Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj osvrt govori o uvođenju lijevog totalitarizma u SAD. Naslov osvrta posudio sam od francuskog politologa Alexisa de Tocquevillea (1805.-1859.), zapamćenog po knjizi De la démocratie en Amérique.

Prvi nasrtaj totalitarizma u Americi počeo je dolaskom puritanaca iz Engleske. Puritanci su smatrali, da vjera treba upravljati ostalim vidicima vlasti: politikom, gospodarstvom i zaštitom. Oni su uvjerili Elizabetu I Tudor (1558.-1603.) da do udaljenosti 35 milja od njezine palače zabrani kazališne predstave. Veliki broj puritanaca je pod lozom Stuarta (1603.-1688.) bio potjeran iz Engleske, jer im Anglikanska crkva nije bila dosta reformirana. Vođa puritanaca u Americi John Winthrop svečano je izjavio „da im je sam Bog darovao zemlju u Americi, jer je 300.000 urođenih Amerikanaca pomrlo od velikih boginja“. Puritancu su umislili, da ih je Bog poslao u Ameriku, da ondje izgrade uzornu zajednicu ili Grad na Gori, koji će svijetliti svim narodima svijeta. Otud je došla zamisao o američkoj izuzetnosti, koju i sad njeguje američka politika.

Sredinom devetnaestog stoljeća vjerski propovjednici koji su došli s europskog kopna počeli su Veliko buđenje, kojim je potisnuto puritanstvo i koje je bilo podlogom za Američku revoluciju 1776. godine, u kojoj su Amerikanci postali narod, We the People, kako počinje Deklaracija o neovisnosti.

Granice SAD bile su određene englesko-američkim sporazumom u Parizu 1783. godine. SAD su stalno pomicale zapadnu granicu nauštrb urođenika. Taj postupak je ubrzan poslije Građanskog rata (1861.-1865.). Granica je gospodarila politikom i dušom Amerike. Koncem stoljeća SAD su izbile na Tihi ocean.

Godine 1898. SAD su pod predsjednikom W. McKinleyjem (1897.-1901.) zaratile sa slabom Španjolskom i otele joj Filipine, Kubu i Portoriko, ali su sačuvale samo Portoriko. Woodrow Wilson (1913.-1921.), predsjednik iz redova Demokrata, vojno osvajanje svijeta zamijenio je osvajanjem pomoću izvoza kapitala i demokracije. Slijedeći veliki predsjednik SAD demokrat Franklin Roosevelt (1933.-1945.) bio je izolacionist i čini se republikanac u duši. Bio je prisiljen stupiti u rat protiv Japana. Međutim, obraćeni zadrti izolacionist, urednik tjednika Life Henry Luce (1898.-1967.), objavio je mjesecima prije napada na Pearl Harbor, da „Amerika mora osvojiti svijet samo zato što to može učiniti“.

Veliki republikanski predsjednici Eisenhower, Nixon, Reagan i Trump nisu počinjali ratove, nego su ih privodili kraju (Koreja, Vijetnam, Hladni rat, Afganistan). Razlika u geopolitici Demokrata i Republikanaca je u tomu, što su Republikanci vezani uz domaći kapital (vojna industrija, nafta, poljodjelstvo), a Demokrati uz svjetski, kozmopolitski kapital: banke, osiguranje, ulagateljski zavodi, pravosuđe, mediji, trgovina i zabava (Hollywood).

Predsjednik-demokrat Bill Clinton (1993.-2001.) napravio je Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), kako bi kapital nakupljen u SAD putem slobodnog tržišta zauvijek zavladao svijetom. Napadom na Tornjeve u New Yorku počeo je otvoreni „republikanski“ Rat protiv terora, jer je George W. Bush (2001.-2009.) bio potpuno u rukama neokonzervativaca.

Predsjednik Obama (2009.-2017.) je otvoreni Rat protiv terora zamijenio obavještajnim potkopavanjem nepoćudnih država (Tunis, Sirija, Egipat, Libija, Jemen, Ukrajina). Predsjednikom Bidenom (2021.-) neokonzervativci upravljaju bez muke. Nasreću, globalizacija i WTO promijenile su svijet, koji je postao multipolaran, s Kinom kao pravom velesilom.

Demokrati su od vremena Woodrowa Wilsona istovremeno provodili dva nauma: osvajanje svijeta i zatiranje vlastitog naroda. Sad je u Americi uspostavljen kapitalizam Dijaspore, kakav se ovog časa preslikava i u Ukrajinu. Demokratima su minulih desetljeća u pomoć pritekli trockisti, koji se sad kite nazivom neokonzervativci.

Pravi smisao neokonzervativnog projekta je učiniti dosad slobodne i ponosne građane Amerike podanicima vlasti. Kozmopolitski kapital želi stvoriti ljude bez gospodarske samosvojnosti i samodostatnosti, bez obitelji, bez vjere i bez sljubljenosti ili kohezije, koja građane čini narodom.

Sadašnje vlasti u SAD to nastoje postići propisujući građanima kakvi trebaju biti i kako trebaju postupati. U tijeku je veliki ljudski inženjering. Za obavljanje tog posla – imajući u vidu velike ustavne ovlasti saveznih država – Demokrati uz postojeća savezna ministarstva neustavno i nezakonito rabe brojne savezne agencije, kao što su FBI, CIA, Porezna uprava (IRS), Savezna agencija za hitna stanja (FEMA). Savezna izvršna vlast nije pod nadzorom zakonodavne vlasti.

Demokrati su putem sindikata učitelja preuzeli nadzor nad javnim nižim i srednjim školama i nad odgojem djece. Predsjednik Biden otvoreno kaže, da su djeca vlasništvo države. Savezno ministarstvo pravosuđa (DOJ) proglasilo je domaćim teroristima roditelje, koji su putem školskih odbora nastojali mijenjati nastavni program svoje djece. Posebna vrsta mogućih domaćih terorista – zbog njihove borbe protiv pobačaja – su katolici, posebice oni koji pohađaju crkve, u kojima se „mise služe na latinskom jeziku“.

Opako sredstvo potkopavanja narodnog zajedništva je program Raznoličnosti, pravičnosti i uključenosti (DEI), koji se provodi i u američkoj vojsci, kao da borbena sposobnost vojske ne ovisi o zajedništvu, jednakosti i osobnoj sposobnosti vojnika, nego o naglašavanju razlika, poticanju pozitivne diskriminacije i zanemarivanju sposobnosti.

U svim odjelima saveznih ministarstava i agencija uspostavljeni su Odbori za vladanje lažnim obavijestima, kojima je svrha sprječavati slobodu obavještavanja pod izlikom tuđeg upletanja u javne poslove. Odbori sprječavaju djelovanje tuđih službi pružajući smjernice vlastitim službenicima. SAD imaju „ministarstvo istine“.

Savezne vlasti propisuju građanima kakve štednjake moraju rabiti i kakve automobile voziti. U gradovima pod vlasti Demokrata građani moraju zaobilaziti pločnike natrpane beskućnicima u šatorima bez zahoda, trpjeti krađu po trgovinama koje još nisu napuštene, nekažnjena ubojstva, trovanje vlastite djece fetanilom, smještaj desetaka tisuća nezakonitih doseljenika u školske sportske dvorane i druge nedaće. U SAD su počinitelji nasilja žrtve nepravde. SAD su jedina zemlja u svijetu, koja ima otvorene granice, jer Demokrati žele promijeniti sastav pučanstva, kako bi bilo čim više podanika.

Jedva treba spomenuti nastojanje demokratskih građanskih udruga, da hrabre odrasle ljude na promjenu prirodnog roda i malodobnu djecu na usiljenu promjenu roda bez znanja roditelja.

Iako se u Americi stvara jednostranačka vlast, Republikanci još nisu uvidjeli pravi smisao urote kozmopolitskog kapitala. To je drukčija jednostranačka vlast od one u Kini, u kojoj je oduvijek postojao narod, Kinezi. Oni su imali svoj sustav uvjerenja, koji je bio izrastao iz puka. Kineske vlasti ugađaju raspoloženju i volji naroda, jer bi inačica uobičajenom načinu vladanja bio raspad Kine kao države.

Republikanci se ipak bude od noćne more lijevog totalitarizma, a svijet od more američkog neokolonijalizma.

Continue Reading

Mnogi znaci kažu da je Zapadu dosta Rata za Ukrajinu i da jača pritisak na Ukrajinu, da se upusti u mirovne pregovore s Rusijom.

Iako je Rusija napala Ukrajinu, rat je prouzročilo širenje NATO-a na Istočnu Europu i na Balkan. Slomom Istočnog bloka NATO je izgubio obrambenu zadaću pa su ga SAD pretvorile u političku ustanovu za nadzor Europe. NATO bi trebao imati i svjetsku zadaću, što pokazuje zamisao o otvaranju ureda NATO-a u Japanu.

NATO se poslije napada na Tornjeve u New Yorku trebao uklopiti u američki nadzor svijeta putem nametanih područnih „sporazuma“ kao što su bili pobačeni protivkineski TTP (Transpacific Trade Partnership) u Istočnoj Aziji i protivruski TTIP (Transatlantic Trade and Investment Partnership) za Europu. Tim ustanovama valja dodati politički i sigurnosni savez Five Eyes (Petere oči) SAD, UK, Kanade, Australije i Novog Zelanda. Usto, SAD su bile uspostavile sigurnosni sustav za zaštitu opskrbe Zapada naftom, a za predsjednika Obame izvedene su brojne „obojene revolucije“ u arapskim zemljama. Posljednja takva revolucija izvedena je protiv zakonite vlasti u Ukrajini.

Svrha ukrajinskog projekta SAD bilo je komadanje Rusije i njezino pretvaranje u „nekretninu“, protiv kakvog nasilja se sad dižu mnogi afrički narodi. Afrika je u novom političkom buđenju. Uništenje Rusije kao političke zajednice smislili su neokonzervativci, koji su se izvorno okupili oko časopisa Osvrt (Commentary). Od dvadeset jednoga izvornog neokonzervativca devetnaest su bili židovski doseljenici iz Rusije. Oni su prije bili trockisti, koji su zagovarali „izvoz“ sovjetske komunističke revolucije, a poslije „izvoz“ američke liberalne revolucije. Neokonzervativci su zadrti ljevičari, koji su se okitili konzervativnim imenom.

