Svijet je opet bez političkog središta
Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi prestankom dosadašnje hegemonije ili jednovlašća kapitala te posljedičnim nestankom političkog središta svijeta, koje je donedavno bilo u Americi. Središte svijeta je pod zadnje bilo u Americi, jer je u njoj bio usredotočen nakupljeni slobodan svjetski privatni kapital. Političko središte svijeta nije postojalo dok u svijetu nije došlo do usredotočenja kapitala.
Kapital se je prvo nakupljao i nakupio u Europi. U Europi je začet kapitalizam kao politički i gospodarski sustav. Drugdje u svijetu kapitalizam se nije pojavio, jer su političke ili državne vlasti bile jače od privatnog kapitala. Političke vlasti u drevnoj carskoj Kini su sustavno suzbijale nastojanja privatnog kapitala, da se osili. U Europi se je prvi kapital nakupio trgovinom, a carske vlasti u Kini nisu dopuštale trgovcima, da nakupe kapital. Ondje su trgovinu uređivale carske vlasti.
Naša vrla vrsta nastanjena je na planetu Zemlja. (Još nema dokaza, da neka čovjekolika ili umna vrsta postoji drugdje u svijetu.) Zemlja je kugla s čvrstim omotačem, koja ima trajnu vrtnju. Zemlja kao kugla u vrtnji ima dva stožera: prostorni, koji je određen osi vrtnje Zemlje i magnetski, koji je određen rasporedom magnetskih tvari u nutrini Zemlje, koje mogu biti u čvrstom, tekućem ili u žitkom stanju. Na Zemljinoj plohi, na kojoj traje naša vrsta – kao i na oplošju svake kugle – sve točke imaju jednak odnos prema „obližnjim“ odnosno ostalim točkama plohe. Zato na plohi Zemlje ne može postojati središnja prostorna točka. Zemljina ploha nema središte.
U načelu bi mogla postojati središnja politička točka Zemljine plohe, ali središnja politička vlast na Zemlji nije tisućljećima mogla biti uspostavljena. Tomu je više razloga. Prvi razlog je nekadašnja maloljudnost naše vrste: obitelji, plemena, savezi plemena i narodi su imali dovoljno svojeg prostora pa im nije trebao tuđi. Kasnije, tijekom vremena postojale su prepreke širenju prostora naroda i njihovih država: duboke i široke rijeke, pučina oko otoka, morske obale i planinski lanci. Tako su narodi ostajali u „prirodnim“ i branljivim granicama.
Zato su u starini postojale samostalne države, koje nisu mogle nadvladati jedne druge pa su bile prisiljene postojati jedne uz druge. U davnini su se pojavile četiri izvorne civilizacije u dolinama velikih rijeka (Nila, Eufrata-Tigrisa, Inda i Žute rijeke) koje su trajale neovisno jedne o drugima. U vrijeme Perzijske carevine (550.-330.) postojale su i druge države: Savez grčkih država-gradova, Maurijska carevina u Indiji i 26. carska loza ili Saitska loza u Egiptu. U Kini je od 221. godine prije Isusa postojala obnovljena kineska carevina, koju su Kinezi nazivali Središnja kraljevina. U isto vrijeme je u Sredozemlju postojala Rimska carevina. Unatoč snazi jedinačnih carevina, na Zemlji se nije mogla uspostaviti središnja vladavina iz jednog mjesta.
Nastojat ću objasniti kako je došlo do uspostave središnje svjetske političke vlasti (kapitala). Često spominjem postojanje četiriju izvora vlasti ili utjecaja: politike ili države, gospodarstva, zaštite ili obrane i sustava uvjerenja. Ti izvori vlasti imaju različit doseg. Politika svake države seže samo do njezinih priznatih ili prihvaćenih granica. (Pod državom se smatra vlast, koja ima isključivo pravo djelovanja na državni prostor i na ljude u njemu.) Vojska države – za razliku od politike – može prijeći granice države, ali se ona iz stvarnih razloga ne bi smjela dugo zadržavati izvan granica države.
