Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi dogovorom Kanade i Meksika, da ubuduće prijevoz proizvoda iz jedne države u drugu ne obavljaju cestama preko Amerike, nego pomorskim putem između njihovih luka na atlantskoj obali i luka na tihooceanskoj obali. Obilaženje Amerike u prijevozu proizvoda između Meksika i Kanade nosi ozbiljne posljedice Americi, značajne prednosti Kanadi i Meksiku te znatne promjene u međunarodnoj trgovini. Stvaranje pomorskih putova između Meksika i Kanade izazvano je bezobzirnim američkim nametom uvoznih trošarina, koji bi mogao pogoditi i međusobnu trgovinu tih dviju država.

Izaslanstva Kanade i Meksika sastala su se u Ottawi 15. srpnja ove godine i napravila sporazum bez ranije najave, bez izjava za medije i bez samohvale. Dosad su se proizvodi između Meksika i Kanade prevozili takozvanim Sjevernim prolazom (Nothern Corridor). Tihoocenski put između Kanade i Meksika uključit će i 200 kilometara željezničke pruge. Dosadašnja godišnja trgovina tih dviju zemalja iznosila je 120 milijardi američkih dolara.

Posljedice obilaženja američkog zemljopisnog prostora u prijevozu proizvoda između američkih izravnih susjeda za Ameriku su neočekivane i ozbiljne. Američki državni ustroj neće znati čime međusobno trguju američki susjedi. Usto, novi prijevozni put spriječit će Ameriku, da nameće uvozne trošarine za kanadske i meksičke konačne proizvode, ali i za dijelove i sklopove, koji se ugrađuju u takve proizvode i koje se zna i višekratno prevoziti preko međusobnih granica Amerike, Meksika i Kanade. To se događa prvobitno u proizvodnji automobila.

Obilaženje američkog zemljopisnog prostora znatno smanjuje prihod mnogim američkim korporacijama, koje prodaju gorivo za tegljače i ostala tovarna vozila ili koje pružaju usluge održavanja vozila te smještaja i prehrane voznog osoblja.

Ipak, najteža posljedica obilaženja američkog kopnenog prostora je prestanak Amerike kao središnje sile u Sjevernoj Americi. Kanada i Meksiko postaju sve manje ovisni o Americi i postaju samostalnijim gospodarskim silama ne samo u Sjevernoj Americi, nego i u svijetu. Kanada ima golem zemljopisni prostor (9,98 milijuna km²) i druga je prostorno najveća zemlja  u svijetu te ima silne prirodne izvore, ali i razvijenu industrijsku proizvodnju. Meksiko ima površinu 2 milijuna km² i trinaesta je zemlja po površini u svijetu, a ima pučanstvo gotovo četiri puta veće od kanadskoga. Meksiko ima izvanredan zemljopisni položaj: on je spona između dviju Amerika te ima dugačke obale na dva oceana. Prirodni izvori Meksika uključuju minerale (zlato, bakar, naftu, srebro i druge minerale), drvo iz golemih šuma i mnogo poljoprivrednog zemljišta. Meksička industrijska proizvodnja se povećava i postaje suvremenijom.

Veće osamostaljenje gospodarstava prvih američkih susjeda nedvojbeno je prouzročeno američkim nametom trošarina diljem svijeta. Samostalnija gospodarska politika Kanade i Meksika s vremenom će od tih država učiniti istinske gospodarske velesile. Donošenje takva zaključka počiva na prostranosti tih zemalja, na golemim prirodnim izvorima i razvijenosti industrijske proizvodnje u njima te na odlučnosti naroda Kanade i Meksika, da njihove države vode samostalnu gospodarsku politiku.

Samostalnost gospodarske politike svake države vodi samostalnosti njezine državne politike i geopolitike. U Kanadi se sad odvija unutarnji pretres cijele kanadske politike, koji je izazvan američkim nametom trošarina, ali i zahtjevom Amerike, da Kanada kao članica Atlantskog saveza i Skupine sedam (G7) poveća izdatke za obranu i za oružje. Ako uistinu želi voditi samostalnu i suvislu državnu politiku, Kanada treba slobodno određivati visinu proračuna i raspored izdataka u njemu. Meksiko je u političkom stanju znatno povoljnijem od kanadskoga, jer Meksiko ne sapinju obveze prema Atlantskom savezu i dogovori u Skupini sedam. Međusobni politički odnosi Amerike i Meksika nikad nisu bili ustaljeni i uređeni. Usto, Meksiko pripada drugom kulturnom i civilizacijskom krugu, koji je podrijetlom romanski i katolički, a ne anglosaski i protestantski ili puritanski.

