Potrebna i pohvalna politizacija BRICSA
Ovaj se osvrt kao i ostali moji noviji osvrti isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi upadnom politizacijom udruge BRICS. Do prošlogodišnjeg sastanka na vrhuncu u Južnoj Africi BRICS se je bavio gospodarstvom, zaštitom i ljudskim vrijednostima: širena je i produbljivana gospodarska suradnja članica udruge, razmjenjivane su sigurnosne obavijesti među njima i promicano je međusobno upoznavanje naroda članica.
Na prošlogodišnjem sastanku na vrhuncu BRICS je proširen na dodatnih pet zemalja: Egipat, Etiopiju, Iran, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Saudijska Arabija zasad nije prihvatila puno članstvo, ali djelatno surađuje u odborima BRICS-a, u kojima se sastavljaju prijedlozi za sastanak na vrhuncu. Početno proširenje BRICS-a otvorilo je put daljnjem proširivanju te slobodne udruge i posljedično označilo početak utjecaja BRICS-a na svjetsku politiku. Taj će utjecaj BRICS-a bivati veći, što se više zemalja pridruži toj udruzi. Djelovanje BRICS-a je od sastanka na vrhuncu u Johannesburgu uz dotadašnji gospodarski dobilo i tehnološki, strategijski te politički vidik.
Suradnja među članicama BRICS-a znatno je ojačala ukupno gospodarstvo te udruge. Godine 2021. zemlje BRICS-a su imale 3 milijarde stanovnika ili 42% svjetskog pučanstva; zemljopisni prostor od 40 milijuna km2; ukupan domaći proizvod 24 trilijuna dolara ili 26% udjela u svjetskom gospodarstvu; i 3 trilijuna dolara ili 20% udjela u svjetskoj trgovini.
Podatci o ukupnom domaćem proizvodu po ukupnoj sposobnosti kupnje (PPP) pučanstva, korporacija i država su znakovitiji. Godine 1953. sadašnje zemlje Skupine sedam (G7) imale su 45% udjela u svjetskom gospodarstvu, a sadašnje zemlje BRICS-a 17%; godine 2010. zemlje G7 imale su 44% udjela u svjetskom gospodarstvu, a zemlje BRICS-a 27%; godine 2023. odnos je bio 32% prema 30% u prilog zemalja BRICS-a. BRICS ima deset radnih članica od ove godine. Ove godine deset zemalja BRICS-a ima po sposobnosti kupnje 36% udjela u svjetskom gospodarstvu.
Dodatno proširenje BRICS-a od početka slijedeće godine donijet će povećanu prevagu zemalja BRICS-a nad Skupinom sedam, iako se ne zna kojim će zemljama biti ponuđeno članstvo tijekom sastanka na vrhuncu u ruskom gradu Kazanju koncem listopada ove godine. Dosad je 40 dodatnih zemalja izrazilo pripravnost za pristup BRICS-u, od kojih su 24 podnijele zahtjev za prijem. Alžir pokazuje posebnu želju da postane dioničar Nove razvojne banke. Sad najveće javno zanimanje za članstvo u BRICS-a pokazuju Turska i Malezija. Na sastanku na vrhuncu prošle godine u Johannesburgu bilo je 67 zemalja-promatračica. Na sastanak BRICS-a ove godine u Kazanju pozvano je 137 zemalja, koje nisu članice udruge.
BRICS je godinama bio slobodna udruga pet zemalja s četiri kontinenta. Udruga je lani proširena na novih pet članica, a proširivanje te udruge nosi ozbiljne geopolitičke posljedice, jer će u svim pokazateljima BRICS odnositi sve veću prevagu nad Skupinom sedam. Uskoro će biti suvišno uspoređivati gospodarske pokazatelje BRICS-a i Skupine sedam.
Na sastanku na vrhuncu u Brazilu u srpnju 2014. godine na raniji prijedlog Indije donesena je odluka o utemeljenju Banke BRICS-a za razvitak, koja je počela raditi u srpnju 2015. godine iz sjedišta u Šangaju u Kini. Kasnije je banka nazvana Novom razvojnom bankom (NDB). Utemeljitelji su odobrili Banci izdavanje jednog milijuna dionica u vrijednosti od po 100.000 dolara. Početni kapital od 50 milijardi dolara dalo je u jednakim iznosima pet utemeljiteljica banke. Ostale dionice su ponuđene tržištu.