Neokonzervativci su iskoristili puritansku zamisao iz 17. stoljeća o uspostavi u Americi političkog sustava, u kojemu sakralna ideologija (vjera) određuje politiku, gospodarstvo i zaštitu. Tako je prije bilo u SSSR-u, a sad je tako u SAD. Demokrati Joea Bidena nastoje u SAD uspostaviti lijevi totalitarizam zloporabom američke države. Ključni projekt neokonzervativaca nije bio američki vojni napad na Afganistan ili na Irak, nego izvedba revolucije na Majdanu u Kijevu 2014. godine. Višegodišnji pobačeni dogovori u Minsku služili su SAD i Zapadu kao zaklon, iza kojega se pripremao ukrajinski napad na Rusiju.

U svibnju 2019. godine Zapad je pomoću neokonzervativaca za predsjednika Ukrajine doveo Volodimira Zelenskog, koji je u izbornom pohodu zagovarao prijateljstvo Ukrajine i Rusije. Ipak, Zelenski se kao predsjednik pokazao zagriženim neokonzervativcem, kojemu je stalo do ideje i ideologije, a ne do ukrajinskog naroda, koji nije njegov narod. Svesrdna potpora Amerike i NATO-a predsjedniku Zelenskom u pripravi napada na Rusiju navela je Rusiju da u veljači 2022. godine počne „poseban vojno-sigurnosni zahvat“ u Ukrajini. Poslije početnog napada Rusija je prešla na obrambeni rat, kakav joj je uvijek uspijevao. Rusija je izabrala strategiju postupnog, ali potpunog iscrpljivanja Ukrajine. Budući, da uz rusku obranu nije bilo nade za uspjeh američkog nauma slamanja Rusije, NATO je predložio Ukrajini da počne žestok (proljetni) protivnapad na rusku vojsku. Taj zakašnjeli protivnapad je dobro zašao u treći mjesec, a Ukrajinci slabo pomiču bojišnicu pa nema govora o njihovu prodoru do Krima i Azovskog mora.

Ukrajinska vojska ne vodi rat za svoj narod. Ona nedvojbeno vodi tuđi, američki rat. Možda je ona najneobičnija vojska u svijetu? Vojska obično pripada državi, koja je stvara, održava i plaća. Mnoge vojske su ukorijenjene u narod, kao u primjeru Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Hrvatska vojska se za vođenje pravog rata osposobila u samom ratu i nije imala ni tuđe savjetnike ni tuđe učitelje. Većina branitelja i njihovih zapovjednika otprije je bila školovana za rat. Hrvatska vojska se sama ustrojila u ratu, a oslanjala se na domaće tvarne izvore i industrijsko znanje te je uglavnom sama nabavljala oružje. U svoje su narode bile usađene i vojske oslobodilačkih pokreta, kao u primjeru Vijetnamu tijekom oslobodilačkog rata protiv francuskog kolonijalizma i američkog neokolonijalizma.

Oprečno Hrvatskoj vojsci, ukrajinsku vojsku školuju i ustrojavaju zapadni stručnjaci. Ona dobiva vojnu opremu i streljivo po milosti mnogih zapadnih sila i stalno se tuži, da nije dobro opskrbljena ni opremom ni streljivom, iako je Zapad dosad pružio Ukrajini vojnu i financijsku pomoć u vrijednosti od 200 milijardi dolara. Političko i vojno vodstvo Ukrajine bilo je i prije korumpirano ili iskvareno, a sad ima prigodu da takvo bude u mjeri većoj od dosadašnje. Ukrajinsku vojnu strategiju i taktiku propisuju američki generali – kakvi su izgubili sve ratove poslije Drugoga svjetskog rata – a na svoju ruku je provode ukrajinski predsjednik i njegovi generali, koji se ni međusobno ne slažu. U HV-u su ratovali dragovoljci, a Ukrajinci bježe iz vojske i bježe od novačenja.

Malo je zapadnih vojnih stručnjaka, koji očekuju da ukrajinski protivnapad uspije. Za njih i za američko političko vodstvo se otvara pitanje: kako priznati promašaj američkog projekta za Rusiju, u kojemu je Ukrajina nemilosrdno zlorabljena? Da se zataška to pitanje Zapad navodi Ukrajinu, da počne pregovore s Rusijom. Ukrajina to odbija, iako su SAD i UK odvratile Ukrajinu da potpiše ugovor o primirju u Carigradu u travnju 2022. godine.

Među znacima o zapadnom ostavljanju na cjedilu Ukrajine i posebice Zelenskoga valja spomenuti promašenu i nakaznu „mirovnu“ konferenciju Zelenskoga u Džedi početkom kolovoza, na koju nije bila pozvana Rusija. Poslije toga u časopisu Newsweek objavljen je razgovor neimenovanog visokog ukrajinskog dužnosnika o tomu, da su i vojno i političko vodstvo Ukrajine podijeljeni glede nastavka protivnapada, koji ne vodi ničemu. Uslijedila je podvala Stiana Jenssena, dugogodišnjeg direktora ureda glavnog tajnika NATO-a, o tomu da Ukrajina treba Rusiji prepustiti dio prostora za članstvo u NATO-u. Predsjednik Zelenski nije dobio poziv za sudjelovanje na sastanku G20 u Delhiju. (Po indijskom ministru vanjskih poslova, G20 je gospodarska, a ne sigurnosna udruga država.) U Rijadu je nakon sastanka u Džedi održan sastanak veleposlanika SAD i Kine, na kojemu su SAD tražile da se Kina uključi u uspostavu mira u Ukrajini, jer su SAD strana u sukobu. Konačno, vojno vodstvo SAD tražilo je od Ukrajine, da ne napada Krim ni Rusiju, nego da se drži bojišnice te da na noj postigne uspjeh. Nedavno je dnevnik Washington Post prenio ocjenu obavještajnih službi SAD, da ukrajinski protivnapad ne uspijeva. Oleg Soskin, savjetnik ranijih predsjednika Ukrajine, otvoreno je pozvao Ukrajince da svrgnu sadašnjeg predsjednika.

Promašaj američkog projekta za Rusiju, u kojemu je Ukrajina zlorabljena i uništena, otvara pitanja: (1) budućnosti Ukrajine, (2) budućnosti američkog izvoza neokonzervativne revolucije i (3) političkog uređenja naše vrste. Očekivani ishod Rata za Ukrajinu mogao bi zauvijek ukloniti američki neokolonijalizam.

Continue Reading

Početkom kolovoza ove godine neki indijski mediji objavili su iznenađujuću vijest, da Indija napušta BRICS, jer je navodno nezadovoljna vodećom ulogom Kine u toj dragovoljnoj udruzi. To navodno nezadovoljstvo se odnosilo i na članstvo Indije u CSO (Šangajska skupina za suradnju) u Središnjoj Aziji, koju su utemeljile Kina i Rusija te kojoj je Indija naknadno dragovoljno pristupila.

Vijest o nezadovoljstvu Indije se otprve činila i sumnjivom, jer je u indijskim medijima Kina krivac za sve u svijetu. U vijesti je rečeno, da premijer Modi neće putovati na ovogodišnji sastanak BRICS-a u Južnoj Africi i da će se skupu obratiti putem vidne veze. Indijska vlada je opovrgnula spomenutu medijsku vijest, naglasila da će premijer osobno nazočiti sastanku i da se Indija neće protiviti pristupu novih država BRICS-u.

BRICS je udruga država. U politici su se oduvijek pravile urote te stvarali i razvrgavali politički savezi. Česti su bili primjeri i izdaje ranijih saveznika. (Godine 1783. SAD i Engleska potpisale su sporazum, po kojemu je Engleska uz potporu SAD preuzela dotadašnje francuske posjede u Kanadi, iako je Francuska uz silne materijalne i ljudske gubitke pomogla Americi, da se oslobodi vlasti engleske krune.)

U prošlom stoljeću kad su se ideologije (liberalizam, nacionalizam, komunizam) uvukle u politiku obilno su se stvarali ideološki ili svjetonazorski savezi kao što su bili komunistički Varšavski ugovor i kapitalistički Atlantski savez.

Često se događalo, da vlada ravnoteža političkih sila na određenom širem prostoru, tako da se nijedna država nije pouzdavala u sklapanje saveza, jer u političkim savezima obično jedna sila ima prevagu. Danas se izbjegava riječ „savez“, jer izaziva sumnju pa se radije govori o „strategijskoj suradnji“.

U slučaju „ravnoteže“ velikih sila manje države, koje se nađu usred njih često dobro prolaze, jer se nijedna velika sila ne usudi zauzeti ni najmanji prostor, koji graniči s kojom drugom velikom silom. Tako su dobro prolazili drevni Izraelci, čija je zemlja bila između Egipta, Asirije i Babilona. Izrael je upravo zbog toga bio „obećana zemlja“. Obećanim zemljama bile su Švicarska između Italije, Francuske i Njemačke te Nizozemska između Francuske, Njemačke i Engleske.

Nekim državama je za zaštitu potrebna neutralnost. Belgija se jedno stoljeće smatrala neutralnom. Austrija je neutralna po Državnom ugovoru od 1955. godine, a Rusija sad traži neutralnost Ukrajine. Od polovice prošlog stoljeća mnoge su se zemlje okupljale oko zamisli nesvrstanosti. Među njih su spadale i velike zemlje kao što su Kina, Indija, Indonezija i Egipat. Ipak, SAD je stalo do stalnog izmišljanja neprijatelja, kako bi odnosile pobjede, a ne spašavale i jamčile mir.

Zapadne (kapitalističke) zemlje uvježbale su se u stvaranju svjetskih carstava. Jedna vrsta carstava su bili kolonijalni sustavi velikih i tehnički naprednih sila: Francuske, Engleske, Španjolske, Portugala, Nizozemske pa i Belgije. Rusija je napravila carstvo braneći se od malih napadačkih naroda, koje bi pokorila, a njihove zemlje prisvojila. Imperijalizmu su se koncem devetnaestog stoljeća pridružile nove industrijske i političke velesile: Japan, Njemačka i SAD. I Japan i Njemačka imali su skučen životni prostor (Lebensraum), a SAD su se imperijalizma prihvatile iz obijesti. Kolonijalizam nije išao za tuđim prostorom, nego za tuđim sirovinama i tržištima.