[Kako bi poboljšao „civilizacijsku“ čistoću Južne Amerike, američki predsjednik James Monroe (1817.-1825.) tražio je u svojem nauku o Južnoj Americi (Monroe Doctrine, 1823.), da u Južnu Ameriku ne useljavaju državljani pretežito katoličkih zemalja (Austrije, Belgije, Francuske, Italije, Poljske, Portugala i Španjolske).]

Nedvojbeno je, da će Meksiko i Kanada kad budu vodili samostalniju gospodarsku i državnu politiku biti objeručke prihvaćeni od država udruge BRICS i Svjetske većine. Bila bi riječ je o „zapadnim“ državama, koje se odmeću od američke jednovlasti (monopola) i time slabe američki jednostožerni svijet, koji je trnu u oku mnogim odgovornim političarima slobodnih naroda.

Gospodarsko i političko udaljavanje Kanade i Meksika od Amerike je poglavito pitanje zaštite suverenosti. Pritom, nije riječ samo o bijegu tih zemalja iz američke hegemonije, nego i privlačnosti zajednice zemalja BRICS i zemalja Svjetske većine. BRICS sad ima 10 članica i deset zemalja-ortakinja, od kojih je – ako se izuzmu novaci Bolivija, Brazil i Kuba – najzapadnija zemlja Južna Afrika. Stoga bi pristupanje Kanade i Meksika udruzi država BRICS na bilo koji način poboljšalo prostorni raspored članica i ortakinja BRICS-a.

Političko buđenje i osamostaljivanje mnogih naroda, koji su dosad čamili u neokolonijalizmu uzima mah. Nova predsjednica Namibije Ndemupelila Netumbo Nandi-Ndaitwah (NNN), koja je preuzela dužnost 21. ožujka ove godine uvela je vize za građane zapadnih zemalja, koji su dosad slobodno dolazili u Namibiju. Po riječima predsjednice NNN,  „odsad će građani zapadnih zemalja prolaziti pakao, kakvim su prolazili stanovnici Afrike pri ulasku u SAD i ostale zapadne zemlje“. Predsjednica Nandi-Ndaitwah ujedno je ukinula vize za ulazak u Namibiju građana svih afričkih zemalja.

Države udruge BRICS i Svjetske većine međusobno se povezuju i produbljuju svoje međusobne odnose. Nedavno je Kina potpuno otvorila svoja tržišta za sirovine i proizvode svih afričkih zemalja temeljem posebnih sporazuma, koje su potpisale 53 od 54 afričke zemlje. Sporazum s Kinom nije potpisala država Esvatini (prije Svaziland), s kojom Kina nema diplomatske odnose. Kina više nema uvozne trošarine na afričke proizvode. Nedavno je objavljeno, da će indijski premijer Modi nakon sedam godina posjetiti Kinu 31. kolovoza i 1. rujna. Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva traži, da se održi novi hitan sastanak na vrhuncu udruge BRICS, kako bi se napravio zajednički odgovor američkom nametu uvoznih trošarina.

Kanada i Meksiko nisu zemlje nekadašnjeg Globalnog juga kako se je prije nazivalo Svjetsku većinu. To su države „sjeverne“ polukugle Zemlje i Sjeverne Amerike. Prve američke susjede. Kanada je od početka američkog nameta uvoznih trošarina već dogovorila prodaju mnogih svojih proizvoda Europskoj uniji i mnogim azijskim zemljama. Meksiko već pruža dobre uvjete za kineska ulaganja u proizvodnju suvremenih proizvoda. Bez obzira hoće li Meksiko i Kanada pristupiti BRICS-u ili neće, te dvije države se nastoje otrgnuti s lanca američke hegemonijske geopolitike. Kanada i Meksiko svojom novom politikom mrve hegemoniju svjetskoga privatnog kapitala i pomažu stvaranje višestožernog svijeta.

