Kineski politički i gospodarski sustav
Ovaj se osvrt bavi jednom povijesnom i dugotrajnom značajkom svijeta, koja seže unazad do vremena od prije Isusa. Osvrt se bavi političkim i gospodarskim sustavom Kine, kojemu određene značajke traju od uspostave nove kineske carevine 221. godine prije Isusa, a kojemu se neke značajke mijenjaju ovisno o promjenama političkih, gospodarskih, sigurnosnih i ljudskih okolnosti u svijetu.
Kinezi svoj sadašnji politički i gospodarski sustav krste različitim imenima, od kojih je jedno „socijalizam s kineskim značajkama“ (Mao Zedong), a drugo „socijalističko tržišno gospodarstvo“ (Ši Điping). Bitna značajka kineskog sustava je snažna i presudna uloga države u gospodarstvu. U Kini već duže od dva tisućljeća država ili politika upravlja gospodarstvom, zaštitom i sustavom uvjerenja. Posebnost kineskog sustava uvjerenja je u tomu, što je prvi vladar nove kineske carevine Čin Ši Huang za svoje kratke vladavine (221.-210.) nastojao carske podanike sliti u narod. U tomu je i uspio.
Po meni, mnoge zapadne zemlje, posebice te koje su nastale preseljavanjem ili „presađivanjem“ dijela europskog pučanstva na udaljene kontinente nisu od europskih useljenika uspjele stvoriti narode. To posebice vrijedi za Ameriku, koja je u narod trebala sliti i europske doseljenike i afričke dopremljenike. Kina ima narod od vremena cara Čin Ši Huanga, a Amerika ga još nema.
Nakon sloma europskog komunizma 1989. godine i rasapa Sovjetskog Saveza 1991. godine u Rusiji je pod predsjednikom Jeljcinom bio uspostavljen kapitalistički sustav, koji se mirne duše može nazvati „divljim kapitalizmom“. Ruskim gospodarskim sustavom i ruskom državom gospodarili su „oligarsi“, koji su se u nenadziranoj privatizaciji državnih poduzeća dokopali silnog bogatstva. (U Hrvatskoj je privatizaciju društvenih poduzeća nadzirala država pa je privatizacijom u prvi mah dva milijuna ljudi steklo dionice novih poduzeća.)
Usporedo s naglim ruskim prelaskom od državnog socijalizma na kapitalizam Kina je provodila preobrazbu svojega gospodarskog sustava bez zadiranja u ovlasti države. Komunistička stranka Kine (CPC) sprva je dopustila osnivanje novih poduzeća u vlasništvu tijela mjesne i područne uprave, kako bi ta poduzeća pravila proizvode, kakve nisu pravila golema državna, „savezna“ poduzeća. Kasnije je CPC dopustila osnivanje i privatnih poduzeća.
Zapadni političari i politolozi su predviđali, da će i Kina poći u kapitalizam putem sličnim ruskom. (Zato je Francis Fukuyama 1992. godine požurio objaviti knjigu Konac povijesti i posljednji čovjek, u kojoj je ustvrdio da dolaze konac povijesti, konac politike i konac geografije. Thomas Friedman je 2007. godine objavio knjigu Svijet je ravan, u kojoj tvrdi, da će sva mjesta na Zemlji biti jednaka, jer će svima zavladati kapitalizam.) Međutim, iako su se njihova predviđanja izjalovila, zapadni političari i politolozi i nadalje tvrde, da je u Kini uspostavljen kapitalizam. Kao da Kina ima „kapitalizam s kineskim značajkama“. Oni svoje tvrdnje temelje na dvije činjenice: u Kini postoji tržište i Kina ima trgovišta (burze) kapitala.
Pritom se zapadni političari i mediji pogrešno oslanjaju na dojam o kapitalizmu u svojim državama. Sve zapadne zemlje imaju i slobodno tržište i trgovišta kapitala. Zapadnim tržištima gospodari kapital, koji je u ljude usadio naviku potrošaštva, koja ljude navodi da kupuju i što im je potrebno i što im nije potrebno. Tako se povećavaju promet na tržištu, zarada korporacija i izvlačenje slobodnog kapitala. Na Zapadu se smatra bitnim, da se na trgovištima kapitala stalno povećava vrijednost dionica, kojima se trguje, jer se time bogatstvo slijeva u vlasništvo ravnatelja korporacija i velikih dioničara. Zato mnoge korporacije svoju zaradu ne ulažu u daljnji razvitak poslovanja i napredak u tehnologiji, nego u kupnju dionica vlastitih korporacija, kojom se bogatstvo dodatno slijeva na račune dioničara i upravitelja korporacija.
