu.

Crkva je od vremena Rerum novarum zdušno štitila rad i radnike te se je suprotstavljala iskorištavanju rada. U zbilji, sprega automatizacije, robotike i umjetne umnosti mijenja sastav posla, koji valja obavljati. Radnici se najčešće moraju prilagođivati brzini i zahtjevima strojeva. Radnici često i gube posao. Kad bi se nositelji kapitala htjeli odreći visokih zarada i kad bi postali pripravni plaćati viši porez državi, pitanje nezaposlenosti bi se riješilo povećanom brigom države za ljude u potrebi.

Papa Lav XIV je zaokupljen zaštitom slobode od ovisnosti i od otržištenja („komercijalizacije“) života. Otržištenje života nosi opasnost od duševnih bolesti te od neprestane i brze promjene života ljudi. Tehnokratska duševnost smatra ljudsku osobu predmetom nadzora i izvorom koji treba sve bolje iskorištavati. Papa Lav XIV nabraja razne vrste ropstva, koje su stvorili digitalno gospodarstvo i umjetna umnost, u svijetu u kojemu, kako kaže Papa, „ništa nije netvarno ili čudesno“. Papa Lav XIV zahtijeva uklanjanje svake vrste ropstva, koje se raširilo u svijetu i bez unošenja u gospodarstvo i svijet umjetne umnosti.

Papa Lav XIV na samom kraju Poglavlja 4 otvara pitanje skupne odgovornosti za nastalo stanje i za budući razvitak svijeta. Papa opet spominje traganje za istinom u javnom životu, školovanje u digitalnom okruženju, preobrazbu rada, krhkost obitelji i nove oblike ropstva te kaže, da su sve te nevolje međusobno povezane. Sve te nevolje povezuje činjenica, da je tehnologija postala vrhovno mjerilo, pri čemu postoji opasnost, da se ljudi svedu na podatak, zupčanik u stroju ili u roba.

Papa naglašava, da Socijalni nauk Crkve upućuje poziv za uspostavu skupne odgovornosti. Papa traži dalekovidan pristup: ustanove koje upravljaju bez sputavanja ljudi; zaštita koja se pruža bez preuzimanja; poslovni sustavi, koji rad i dostojanstvo uzimaju kao mjerila poslovnog uspjeha; posrednici i školske ustanove, koje obnavljaju povjerenje i smisao za istinu; te građani, koji njeguju odgovornost, umjerenost, razlučivanje i smisao za istinu. Izumiteljstvo može samo tako pomoći cjelovit ljudski razvitak i ono ne smije postati izvor isključivanja i gospodstva.

Godinama prije pojave sustava umjetne umnosti došlo je do globalizacije poslovanja velikih korporacija, koja je pokrenula političku globalizaciju, koja se sastoji u povezivanju naroda i njihovih država. Došlo je do globalizacije naše vrste života.

Sad globalna vrsta steže obruč oko privatnog kapitala i oko američke geopolitike, koja služi svjetskom privatnom kapitalu. Papa Lav XIV kaže, da poslovni sustavi trebaju preuzeti odgovornost, tako što će rad i ljudsko dostojanstvo uzimati kao mjerila poslovnog uspjeha. To znači, da se kapital treba podložiti potrebama životnih zajednica i cijele naše vrste.

U svakoj političkoj zajednici postoje četiri izvora vlasti ili utjecaja: politika ili država, gospodarstvo, zaštita ili obrana i svjetonazor ili sustav uvjerenja. Ja sam pobornik zamjene kapitalizma politizmom, u kojemu politika objedinjuje ostala tri izvora vlasti. Ne dvojim, da zagovaranjem odgovornosti kapitala prema životnim zajednicama Papa prešutno zagovara politizam, kao što je prešutno nijekao kapitalizam, osuđujući sve njegove glavne vidike. Tražeći odgovornost poslovnih sustava ili privatnog kapitala za životnu zajednicu papa Lav XIV stavlja životnu zajednicu povrh države ili politike.

Na sve valja dodati pojavu Isusa iz Nazareta, koji je pod cijenu vlastitog života zagovarao razdvajanje države od svjetonazora. Kod Isusa je svjetonazor bio neovisan. „Caru carevo, Božje Bogu!“ Isus je za sebe rekao, da je „došao, kako bi svi imali život“. Isus je zagovarao zadovoljenje životnih potreba, a ne „ljudska prava“. Isus iz Nazareta je svoj život uložio u obnovu ljudskog životnog zajedništva, koje je bilo uklonjeno pojavom civilizacije 4.000 godina prije njegove pojave. Sadašnja civilizacija je privatni kapitalizam. Papa Lav XIV je okružnicom Magnifica Humanitas dobro usmjerio vrstu Homo sapiens.                          

Continue Reading