Continue Reading

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi oštrim prijeporom brazilskog predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve i američkog predsjednika Donalda Johna Trumpa. Sadašnji prijepor dvojice predsjednika dobio je osobnu crtu, iako je riječ o sukobu Brazila i Amerike oko američkog nameta uvoznih trošarina na proizvode i sirovine iz Brazila u stupnju od 50%. Sukob ima i dodatnu širinu, jer je Brazil utemeljitelj udruge država BRICS, a predsjednik Trump smatra da BRICS ugrožava položaj dolara kao svjetskog pričuvnog i svjetskog razmjenskog novca.

Naslovom osvrta nisam htio umanjiti ugled dvojice predsjednika, jer su obojica ljudi u trećoj životnoj dobi. Predsjednik Lula rođen je 27. listopada 1945. godine, a predsjednik Trump 14. lipnja 1946. godine. Obojica predsjednika su „prevalila“ sedamdeset devet godina. Po meni, naprasite i otresite javne izjave dvojice predsjednika ne pokazuju samo nedostatak diplomatskog postupanja, nego i staračku neobazrivost. To se usudim reći, jer sam ja davno „prevalio“ sedamdeset devet godina.

Ipak, predsjednici Trump i Lula imali su različit politički put. Predsjednik Luiz Inácio da Silva ušao je u politiku radom u sindikatu metalaca, u kojemu je bio izabran za predsjednika 1975. godine i ponovo 1978. godine. Bio je više puta uhićen od tadašnjih vojnih vlasti. Poslije prestanka vojnog režima Luiz Inácio da Silva je za odštetu dobio mirovinu. Godine 1980. suutemeljio je Radničku stranku. Otad do 1988. godine obnašao je dužnost njezina predsjednika. Godine 1987. Luiz Inácio da Silva izabran je u savezni parlament u izbornom okrugu Sao Paolo. Bez uspjeha se natjecao na predsjedničkim izborima 1989., 1994. i 1998. godine, ali je bio izabran za predsjednika 2002. i 2006. godine. (Lulina slijednica Dilma Rousseff bila je izabrana za predsjednicu 2010. i 2014. godine, ali je za njezina drugoga predsjedničkog razdoblja bila smijenjena, uhićena i u zatvoru mučena.)

Luiz Inácio da Silva bio je uhićen 2018. godine i osuđen na devet godina i šest mjeseci zatvora, što ga je spriječilo, da se ponovo natječe za položaj predsjednika. Presuda je kasnije bila ukinuta pa je Luiz Inácio Lula da Silva 2022. godine bio je izabran za predsjednika. Međutim, dotadašnji predsjednik Jair Bolsonaro odbio je priznati poraz i pokušao je nagovoriti vojsku, da izvede državni udarac. Jair Bolsonaro je sad u kućnom pritvoru i čeka suđenje.

Politički put Donalda Trumpa bio je drukčiji. Prije uključenja u politiku Trump je bio poduzetnik u području graditeljstva i prometa nekretninama. Trump je i sad vlasnik i predsjednik Organizacije Trump. Tijekom svoje uspjele poduzetničke karijere, izgradio je brojne raskošne hotele, kockarnice, nebodere i igrališta za golf. Od 1996. do 2015. godine bio je vlasnik natjecanja u ljepoti za izbor Miss Amerike i Miss Svemira. Svoje ime je koristio za promicanje svojih proizvoda, građevina i medija. Donald Trump je višestruki milijarder, a u javnosti je bio razglašen vođenjem televizijskog natjecanja Šegrt ili Pripravnik (Apprentice) na televizijskoj mreži NBC.

Donald Trump je politički put počeo u Reformskoj stranci kad se je u ime te stranke natjecao za mjesto predsjednika SAD na izborima 2000. godine. Trump je ubrzo prešao u Demokratsku stranku, koju je napustio, jer su ga razočarali jednoumlje i jednovlast (monopol) obitelji Clinton te izbor Baracka Obame za predsjednika SAD 2008. godine. Poslije toga je jedno vrijeme nastupao kao neovisan i nestranački kandidat za predsjednika Amerike. Ubrzo je stupio u Republikansku stranku i iz nje se je pokušao natjecati na izborima 2012. godine, ali se je zbog slabe potpore kao potpredsjednički kandidat brzo povukao iz izborne utrke.

