Zapad izbjegava prilagodbu novom svijetu
Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi izostankom sposobnosti i pripravnosti Zapada za prilagodbu novom svijetu koji brzo nastaje. Riječ je o potrebnoj političkoj, gospodarskoj, sigurnosnoj i ideološkoj prilagodbi. Europa i poslije nje Amerika stoljećima su gospodarile ostatkom svijeta. Europa je bila gospodarila svijetom temeljem napretka znanosti i tehnologije, jakog nepokretnog i samohodnog topništva, jake mornarice i kasnije zrakoplovstva, pustolovnosti i poduzetnosti europskih ljudi te posebice željom za osvajanjem tuđeg prostora i presađivanjem svojeg pučanstva na daleka kopna.
Globalizacija poslovanja (zapadnih) korporacija povezala je gospodarstva svih zemalja. U tom postupku – koji je spočetka imao značajke neokolonijalizma – došlo je do jačanja mnogih nacionalnih gospodarstava na svim kontinentima. Brojne zemlje diljem svijeta svojski su nakanile, da prijašnje podlaganje Zapadu zamijene ravnopravnim poslovnim odnosima. U sadašnjem stoljeću pojavile su se istinske velesile i to temeljem raspolaganja golemim zemljopisnim prostorom; mnogoljudnosti pučanstva; razvitkom domaće znanosti, tehnologije i industrije; te posebice željom za izgradnjom novih, pravednijih i poštenijih odnosa među narodima i među njihovim državama.
Zapadne zemlje izbjegavaju prilagodbu novonastalom stanju u svijetu iz nekoliko razloga. Jedan je žarka želja Amerike – koju poslušno oponašaju ostale zemlja Zapada – za obnovom njezine nekadašnje hegemonije. Drugi razlog izbjegavanju prilagodbe je nesposobnost uvriježenih političkih krugova Zapada, da izvedu takvu prilagodbu. Zato vodeći političari Zapada bježe u vlastite bezumne umišljaje. Jedan od njih je Rat za Ukrajinu, koji je Zapad poveo protiv Rusije.
Ipak, smatram da je od svega važniji strah uvriježenih zapadnih političkih krugova, da svoju dosadašnju strategijsku zamisao, koja je postala izlišnom, besmislenom i smiješnom zamijene novom zamišlju. Prilagodba Zapada novom stanju u svijetu predstavljala bi ozbiljan ideološki preokret, jer su zapadni političari i mediji dosadašnji svijet vidjeli kao poprište sukoba demokracije i autoritarne vladavine odnosno sukoba liberalizma i totalitarizma.
Uvriježeni zapadni politički stalež i njegovi mediji ne uviđaju ne samo novonastalo stanje svijeta, nego ni jadno stanje, u kojemu su se zatekli njihovi narodi i njihove države. Zapadne sile kao političke zajednice potpuno su podijeljene, a Amerika i glavne europske sile (Britanija, Francuska, Italija, Njemačka) grcaju u dugovima. Njihovi građani i korporacije trpe skupoću većine proizvoda i posljedičnu nestašicu mnogih dobara.
Posebno je duboko podijeljena Amerika, koja nikad nije imala narod, koji je trebao nastati od europskih doseljenika i od afričkih „dopremljenika“. (Europa je dugo bila kontinent naroda, koji su tijekom stoljeća stekli političku zrelost.) Amerika je podijeljena i u pitanju nameta uvoznih trošarina, jer jedna politička struja u Americi hvali namet trošarina, a druga smatra, da je namet trošarina nezakonit kao vrsta poreza, koji izvršna vlast umjesto zakonodavne nameće ljudima i korporacijama.
U kolovozu ove godine predsjednik Trump je smijenio Eriku McEntarfer, pročelnicu odjela za statistiku ministarstva rada, zbog navodne krivotvorbe podataka o zaposlenosti, iako je bila riječ o uobičajenom naknadnom usklađivanju podataka. Predsjedniku Trumpu zaposlenost nije nikad previsoka, jer je namet uvoznih trošarina i smislio, kako bi ojačao američku industriju i u njoj povećao zaposlenost.
Dana 10. rujna u sveučilišnom parku u Oremu u državi Utah na smrt je ustrijeljen Charlie Kirk, američki „konzervativni“, republikanski propagandist zadužen za „mladež“ dok je na otvorenom prostoru razgovarao sa studentima. Ubojica Charlija Kirka se navodno na nagovor vlastitog oca sam predao policiji. Po svemu sudeći otac ubojice nije odobravao postupak svojeg sina. U Americi je podjela dosegnula i obitelji.
