Strategijsko ortaštvo Kine i Rusije
Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi strategijskim ortaštvom Kine i Rusije. Riječ je o dvostranom, dvojnom ili „bilateralnom“ odnosu Kine i Rusije. Rusija i Kina su potpuno predane svojem ortaštvu, za koje predvodnici tih država kažu, da mu nema granica. Taj odnos nadmašuje okvire saveza ili okvire „posebnog odnosa“, kakav su 1941. godine uspostavile SAD i Ujedinjena Kraljevina.
(Poseban odnos SAD i Velike Britanije bio je ustvari uspostavljen 1783. godine sporazumom u Parizu, kojim je okončan Rat za američku neovisnost. Velika Britanija je sporazumom priznala slobodu, suverenost i neovisnost 13 američkih kolonija, a SAD su Velikoj Britaniji priznale pravo na cijelu današnju Kanadu, dio koje je 1783. godine pripadao Francuskoj.)
Strategijsko ortaštvo Kine i Rusije uključuje političku suradnju, međusobnu trgovinu, suradnju u području tehnologije, zajedničke gospodarske pothvate, postavljanje prijevozne podloge na kopnu i moru, vojnu suradnju te suradnju ruskog i kineskog naroda. U današnjem svijetu, koji je uvelike označen kapitalističkim političkim i gospodarskim odnosima i Kina i Rusija njeguju narodnu demokraciju, koja je u opreci s liberalnom demokracijom, kakva vlada u zapadnim državama.
Za posjeta Rusiji kineskog predsjednika Šija u svibnju ove godine predsjednici dviju država potvrdili su, da se sveobuhvatno strategijsko ortaštvo koordinacije politike, gospodarstva, zaštite i suradnje naroda širi i da se podiže na višu razinu. Naglašeno je, da će se unatoč promjeni međunarodnih okolnosti, odnosi Rusije i Kine i nadalje postojano razvijati, da će dvije države uzajamno podupirati razvitak i preporod te da će pridonositi većoj postojanosti u međunarodnoj zajednici.
Predsjednici Ši Đinping i Vladimir Putin održavali su bliskost putem uzajamnih posjeta, dvojnih sastanaka na višedržavnim sastancima, digitalnim vidnim razgovorima i na druge načine, čime su davali čvrsto jamstvo za razvitak kinesko-ruskih odnosa u svijetu koji se brzo mijenja. Blizina prvih ljudi dviju država produbljuje političko povjerenje među tim državama, što pridonosi razvitku i jačanju obiju država i zaštiti zajedničkih probitaka.
Politički prvaci Kine i Rusije su potpuno svjesni nastojanja zapadnih sila, da unesu razdor između Kine i Rusije, jer bi nakana Zapada da se obračuna i s Rusijom i s Kinom bila provedljivija, ako te dvije države ne bi bile u političkoj i sigurnosnoj sprezi. Minulih godina zapadni mediju zlobno su podvaljivali Rusiji i Kini, da strategijska suradnja tih zemalja nije ravnopravna, naglašavajući tobožnju podređenost Rusije Kini u nastojanju, da se Rusiju možda odvrati od suradnje s Kinom. Međutim, načelo obostrane koristi strategijske suradnje postalo je mjerilom uspjele rusko-kineske suradnje u mnogim područjima života naroda Kine i Rusije.
U sadašnjem žestokom sukobu pobačene jednostožernosti, koju zagovara Amerika i višestožernosti, koju zagovara Svjetska većina Kina i Rusija jačaju međusobnu suradnju u međunarodnim tijelima kao što su Ujedinjeni narodi, Šangajska udruga za suradnju i BRICS. Kina i Rusija će i nadalje skupa jačati jedinstvo država Svjetske većine, pravo usmjeravati upravljanje svijetom, odlučno se suprotstavljati jednostožernosti i politici državnog nasilja te promicati gospodarsku globalizaciju i ravnopravnost naroda u višestožernom svijetu.
Kineski predsjednik je ovaj tjedan poručio sudionicima Sastanka za dijalog civilizacija u Pekingu, da je Kina pripravna surađivati s ostalim državama na uspostavi svjetske mreže za „dijalog i suradnju među civilizacijama“. Po predsjedniku Šiju, Kina je pripravna surađivati sa svim državama na promicanju ravnopravnosti, uzajamnog učenja, dijaloga i uključenosti među civilizacijama. Predsjednik Ši je naglasio, da je „svijet po svojoj naravi mjesto različitih civilizacija“ te da povijest pokazuje, da su „razmjena i uzajamno učenje među civilizacijama, presudni za njihovo napredovanje i za napredak čovječanstva“.