Zadaće banke su (1) financiranje postavljanja prijevozne podloge, koja će poticati razvitak gospodarstva zemlje koja prima ulog; (2) uspostava ortačke mreže među višenacionalnim razvojnim ustanovama i nacionalnim bankama za razvitak; i (3) izgradnja ujednačenog sustava financiranja pothvata imajući u vidu mjesto ulaganja, iznos potrebnog uloga i druge čimbenike, koji utječu na korist ulaganja.
U ovom desetljeću izrečene su nebrojene političke, gospodarske i financijske kazne mnogim zemljama. Rusiji je izrečeno više od šesnaest tisuća jedinačnih kazni, koje su trebale pogoditi pojedince, proizvodne i financijske zavode te rusku državu i vojsku. Kazne se izriču u obliku sprječavanja prekograničnog plaćanja putem sustava SWIFT (The Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication), koji ima sjedište u Belgiji, ali kojim gospodare SAD; zaplijene državnih pologa u zapadnim bankama; određivanja neopravdanih i prekomjernih uvoznih trošarina na proizvode Zapadu nepoćudnih država; i u drugim oblicima.
Zbog izricanih kazni i zbog mogućnosti izricanja novih vrsta kazni, koje bi bile vezane uz prekogranično plaćanje te neovisno o nastojanju BRICS-a da uspostavio novi sustav prekograničnog plaćanja, mnoge zemlje su već poduzele mjere zaštite od američke samovolje. Mnoge zemlje sad naveliko prodaju ranije kupljene američke državne obveznice. One dobivene dolare ili čuvaju kod sebe ili za njih kupuju zlato koje isto čuvaju kod sebe. Zbog velike potražnje za zlatom, ono je posljednjeg tjedna u rujnu bilo premašilo cijenu od 2.680 američkih dolara za uncu. Druga mjera koju provode mnoge zemlje je prestanak kupnje novih američkih državnih obveznica. Taj postupak će prisiliti američku državu ili da poveća prinos na obveznice ili da posuđuje novac od svoje Središnje banke (Federal Reserve), što dodatno potiče inflaciju. Dedolarizacija se provodi izbjegavanjem i plaćanja u dolarima i čuvanja dolara.
Kako bi izbjegle sadašnje i buduće poteškoće u prekograničnom plaćanju, više zemalja je dvostrano ili bilateralno već uspostavilo plaćanje mimo američkog dolara. Primjerice, to su napravile Turska i Rusija dogovorom plaćanja u vlastitom novcu (lira i rubalj) te Rusija i Iran dogovorom plaćanja isporučenih proizvoda i usluga isto u domaćem novcu (rubalj i rijal). Saudijska Arabija i Kina ljetos su jedna drugoj uplatile vlastitog novca u vrijednosti 7 milijardi američkih dolara.
Iran i Rusija su uspostavile zajednički sustav plaćanja. Te su zemlje povezale Sustav financijskih poruka (SPFS) Banke Rusije i Elektronički sustav financijskih poruka (SEPAM)Središnje banke Islamske Republike Iran. Kina od 2015. godine ima Nacionalni sustav plaćanja (CIPS) u juanima (renminbi = narodni novac), koji rabi 1.300 vanjskih korisnika iz više od 100 zemalja. Indija od 2016. godine ima Jedinstveno sučelje za plaćanje (UPI, United Payment Interface). Sad je na redu međusobno povezivanje tih nacionalnih sustava plaćanja.
U jednom od ranijih osvrta opisao sam usluge financijske kuće Tether iz Hong Konga, koja ima svoju kriptovalutu (skriveni novac) USDT. Kako bi se obavilo plaćanje mimo SWIFT-a, korisnici u Tether polažu dolare, a plaćanje se obavlja u skrivenom novcu USDT, koji se kod primatelja pretvori u dolare. Voditelji SWIFT-a ne mogu ništa doznati o obavljenom plaćanju. Mnoge zemlje koje i ne pristupe BRICS-u kane rabiti budući BRICS-ov sustav prekograničnog plaćanja.