Gospodstvo nad narodima može se ostvariti i hegemonijom ili „predvodništvom“. Hegemon pruža pokorenom narodu zaštitu i ostavlja samoupravu, ali on vodi njegovu vanjsku politiku. Car ima odgovornost za cijeli osvojeni prostor i za ljude na njemu, a hegemon prepušta odgovornost mjesnoj politici. Kako povjesničari misle, prvu hegemoniju je uspostavio Sargon iz Akada (2334.-2279.). SAD su hegemon nad gotovo cijelom Europom, Australijom, Novim Zelandom, Južnom Korejom, Japanom i nad ostalim državama u kojima postoje američka vojna uporišta. (Japan i Njemačka su još od 1945. godine pod okupacijom.)

Izvorni kolonijalizam bio je uspostavljen vojnim putem, ali se preobrazio pa se sad održava gospodarskim sredstvima. Izvornom kolonijalizmu suprotstavljao se anti-kolonijalizam, koji je uglavnom počivao na oružanim pobunama. Otpor novom kolonijalizmu počiva na „strategijskoj suradnji“ ugroženih država uglavnom s Kinom i Rusijom. (Državni udarac u Nigeru koncem srpnja 2023. godine stvoren je željom nigerskog naroda da vlada svojim prirodnim izvorima. Niger ima bogata nalazišta zlata i sedmi je u svijetu po proizvodnji urana za mirnodopsku uporabu. Francuzi dobivaju 80% električne struje iz urana, a Niger zadovoljava 50% francuskih potreba u uranu.) Jedan oblik borbe protiv novog kolonijalizma u Latinskoj Americi, bila je katolička teologija oslobođenja, koju je zdušno zatro papa Ivan Pavao II. Europska unija je neokolonijalna podsila.

Amerika nije odustala od zamisli da i dalje vlada svjetskim gospodarstvom, svjetskom politikom i našom vrstom. Međutim, uspostava slobodnog svjetskog tržišta i globalizacija vrste donijeli su veliko iznenađenje prije svega Americi, koja je svjetsko tržište bila uzela kao „politički sustav“ svjetske države Kapital.

Svjetsko tržište omogućilo je rast gospodarstva, ali ne samo gospodarstava razvijenih zemalja namicanjem tuđih sirovina, nego i istinski rast gospodarstava brojnih starih i novih, mnogoljudnih i maloljudnih naroda, koji imaju malen ili velik životni prostor. Međutim, SAD ne prihvaćaju stvarnost. One i dalje žele dijeliti svijet, stvarati neprijatelje i nizati izlišne vojne pobjede (ili poraze).

Amerika želi sačuvati propali jednostožerni (monopolarni) svijet. Ostali slobodni narodi žele uspostaviti višestožerni (multipolarni) svijet. To je nova vladavinska moda. Međutim, našoj vrsti ne trebaju ni jednostožerni ni višestožerni svijet, nego joj treba svijet bez stožera. Izlišni su i višestrani (multilateralni) i dvostrani (bilateralni) savezi.

Našoj vrsti koja je pritisnuta velikim nevoljama – od prestanka odgoja mladih ljudi za život, nestanka obitelji i opakog djelovanja privatnih („društvenih“) mreža preko političkih podjela i ratnih sukoba do poremećaja opskrbnih mreža i klime – potreban je višenarodni ili multinacionalni svijet, u kojemu će svaki narod ili svaka životna zajednica imati suverenost, zaštitu i blagostanje te u kojemu će sam odlučivati o svojoj budućnosti.

Vrsti je potrebna suradnja svih životnih zajednica sa svim ostalim životnim zajednicama. Vrsti je potrebna nova vrsta vladavine, u kojoj se narodi neće povoditi za ideologijama ili svjetonazorima, nego će svoje poslove voditi tako, da politika ili obavljanje javnog posla obuima ostala tri vidika života naroda: gospodarstvo, zaštitu i sustav uvjerenja.

Takav vladavinski sustav nazivam politizmom i strogo ga razlikujem od ideoloških vladavinskih sustava kao što su kapitalizam, komunizam i nacionalizam. Ako svi narodi budu upravljali samo sami sobom, dvostrana ili bilateralna suradnja država bit će zajamčena pa će cijela vrsta moći obavljati svoje brojne teške zadaće.

Continue Reading

Raspitujem se kod prijatelja o bitnim značajkama ljudskog života i javnog života u svijetu. Jedan mi je naglasio, da postoji opća sumnja u političare. Spomenuo je poročnost politike i neiskrenost političara. Tišti ga dvojba: Kvari li politika ljude koji se njome bave ili se dio iskvarenih ljudi okuplja u politici? Misli, dapače, da postoji neka sustavna pogreška ili u tijelu ili u umu ljudi, koja ih navodi, da u politici nastoje steći probitke, koje ne mogu ostvariti samo radom i znanjem.

Skloniji sam vjerovati, da je sustavna pogreška umetnuta u političke sustave, putem kojih stvarni vladari upravljaju državama ili političkim zajednicama. Politički sustavi i njihovi  vladari vjerojatno u politici trebaju poročne ljude, kako bi njima lakše gospodarili, kako bi ih se mogli otresti kad zatreba i kako političarima ne bi na um palo, da počnu raditi za narod ili životnu zajednicu. Ipak, dvojba o tomu što je uzrok, a što posljedica poročnosti političara ostaje, ali je nedvojbeno to, da je sposobnost za neiskrenost ili za uvijeno, poželjno ili „korektno“ izražavanje tražena značajka političkog novaka.

Nekad se u kršćanskom i monarhističkom svijetu govorilo, da je „svaka vlast od Boga“, iako nije bilo tako. Obitelji su jedne drugima otimale vlast. Početkom devetnaestog stoljeća Crkva se počela navikavati na republike, u kojima je vlast tobože dolazila od građana odnosno od naroda. (U Renesansi su se neke bogate obitelji otele carskoj, kraljevskoj ili papinskoj vlasti i utemeljile republike: Genova, Firenca, Venecija, Dubrovnik. Dubrovnik je imao bogatašku demokraciju, a knez je bio biran na samo mjesec dana.)

Sad bi valjalo pitati, je li svaka vlast iskvarena (korumpirana). Malo je vlasti koje nisu iskvarene. Pitanje je samo stupnja iskvarenosti vlasti odnosno snage vlasti, da se bori protiv ljudi koji potkopavaju i kvare zakonitu vlast. U naše vrijeme, kad više nema nasljeđivanja glavnog nositelja izvršne vlasti – ako se izuzmu preostale monarhije u islamskim narodima te neobične države kao što su DR Koreja ili Sirijska Arapska Republika – za nadzor nad državama bore se poslovne interesne skupine. (Preostale europske monarhije su ustavne monarhije.)

Najčešće se domaći kapital suprotstavlja međunarodnom ili „kozmopolitskom“ kapitalu ili se kapital vezan uz proizvodnju nadmeće s financijskim kapitalom. (Dobar dio proizvodnog kapitala već je „financijaliziran“, što znači da se i taj kapital množi više slobodnom uporabom novca, nego ulaganjem skupljenog kapitala u proizvodnju.) Koji god interes gospodario nacionalnom državom, jasno je da narod nije suveren, nego da vrhovna vlastpripada posebnim probitcima. Stoga je ključno pitanje: Mora li vlast pripadati narodu, kako bi mu mogla služiti?

Početak civilizacije označen je oduzimanjem vlasti zajednici. U početku su vladari obično bili veliki svećenici nametnute vjere ili ideologije, koja je zamijenila zatečene vjere izvornih zajednica. Poslije su vladarima bili kraljevi obično s nasljednim pravom prvorođenca da preuzme vlast. U svakom slučaju vladari su bili ljudi s tijelom i umom, koji su ponekad znali imati razumijevanja i sućuti za vlastite podanike, ali ne i za neprijatelje.

Od Renesanse kapital se počeo nakupljati međunarodnom i čak međukontinentalnom trgovinom. Europski trgovci su postajali bogatiji od kraljeva. (Carevi u Kini nisu dopuštali, da se trgovci obogate. Trgovački je posao najčešće smatran nečasnim.) U Europi su trgovci počeli kreditirali kraljeve te određivati kad će kralj i protiv koga zapodjenutu rat ili poći u osvajanje dalekih krajeva svijeta. Kraljevi su bili neprestano dužni trgovcima, bankarima i zlatarima. Poslije su kraljevi uz naplatu dodjeljivali dopusnice za kolonijalna osvajanja i za upravljanje osvojenim zemljama. (Privatna engleska East India Company na kraljevsku je dopusnicu osvojila Indiju i dugo njome vladala: imala je političku, gospodarsku, vojnu, policijsku, sudbenu i školsku vlast.)

To što se počelo događati u kolonijama europskih sila, preneseno je i u matične zemlje. Trgovci, a poslije i industrijalci počeli su vladati „matičnim“ europskim narodima, jednim po jednim. Državne granice krojili su po potrebama svojih tržišta. Kapital i sad vlada narodima putem proizvoljnih financijskih ulaganja. Poslije Drugoga svjetskog rata slobodan privatni kapital, koji je nakupljen u SAD de facto je vladao svijetom. Svjetski kapital stvorio je mnoge „ukradene države“. Slobodan svjetski privatni kapital je bešćutan vladar.

Kapital je za svoje potrebe nastojao globalizirati poslovanje, ali je usput globalizirao i našu vrstu. Globalizacija je učinila nakupljeni svjetski kapital razmjerno malenim pa su se u postupku globalizacije naše vrste pojavile nove gospodarske i političke sile, koje se više ne žele podlagati svjetskom privatnom kapitalu. Mnoge države su nakupile svoj kapital. (Sad saudijski kapital pripada uglavnom državi i više ga ne trate rasipni knezovi i šeici.)

Prava svrha nakupljanja kapitala nisu ulaganja u novo gospodarsko djelovanje, nego osvajanje i čuvanje političke vlasti. Američki kapitalisti imali su svjetsku vlast. Globalizacija je učinila to, da SAD gube svjetsku vlast, koju su držale u ime nakupljenog kapitala.