Ipak, republikanski guverner države Utah Spencer Cox je izjavio, da je riječ o političkom ubojstvu. Guverner Cox je dodao, da se u ovom desetljeću ponavljaju šezdesete godine prošlog stoljeća, kad su uz ostale političke prvake ubijeni John Kennedy, Robert Kennedy, Malcolm X i Martin Luther King. Za spomenuta ubojstva demokratskih prvaka bili su okrivljeni „krajnji desničari“.
Sad stradaju ljudi s političke desnice. Republikanski kandidat Donald Trump bio je ozbiljno ranjen. Dana 14. lipnja u svojem je domu ubijena Melissa Hortman, predsjednica zastupničkog doma u državi Minnesoti. Ujedno je ubijen i Mark Hortman, suprug predsjednice Hortman. Nedavno je ubijen Charlie Kirk. Treba li sad optuživati „krajnje ljevičare“?
Prije nekoliko tjedana predsjednik Trump je zapovjedio narodnoj straži, da uvede red u Chicagu u državi Illinois. Guverner te savezne države J. B. Pritzker – koji pripada obitelji Pritzker, koja je vlasnica mreže hotela Hyatt – je javno rekao, da ga je predsjednik Trump molio, da sebi na čast podupre zahvat narodne straže u Chicagu. Guverner je odgovorio: „Predsjedniče, ne pomišljajte doći u Chicago, jer ovdje niste ni poželjni ni potrebni, posebice zato, što Vaše umne sposobnosti ozbiljno popuštaju.“ Može li biti vjerodostojniji dokaz duboke podjele u Americi?
Zbiljsko stanje zapadnog gospodarstva je zabrinjavajuće. Zapad je uglavnom iscrpio svoje prirodne izvore, osim što Amerika ima pričuve prirodnog plina i nafte. Tržišta za američki ukapljeni plin su daleko od Amerike, a isplatljivost proizvodnje nafte iz škriljevca ovisi o cijeni nafte na svjetskom tržištu. Predsjednik Trump je nametom trošarina od Europe iznudio kupnju skupoga američkog ukapljenog plina. (Amerika nastoji promijeniti vlast u Venezueli, kako bi se dokopala jeftine nafte.) Prirodno bogatstvo na Zapadu ima samo Kanada, koja se osamostaljuje od Amerike i koja sama po sebi postaje istinskom sirovinskom, industrijskom i političkom velesilom. Po meni, Kanada se pridružuje slobodnim velesilama Svjetske većine: Brazilu, Indiji, Indoneziji, Keniji, Kini, Nigeriji i Rusiji.
U većini zapadnih država došlo je do istinske deindustrijalizacije, a kapital je financijalizirao ne samo zapadne korporacije, nego i zapadne države. Za njemačkoga saveznog kancelara Merza financijalizacija Njemačke je poželjna i potrebna. Financijalizirane korporacije zanemaruju tvarnu proizvodnju i posljedično smanjuju mogućnost izvoza iz svojih država.
Minulih godina Afrika stupa na svjetsku gospodarsku i političku pozornicu. Opći uspon Afrike u svijetu djelomice je omogućilo kinesko postavljanje prijevozne i komunikacijske podloge u golemom broju afričkih država. Riječ je o autocestama i željezničkim prugama te o morskim i zračnim lukama. Nedavno je Kina za sve afričke države uklonila uvozne trošarine. Znatna su indijska i kineska ulaganja u afričku poljoprivredu.
Mnoge afričke države ograničile su ili zabranile izvoz sirovina, jer žele same ili uz pomoć azijskih korporacija razviti vlastitu proizvodnju na osnovi svojih sirovina (drva, kave, kakaa, zlata, urana, bakra, nikla, kobalta, nafte i ostalih sirovina). Industrijalizacija Afrike donijet će porast zapošljavanja i zadržavanje u Africi dodane vrijednosti.
Brojne afričke države počele su dodjeljivati državljanstvo iseljenicima i „dopremljenicima“ iz Afrike, koji sad žive u zapadnim zemljama. Pritom se dopušta dvojno državljanstvo. Uvjet za dobivanje državljanstva u afričkim zemljama, je genski dokaz o podrijetlu iz Afrike. Dobivanje državljanstva navest će mnogo povratnike, da u Afriku ulažu kapital te da u njoj utemeljuju korporacije i nabavljaju ili podižu nekretnine. Etiopija svojim povratnicima ne dodjeljuje državljanstvo, nego pravo trajnog prebivanja u toj zemlji i široka prava, koje nosi „žuta karta“ o pravu prebivanja.