Trgovina između Kine i Rusije je 2024. godine dosegnula vrhunac, što svjedoči o produbljivanju gospodarske suradnje unatoč zapadnim gospodarskim kaznama Rusiji ili upravo zbog nameta tih kazni. Trgovina je dosegnula godišnju vrijednost 245 milijardi dolara.
Od 2015. godine na snazi je kinesko-ruski Sporazum o izumiteljstvu, koji je usredotočen na tehnologiju i izume, posebice u digitalnom području. Između Kine i Rusije snažno se razvija vojno-tehnička suradnja, koja uključuje trgovinu oružjem te zajedničke pothvate u području raketarstva i zrakoplovstva. Usto, strategijsko ortaštvo dovelo je do značajnog napretka u znanstveno-tehničkoj suradnji u područjima energetike, istraživanja Svemira i digitalne povezanosti. U području telekomunikacija kineske korporacije uz pomoć ruskih korporacija šire u Rusiji mrežu 5G. Suradnja Rusije i Kine buja u području mobilne i satelitske tehnologije, koja ima važnost i za područje obrane.
U području obrane suradnja dviju vojnih sila sračunata je na moguće buduće zajedničko djelovanje. Ruske vojne snage i Narodna osloboditeljska vojska Kine redovito obavljaju vojne vježbe na kopnu i na moru, zajedničko obučavanje vojnih snaga te zajedničke zračne i pomorske ophodnje. Kina i Rusija često razmjenjuju posjete visokih vojnih časnika. Vojna suradnja s Kinom je važna za Rusiju, koja želi sačuvati položaj svjetske velesile. Vojna suradnja je važna i za Kinu, jer bi pomoć Rusije u slučaju vojnog sukoba s Amerikom bila za Kinu presudna. (Zato je predsjednik Trump donekle nastojao ugađati predsjedniku Putinu.) Moguća ratna suradnja Kine i Rusije sad ima političko i medijsko značenje.
Suradnja među dvjema vojskama je daleko od njihove stvarne izvršne isprepletenosti. Tješnje, izvršno povezivanje dviju vojnih snaga tražilo bi složenije i češće vojne vježbe, zajedničku obuku i snažniju razmjenu vojne i građanske tehnologije. Tješnje povezivanje ruske i kineske vojske moglo bi dovesti i do njihova zajedničkog djelovanja izvan prostora Kine i Rusije.
Ruska korporacija Rosatom (Državna korporacija za atomsku energiju) i Kineska nacionalna nuklearna korporacija (CNNC) napravile su ugovore za gradnju nekoliko nuklearnih elektrana u Kini. Nuklearna suradnja uključuje isporuku opreme, pružanje usluga i uvođenje u pogon brzih nuklearnih reaktora. To je najveći jedinačni rusko-kineski zajednički pothvat. Početni ugovor vrijedan je više od 3 milijarde dolara, a ukupna vrijednost pothvata bit će 15,5 milijardi američkih dolara. Očekuje se da će taj pothvat unaprijediti dvojnu trgovinsku i industrijsku suradnju te podignuti znanstvenu i tehnološku razinu u obje države.
Objavljeni rusko-kineski nacrt postavljanja nuklearne elektrane na Mjesec izaziva zabrinutost na Zapadu, jer taj nacrt pokazuje pripravnost Kine na dugoročnu suradnju s Rusijom. Predsjednik ruskog Saveznog svemirskog ureda (Roskosmos) nedavno je ustvrdio, da bi „buduća nuklearna elektrana na Mjesecu mogla opskrbljivati električnom strujom moguća buduća naselja“ na tom pratitelju Zemlje. Nuklearna elektrana bi se mogla postaviti na Mjesec 2033.-2035. godine.
Kina i Rusija dosad su izvele ili sad izvode više vrijednih zajedničkih pothvata. Jedan od takvih pothvata je plinovod Snaga Sibira, kojim se godišnje iz Rusije u Kinu doprema 38 milijardi prostornih metara plina. Predviđeni plinovod Snaga Sibira 2 (Altajski plinovod) trebao bi isporučivati godišnje 50 milijardi prostornih metara plina. Poslije početka Rata za Ukrajinu u veljači 2022. godine Rusija nastoji naći nova tržišta za svoj prirodni plin, koji je prije bio „prirodno“ isporučivan Europi. Rusiju i Kinu energetski povezuje i naftovod Istočni Sibir – Tihi ocean, putem kojega se u Kinu doprema 1,6 milijuna buradi nafte dnevno. (Ukupna ruska ili ukupna saudijska proizvodnja nafte je oko 10 milijuna buradi dnevno.) Naftovod je dugačak 4.857 kilometara.