Iznenadna globalizacija zaoštrila je staru dvojbu: Kvari li vlast ljude ili poročni ljudi hrle u vlast? Temeljni izbor za svakog čovjeka pri postavljanju u životu je: zajedništvo ili samoživost. U današnje vrijeme opći materijalizam potiče samoživost: htjeti čim više tvarnih dobara i kupovnih usluga. Međutim, globalizacija potiče zajedništvo, jer su sile koje djeluju na vrstu goleme pa im se vrsta mora suprotstaviti životnim zajedništvom ljudi u narodima i naroda u vrsti. Kao nekad davno: praljudi su zajednički postali ljudi.

Sadašnji (američki) svjetski poredak kapitala pod pritiskom globalizacije naše vrste ustupa mjesto neizbježnoj suradnji životnih zajednica, a time i suradnji ljudi u zajednicama. To će promijeniti i način vođenja poslova jedinačnih životnih zajednica. Vlast će prestati biti čarobnom, ali i prestati biti ponorom za političare. Prvi značajan korak političara bit će služenje domaćem kapitalu. Drugi njihov značajan i dovoljan korak bit će služenje životnoj zajednici. Novi političari će biti sretni služiti zajednici. Dosta je gospodstva iskvarenih političara i njihovih dosadašnjih skrbnika, nositelja kapitala.

Nedavno je Bill Courtny, ugledan američki nogometni trener i dobitnik Oskara za glavnu ulogu u filmu o nogometu, koji sad besplatno uvježbava jednu sveučilišnu momčad, utemeljio udrugu „Vojska običnih ljudi“. Rekao je, da su „političke vlasti iznevjerile građane“. Udruga putem Interneta okuplja više od tri milijuna ljudi, koji nastoje izravno pomagati jedni drugima.

Djelovanje „Vojske običnih ljudi“ pokazuje, da se vrsta iz hipnoze civilizacije i kapitalizma budi u životnu zbilju. Vlast mora pripasti životnim zajednicama, kako bi im mogla služiti. Ljudi mogu uživati u životu, samo ako uživaju služiti jedni drugima, a ne poročnim vlastima. Vlast ne treba biti ponorom.

Continue Reading

Kapitalizam kao politički i gospodarski sustav doveo je život, Zemlju i našu vrstu u teško i gotovo nepopravljivo stanje pa se sva pitanja trebaju promatrati sa stajališta vrste. Takvo jedno pitanje je zlo u životu, koje pogađa gotovo sve ljude. Što je korijen zla? Po meni, korijen zla treba tražiti u nečemu što je posebnost naše vrste, a to je pojmovno mišljenje.

Život je zatvoren u organizme, koji su prostorno omeđeni. Postoje tri vrste samoupravljanja organizama. Bilje ima kemijsko opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje i nema poseban središnji organ za upravljanje i za razmjenu obavijesti unutar organizma. Životinje imaju slikovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje i imaju, kao i čovjek, poseban, središnji organ za upravljanje organizmom. Kod čovjeka kao vrste postoji osim slikovnoga i pojmovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje.

U kemijskom i slikovnom „mišljenju“ sve je istina i ne postoje laž i izmišljotine. Čovjek se uvježbao slikama pridijevati pojmove, kojima je pridijevao riječi, a rečenicama je izricao odnose među predmetima i pojavama. Naučio je praviti potvrdne i niječne rečenice te ih je naučio pretvarati jedne u druge. Tako čovjek može istinu pretvoriti u laž. Čovjek zna i bez poziva na slike stvarati nove pojmove pa je sposoban izmišljati.

Pojmovi prostora i vremena čovjeku su ključni i posebno korisni. Pojam prostora omogućuje čovjeku snalaženje bez slika, putem mjera ili dimenzija, a pojam vremena donio je čovjeku prošlost i baštinu te budućnost i svrhe. Čovjek bez svrhe je kao „muha bez glave“. Tako su nastali planiranje, izumiteljstvo i poduzetnost. Možda su svrhe zamjena za urođeno postupanje?

Našom je vrstom spočetka vladalo životno zajedništvo, koje je kao i u svakoj drugoj vrsti baština evolucije. Ljudi su živjeli u malim zajednicama i skupno su odlučivali, skupno su suzbijali samoživost pojedinaca, a vjera im je služila da na posebnim mjestima u posebnim dobima godine imaju svečanosti koje su služile jačanju zajedništva.

U životinja nema pojmovnog mišljenja i nema samoživosti. U našoj vrsti postoje pojmovno mišljenje i samoživost. Stoga je teško izbjeći zaključak, da samoživost izvire iz razmetnog pojmovnog mišljenja.

Kad su se ljudske zajednice znatno povećale prije kojih šest tisućljeća jaki samoživi nasilnici stvorili su civilizacije u dolinama rijeka bogatim vodom i naplavinama plodnog mulja. Civilizacija se od plemenskih saveza razlučivala: (1) oduzimanjem vlasti zajednici, (2) vezanjem vlasti uz osobnu, a ne skupnu imovinu, (3) nametanjem vjere i uvođenjem vjerske ustanove te (4) uspostavom pismoznalskog staleža ili vjerske policije. Većina pripadnika naše vrste došla je pod vlast ili prijetvornih velikih svećenika ili nasilnih svjetovnih vladara.

Prije usredotočenja na pojmovno mišljenje kao izvor zla spomenut ću Platonovu priču o mudracu Teutu i faraonu Tamu. Teut je predložio Tamu da uvede slikovno pismo, kojim bi se navodno povećalo znanje i ojačalo pamćenje ljudi. Tam je odbacio Teutov prijedlog, tvrdeći da bi putem pisma u umove Egipćana ušli tuđe znanje i pamćenje pa u umovima Egipćana ne bilo mjesta za domaće znanje, kojim su Egipćani sve stvorili.

Spomenut ću i to, da filozof Zaratustra, koji je živio bar 500 godina prije Isusa iz Nazareta, nije svijet vidio kao poprište borbe dobra i zla, nego borbe Istine i Laži. Stoga je Zaratustra snažno promicao znanje, kao obranu od tuđih laži i obmana.

Ponovit ću da je dobro u zajedništvu, a zlo u tuđoj i vlastitoj samoživosti.

Je li izvor ljudskog zla doista u pojmovnom mišljenju? Pojmovno mišljenje u našoj vrsti je postalo toliko prirodnim, uobičajenim i nezamjetljivim kao što je zrak koji udišemo, da se nije moglo pretpostaviti, da bi zlo moglo doći od pojmovnog mišljenja. Stoga su ljudi i posebno vlasti izvor zla tražili izvan vrste, jer se nije smjelo dopustiti da je izvor zla među ljudima. Da je zlo u ljudima, trebalo bi mu prvo odrediti izvor, a poslije toga ga ukloniti. Tako bi se brzo došlo do samoživosti, koja je temelj civilizacije.

Stoga su ljudi uz svesrdnu potporu političkih vlasti upredmetili ili uosobili zlo u vraga, đavla ili Sotonu. Toj su se zamisli bili posebno predali drevni Židovi, koji su Sotonu držali sustolnikom samog Jahve te po mogućnostima i sposobnostima ravnim Jahvi. Dan-danas mnogi vjerski dužnosnici diljem svijeta govore, da se zlo zavuklo u našu vrstu, jer je „Sotona pušten s lanca“, pretpostavlja se Božjega.

Ipak, zlo je u nepouzdanom i razmetnom pojmovnom mišljenju, od kojega je potekla samoživost, koja je neposredna uzročnica zla. U civilizaciji kapitalizma – u kojemu su ljudi podanici, a vrsta sredstvo daljnjeg nakupljanja kapitala – sakralne ili svetovne vjere zamijenjene su svjetovnom vjerom ili ideologijom liberalizma ili slobodarstva. Za kapitalizam i liberalizam samoživost je bitna vrlina čovjeka. Po riječima Alana Greenspana, nekadašnjeg predsjednika Savezne banke SAD, nagon za (prekomjernim) osobnim sticanjem je evolucijom baštinjeni „životinjski duh“. Kapital je spočetka za ideologije izabrao protestantstvo i puritanstvo kao vjere, a kad su zapadni ljudi počeli gubiti vjeru u nedokažljive istine kapital je otvoreno počeo zastupati liberalizam kao svjetovnu ideologiju.

Samoživost je stvorilo civilizaciju općenito i kapitalizam kao vrhunac i kraj civilizacije. Kapitalizam kao vršna i svršna (završna) civilizacija u nastojanju da se održi i spasi zdušno promiče samoživost, jer ona sprječava obnovu zajedništva, koje je žestoki dušmanin samoživosti, kapitalizma i civilizacije općenito.

Zlo se može ukloniti samo povratkom zajedništvu, u kojemu je smisao pojave, života i smrti Isusa iz Nazareta. Rekli smo, da je izlišno i štetno zlo pripisivati vragu, đavlu ili Sotoni. Isus iz Nazareta je za potrebe vrste Homo sapiens preispitao ili revidirao pojam Boga. Bog je za Isusa prvobitno Otac njemu samomu, ali i svim ljudima. Po Isusu, svi su ljudi braća koji imaju istog Oca. Zato ljudi moraju jedan drugomu biti susretljivi i uviđavni. Po Isusu je bližnji svatko, na koga se netko namjeri u životu. Isus je pojmom bližnjega zamijenio civilizacijski (i kapitalistički) pojam samoživosti. Upozoravao je ljude, da motre život i da u životu koji je Bog umetnuo u „mrtvu“ tvar nađu pravu istinu o životnoj uzajamnosti i solidarnosti.

Ako se želi pomoći čovjeku i izliječiti našu vrstu, Isusa iz Nazareta se mora vidjeti u novom svjetlu, kao stvarnog pripadnika Božje vrste Homo sapiens – Bog stvori čovjeka sebi na sliku! – koji je uistinu dao sve od sebe, da u ime Božje vrati u vrstu zajedništvo, kao sredstvo kroćenja pojmovnog mišljena i samoživosti kao proizvoda pojmovnog mišljenja.

Ljudi se i dalje trebaju bojati opasnosti koje nosi pojmovno mišljenje, a ono se kroti životnim zajedništvom, razgovorom i ljudskom uzajamnošću. Isus iz Nazareta je počeo ljudski posao obnove životnog zajedništva. Sad kad je vrsta globalizirana svi se ljudi moraju prihvatiti Isusova ili ljudskog posla, koje je on počeo za dobro vrste. Privrženost Isusu iz Nazareta je u obavljanju posla vrste.