Zauzvrat, u Kini postoji tržište, ali ono nije potpuno slobodno. Njim u konačnici gospodari država, a ne nakupljeni privatni kapital. Kineska država ne sputava tržište, nego usmjeruje njegov razvitak putem ulaganja u tehnologiju, na kojoj će se temeljiti proizvodi, kojima će se bolje zadovoljavati potrebe jedinačnih ljudi i kineskog naroda. Glede kineskih trgovišta kapitala valja naglasiti, da je ukupna vrijednosti dionica, koje se na njima prodaju bila uglavnom stalna minulih dvadeset godina. U Kini vrijednost tržišta kapitala ne može stalno rasti, jer se veliki dio zarade korporacija stalno ulaže u razvitak tehnologije i u širenje proizvodnje. Golem dio zarade poduzeća se odlijeva u obližnje zemlje i na druge kontinente putem Pothvata ceste i pojasa (Belt and Road Initiative – BRI).
Zašto zapadni političari, politolozi i mediji tvrde, da je u Kini uspostavljen kapitalizam? Prvo, oni ne žele priznati, da postoji mogućnost uspostave političkog i gospodarskog sustava drukčijeg od kapitalizma. Drugo, ne žele priznati, da je kineski politički i gospodarski sustav – koji je drukčiji od kapitalizma – uspjeliji od američkoga kapitalističkog sustava. Tako se pravda sadašnja neučinkovitost američkog političkog i gospodarskog sustava, u kojemu je uloga države izuzetno slaba.
Slaba uloga države unutar Amerike bila je sračunata na samovoljno postupanje kapitala. Zato je kapital mogao nesmetano američku industrijsku proizvodnju premještati u Kinu, koja je na brzinu bila primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), kako bi američke korporacije mogle svoje razmjerno jeftine proizvode iz Kine prodavati diljem svijeta uz visoku dodanu vrijednost. Taj zahvat je trajao vrlo kratko, jer su kineske korporacije kao prisilne ortakinje američkih nakupljale zapadnu tehnologiju i usporedo razvijale svoju. (Kineska država prisilila je američke korporacije, da za ortakinje uzimaju kineske korporacije.)
Slabost američke industrije bila je dugo prikrivana američkom (političkom) hegemonijom, koja je omogućivala zgrtanje golemih zarada američkih proizvodnih i uslužni korporacija te premještanje tih zarada u Ameriku. Tako su se i američko gospodarstvo i američka država financijalizirali nauštrb tehnološkog razvitka Amerike i unapređenja američke industrije. Amerika barata novcem i uslugama, ali zaostaje u razvitku tehnologije i prestaje proizvoditi. Veliki udio u prikrivanju slabosti američke industrije imala je uloga dolara kao svjetskog pričuvnog novca, koji je omogućivao nezajažljivo zaduživanje američke države, koje je dovelo do njezine lažne potrošnje i do lažne potrošnje američkih građana.
Sad američki dolar brzo prestaje biti svjetskim pričuvnim novcem, koji je donedavno bio jedinim sredstvom prekograničnog plaćanja i ulaganja te čuvanja pričuva mnogih država svijeta. Usto, američka politička hegemonija ili hegemonija svjetskog kapitala usredištenog u Americi brzo kopni na očigled američkim političarima i cijelom svijetu. Americi je došlo vrijeme polaganja računa. „Američki kapital je gol!“ Gol i proziran!
Kina ima državne industrijske korporacije i privatne industrijske korporacije. Prinos državnih korporacija ukupnom domaćem proizvodu je 25-28%. Državne korporacije na trgovištima kapitala imaju više od 60% udjela. (Mnoge privatne industrijske korporacije nisu uvrštene u trgovišta kapitala.) Državne korporacije ponajviše prinose razvitku tehnologije, ali država svojim poticajima usmjeruju razvitak tehnologije u područja, koja će najviše pridonijeti dobrobiti građana Kine i prodoru kineskih proizvoda i usluga u svijet.
Ne treba naglašavati, da je Kina zahvaljujući brizi države za gospodarstvo postala neosporno prvom industrijskom i prvom trgovinskom silom svijeta te prvim gospodarstvom svijeta, ako se ukupni domaći proizvod mjeri sposobnošću kupnje građana ili kućanstava, korporacija i države. Nositeljice gospodarstva su u velikoj mjeri državne korporacije.
