Snaga Kine na kolosijecima
Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi snagom Kine u gradnji željezničkih pruga za iznimno brze putničke vlakove i u proizvodnji vlakova za vožnju takvim prugama. U Kini je postavljena željeznička mreža za vlakove velike brzine ukupne duljine pruga 48.000 kilometara. Putnički vlakovi na glavnim željezničkim prugama voze brzinom do 350 kilometara na sat. Po kineskoj odredbi, pod vlakovima velike brzine smatraju se vlakovi, koji voze više od 200 km/s. Nova putnička željeznička mreža povezuje gotovo sve kineske velike gradove. Osim nacionalne željezničke mreže postoje i pokrajinske mreže, na kojima je dopuštena brzina do 250 km/s.
Glavne međugradske pruge napravljene su za vlakove, koji voze do 380 km/s. Kineska putnička željeznička mreža čini dvije trećine svih brzih željezničkih pruga u svijetu. Vožnja vlakovima je udobna, a cijene vožnje su pristupačne, jer se vlakovi naširoko rabe. Ukupnim prijevozom na novoj putničkoj mreži upravlja Kineska državna željeznička korporacija. Nova mreža dotiče Hong Kong, ali ne i Makao.
Nova kineska putnička mreža imala je brzo širenje. Godine 2008. ušla je u redovitu uporabu brza pruga Peking-Tianđin duljine 117 kilometara. (Koncem kolovoza ove godine u Tianđinu je održan godišnji sastanak Šangajske skupine za suradnju.) Brza pruga Peking-Šangaj dugačka je 1.385 kilometara i u uporabi je od sredine 2011. godine. Najdulja svjetska brza pruga Peking-Kunming u uporabi je od 2017. godine i dugačka je 2.760 kilometara. Prva željeznička pruga s magnetskim uzdignućem ili lebdenjem vlaka napravljena je u Šangaju 2003. godine i bila je dugačka 30 kilometara. Vlakovi na njoj postižu brzinu 430 km/s. Električna struja vuče sve brze putničke vlakove, koji nemaju magnetsko lebdenje.
Za kineske korporacije koje su postavljale željezničke pruge i pravile vlakove bilo je presudno preuzimanje tuđe tehnologije. Japanske korporacije Mitsubishi Electric i Hitachi ustupile su Kini transformatore i vučne motore, francuska korporacija Alstom vučne motore, a njemačka korporacija Siemens dala je pretvarače (pantografe ili „krovne uređaje“) za preuzimanje električne struje iz nadvlačnih vodova. Kanadska korporacija Bombardier dala je Kini prve vlakove. Tuđe korporacije su prenijele kineskim korporacijama svoju tehnologiju, kako bi dobile udjele u kineskom tržištu. Tako je nastao prvi naraštaj vlakova na kineskim brzim putničkim prugama. (Zhang Jianwei, predsjednik korporacije Bombardier Kina izjavio je 2009. godine: „Koju god tehnologiju Bombardier ima, a kinesko je tržište treba nije potrebno ni tražiti, da je se prenese. Bombardier daje kineskim korporacijama naprednu tehnologiju, jer kinesko tržište nije pokusno.“)
Poslije preuzimanja tuđe tehnologije kineske su se korporacije osamostalile i počele unapređivati preuzetu tehnologiju. Kineske korporacije su napravile vlastitu neovisnu podlogu za razvitak lokomotiva za vuču vlakova. Ubrzo su napravile lokomotive za vlakove brzine 300-350 km/s. Proizvodnja tih lokomotiva je počela već 2007. godine u suradnji s japanskom korporacijom Kawasaki, ali je ta suradnja prekinuta kad je kineska ortakinja Kawasakija počela proizvodnju lokomotiva u gradu, koji je bio prilično udaljen od tvornice korporacije Kawasaki u Kini.
Koncem prošle godine u istraživačkom središtu u gradu Donghu u Središnjoj Kini iskušano je novo vozilo s magnetskim lebdenjem mase 1.100 kg i s elektromagnetskim pogonom. Postiglo je brzinu 650 km/s u sedam sekundi i unutar 600 metara. Kod vlakova s magnetskim lebdenjem nema doticaja vlaka i staze pa vozilo treba svladavati samo otpor zraka. Pokusno vozilo se je potpuno zaustavilo unutar 200 metara. Točnost mjerenja položaja vlaka je 4 milimetra.