Continue Reading

Minulih se godina u našoj vrsti širi pojava istorodnog rodnog usmjerenja. To nije nova pojava, ali njezino širenje se ubrzalo i dalje se ubrzava. Primjeri LGBTQ+ se navodno udvostručuju u svakom naraštaju. Početkom stoljeća bilo je 2% osoba s rodnim odstupanjem, a sad ih navodno ima 4%.

Jedna od novina u rodnom odstupanju od prirodnog reda je namjerna promjena roda. Prije su osobe, koje se nisu dobro osjećale u rodu dodijeljenom kod rođenja, svoje željeno rodno postupanje skrivali u rodu koji ih je zapao rođenjem.

Pojava LGBTQ+ je dio rodne ili seksualne revolucije, koja je koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća u javnost unijela rodnu neprirodnost. Ta revolucija je bila praćena i drugim novim pojavama, kao što je uživanje teških opojnih droga i pojava AIDS-a, koja je najviše pogađala osobe istorodnog rodnog usmjerenja.

Neprirodna i ranije neprihvaćana rodnost minulih je godina postala temeljem nove nametljive ideologije ili svjetovne vjere. Pripadnici LGBTQ+ obično njeguju sustav uvjerenja, u kojemu su izbor i praksa rodnosti temeljno počelo. Pripadnici LGBTQ+ se poistovjećuju sa svojim izabranim rodnim usmjerenjem. Pokret LGBTQ+ je prava (evolucijska) novina u našoj vrsti, kakve nema u ostalim životinjskim vrstama.

Širenje pokreta LGBTQ+ obično je vezano uz opće popuštanje prije uvriježenog etičnog postupanja. Pokret LGBTQ+ je znatno pridonio širenju općeg slobodarstva, a time i smanjenju životne odgovornosti novih ljudi.

Naglo bujanje pokreta LGBTQ+ otvara pitanje postavljeno u naslovu. Je li riječ o umnom (duševnom) ili o tjelesnom odstupanju od prirodnog reda odnosno od evolucijom uspostavljenih rodnih odnosa u vrstama? Prije se govorilo i vjerovalo: Stvori Bog čovjeka kao muškarca i ženu!

Odstupanja u rodnim odnosima kakva se šire našom vrstom ima u ostalim razvijenijim životinjskim vrstama zanemarljivo malo. Stoga pojavu i širenje ideologije i pokreta LGBTQ+ treba povezati s tim što je posebno za čovjeka kao vrstu, a to je pojmovno mišljenje, kojega nema u ostalim vrstama. U biljnim vrstama vladaju kemijsko opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje, a u životinjskim vrstama slikovno opažanje, znanja, pamćenje i odlučivanje. Iznimno razvijen mozak omogućuje čovjeku ne samo slikovno, nego i pojmovno mišljenje, koje nosi prevagu nad slikovnim. Čovjekovo ponašanje više nije urođeno.

Dodat ću, da širenje rodnog odstupanja pod pritiskom kapitalističkih medija teče usporedo s nestajanjem životnih zajednica u našoj vrsti uključujući obitelj i s raspršenjem naše vrste u osamljene potrošače, koji se povezuju samo u neživotne skupine i to ponajviše putem privatnih („društvenih“) mreža općenja. Ljudi sve manje misle „svojom glavom“, a uskoro će za ljude misliti i nadzirana umjetna inteligencija – AI.

Temeljno pitanje – koje traži ozbiljno, nepristrano znanstveno istraživanje – je to, u kojoj mjeri rodno odstupanje treba pripisati umnim (duševnim), a u kojoj mjeri tjelesnim razlozima.

Jedno je jamačno, da uzroci odstupanja od raznorodnosti ili heteroseksualnosti, a to su homoseksualnost ili istorodno rodno usmjerenje, dvojno rodno usmjerenje, domišljena promjena roda kod djece i kod odraslih, rodna upitnost, međurodnost i još neodređena rodnost, nisu samo u molekularnom sastavu ljudskog tijela. Da je tako, ne bi se rodna odstupanja umnožavala kako vrijeme teče. Evolucija svih tjelesnih organizama teče polagano putem prilagodbe okolnostima i putem odabira.

Svaka stanica ljudskog organizma obično ima 23 para kromosoma: 23. par određuje rod – žene imaju dva primjerka kromosoma X, a muškarci po jedan kromosom X i Y. Kromosomi su skup makromolekula i u njihovom preslikavanju može doći do nepopravljive pogreške, kao što može doći i kod preslikavanja DNA, koje se zbog mogućih pogrešaka ponavlja više puta.

Osim tjelesne evolucije u rodu Homo (s vrstama habilis, erectus i sapiens) već milijunima godina teče kulturna evolucija. To je evolucija tjelesnog organizma čovjeka, do koje dolazi uporabom uma. (Kad je čovjek naučio kuhati i pržiti meso, silno jake čeljusti su mu postale teret pa su bolje prolazili i više se množili ljudi sa slabijim čeljustima i oni su bivali prirodno birani.) Kulturna evolucija teče mnogo brže od čiste tjelesne evolucije.

Stoga nedavno ubrzanje promjene u rodnom usmjerenju pokazuje, da mora biti riječ i o utjecaju uma (kultura) na odstupanje od uvriježenog ili prirodnog rodnog postupanja. Tjelesni rad proizvodi tvarna dobra, a um kulturna.

U našoj vrsti više nema obiteljskoga životnog odgoja ili priprave za postupanje odraslih ljudi u zbiljskomu ili stvarnomu, a ne u umišljenom životu. Sad djecu i to za tržište uvježbavaju mediji, mudrosne zaklade (think tanks) i ljevičarske ideologizirane udruge učitelja. U pozadini odgoja je kapital, koji treba potrošače na svojim tržištima

Djeca i mladi ljudi više nisu odgajani za život, a još su prepušteni i samima sebi odnosno tržištu i medijima. Stoga raspršeni i osamljeni mladi ljudi životno eksperimentiraju, jer misle da imaju slobodu i pravo na neograničen broj životnih pogrešaka ili promašaja. Umjesto iskušavanja u životu, mladi bi ljudi trebali imati čvrst oslonac u svojim sposobnostima i u dobrim životnim svrhama.

Mladi ljudi su stalno izloženi jakom stresu, koji dolazi od životnih dvojbi i neizvjesnosti, ali koji te nevolje i umnožava. Opće kopnjenje religije uklanja pripadnost pojedinaca životnoj zajednici pa su mladi ljudi u velikim dvojbama i u stisci. Životinje općenito ne podnose stisku pa bježe, ako mogu pobjeći ili napadaju ako pobjeći ne mogu. Mladi ljudi još ne mogu napasti kapitalizam, a nemaju ni kamo pobjeći. Posebice se ne može pobjeći u praznu dušu!

U velikim dvojbama mladi ljudi traže bijeg i u drukčije rodno usmjerenje. Tomu je svakako jedan od prvih razloga odgovornost, koju nosi heteroseksualnost ili rodna raznoličnost. Tko živi u obitelji dobro zna, da se nije lako nositi s drugim ili suprotnim rodom. Osim toga, heteroseksualnost nosi odgovornost za njegu i uzgoj djece. Prelazak u drugi rod ili bijeg u istorodno usmjerenje je često bijeg od odgovornosti. Slabi ili oslabljeni ljudi ne znaju se suočiti s odgovornosti.

Imajući u vidu poznate činjenice i postavljana pitanja o rodnom usmjerenju znanstvenici bi se morali sustavno baviti istraživanjem uzroka sadašnjeg ubrzanja rodne evolucije ili čak revolucije. Ako se sadašnje promjene preslikaju u budućnost, do kraja stoljeća mogla bi cijela vrsta postati LGBTQ+. (Hoće li nerodnu vrstu Homo sapiens za potrebe množenja kapitala zamijeniti roboti poticani i upravljani umjetnom inteligencijom?) Trebaju li kapitalu ljudi ili radna marva? Stoga se valja pitati, kakav se to odabir obavlja u sadašnjoj rodnoj evoluciji ili u rodnoj revoluciji.

Ozbiljno znanstveno istraživanje pojave i širenja LGBTQ+ treba proniknuti u uzroke i korijene te pojave, kako bi se mogli spriječiti osipanje i smak naše vrste, kako bi se mogao na pravim načelima utemeljiti novi odgoj djece i mladih ljudi te kako bi se uklonila izlišna patnja u našoj vrsti, koja ne dolazi od bolesti ljudskog tijela.

Continue Reading

Amerikancima i svijetu postalo je očitim, da se u SAD vriježi novi, lijevi totalitarizam. Mnogi pisci tu vrstu vladavine nazivaju američkim i globalnim totalitarizmom. Ja je nazivam američkim i globalnim nacionalnim socijalizmom. Stoga bih podsjetio čitatelje na to, da se Hitlerova stranka nazivala Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka. Svrha ovog osvrta je objasniti, prvo, kako je došlo do pojave nove ideologije ili političke zamisli i, drugo, što su smisao i svrha novog totalitarizma.

Do iznimne pojave renesansnih republika u Južnoj Europi postojale su samo monarhije koje su bile nasljedni obiteljski posjedi. Obitelji su vladale državama – Bizant je bio rijetka iznimka – i prvorođenac je nasljeđivao umrlog ili ubijenog vladara. Baštinjenje prijestola sprječavalo je građanske ratove.

Tako je bilo do revolucija u Americi (1776.) i u Francuskoj (1789.). Tad je otvoreno pitanje: Kako vladati državom bez vladara i bez uvažavanja volje naroda? U monarhijama su bile dvorske struje, djelovanje kojih je usklađivao vladar uz pomoć najbližih suradnika i često uz pomoć crkvenih dužnosnika. U republikama je također valjalo stvoriti posrednički stalež. Kao što su u monarhijama postojale dvorske struje, tako su se u republikama zametale političke stranke, utemeljene na ideologijama, koje određuju pristup političkim, gospodarskim, sigurnosnim i ljudskim pitanjima.

