Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi ukrajinskim napadajima na dodatne ruske mete, za koje ukrajinsko vodstvo računa, da bi moglo dodatno ili potpuno ugroziti ruski naftni prihod, koji je dosad Rusiji omogućivao vođenje rata u Ukrajini. Ukrajinske vlasti nedvojbeno gube rat na domaćem bojištu, ali već duže vrijeme nastoje ugroziti rusku energetsku podlogu, kako bi možda Rusiju prisilile na bezuvjetnu obustavu paljbe u Ukrajini. Kad su se ukrajinski napadaji u „dubinu“ Rusije pokazali jalovim ukrajinske vlasti su se prihvatile ugroze naftovodnih odredišta u Crnom moru i otvorenih napadaja na brodove, za koje se računa da prevoze rusku naftu.

Tako je Ukrajina 14. studenoga dronovima (hrv. trutovima) napala naftno odredište u ruskoj luci Novorosijsk u Crnom moru, do kojega vodi Združeni kaspijski naftovod (Caspian pipeline Consortium – CPC), koji je u vlasništvu kazahstanskih, ruskih i američkih korporacija. Napadajem su oštećena naftna skladišta, pristanište za pretovar brodskih spremnika, lučka postrojenja i jedan brod. Dana 27. studenoga turski brod za prijevoz nafte Mersin pretrpio je četiri „vanjske“ eksplozije na sidrištu u senegalskoj luci Dakar. Dana 28. studenoga Ukrajina je u turskomu isključivom gospodarskom području u Crnom moru napala podvodnim dronovima dva broda koja obično prevoze rusku naftu. To su bili brodovi Kairos i Virat, koji plove pod zastavom Gambije. Brod Virat je bio teško oštećen.

Pretovar nafte u luci Novorosijsk obnovljen je već 16. studenoga. Naftovod koji doprema naftu u Novorosijsk služi ponajviše za prijevoz kazahstanske nafte u Crno more. Tim se naftovodom do mora dopremi 80% kazahstanske nafte. Kazahstanske vlasti su 30. studenoga žestoko osudile opaki ukrajinski napadaj, koji one uzimaju kao izazov i zatražile od Ukrajine da odustane od budućih napadaja na CPC.

U Pomorskoj skupini Bešiktaš, koja je vlasnica broda Mersin kažu, da je brod napadnut vjerojatno zbog njegove povezanosti s prijevozom ruske nafte. Nakon izvedenog napadaja voda je preplavila strojarnicu. U skupini Bešiktaš su posebno zabrinuti, jer su slijedeći dan u turskim gospodarskim vodama napadnuti brodovi Kairos i Virat.

Tursko ministarstvo prijevoza je objavilo, da su prazni brodovi za prijevoz ruske nafte napadnuti podvodnim dronovima „morske bebe“ dok su bili na putu u Novorosijsk. Dronovi su bili upereni u ruske tankere i prouzročili su eksploziju, a Ukrajina je preuzela odgovornost za napadaj. Glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Turske je naglasio, da ukrajinski napadaj na brodove u turskom isključivom gospodarskom području predstavlja „opasnost za plovidbu, ljudske živote, imovinu i za okoliš u području“. Glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova je izjavio, da Turska vodi „razgovore s odgovarajućim strankama, kako bi se spriječilo širenje ukrajinskog rata na Crno more i kako bi se zaštitili turski gospodarski probitci“.

Donedavno su ukrajinski napadaji na ruske brodove i na lučka postrojenja bili ograničeni na sjeverne obale Crnog mora, a sad se šire tim morem. Poslije napadaja na gambijske brodove u turskom gospodarskom području oglasio se je i Margus Tsahkna, ministar vanjskih poslova Estonije. Ministar je izjavio, da bi ukrajinski napadaj na ruske brodove u Baltičkom moru bio nerazborit, jer bi mogao prouzročiti veliku ugrozu za okoliš.

Na pitanje o tomu, je li Estonija upozorila Ukrajinu, da se ne upušta u napadaje na brodove s ruskom naftom u Baltičkom moru ministar je odgovorio: „Više od 60% ruske nafte i ruskog ukapljenog plina prolazi Finskim zaljevom, što je golema količina, posebice jer je tjesnac kojim brodovi prolaze širok samo 10 kilometara. Nismo rekli Ukrajincima da ne dolaze ovamo, ali ne bi bilo mudro da dođu, jer bi to znatno otežalo stanje u Baltičkom moru.“ Ministar Tsahkna je dodao: „Budimo iskreni: Ukrajina ima pravo napadati i razarati vojne i strategijske mete u Rusiji. Međutim, napadaji u međunarodnim vodama su drukčije pitanje pa je Turska bila žestoko osudila ukrajinski napadaj u turskim gospodarskim vodama, koje nisu u pravom smislu međunarodne vode.“

Očito je, da ukrajinska politika bježi od svoje, domaće bojišnice „preko ruske dubine na morske i oceanske pučine“. Ukrajinsko političko vodstvo nastoji postići kakav-takav uspjeh u obračunu s Rusijom daleko od kuće. Englezi kažu, da je „susjedova trava uvijek zelenija“. Nevolja s novom ukrajinskim vojnom taktikom je tomu, što Europa (EU i UK) podupire ukrajinske ratne nakane, jer je to jedini način nastavka rata. Europa se boji mira i zato želi nastavak rata na bilo koji način. Europa je postala ovisna o Zelenskom te o njegovoj ratobornosti i tvrdokornosti.