Gospodarstvo putem trgovine i putem ulaganja ima doseg dulji od dosega vojske i dakako od dosega politike. Nakupljeni i usredotočeni slobodni kapital može i u dalekim zemljama određivati politiku i sustav zaštite tuđe države. Tako je nakupljeni „nacionalni“ kapital počeo određivati politiku svoje države, a kad ga se je dovoljno nakupilo na jednom mjestu počeo je nametati politiku jednoj državi za drugom odnosno cijelom svijetu. Tako je došlo do svjetske političke hegemonije kapitala, koja se pogrešno naziva američkom hegemonijom. Amerika je isto žrtva svjetskog kapitala, koji politiku Amerike zlorabi za svoju političku vladavinu svijetom. Zato Amerika kao velesila sad nepovratno propada.
Najveću slobodu širenja ima sustav uvjerenja, koji slobodno i neopazice prelazi državne granice. Zato kapitalizam svijetom širi liberalizam kao svoj sustav uvjerenja, kako bi uvjerio ljude i narode, da je kapitalizam jedini mogući politički i gospodarski sustav. Liberalizam zagovara samoživost ljudi te međusobno nadmetanje jedinačnih ljudi i naroda. Spomenut ću to, da globalizirana vrsta Homo sapiens neće više dugo podnositi liberalizam, da će ga sa sebe zbaciti i da će umjesto liberalizma za svoj sustav uvjerenja uzeti uviđavnost među ljudima i suradnju među narodima.
Osim što je svijet oduvijek bio bez središnje (svjetske) vlasti, bez središnje političke vlasti bila je i Europa i to od sloma Zapadnog Rima 476. godine do Renesanse. Europa je bila zajednica obiteljskih ili feudalnih posjeda (OPG) i zajednica starih europskih te novodoseljenih lutalačkih naroda, koji su (1) prigrlili kršćanstvo i (2) prionuli uz prostor na kojemu su se smirili kao uz svoj prostor.
Ipak, u vrijeme Renesanse kad je (1) na Jadranu slabila vlast Bizanta zbog prodora Arapa, Seldžučkih Turaka i Osmanskih Turaka i kad je (2) u Sjevernoj Italija oslabila politička vlast Papinske države došlo je do jačanja sjevernotalijanskih i jadranskih gradova (Mletaka, Dubrovnika, Milana, Firence i Genove), koji su bili nakupili bogatstvo trgovinom s Istokom ili trgovinom oružjem u Europi. Kad je jenjala trgovina s Istokom Dubrovnik je propao, Mletci su se počeli baviti proizvodnjom (stakla), Milano je nastavio trgovati oružjem, Firenca se je počela baviti europskom politikom i papinskim financijama, a Genova je sačuvala kapital i stavila ga u službu loze Habsburga i kolonijalnih osvajanja.
Poslije slabljenja vlasti Habsburga u Središnjoj Europi i u svijetu đenovski se kapital premjestio u Nizozemsku, koja se je 1588. godine oslobodila upravo vlasti Habsburga, koja je napravila prvu „otvorenu“ političku zajednicu i koja je putem kapitala vladala Europom i važnim dijelovima svijeta. Nizozemci su vladali dijelom Amerike, Južnom Afrikom, Australijom i Indonezijom te su nadzirali trgovinu Europe i Azije s Japanom. Nizozemski kapital se je množio trgovinom i bankarstvom.
Poslije Nizozemske svijetom je vladala Engleska odnosno Britanija, koja je osvojila golem dio prekooceanskog svijeta, iskorištavala prirodne izvore svojih kolonija i za množenje kapitala iskoristila Industrijsku revoluciju. Britanija je vladala svijetom cijelo osamnaesto i cijelo devetnaesto stoljeće.
Amerika se je oslobodila britanske vlasti 1776. godine, a Sporazumom u Parizu 1783. godine dopustila je Britaniji preuzimanje francuskih posjeda u Kanadi i stekla pravo na osvajanje zapada Amerike do Tihog oceana. Za potrebu širenja Amerike do Tihog oceana novoutemeljena sjevernjačka Republikanska stranka Abrahama Lincolna zapodjenula je Građanski rat (1861.-1865.) protiv bogatoga američkog Juga, koji je temeljem besplatnog rada „dopremljenika“ iz Afrike proizvodio i izvozio duhan, pamuk i šećer i to bez izvoznih trošarina. Lincoln se je upustio u rat, kako bi opljačkao Jug.
Amerika je otad do kraja stoljeća zabranila uvoz svega osim kapitala pa je golem dio britanskog kapitala bio uložen u Ameriku, koji se je ondje množio, jer je Amerika bila bogata prirodnim izvorima. Amerika je koncem stoljeća postala prvom industrijskom silom svijeta i prvom političkom velesilom svijeta. U Americi se je nakupio neizmjeran kapital, kojim je ona od vremena predsjednika Woodrowa Wilsona (1913.-1921.) nastojala zavladati svijetom putem izvoza demokracije i proizvoljnog ulaganja kapitala.