Tako su se pojavile ideologije kao što je liberalizam kao ideologija kapitala, koju je 1776. godine utemeljio škotski filozof Adam Smith objavom knjige Bogatstvo naroda. Početkom devetnaestog stoljeća začet je marksizam, komunizam ili socijalizam, koji je zagovarao uspostavu vladavine radničkog staleža ili klase. Pojavile su se i druge ideologije ili „izmi“, ali je politički život naroda ili država uglavnom tekao u gloženju i sukobljavanju liberalizma i komunizma. To je bio sukob kapitala i rada, a postojanje naroda kao cjeline bilo je nijekano. Ni liberalizam ni komunizam nisu demokratične ideologije. Ni jedna ni druga ne zagovaraju demokraciju ili narodovlašće, iako američka Deklaracija neovisnosti počinje riječima „Mi, narod!“.

Temeljem spomenutih ideologija razdoblja kapitalizma, liberalizma i socijalne demokracije, u državama su utemeljeni uglavnom dvostranački sustavi, kojima su zamijenjene prijašnje dvorske političke struje. Prvu javnu političku stranku utemeljio je Alexander Hamilton, prvi američki ministar financija upravo spomenute 1789. godine.

Od početne nakupine kapitala u republikama Južne Europe kapital se snažno nakupljao prvo trgovinom, a poslije industrijskim poslovanjem, kolonijalizmom i imperijalizmom (Portugal, Španjolska, Nizozemska, Engleska, Belgija) te na kraju spretnom uporabom gotova novca i kredita, u čemu su SAD nadmašile sve ranije države. Kapital je vladao državama putem međusobnog pripetavanja (dviju) političkih stranaka, koje bi naizmjence i privremeno vladale narodima u službi kapitala. U zrelom kapitalizmu nema demokracije ili narodovlašća. Dvostranačje je privid ili krinka demokracije, jer su stranke igračke kapitala. Američki predsjednik Franklin Roosevelt (1933.-1944.) je rekao: „Glasači biraju nakon što drugi naprave odabir.“ Svako nastojanje da se ljudi okupe za suprotstavljanje vlasti kapitala liberali proglašavaju „urotom zajedničarskih snaga“, jer kapital želi sve ljude pretvoriti u osamljene potrošače na tržištima robe, usluga i iskustava. Ne samo da se niječe postojanje naroda – nakupine ljudi su „društva“ – nego u narodima ne smiju postojati obitelji i roditeljstvo, sindikati ni ostale životne zajednice. Suvišnima postaju i uvriježene crkve kao mjesta okupljanja ljudi oko Boga, koji ih po svojem postojanju i po svojoj biti navodi na životno zajedništvo.

Povijest naše vrste pokazuje, da se u njoj razorena ljudskost redovito obnavlja. Obnavljaju se narodi i obitelji u njima. Kako više nikad ne bi došlo do obnove obitelji kao mjesta zajedništva i mjesta odgoja mladih ljudi u odgovornosti i ljubavi za život, a ne za tržište, kapital se minulih godina upustio u silovito uništavanje prirodne rodnosti odnosno u nijekanje postojanja rodne dvojnosti: ženskosti i muškosti. Po novoj rodnoj ideologiji ne postoje dva roda, muški i ženski, nego cijeli neprekidan „spektar“ rodnosti. Zato zastava LGBTQ+ ima dugine boje.

Kako bi se spriječilo odrastanje djece u jednu od dviju prirodnih rodnih skupina, žena i muškaraca, mnoge američke javne škole – što se ne događa u privatnim školama i u školama vjerskih zajednica – nametljivo sprječavaju dječake i djevojčice da stupe u pubertet, ako djeca osjete da imaju određenih misaonih tegoba zbog prelaska iz dječje u odraslu dob. To se čini kemijskim, hormonskim ili kirurškim blokadama puberteta najčešće bez znanja roditelja ili uz znanje neupućenih roditelja. Mnoga djeca se u SAD podvrgavaju rodnoj “terapiji“ već u dobi od trinaest godina. U RH se ti zahvati ne dopuštaju do dobi od 18 godina.

U postupak uništavanja prirodne rodnosti uključene su opake udruge „građanskog društva“, ali u tom postupku prednjače velike američke korporacije kao što su pivovara Budweiser i veliki ulagateljski zavod Blackrock, koji ima imovinu od 8 trilijuna američkih dolara. Američka administracija promiče postupak odrođivanja mladih ljudi određivanjem proračuna. U američkom svemirskim snagama, koje vodi jedna generalica, od 30 milijardi dolara proračuna jedna se rabi za stvaranje zbrke u rodnosti, što ozbiljno sprječava novačenje u te snage i u vojsku općenito.

Ako se na potkopavanje rodnosti dodaju: nepotrebno nasilje koje je za pandemije provođeno nad ljudima; prisiljavanje ljudi da slijede vladine propise o izboru kućanskih uređaja; ideološko žigosanje takozvane bjelačke nadmoći; uhođenje katolika koji posjećuju crkve s nedjeljnim misama na latinskom jeziku; proglašavanje od Ministarstva pravosuđa roditelja koji žele suodređivati školske programe svoje djece „domaćim teroristima“; potpuno otvaranje američke južne granice za milijune nezakonitih useljenika; i drugo, očito je da američki kapitalizam uz zloporabu američkih političkih vlasti nastoji stvoriti novu tržišnu, neljudsku, neprirodnu vrstu, koja nije rezultat evolucije života, nego plod kapitalističkog inženjeringa.

Američki Demokrati su se obvezali, da će za kozmopolitski kapital uspostaviti lijevi totalitarizam, koji podsjeća na Treći Reich, u kojemu se naširoko provodilo stvaranje nove, tobože uzvišene rase, u kojoj će ljudi biti „bez savjesti, nasrtljivi, nepopustljivi i okrutni“.

Očito je da američki neokonzervativni kapitalizam nastoji istrgnuti svjetsku pobjedu iz ralja poraza koji je neizbježan. To pokazuje i slom nedomišljenog američkog ukrajinskog nauma. Međutim, postoje zdravi, očuvani narodi u svijetu, koji neće dopustiti kasnu uspostavu svjetske hegemonije američkog totalitarizma. Američka vladavina svijetom mogla bi Amerikancima opravdati uspostavu domaćeg nacionalnog socijalizma. Ipak, još uvijek postoji i američki narod, koji je svoju objavu oslobođenja od engleske krune počeo riječima „Mi, narod!“

Continue Reading

Život se javlja u odvojenim organizmima, koji su srođeni u vrste života. Jedinke svih vrsta žive dok ne uginu ili ne umru, a vrste traju dok se ne ugase. U jedinkama života zameće se sjeme, iz kojega se rađa novi sličan organizam. Vrste života su se jedne od drugih račvale u postupku evolucije, koja teče putem prilagodbe vrsta okolnostima i odabira organizama.

Organizmi svih vrsta imaju opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje: biljke kemijsko, životinje slikovno, a čovjek osim slikovnoga ima i pojmovno. Čovjek je jedina vrsta koja ima pojmovno mišljenje. Usto, čovjek pojmovima pridružuje govorne i pisane znakove. Jedinke svih vrsta žive skupno, u životnim zajednicama. Životno zajedništvo je baština evolucije života. U svim životinjskim vrstama postoji potreba odgoja mladunčadi za život u vrsti i za vrstu. Sposobnost pojmovnog mišljenja u našu je vrstu unijela samoživost i obmanu, koje u ostalim vrstama nema. U njima vlada istina. Zajedništvo je urođeno životinjama, a u početku je bilo urođeno i čovjeku. Ono je velika vrijednost života, ali ono sad među ljudima mora biti namjerno i smišljeno.

Prije šest tisućljeća u vrstu je unesena civilizacija, koja je uglavnom označena (1) razvlaštenjem izvornih ljudskih zajednica i privatizacijom vlasti, (2) vezanjem vlasti uz privatnu imovinu, (3) pretvaranjem pripadnika zajednice u podanike vladara i (4) nametanjem podanicima ideologije ili religije po izboru vlasti. U ostalim vrstama civilizacije nema, jer u njima nema razmetnoga pojmovnog mišljenja. U minulih šest stoljeća u našoj je vrsti uspostavljena civilizacija kapitalizma, u kojoj vlasnici novca upravljaju državama i cijelom vrstom. Sad je liberalizam svjetovna vjera kapitalizma, koja zagovara samoživost pojedinaca te posljedično raspršenje vrste u potrošače na tržištu. U američkom kapitalizmu dosegnut je vrhunac raspršenja vrste.

Kapital je postupno, ali domišljeno ugrožavao i drobio vrstu. Prvo je za ideologiju odabrao protestantstvo, koje počiva na osobnom nadahnuću ljudi, kao opreci zajedničkom njegovanju životnih vrijednosti. Uslijedili su industrijalizacija, koja je nosila premještanje pučanstva, pražnjenje sela i zatiranje zavičajnosti. Ljudima je uzet rad i otet prostor. U potrazi za slabo plaćenim radom kapital je žene oslobodio obitelji i time razorio obitelj. Vrsta je tako ostala bez odgoja, koji je – zbog sposobnosti pojmovnog mišljenja – čovjeku potrebniji nego ostalim vrstama. Poslije zapošljavanja žena kapital je u SAD i u ostale industrijske zemlje uvozio tuđe radnike. Visoka ponuda rada smanjuje njegovu cijenu. Kapital je konačno počeo izvoziti radna mjesta u daleke zemlje.

Minulih desetljeća odvijala se rodna revolucija: sloboda „ljubavi“, parenje ljudi bez množenja, prijebračni i izvanbračni rodni odnos, ozakonjenje pobačaja, istorodni rodni odnosi, zakonito sklapanje brakova istorodnih osoba i slobodan izbor roda. Tomu valja dodati rašireno raspačavanje i uživanje narkotika, kakvi sad stvaraju neizlječivu ovisnost i nasmrt truju korisnike. Konačan ishod rodne revolucije je prekid veze čovjeka s prirodom i odbacivanje naravi života.

Pred našim očima odvija se nenadzirano useljavanje iz 140 zemalja u SAD. U dvije minule godine u SAD je nezakonito ušlo 5 milijuna prijavljenih i više od milijun neprijavljenih osoba. Prijavljene useljenike vlada o svojem izdatku razmješta diljem zemlje te ih hrani, smješta, liječi i školuje. Useljavanje tuđinaca priliče i kreditiraju meksički karteli droge, koji s juga nadziru američko-meksičku granici i imaju široku krijumčarsku mrežu u SAD.