Predsjednik Zelenski želi nastavak rata, jer bi u slučaju sklapanja mirovnog sporazuma između SAD i Ruske Federacije on ostao bez vlasti. Mirna Ukrajina bi se lišila Zelenskog i njegove klike i to ne samo zbog američke objave ukrajinske pljačke znatnog dijela zapadne vojne i financijske pomoći. (Zna se za zvučne snimke razgovora, koji su vođeni u najvišem političkom vrhu Ukrajine, ali se zna i da predsjednik Zelenski zna za postojanje takvih snimaka.)

Europsko političko vodstvo želi isto nastavak Rata za Ukrajinu na bilo koji način: na ukrajinskoj bojišnici, nastojanjem razaranja ruske vojne i energetske podloge ili napadima na brodove koji prevoze rusku naftu i ruski ukapljeni plin. Europa se boji uspostave trajnog mira u Ukrajini, jer bi se u miru vidjeli učinci (1) željenog prekida dopreme jeftinog ruskog prirodnog plina u Europu i (2) svesrdne financijske i vojne pomoći, koju je Europa iznad svojih mogućnosti pružala Ukrajini. U miru će se vidjeti dubina na koju se je srozalo europsko gospodarstvo, posebice zbog deindustrijalizacije, koja je uvelike prouzročena bijegom europskog industrijskog kapitala u Ameriku i Aziju. U miru bi se vidjelo, da je „kralj gol“.

Ovih se dana na privatnim mrežama nalaze brojni prilozi o propadanju njemačkog gospodarstva, o propadanju britanskog gospodarstva i o propadanju francuskog gospodarstva. (Izgleda da je u Francuskoj nemoguće donijeti proračun čak i za tekuću poreznu godinu.) O propadanju ili slomu bilo kojega jedinačnog gospodarstva se piše tako, kao da je samo to gospodarstvo u nevolji, a da su sva ostala europska gospodarstva u dobu stanju. Ipak je istina, da su sva europska nacionalna gospodarstva u velikoj nevolji.

Ako dođe do uspostave mira u Ukrajini, neće doći samo do uviđanja pravog stanja u gospodarstvu Unije, nego će i dosadašnje državne vlasti morati položiti račun svojim narodima. Glavni uzroci sadašnje političke pomutnje i sadašnjega jadnog gospodarskog stanja u Europi su političko usredištenje („centralizacija“) Europe i vladavina neizabrane upravne klike u Bruxellesu. Zato će, po meni, doći do prestanka Europske unije i do povezivanja europskih naroda u novu slobodnu zajednicu. Unija je nastala odlukom nositelja privatnog kapitala nakupljenog u Americi, a prestat će odlukom slobodnih europskih naroda.

Izgleda da predsjednik Trump i jedan dio njegova upravnog ustroja žele uspostaviti mir u Ukrajini i to sporazumom između Amerike i Rusije. (Amerika treba prestati glumiti posrednika u ratu između Ukrajine i Rusije, jer je Rat za Ukrajinu rat Amerike protiv Rusije, iako predsjednik Trump opetovano naglašava, da to nije njegov rat, nego Bidenov. Rat protiv Rusije nije ničiji privatni ili osobni rat, nego američki rat protiv Rusije.) Drugi dio Trumpova upravnog ustroja je sustavno potkopavao mogući sporazum Amerike i Rusije. Taj dio ustroja je dosad predvodio neokonzervativac Marco Rubio, državni tajnik Amerike.

Tajnik Rubio je bio upriličio besmislene i jalove sastanke izaslanstva SAD i Ukrajine u Ženevi i Miamiju. Na sastanku u Miamiju 30. studenoga Rubio je bio zbunjen i izrazito nezadovoljan tvrdokornošću i nepopustljivošću glavnog ukrajinskog pregovarača Rustema Umerova, protiv kojega se također vodi istraga u Ukrajini. Čini se, da bi Rubio mogao promijeniti stranu u upravnom ustroju Amerike, što se može zaključiti po tomu, što nije putovao na minuli sastanak Amerike i Rusije, koji je održan u Moskvi 2. prosinca i što neće sudjelovati na predviđenom sastanku ministara vanjskih poslova Atlantskog saveza.

Nakon sastanka u Miamiju tajnik Rubio je izvijestio javnost, da je sastanak bio učinkovit, ali da je ostalo još posla, koji valja obaviti. Poslije sastanka u Moskvi ruski dužnosnici su izvijestili, da je „sastanak bio učinkovit, ali da je ostalo još posla, koji treba obaviti“. Očito je, da će se razgovori i sastanci Rusije i Amerike nastaviti., kao što će se nastaviti i ruski „posebni vojni zahvat“ u Ukrajini. Na dan sastanka u Moskvi predsjednik Trump je izjavio, da „Amerika više neće financijski pomagati Ukrajinu“. Ruski „posebni vojni zahvat“ se nastavlja, a američka novčana pomoć Ukrajini se obustavlja. Zato je za Ukrajinu dobro, da – po savjetu tajnika američke kopnene vojske Daniela Driscolla – „prihvati odmah američki nacrt uspostave mira, a ne kasnije kad bude slabija“.

Continue Reading