U lipnju 2015. godine službeno je objavio svoju nakanu, da se natječe za predsjednika Amerike na izborima 2016. godine. Izborni pothvat vodio je iz svojeg sjedišta u New Yorku zvanom Trumpov toranj. U srpnju 2016. godine službeno je potvrđen kao predsjednički kandidat Republikanske stranke na stranačkom zasjedanju u Clevelandu u saveznoj državi Ohio. Donald Trump je u studenomu te godine pobijedio prijepornu demokratkinju Hillary Clinton.

(Ustrajavanje Donalda Trumpa da postane predsjednik SAD podsjetilo me je na jednu šalu iz mojih studentskih dana. Pitali su majku jednog mladića – koji je bio otišao na studij kiparstva u Zagreb – gdje joj je sin. Odgovorila je: „Pošao je u Zagreb učiti za Meštrovića. Ili će biti Meštrović ili ništa!“)

Opaki prijepor američkog predsjednika i brazilskog predsjednika nastao je zbog američkog nameta uvoznih trošarina na brazilske proizvode i sirovine. Takav prijepor je nastao između mnogih neovisnih država i Amerike, s tim što su različite države na namet trošarina Americi odvraćale na različite načine. Američki namet uvoznih trošarina nije gospodarsko, nego političko i geopolitičko pitanje. Primjerice, Kanada može izbjeći namet trošarina, ako prihvati postati 51. američkom saveznom državom ili ako prihvati protezanje američkog sustava zaštite neba nad svoj zemljopisni prostor. Japan i EU mogu izbjeći namet trošarina, ako u američko gospodarstvo ulože po 600 milijardi dolara. Brazil može donekle izbjeći namet trošarina, ako brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva obustavi neovisni sudski progon prijašnjeg predsjednika Jaira Bolsonara.

Brazilski predsjednik je odbio upletanje američkog predsjednika u unutarnja pitanja Brazila. U razgovoru s voditeljicom u televizijskoj mreži CNN Christiane Amanpour brazilski predsjednik je rekao, da je Donald Trump izabran za predsjednika Amerike, a ne za diktatora svijeta. U razgovoru s novinama New York Times brazilski predsjednik je rekao, da SAD ne žele, da bilo koja država Latinske Amerike ima vodeću ulogu u području. Amerika želi, da sve latinsko-američke države slušaju zapovijedi američkog Državnog tajništva. „Amerika se ne može odreći uloge svjetskog policajca.“

Očito je, da prijepor Brazila i Amerike dolazi od različitosti njihovih svjetonazora ili političkih pogleda na svijet. Ta razlika je primjer različitosti pogleda na uređivanje ukupnih političkih odnosa u svijetu. Različitost pogleda na tekuće uređivanje svijeta dolazi, s jedne strane, od naravi kapitala, koji je mrtav i koji vlada ili gospodari Zapadom i, s druge strane, od naravi naroda kao naroda, koji su žive zajednice. Kapital kao tvar, koja se ne mijenja, nego koja se samo nakuplja nosi svijetu mrtvilo. Zato je američki politički filozof Francis Fukuyama u knjizi The End of History and the Last Man (Kraj povijesti i posljednji čovjek)objavljenoj 1992. godine i mogao napisati, da „dolaze kraj povijesti, kraj politike i kraj geografije“. Po Fukuyami, sva će mjesta na Zemlji biti jednaka.

Ipak, narodi kakve su donijele evolucija života i kulturna evolucija naše vrste su živi. Narodi se u svojem trajanju stalno mijenjaju kao što se za života mijenjaju i jedinačni ljudi. Zato narodi ne prihvaćaju mrtvilo koje im nameće kapital. Dodatnu silinu (dinamiku) u narode je unijela globalizacija naše vrste. Globalizacija je narodima pružila prigodu, da množe i naprijede međusobnu suradnju.

Sadašnji postupci nositelja kapitala i zapadnih država predvođenih Amerikom te potezi američkog predsjednika vuku svijet natrag. Naprotiv tomu, narodi prihvaćaju nove mogućnosti suradnje. Narodi uživaju u poslu, koji sad obavljaju. Taj užitak stvara u njima samopouzdanje i učvršćuje njihovu nadu, da će Zemlja postati mjestom života za ljude i narode, a ne ostati mjestom sablasnog plesa kapitala.

Continue Reading