Poslije Drugoga svjetskog rata Amerika je postala političkom, gospodarskom, vojnom i ideološkom gospodaricom Zapada, ali njezina vlast nije sezala ni u istočno-europske zemlje ni u golemi azijski prostor, koji je bio pod komunističkim vlastima. Međutim, poslije sloma komunizma u Europi i rasapa Sovjetskog Saveza svjetski privatni kapital nakupljen u Americi nastojao je uspostaviti svoju hegemoniju, koja je lažno prikazivana kao američka hegemonija.
Međutim, u jeku uspostave hegemonije kapitala došlo je do globalizacije poslovanja korporacija, ali i do globalizacije naše vrste. Mnoge zemlje u razvitku uključujući Kinu i Indiju počele su se snažno gospodarski razvijati te su počele brzo tehnološki napredovati i nakupljati vlastiti kapital. Sad je kapital, koji je nakupljen u Americi mali dio ukupnog svjetskog kapitala, koji je razdijeljen ili raspačan na veliki broj zemalja, koje se sve brže međusobno povezuju i sprežu u Svjetsku većinu. Kapital nakupljen u Americi izgubio je sposobnost i mogućnost obnove svoje vladavine svijetom. Vrijeme hegemonije kapitala je prohujalo.
Kapital koji je dosad bio usredotočen u Americi je gospodarski izvor i on po svojoj naravi ne može uspostaviti političku vlast. Zato je svjetski kapital za svoj naum uvijek rabio ili zlorabio politički najjaču državu svijeta: Habsburšku carevinu, Nizozemsku, Britaniju i donedavno Ameriku. Međutim, iako je Amerika sad politički slaba država, kapital nema na raspolaganju politiku koje jače države. (Kina povijesno ne želi biti igračkom ni svojega ni svjetskog kapitala.)
Slabost američke države i američke politike dobro pokazuju troji zadnji američki predsjednički izbori. Prvo je za predsjednika 2016. godine bio izabran Donald Trump. Poslije njega za predsjednika je na prijevaru izabran Joe Biden, koji je pokazao, da umno nije sposoban obnašati predsjedničku dužnost. Poslije Bidena opet je za predsjednika izabran Donald Trump, koji već pokazuje ozbiljne znakove staračke jednostranosti. Trump je opsjednut uvoznim trošarinama ili uskim vidikom politike, a nije u stanju uvidjeti strategijske potrebe američke nacionalne politike. (Trumpova protivkandidatkinja 2024. godine bila je politički prazna Kamala Harris, jer su i Demokrati bili odbacili Joea Bidena.)
Svjetski kapital se je nakon više stoljeća napretka – koji je počivao na povećavanju proizvodnosti rada te na uporabi svjetskih sirovina i energenata – iznenadno suočio s dvjema opasnostima. Prva je široka zemljopisna raspačanost nakupljenog kapitala, koja je znatno smanjila političke mogućnosti kapitala nakupljenog u Americi. Druga nevolja kapitala je očita neizdašnost američke državne politike za daljnju provedbu nauma kapitala nakupljenog u Americi. Po meni, američka državna politika je toliko slaba, da ona ni mogućim svjetskim ratom ne može povratiti svjetski utjecaj kapitala zarobljenog u Americi. Za dobro američke države američki kapital bi morao sam odustati od osvajanja svijeta, kako bi mogao pomoći Americi, da se djelatno povezuje s ostalim državama.
Nastaje svijet nove povezanosti naroda i nove povezanosti njihovih država. U globaliziranoj vrsti Homo sapiens ne može se uspostaviti ničija i nikakva hegemonija pa se ne može obnoviti niti hegemonija kapitala, koji više nije nigdje usredotočen. Svijet nije postao ravan kako je već 1976. godine ustvrdio Thomas Friedman, nego je naša vrsta i nadalje raspoređena po Zemljinoj kugli, koja nema zemljopisno središte, a odsad ne može imati ni političko. Naša vrsta je konačno postala slobodnom za posvemašnju suradnju naroda ili životnih zajednica. Kapitalizam je dosad upropastio mnoge narode. Odsad će svi narodi rasti i razvijati se.
Najnoviji komentari