U naše dane uvriježeni zapadni političari i glavnina zapadnih medija se boje poviriti u stvarni svijet i zaviriti u svoje države i u svoje narode odnosno u svoje pučanstvo. Radije ostaju uronjeni u svoje (ideološke) umišljaje. Uvriježeni političari se plaše vidjeti podjele u svojim zemljama i u svojem pučanstvu, upravo zato što znaju, da bi njihove političke zajednice trebale biti cjelovite, jedinstvene i u sebi složne. (Podijeljene zajednice propadaju.) Oni znaju, da se od njih očekuje napor za liječenje i oporavak njihovih zajednica i njihova pučanstva. Uvriježeni političari se srame stanja u vlastitim zemljama.
Dobriša Cesarić (1902.-1980.) je napisao: „Pukotinā ima svaki život,/Kroz koje bližnji radoznalo zure/Motreći naše dane što se žure.//I tako ništa nije posve naše:/Mi srčemo taj život kao vino/Iz tuđom rukom uprljane čaše.//Al ko je ćudi gadljive i stidljiv,/Kako bi htio zastrti ta okna/Na svojoj duši, i biti nevidljiv –//Pa da mu posve mirno bude lice,/Ko pusto polje ispod koga teku/Nečujno vali jedne ponornice.“
Uvriježeni političari se plaše vidjeti i uvidjeti, da se brojne političke i životne zajednice izvan Zapada snažno tehnološki razvijaju te da gospodarski rastu i politički dozrijevaju. To se posebice odnosi na države drevnih i starih naroda. Zapadni političari se boje uložiti zbiljski napor, koji je potreban za sustizanje općeg rasta zemalja Svjetske većine pa radije niječu raskorak u hodu Zapada i Svjetske većine. Po meni, sadašnji politički prvaci Zapada prepuštaju novom naraštaju političara teški posao hvatanje koraka sa zemljama Svjetske većine.
Istinska nevolja sadašnjih zapadnih političara je njihova oholost, uznositost, ispraznost ili umišljenost, iako oni ne znaju što im budućnost nosi. Ivan Gundulić je dobro napisao: „Kolo od sreće uokoli/vrteći se ne pristaje:/tko bi gori, eto je doli,/a tko doli gori ustaje.“ Nasuprot umišljenosti sadašnjih političara, u nedavno globaliziranoj vrsti Homo sapiens, koja je postala cjelinom najpotrebnija i najkorisnija vrlina ljudi, političara i naroda je skromnost.
U nepovratno globaliziranoj vrsti obitelji, političari, države i životne zajednice ovise o istinskoj suradnji, koja se ne može uspostaviti samouzdizanjem jednih ljudi, političara, država ili naroda nad druge. Suradnja nije krinka za vladavinu jednih naroda ili država nad drugima. Dobar uzor suradnje pruža djelovanje udruge država BRICS. Članice BRICS-a se međusobno dogovaraju i dogovore što bi trebalo poduzeti i što bi trebalo napraviti, ali se svakoj državi prepušta na volju, hoće li dogovor provesti i s kojom drugom članicom će provesti postignuti dogovor.
Istinska novina u svijetu koji se sad rađa je nova povezanost naroda i njihovih država. U globaliziranoj vrsti Homo sapiens slobodna suradnja naroda se ne da ničim zamijeniti. Zapad još oklijeva prepustiti se iskrenoj suradnji među narodima pa ga u tom nastojanju spopadaju čudne zamisli kao što je namet uvoznih trošarina, koji je sračunat na političko podlaganje drugih država Americi. Srž novog američkog pristupa svjetskom gospodarstvu otkriva grubo postupanje Amerike prema njezinim dosadašnjim saveznicama: Europskoj uniji, Japanu, Južnoj Koreji, Meksiku, Švicarskoj, Vijetnamu i drugim državama.
Međutim, namet trošarina koji je sračunat na uzaludnu obnovu nekadašnje američke hegemonije otočuje („izolira“) Ameriku i ostale zapadne države. Uvriježeni američki političari su računali, da bi pod nametom trošarina jedna zemlja za drugom postajale plijenom kapitala. Međutim, zemlje Svjetske većine su međusobno tijesno povezane pa ih je teško skršiti kao snop ili svežanj. U novoj povezanosti naroda i država je bit globalizacije naše vrste. Zapad ne može pobjeći iz novonastalog svijeta.
Najnoviji komentari