Kineske željeznice svrstale su sve vlakove u tri brzinske skupine. Vlakovi skupine G su najbrži i najčešće rabljeni vlakovi. Oni voze brzinom 350 km/s i rabe se na najbržim prugama. Takva je pruga Peking-Šangaj. Vlakovi skupine D obično su vozili brzinom 200-250 km/s, ali su zamijenjeni vlakovima skupine G. Sad se najčešće rabe za noćne vožnje putnika u vagonima za spavanje. Vlakovi skupine C voze na kratkim prugama kao što je pruga Peking-Tianđin, koju vlak prevali za 30 minuta.
Od kineskih inozemnih pothvata u gradnji brzih željezničkih pruga prvo treba spomenuti brzu prugu koja povezuje Meku i Medinu u Saudijskoj Arabiji. Naziv pruge je Brza pruga svetišta (HHR). Pruga ima iznimno važno kulturno odnosno vjersko značenje. Pruga je dugačka 450 kilometara. Prugom vlakovi voze brzinom 300 km/s. Pruga vodi preko Džede i Gospodarskog grada kralja Abdulaha s odvojkom do Zračne luke kralja Abdulaziza, koja je bila otvorena u listopadu 2018. godine. Pruga je napravljena tako, da bi podnijela temperature zraka od 0°C do 50°C. Vagoni vlakova su posebno zaštićeni od nanošenja pijeska u glavine i kočnice kotača vlaka. Glavni izvoditelj radova na postavljanju pruge bila je Kineska korporacija za gradnju željeznica (CRCC) uz suradnju francuske korporacije Bouygues. Vagone je priskrbila široka skupina saudijskih i španjolskih korporacija, među kojima je bio i Bombardier.
Važnu tovarnu i putničku željezničku prugu postavile su kineske korporacije u Keniji. Pruga povezuje luku Mombasa na Indijskom oceanu s kenijskim glavnim gradom i gospodarskim središtem Nairobijem. Pruga je izvorno bila dugačka 472 kilometra, ali je naknadno produljena za 120 kilometara. Pruga će biti produljena do granice s Ugandom. Pri gradnji pruge se posebno vodio račun o tomu, da će pruga prevoziti spremnike položene na vagone jedne na druge u dva sloja. Prugu je izgradila Kineska korporacija za ceste i mostove (CRBC) pri čemu je zapošljavala 25.000 domaćih radnika. Upravljanje prijevozom vodila je 5 godina Kineska komunikacijska gradbena korporacija (CCCC). Prvi putnički vlak provezao se prugom na Dan neovisnosti Kenije, 1. lipnja 2017. godine. Pruga ima naziv Pruga neovisnosti.
Vrijedna spomena je željeznička pruga Adis Ababa-Džibuti, koja povezuje glavni grad Etiopije, koja nema izlaz na more s lukom Doraleh u Džibutiju. Pruga je dugačka 760 kilometara i ima samo jedan kolosijek, na kojemu ima 45 željezničkih postaja. Istovar etiopskog tovara u luci Doraleh i utovar tovara za Etiopiju čini 70% poslova spomenute luke.
Kineske korporacije brzom željezničkom prugom povezuju Beograd i Budimpeštu, a preuzele su od ranijeg izvoditelja dovršenje podzemne željeznice u Carigradu.
U srpnju ove godine Brazil i Kina potpisali su sporazum o zajedničkoj izradbi nacrta za izgradnju željezničke pruge, koja bi povezala Atlantski i Tihi ocean. Pruga je privremeno nazvana dvooceanskom prugom. Pruga bi pošla od brazilske atlantske obale, presjekla bi Boliviju i došla do peruanske granice odakle bi se povezala s novom peruanskom lukom Chancay.
U pripravi je nacrt ceste i željezničke pruge Tajlandski kopneni most, koje bi povezao Andamansko more i Tajlandski zaljev. Na obje strane „mosta“ bile bi napravljene luke za pretovar tereta s brodova na željeznicu i obratno.
Spomenuti željeznički pothvati dio su provedbe kineske zamisli o Pothvatu pojasa i puta, koju je 2013. godine iznio kineski predsjednik Ši Điping. Pothvat pojasa i puta je zapravo stvaranje svjetske prijevozne podloge, koja bi povezala Aziju, Europu, Afriku i Južnu Ameriku. Svjetska prijevozna podloga je potrebna ne samo za lakše trgovanje među narodima, nego i za uspostavu prijeko potrebnih sirovinskih i industrijskih opskrbnih mreža. Kineska željeznička mreža povezana je s više od sto međunarodnih željezničkih pravaca.
Najnoviji komentari