Na sastanku na vrhuncu BRICS-a u Kazanju u listopadu ove godine razmatrat će se prijedlog radne skupine BRICS-a koju predvodi Rusija za „dedolarizaciju“ plaćanja prekogranične trgovine i prekograničnih ulaganja. Rusija predlaže da se napusti dolar kao sredstvo plaćanja među zemljama BRICS-a i da se dolar zamijeni nacionalnim novcem članica. Pojedinosti novog sustava prekograničnog plaćanja nisu poznati, ali se zna da će sustav biti utemeljen na uporabi „računalstva u oblaku“ (cloud computing) nazvanom BRICSpay i na posebnom digitalnom sustavu poruka. Tako će digitalni novac biti sredstvo prijenosa stvarnog novca.
Sustav će rabiti postojeći nacionalni novac, a ne američki dolar. Očito je riječ o sustavu plaćanja, koji će biti nevidljiv posebnim službama zapadnih zemalja. (Nedavno je jedan njemački financijski stručnjak iznio mišljenje, da novac Euro ne bi bilo potrebno uvoditi, da je postojala današnja financijska tehnologija. U plaćanje u Područje eura danas nije teško uklopiti plaćanje u poljskim zlotima ili u švedskim krunama.)
Smisao zamjene uporabe dolara uporabom nacionalnog novca je stvoriti neovisan, BRICS-ov sustav plaćanja, koji će bez muke moći koristiti građani, poslovni zavodi i nacionalne vlade. Sustav će ujedno smanjiti izdatke prijenosa novca i biti slobodan od upletanja politike. Stvaranje sustava plaćanja, koji je slobodan od upletanja politike je politički potez, jer su zapadne zemlje i posebice Amerika politički zlorabile sustav SWIFT, koji su donedavno svi korisnici rabili bez ograničenja. Amerika je od dolara i od SWIFT-a napravila snažno političko i sigurnosno oružje, kojim razara i svjetsko slobodno tržište koje je ona stvorila.
Ipak, zamisao „dedolarizacije“ je dio ukupnog nastojanja zemalja BRICS-a da se temeljito promijeni i ujednači mogućnost utjecaja svih zemalja na svjetske ustanove kao što su Ujedinjeni narodi, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Svjetska trgovinska organizacija. Po mišljenu prvaka BRICS-a, besmisleno je to, da u poslovima Ujedinjenih naroda Britanija i Francuska imaju veći utjecaj od Indije i Brazila. Isto vrijedi i za MMF i Svjetsku banku, u kojima utjecaj zapadnih zemalja dobro preteže utjecaj zemalja u razvitku okupljenih u Svjetsku većinu. Na sastanku u Bretton Woodsu 1944. godine „svjetske“ ustanove su i bile smišljene kao sredstva gospodstva Zapada nad ostatkom svijeta. Nametanjem gospodarskih i financijskih kazni pojedinim državama Amerika sad razara svjetsko slobodno tržište, jer ona to tržište zbog njegove naravi ne može nadzirati kao što nadzire UN, MMF i Svjetsku banku.
Smatram, da bi u današnjem višestožernom svijetu daljnje proširivanje i usavršavanje BRICS-a moglo dovesti do uspostave novih, dodatnih međunarodnih ustanova, koje bi s vremenom zasjenile i učinile nepotrebnim UN, MMF, WTO i Svjetsku banku, koje kao ustanove ne služe svijetu, nego samo Zapadu. Time bi se svijet nanovo uredio.
Uloga BRICS-a nije više ograničena na međusobnu gospodarsku suradnju članica, na ulaganja u razvitak zemalja i na njihovo oslobađanje od nasilja dolara. BRICS je političko utočište mnogim zemljama, koje se žele osloboditi američke hegemonije odnosno hegemonije privatnog kapitala nakupljenog u Americi. U vrijeme poslijeratne podjele svijeta na ideološke tabore (komunistički i kapitalistički) postojao je Pokret nesvrstanih zemalja, u koji su se sklanjale zemlje, koje su se nastojale osloboditi neokolonijalizma nekih zapadnih zemalja, a koje nisu prihvaćale komunizam. Sad se pred našim očima stvara novi tabor zemalja u razvitku, koji nedvojbeno predvodi BRICS. Mogu li čitatelji zamisliti, da bi uskoro i neke članice Europske unije mogle zatražiti prijem u BRICS? (Turska je samo članica Atlantskog saveza.)