Golema Kina i još prostranija Rusija povezane su željezničkim prijevozom izravno, ali i putem nekoliko željezničkih pruga, koje prolaze ostalim azijskim državama. Takva je već napravljena željeznička pruga dugačka oko 4.000 kilometara, koja povezuje Kinu, Afganistan, Tadžikistan, Kirgistan i Iran. Gotovo polovica duljine te pruge je u Afganistanu. Taj prolaz se lako nastavlja prema Turskoj i Crnom moru, prema zapadnim dijelovima Rusije, prema ostatku Europe te prema ostalim zemljama Perzijskog zaljeva.
Spomenutom azijskom prolazu valja dodati Kinesko-pakistanski gospodarski prolaz (CPEC), koji se postavlja od 2015. godine. Svrha mu je pojačati gospodarsku povezanost Kine i Pakistana postavljanjem mreže cesta, željezničkih pruga, cjevovoda i energetskih postrojenja. Prijevozni prolaz CPEC povezat će sjeverozapadnu kinesku pokrajinu Šinđang s pakistanskom dubokomorskom lukom Gvadar u Arabijskom moru. To povezivanje će skratiti trgovinski put između Kine i Europe. Postoji i prijevozni prolaz od ruske luke Murmansk u Barentsovu moru do iranske luke Čabahar u Omanskom zaljevu.
Postavljanje azijskih kopnenih prijevoznih mreža sračunato je – za slučaj nužde – na izbjegavanje pomorskih putova, koje bi mogle ugroziti nasrtljive zapadne pomorske sile te na izbjegavanje prolaza brodova Malajskim tjesnacem, koji je obično preopterećen brodovima i uz koji djeluju gusarske skupine, djelovanje kojih poskupljuje osiguranje brodova i tovara.
Posebno valja istaknuti Sjeverni morski put, koji preko Arktičkog mora povezuje rusku luku Arhangelsk u Bijelom moru s azijskim lukama u Tihom oceanu. Put od Arhangelska do Šangaja dugačak je 13.000 kilometara. Udaljenost luke Šangaj u Kini do luke Amsterdam u Nizozemskoj kroz Sueski kanal dugačak je 19.500 kilometara. Vožnja od Šangaja do Amsterdama traje 44 dana. Sjeverni morski put ima tri dionice: (1) željeznicom od Moskve do Arhangelska (1.000km), (2) Arktičkim morem do Beringova mora i (3) od Beringova mora do Šangaja.
Rusija za potrebe Sjevernog morskog puta gradi 17 novih luka između Arhangelska i Beringova mora. Za slobodu plovidbe brinu se ledolomac Lenjingrad i ostali rusku ledolomci. Novi plovidbeni put postaje sve prihvatljivijim zbog preopterećenosti Sueskog kanala i zbog političke i vojne nepostojanosti na Bliskom Istoku, gdje jemenski Huti izravno ugrožavaju plovidbu Sueskim kanalom, tako da mnogi azijski brodovi plove u Europu oko Afrike.
Velika prednost Sjevernog morskog puta je u: (1) upola kraćem vremenu plovidbe brodova između Europe i Azije, (2) smanjenoj neizvjesnosti plovidbe, jer Arktičko more nije podložno političkoj nepostojanosti i (3) strategijskoj prednosti Rusije i Kine, koje trebaju uravnotežiti utjecaj svjetskih sila na svjetsku trgovinu.
Sve veća nazočnost Rusije i Kine u Arktičkom moru nije mogla izmaknuti pažnji Atlantskog saveza. U studenomu 2024. godine članice NATO-a uspostavile su „satelitsku mrežu za motrenje“ Sjevernog morskog puta, navodno zbog nacionalne i vojne ugroze. NATO nastoji uspostaviti protivtežu ruskom i kineskom nastojanju u Arktičkom moru. Očito je, da NATO u rusko-kineskoj suradnji vidi prijetnju gospodstvu Zapada u svjetskoj plovidbi.
Na kraju ću spomenuti i izravnu suradnju ruskog naroda i kineskog naroda. Kina i Rusija su države u kojima vlada narodna, a ne liberalna demokracija. Komunistička stranka Kine i ruska vladajuća stranka Jedinstvena Rusija vladaju na dobrobit naroda, a ne za probitke privatnog kapitala. Sličnost političkih sustava Kine i Rusije pomaže njihovu strategijskom ortaštvu.
Najnoviji komentari