U najnovije vrijeme u narode je u svrhu njihova daljnjeg raspršenja unesen novi rasizam, koji obezvrjeđuje većinsko, obično bjelačko pučanstvo u ime i za potrebe brojnih etničkih, rasnih, rodnih, klasnih i svjetonazorskih manjina. Uspostavlja se sustavna zaštita prijestupnika na račun žrtava prijestupa. Djecu predškolske dobi zavodi se obmanama o izboru ili promjeni roda, što djecu čini duševno nesređenom za cijeli život. Promiče se svaka vrsta nastranosti, čime se remeti mogući prirodan sklad u narodima.

Istovremeno se privodi kraju dvostoljetno nijekanje naroda. U prvoj polovici devetnaestog stoljeća narode se nastojalo zamijeniti klasom (Marx), a u drugoj „društvom“ (Durkheim). U dvadesetom stoljeću narode se snažno nastojalo zamijeniti „područnim“ tržištima, kao dijelovima svjetskog tržišta.

Minulih dvadesetak godina teče divljanje kapitalizma u privatnim ili „društvenim“ mrežama, putem kojih se zatire samostalno mišljenje u mladim ljudima. Izazovno odstupanje od zdravog, ljudskog razmišljanja privlači neiskusne i nedogojene mlade ljude kao nova, bogomdana istina. U privatnim mrežama se ističu posebni utjecatelji, koji tobožnjom istinom zavode mlade ljude i navode ih na sve vrste opačina od uživanja narkotika preko napuštanja obitelji i digitalnog kockanja do samoubojstva. Djeca bez obiteljskog odgoja – može li postojati obiteljski odgoj, ako je uništena obitelj? – i bez usađenih životnih vrijednosti povode se za izazovnim zamislima.

Minulih par godina zahuktava se istraživanje i području umjetne inteligencije (AI), koje nije sračunato na upravljanje prijevozom ili složenim industrijskim i upravnim postupcima, nego na zamjenu pojmovnog mišljenja programiranim. Umjesto pojedinačnih utjecatelja ubuduće na mišljenje mladih ljudi s jednog mjesta naširoko utjecati sustavi AI. Bit će sve manje posla ne samo za stručne industrijske radnike, nego i za upravne djelatnike, novinare, medijske komentatore i druge stručne ljude, koji su za rad dosad rabili svoj um, a ne svoje tijelo.

AI dat će kapitalističkim političkim vlastima sredstvo za nadzor pojedinaca ili potrošača na tržištima. Ide se za uspostavom novoga digitalnog kapitalističkog totalitarizma, kakav nije postojao ni u komunističkim zemljama ni pod puritancima među izvornim engleskim doseljenicima u Sjevernu Ameriku. Ako se tomu doda očekivanu skoru zamjenu gotovinskog plaćanja plaćanjem državnim skrovitim novcem („kriptovalutama“) nadzor nad ljudima bit će potpun. (Središnje banke i javna uprava moći ne samo spriječiti plaćanje među vlasnicima novca, nego i prisvojiti novac koji dugo nije rabljen.) Kapital će uvesti lijevi totalitarizam, koji neće štititi ljude i narode, nego će ih zlorabiti za svoje daljnje gomilanje i za jačanje svoje vlasti.

Stoga ne čudi to, što je Elon Musk s više od tisuću supotpisnika iz stručnih i sveučilišnih redova oglasio uzbunu i zatražio šestomjesečno mirovanje istraživanja u području AI, kako bi se mogla odrediti svrha daljnjeg istraživanja u tom području.

Sve u svemu, kapital je konačno ugrozio i potkopao vrstu uzimajući joj pojmovno mišljenje i prisiljavajući je da se vrati životinjskom slikovnom mišljenju. Nositelji kapitala su posebno rastrojili američki narod. Krajnji je, čas da se vrsta otrijezni od kapitalističkog opijanja i da se od samoživosti vrati životnom zajedništvu. Došao je krajnji čas, da se kapital svrgne s vrste koju je zajahao. Isus je govorio, da je „njegov jaram životnog zajedništva udoban“.

Continue Reading

Ponovit ću tvrdnju koju često ponavljam: Život se ne javlja u bezobličnoj tvari, nego samo u jedinkama vrsta života, koje se rađaju, žive i nepovratno umiru. Jedinke vrsta žive dok ne umru ili ne uginu, a vrste traju dok ne izumru. Ljudi su svjesni sebe i života pa bi trebali prihvatiti takvu narav života i pomiriti se s postupnim gubitkom životne sile u sebi i konačno sa smrti. Starost je – ako nekoga ne zadese rat, pandemija, ubojstvo, prometna nezgoda ili smrtonosna bolest – posljednje razdoblje života. Čovjeku je bolje prihvatiti narav života, nego se pod zadnje dane uzalud unositi u mladost i u nekadašnju životnu snagu.

Međutim, tako nije među političarima, posebice u SAD. U današnje vrijeme televizije i privatnih mreža svi ljudi su svjedoci slabljenja životne (tjelesne i umne) sile sadašnjeg američkog predsjednika. Osim predsjednika u teškom tjelesnom i umnom stanju su i drugi osamdesetogodišnji političari. Osamdeset devetogodišnja senatorica Dianne Feinstein tjednima boluje od teškog herpesa i ne može obavljati dužnost zastupanja građana. (Osoblje senatorice Feinstein je bez njezina znanja objavilo da se ona više neće kandidirati za Senat.) Novi demokratski senator pedeset trogodišnji John Fetterman je za prošlogodišnjeg izbornog pohoda pretrpio težak moždani udar, ali su ga supruga i Demokrati nasilu naveli da bolestan nastavi izborni pohod. Izbore je dobio, ali je početkom ove godine pao u tešku, kliničku depresiju i već se tjednima nalazi u duševnoj bolnici. (Fettermanov imenovani tajnik je na svoju ruku Fettermana, koji nije uzimao hranu i vodu, postavio za supokrovitelja jednog novoga zakonskog prijedloga u Senatu.) Sredinom ožujka ove godine osamdeset jednogodišnji republikanski senator Mitch McConnell pao je na jednoj dobrotvornoj večeri, natukao lubanju i liječio se u vojnoj bolnici. Bidenova ministrica financija ima 78 godina, s kojima se već vrlo teško nosi.

Joea Bidena su Demokratska stranka i vlastita supruga nasilu naveli da se kandidira za predsjednika, jer Demokrati nisu imali drugoga predsjedničkog kandidata, koji bi mogao potući Donalda Trumpa na izborima 2020. godine. Kapitalistički mediji i američke tajne službe zajamčili su Bidenovu pobjedu bilo prijeizbornim izmišljanjem istine bilo prijeizbornim zataškavanjem istine utemeljene na činjenicama. Tako je izmišljena prijeizborna sprega kandidata Donalda Trumpa i Rusije, za koju se prekasno pokazalo da nije postojala. Demokrati, kapitalistički mediji i tajne službe zataškali su i zanijekali postojanje ozloglašenog laptopa, a popravljač računala John Paul Mac Isaac bio je izložen silnom pritisku i optužbi da je ukrao laptop Huntera Bidena, predsjednikova sina. U lipnju prije predsjedničkih izbora 2020. godine izraelsko-američki građanin Gal Luft dao je u FBI-u zapisničku izjavu o tomu, da je posredovao u poslovanju Huntera Bidena s Kinom koja je ozloglašena, ali tu izjavu ni sad FBI ne da Predstavničkom domu, jer je Luft navodno prodavao Kini oružje. FBI je na izborima 2020. godine očito donio pobjedu Joeu Bidenu.

Joe Biden je bio najpoželjniji mogući predsjednički kandidat i sad je najpoželjniji mogući predsjednik. Zašto? Tako je, s jedne strane, što Amerikom upravlja kapital putem unajmljenih ili zakupljenih političara obiju američkih političkih stranaka. S druge strane, neki američki predsjednici su znali pokazati prkos i prema silama, koje bi ih dovele na vlast. Predsjednik plaća mogući predsjednički neposluh. Predsjednik John Kennedy je pokazani neposluh platio glavom. Očekivani neposluh glavom je platio i predsjednički kandidat Robert Kennedy, Johnov rođeni brat, a trećem bratu Edwardu dogodila se prometna nezgoda, koja je njegovu moguću predsjedničku kandidaturu učinila neumjesnom. Tako je iz američke politike uklonjena cijela nepoćudna obitelj Kennedy.

Richard Nixon je bio izabran, jer je mnogo obećao kapitalu. Svojim se skrbnicima odužio razbijanjem Rooseveltovog svjetskog financijskog sustava iz Bretton Woodsa od 1944. godine. Nixon je 1971. godine uklonio čvrsti tečaj dolara i obvezu SAD da za dolare prodaje zlato, čime je spriječio osipanje američkih pričuva zlata. Ipak, predsjednik Nixon je u drugom mandatu bio nakanio voditi svoju politiku, koju je ostvario i u pogledu Sovjetskog Saveza i u pogledu Kine. Ubrzo nakon toga podmetnut mu je Slučaj Watergate. (Sva petorica „vodoinstalatera“ u hotelu Watergate bili su službenici Središnje obavijesne službe (CIA). Osim toga, Nixon je u uskom krugu suradnika rekao da zna tko je dao ubiti Johna Kennedyja.

Prave vlasti u SAD, koje djeluju putem takozvane „duboke države“ nemaju muke s osobom Joea Bidena. Joe Biden je tjelesno i umno slab. Ne počinje raditi prije 9 sati ujutro. Konac tjedna (petak-ponedjeljak) provodi u svojem domu u Wilmingtonu u državi Daleware, a samo je jednom za konac tjedna bio u Camp Davidu, službenom ljetnikovcu predsjednika, koji ima opremu, kakva je i u Bijeloj kući. Joe Biden ima obveze prema Ministarstvu pravosuđa i prema istražnim tijelima, jer je (1) čuvao povjerljive spise na mjestima, kojima su imali pristup mnogi ljudi (uključujući tuđince), (2) financirao svoju zakladu (Biden Penn Center) uglavnom kineskim prilozima, i (3) jer su se mnogi članovi obitelji Biden okoristili kineskim i drugim tuđim prilozima, što su pokazale rasprave u Kongresu. Još se ne zna tko su kupci basnoslovno skupih slika amatera Huntera Bidena.