Među najvažnije kineske korporacije spada Industrijska i trgovinska banka Kine (ICBC), koja kineskom ukupnom proizvodu prinosi 20%. Banka ima glavnicu od 550 milijardi američkih dolara i ima 16.000 poslovnica diljem svijeta, a snažno je uključena u postavljanje i djelovanje Pothvata ceste i pojasa (BRI).
Korporacija Tencent je višenacionalni medijsku sustav sa sjedištem u novom gradu Šenženu. Utemeljena je 1998. godine. Po prihodu je jedna od najvećih svjetskih medijskih kuća. Tencent je najveća svjetska medijska kuća, koja nudi vidne igre. Po vrijednosti glavnice Tencent je jedna od najvećih medijskih kuća na svijetu. Tencent ima privatne mreže, pruža glazbu, ima internetske stranice, ima igre za mobilne telefone, internetske usluge, sustav plaćanja i igre za više igrača. Tencent je 2018. godine imao vrijednost 500 milijardi dolara, a sad se njegova vrijednost procjenjuje na oko 1 trilijun dolara. Godine 2023. Forbes Global 2000 stavio je Tencent na 35. mjesto u svijetu. Američke vlasti motre djelovanje Tencenta, koji okrivljuju za suradnju s kineskom vojskom.
Jedna od važnih kineskih korporacija je Alibaba, koja se bavi internetskom prodajom proizvoda u Kini i u svijetu. Bez maloprodaje Alibaba ima prihod od 130 milijardi dolara. Alibaba ima svoj sustav plaćanja Alipay, koji u Kini ima 55% svih uplata i 80 milijuna trgovaca, a u svijetu ima 300 vezanih trgovaca i gotovo dvije milijarde jedinačnih kupaca u Kini, Japanu, Hong Kongu, Bangladešu i u drugim zemljama. Kineske vlasti su 2021. godine korporaciju Alibaba zbog njezina nastojanja da uspostavi monopol kaznile globom od 2.8 milijardi dolara, koju je korporacija platila bez prigovora. Otad kineske vlasti pomno nadziru djelovanje korporacije Alibaba.
Kineska nacionalna naftna korporacija (CNPC) ima dnevnu domaću proizvodnju nafte od 1,5 milijuna buradi i plina od 10 milijardi m3. CNPC ima 300 poslovnica u 30 država, upravlja s 27.000 kilometara naftovoda i 76.000 kilometara plinovoda. CNPC se bavi istraživanjem nafte i plina. CNPC je 2024. godine imala prihod od 420 milijardi dolara.
Huawei je vjerojatno korporacija, koja se više od svih korporacija u svijetu odlikuje izumiteljstvom. O tomu svjedoči broj odobrenih patenata te korporacije u Kini i SAD. Huawei je 2024. godine imao prihod od 91 milijarde dolara. Huawei je u svijetu postavio 50% svih zemaljskih primopredajnih postaja. Huawei svojim komunikacijskim proizvodima i uslugama omogućuje punu digitalizaciju gradova. Huawei je 2024. godine u istraživanje i razvitak tehnologije uložio 23 milijarde dolara. Zarada korporacije Huawei se dijeli među njezine zaposlenike.
State Grid (Državna mreža) je korporacija zadužena za proizvodnju i raspačavanje električne struje. Ima više od 11.000 kilometara dalekovoda s posebno visokim naponom. Postavlja fotonaponske ploče i vjetrene turbine za proizvodnju čiste energije, koje uključuje u svoju mrežu. State Grid ima niz zahvata u inozemstvu (na Filipinima, u Bruneiju, u Italiji i drugdje). Godine 2024. imala je prihod od 480 milijardi dolara.
Kineska državna korporacija za gradnju i inženjerstvo (CSCEC) gradi u Kini i na svim kontinentima ceste, željeznice, morska i zrakoplovna pristaništa, tunele i mostove te cijele gradove. CSCEC je poznata po sposobnosti stvaranja vrijednosti, uspjehu u međunarodnom nadmetanju, predvodništvu u svojoj industrijskog grani i po prihvaćenoj kulturi djelovanja. CSCEC uživa najvišu kreditnu sposobnost u svojoj grani. Poslovi korporacije CSCEC uključuju visokogradnju, niskogradnju, izgradnju gradskih naselja, projektiranje i nadzor te suvremena područja zelene tehnologije i digitalizacije. Fortune Global 500 smješta korporaciju CSCEC na 14. mjesto u svijetu, a na 4. mjesto u Kini. CSCEC je prošle godine imala prihod od 290 milijardi dolara i zaključila novih ugovora u vrijednosti 630 milijardi dolara.