Stvara se novi, slobodni svijet, koji se oslobađa hegemonije privatnog svjetskog kapitala. BRICS-om ne upravlja jedna zemlja, nego skupina pet zemalja, koje su se prve udružile u svrhu unapređenja svojih gospodarstava. BRICS ima „kolektivno rukovođenje“ ili skupno upravljanje. U BRICS-u je nemoguće uspostaviti hegemoniju. Zato mnoge zemlje hrle u BRICS.
Međutim, najdublji smisao širenja BRICS-a je prikupljanje presudnog broja članica za konačan obračun, slobodno ću reći, s kapitalizmom kao političkim sustavom. Dolazi do obračuna između dviju vrsta političkih sustava u svijetu.
BRICS kao cjelina ima veliku privlačnu silu. Sve utemeljiteljice BRICS-a isto imaju veliku privlačnu silu, koja navodi mnoge zemlje, da se pridruže toj udruzi. Međutim, najvećom privlačnom silom raspolaže Kina. Kina je opet postala središnjom političkom zajednicom svijeta, kakvom je carska Kina kao Središnja kraljevina bila dva tisućljeća.
Kina je u minulom desetljeću u mnogome pretekla Ameriku. Pretekla ju je u stvaranju skupnog bogatstva, izgradnji suvremene prijevozne podloge, istraživanju Svemira, smišljanju i postavljanju komunikacijskog sustava, razvitku suvremenih gospodarskih grana, stvaranju nove tehnologije i u zbiljskoj uporabi umjetne inteligencije. [U kolovozu ove godine Australijski institut za strategijsku politiku (ASPI) objavio je, da od 64 ključna područja tehnologije Kina predvodi u njih 90%. Prije dvadeset godina Amerika je u ista 64 područja vodila u njih šezdeset.] Kina ubrzano sustiže Ameriku i u smišljanju istančanih poluvodiča, a već ju je daleko pretekla po obujmu proizvodnje poluvodiča. Silan napredak Kine i razmjerno zaostajanje Amerike dolaze od učinkovitosti kineskog političkog sustava i od nebrige Amerike za njezin sustav.
Podsjetit ću čitatelje, da u svakoj političkoj zajednici ili državi postoje četiri izvora vlasti ili utjecaja: politika, gospodarstvo, zaštita i sustav uvjerenja. U američkom političkom sustavu prijeku ulogu ima privatni kapital kao gospodarski izvor, za koji se uzima da upravlja bar gospodarstvom. Međutim, u tom je sustavu nositeljima kapitala stalo samo do daljnjeg nakupljanja kapitala, a nije im stalo ni do naroda ni do toga, što narod misli o vladavini kapitala. Zato u američkom političkom sustavu ne može biti ni dugoročnog usmjerivanja gospodarstva ni stvaranja političkih, tehnoloških i ostalih uvjeta za razvitak gospodarstva. Zato se je i moglo dogoditi, da Amerika zastrani u razvitku gospodarstva i da američke korporacije unose svoju tehnologiju u Kinu. Na Zapadu je glavno mjerilo dobrog postupanja jedinačnih korporacija njihov uspjeh na tržištu. Postojanje državnih korporacija u Americi se uzima kao prokletstvo.
U Kini postoje i privatna i državna poduzeća, ali ukupnu strategiju općeg razvitka Kine, razvitka kineskog gospodarstva te stvaranja političkih, tehnoloških i ostalih uvjeta za razvitak gospodarstva stvara kineska država. U tomu kineskoj državi pomaže Komunistička stranka Kine, koja je jedina politička stranka u Kini, koja ima 91 milijun članova te u kojoj se vodi trajna rasprava o razvitku Kine, o unapređivanju kineskog gospodarstva; i o stvaranju većeg blagostanja naroda. U jednostranačkim sustavima ocjenu politike ne daju glasači svake četiri godine kad se na Zapadu temeljem stranačkih svjetonazora obično mijenja i temeljna politika države. Na Zapadu nacionalna strategija traje od izbora do izbora. U jednostranačkim sustavima ocjenu državne politike daje cio narod.
Po meni, BRICS htio on to ili ne htio ima zadaću predvođenja obračuna među dvama suprotstavljenim postojećim političkim sustavima u svijetu: liberalnoga kapitalističkog sustava, koji je nesposoban dugoročno upravljati državom i narodom te sustava narodne demokracije, u kojemu politika usmjerava gospodarstvo te jamči zaštitu i blagostanje naroda.
Najnoviji komentari