Stoga se sadašnjim predsjednikom SAD lagano upravlja. Dosta je to, da Predsjednik javno čita papirne ili digitalne predloške, koje mu pružaju suradnici. Malo je poslova, koji je obavio sadašnji američki predsjednik. Među njih spadaju panično povlačenje američke vojske iz Afganistana; otvaranje američko-meksičke granice za više od šest milijuna prijavljenih i neprijavljenih uljeza kojima država plaća smještaj, hranu, školovanje i liječenje; puštanje kineskog „meteorološkog“ mjehura da preleti cijele SAD; obustava gradnje naftovoda Keystone XL; pružanje vojne pomoći Ukrajini i izdržavanje Ukrajinaca (uključujući isplatu mirovina) u iznosu većem od ukupnog ruskog godišnjeg vojnog proračuna; provedba u američkoj državnoj upravi „pozitivne diskriminacije“ uvođenjem „različitosti, pravednosti i uključivosti“ (izbor osoba po boji kože i LGBT), ne vodeći račun o sposobnosti i zaslugama ljudi; nehotično poticanje selidbe američkih građana iz demokratskih saveznih država u republikanske, jer je sigurnosno stanje u demokratskim državama sve teže; te neke druge rijetkosti i neobičnosti. (Elon Musk je proizvodnju električnih automobila premjestio iz Kalifornije u Teksas, jer u Kaliforniji država najstrože nadzire i građane i poduzeća.)

Stanje u koje je kapital putem „duboke države“ iza predsjedničke kulise ili digitalne animacije doveo SAD je porazno. Stoga sve ljude izvan Amerike začuđuje to, što takva Amerika nastoji ponovo zavladati svijetom, iako se sredina svijeta premjestila u Aziju ili Euraziju. Američki političari izlišno smatraju, da su SAD zauvijek iznimna ili odabrana država. Iznimna je vrsta Homo sapiens.

Continue Reading

U veljači ove godine američko Središte za nadzor i sprječavanje bolesti (CDC) objavilo je zabrinjavajući rast osjećaja potištenosti i izloženosti nasilju u mladenačkoj dobi (13-18 godina). Posebno su pogođene djevojke, od kojih se 57% osjeća stalno potištenima i nemoćnima. Godine 2011. taj postotak je bio 36. Sad se 29% mladića osjeća potištenima i nemoćnima, a 2011. godine bilo ih je 21%. Jedna od tri djevojke je ozbiljno pomišljala na samoubojstvo kao na izlaz iz životne stiske. Osamnaest posto djevojaka je pretrpjelo rodno nasilje (rast 20% od 2017. godine), a 14% ih je bilo prisiljeno imati snošaj (rast 20% od 2017. godine kad je CDC počeo pratiti duševno stanje srednjoškolaca). Stanje među učenicima istorodnog usmjerenja (LGBT+) je teže: 22% ih je pokušalo napraviti samoubojstvo.

Američke školske vlasti sad nastoje školama dati potporu, kojom bi se umnožili znanje i vještine te pružila izravna potpora učenicima, kako bi se spriječio i smanjio učinak nasilja i drugih lomova te poboljšalo duševno zdravlje učenika. Školske vlasti nastoje zapravo samo ukloniti posljedice, znakove ili simptome nasilja, koje je proželo cijelu američku „životnu“ zajednicu. Treba ukloniti nasilje i zamijeniti ga životnim zajedništvom. Nasilje se duboko ukorijenilo ne samo u SAD, nego i u cijelu vrstu Homo sapiens, koja je posebna, jedincata među vrstama života. Životno zajedništvo je baština biološke evolucije života. Ono je bilo doprlo i do čovjeka kao vrste, ali se s vremenom izmetnulo u samoživost i u nadmetljivost jednih ljudi prema drugima te u nasilje jednih ljudi nad drugima.

Najveća, jedina i prava vrijednost u stvorenom svijetu je život. Međutim, život postoji samo u jedinačnim organizmima, koji su prostorno omeđeni i koji traju dok su im unutarnji odnosi ustaljeni. Organizmi su unutar svake vrste života međusobno različiti. Svi organizmi svih vrsta obavljaju svoj posao: razvijaju se, rastu i donose potomstvo. Bilje se širi zrakom i u tlu, a životinje se gibaju odnosno premještaju. Za obavljanje svojeg posla bilje ima kemijsko opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Bilje za opažanje ima raznovrsne prijemne stanice ili receptore. Životinje imaju slikovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Životinje za opažanje imaju sjetila ili senzore: očima vide slike stvarnosti, ušima čuju glasove i zvuke, nozdrvama njuše, jezikom kušaju, a udovima dotiču okolne predmete. To što životinje vide i čuju je istinita slika stvarnosti. U životinja nema neistina ili laži.

Mladunčadi gotovo svih vrsta životinja potrebno je stanovito vrijeme za uvježbavanje života i opstanka. Životinje se uz pomoć roditelja uvježbavaju u uporabi slika koje opažaju. To uvježbavanje života vodi životinje do „urođenog“ ponašanja i postupanja. Međutim, kod čovjeka kao vrste urođeno ponašanje i postupanje potisnuto je i svedeno na malu mjeru. Zbog iznimno razvijena mozga – koji čovjeku i ostalim životinja služi za razmjenu obavijesti među stanicama, organima i organskim sustavima – čovjek je s vremenom ili s evolucijom stekao sposobnost pojmovnog mišljenja.

Čovjek je postao sposoban, da opažanim slikama dodaje pojmove te da pojmovima dodaje riječi i pisane znakove, a neprijepornim zamislima suvisle i cjelovite govorne ili pisane tvrdnje. Ukratko, čovjeka u životu i u zajednici ne vode urođeno ponašanje i postupanje, nego prvobitno sadržaj njegova uma, koji se sastoji od pojmova i njihovih sklopova. Budući da su ljudi međusobno različiti te da imaju nejednako razvijen mozak i nejednako uvježban um ovisno o vrijednosti obiteljskog odgoja i primjerenosti školovanja, istina koju mogu dokučiti jedinačni mladi ljudi je također jedinačna. Takvu je istinu lako potkopati, ako nije duboko usađena odgojem. Odgoja za život u našoj vrsti gotovo i nema, iako bi čovjekov odgoj trebao trajati toliko dugo koliko se razvija čovjekov mozak – barem do dvadesete godine života. Kapitalizam ljude odgaja samo za tržište.

Međutim, čovjekovo pojmovno mišljenje je samo po sebi poročno. Ono je čovjeku donijelo mogućnost iznošenja neistina, obmana i laži, ali i mogućnost da jedinačni ljudi budu žrtve prijevare, sustavnog zavođenja, ispiranja uma i nametanja svjetonazora. U primjeru američkih srednjoškolaca ključnu ulogu u širenju nasilja i u stvaranju osjećaja nemoći među srednjoškolcima su i jedinačni i široko usklađeni nasrtaji iz privatnih („društvenih“) mreža. (Razglašeno je koliko je FBI putem privatnih mreža smišljeno i sustavno utjecao na rezultat predsjedničkih izbora u SAD 2020. godine.) Napasnici iz privatnih mreža rabe i slikovno i pojmovno mišljenje. Po meni, opaki nasrtaji iz privatnih mreža sračunati su na razaranje američkog naroda, kako bi ga se spriječilo da podigne antikapitalističku revoluciju, za koju su SAD zrele. Mediji programiraju istinu!

Pitanje je – kao na Pilatovu sudištu – što je istina. Po meni, ako um može proizvesti i istinu i neistinu, istine kao takve nema. Može postojati samo osobna, jedinačna, individualna istina. Za svakoga može postojati samo „njegova“ istina, a to je – kako reče sv. Pavao – „mjed što ječi i cimbal što zveči“. Pitanje je, tko uopće može biti u pravu ili tko može imati istinu. Američke srednjoškolce obeznađuje tuđa istina. Stoga, bez obzira na činjenicu da se čovjek ponaša po sadržaju svojeg uma, istinu kao takvu valja obezvrijediti i zamijeniti je nečim boljim, što će unijeti nadu u život mladih ljudi diljem vrste, a ne samo u SAD.

Izlaz iz sadašnjeg stanja i položaja čovjeka ne treba tražiti u uspostavi strogih pravila za ljudsko postupanje i još strožih pravila za kažnjavanje neposlušnih ljudi. Takav pristup iskušan je u svim civilizacijama od onih izvornih u Egiptu, Kini, Mezopotamiji i Indiji. (Mojsije je zapovijedao: to moraš, a to ne smiješ pa je Isus iz Nazareta bio prisiljen donijeti radosnu vijest „o laganom bremenu i o udobnom jarmu“. Ljudi su različiti pa ih se ne smije podvrgnuti istim pravilima postupanja. Pravo postupanje treba biti prihvaćeno, usvojeno i zdušno očitovano.

Uistinu smatram, da nepouzdanu i varljivu istinu valja zamijeniti životom. Isus je govorio: „Što možeš dati u zamjenu za svoj život?“ Život je jedino dobro Svemira. Stoga briga za život treba biti jedini pravi posao za svakog čovjeka. U takvoj brizi je smisao čovjeka, koji je za razliku od bilja i životinja svjestan sebe i svojih postupaka. (Američki i europski političari bježe od brige za svoje ljude i za život u svojem prostoru u Ukrajinu i hrle u ondješnji rat.) Kako bi naša vrsta opstala, ljudi se moraju okaniti samoživosti i međusobnog nadmetanja te u punoj uzajamnosti unositi život jedni u druge. Život je istinit!

U govoru o Stanju države 1978. godine predsjednik Carter je rekao: „Postoje granice uloge i zadaće vlade. Vlada ne može ukloniti siromaštvo, stvoriti snažno gospodarstvo, ublažiti inflaciju, spasiti naše gradove, ukloniti nepismenost ili proizvoditi energiju. Vlada ne može zapovjediti dobrotu!“

To sve mogu praviti i napraviti ljudi u uzajamnosti i zajedništvu. Posla za našu vrstu je uistinu napretek.

Continue Reading