Kina je minulih četrdeset godina postala ne samo prvom industrijskom i prvom trgovinskom silom svijeta, nego i prvom poljoprivrednom silom svijeta. Kina je prva u svijetu u proizvodnji pšenice (97 milijuna tona), a slijede je Indija (69 mt), SAD (57 mt) i Rusija (47 mt). Kina je prva u svijetu i u proizvodnju riže (206 mt ili 28% svjetske proizvodnje). Slijede je Indija (125 mt), Bangladeš (36 mt) i Indonezija (34 mt). Kina je postala samodostatna u pšenici i u riži, a opskrbu sojom zasad prepušta uvozu.
Indija obrađuje 1,76 milijuna km2 ili 54% svojeg zemljopisnog prostora. Amerika obrađuje 1,68 milijuna km2 ili 17% svojeg prostora. Kina obrađuje 1,5 milijuna km2 ili 15% svojeg prostora, a Rusija 1,3 milijuna km2 ili 7,4% svojeg prostora.
Kina je najveća svjetska proizvođačica hrane, iako je druga po veličini uvoznica hrane u svijetu. U kineskoj poljoprivredi radi 30% pučanstva, iako ona daje samo 10% ukupnog domaćeg proizvoda. Kina uzgaja i kukuruz, proso, ječam i uljno sjeme. Zemlja je u Kini državna kao što je prije bila carska. Prije je car iznajmljivao zemlju obiteljima prema njihovoj sposobnosti obrade zemljišta. Kina sad daje zemljište u zakup na 60, 50 ili 40 godina ovisno o njegovoj uporabi. Kina je davno pogodila pravi način upravljanja zemljom.
Nedavno je jedan Amerikanac, koji 35 živi u Indoneziji objavio, da Kina opskrbljuje indonezijske trgovine i tržnice toliko jeftinim svježim voćem i povrćem, da sad mnogi indonezijski građani mogu priuštiti kupnju tih plodova.
Jedan australijski državljanin, koji živi u Australiji objavio je, da je australijska korporacija Fortescu Limited uzela od poslovnica dviju kineskih banaka u Australiji združeni zajam u juanima u iznosu od 2 milijarde dolara na pet godina uz godišnji kamatnjak od 3,8%. U američkim bankama kamatnjak bi bio oko 6%. Korporacija Fortescu je četvrta najveća rudarska korporacija u svijetu, a za uzajmljeni novac će u Kini nabaviti rudarske strojeve, a u Australiji upriličiti ekološku proizvodnju čelika. Zajam će otplatiti isporukama željezne rudače Kini.
Dva gornja primjera sam naveo, kako bih naglasio, da Kina snažno povećava svoju robnu razmjenu, a dani primjeri velikih kineskih korporacija potvrđuju, da Kina sve više pruža svijetu korisne usluge u financijama, digitalnoj tehnologiji, internetskoj trgovini, poslovanju naftom i plinom, telekomunikacijama, proizvodnji i prijenosu električne energije te u graditeljstvu.
Golem dio robne razmjene i pružanja usluga plaća se u kineskom novcu juanima. Riječ je o istinskoj dedolarizaciji prekograničnog plaćanja. Ako se tomu doda, da sve više središnjih banaka u svijetu kupuje zlato biva jasno, da središnje banke ne žele više čuvati svoje pričuve u američkim državnim obveznicama. Američki dolar će prije ili kasnije prestati biti snažnim sredstvom američke države, američkog gospodarstva i kapitala nakupljenog u SAD.
U čemu je bitna razlika između političkih i gospodarskih sustava Amerike i Kine? Amerikom vlada bezobzirno nakupljanje kapitala u svrhu osvajanja i održavanja političke vlasti. Taj postupak teče nauštrb zdravlja i snage američkog gospodarstva te nauštrb napretka Amerike u tehnologiji, a da se ne spominje dobrobit pučanstva. Kapital je u Americi financijalizirao državu i gospodarstvo pa Amerika tetura bez proizvodnje tvarnih dobara.
U Kini se država skrbi za cijelu životnu zajednicu ili narod i to putem uspostave i osuvremenjivanja prijevozne i komunikacijske podloge, napretka tehnologije te putem održljivog rasta gospodarstva u ustaljenim unutarnjim odnosima u životnoj zajednici.
Kinom vlada briga za narod, a Amerikom briga za kapital, koji ne dopušta stvaranje i postojanje naroda.
Najnoviji komentari